Sve do 1969. godine Dinamo nije imao svoju himnu. Kako bi se to promijenilo, tadašnja klupska Komisija za članstvo i propagandu ponudila je Dragi Britviću da napiše tekstove za istu, što je on objeručke prihvatio.
Njegove stihove uglazbio je skladatelj Stjepan Mihaljinec, a pjevali su je uz pratnju Zabavnog orkestra Radio - televizije Zagreb Ivo Robić i Vice Vukov.

Ploča je objavljena u produkciji Jugotona. Na A strani ploče bila je otisnuta himna "Plavi, Plavi, Plavi", a na B strani izjave petorice najslavnijih "Dinamovih" igrača Augusta Lešnika, Franje Wolfla, Ivice Horvata, Dražana Jerkovića i Rudolfa Belina o svojim igračkim danima u Dinamu.

Ova himna Dinama prvi put izvedena je na stadionu u Maksimiru na utakmici protiv Olympique iz Marseillea u okviru natjecanja za Kup pobjednika kupova na današnji dan 26. listopada 1969. godine.

Na današnji dan, 28.10.1959. u Drnišu, rođen je Davor Matić.

U Dinamo dolazi 1986. godine iz Šibenika, a za Purgere je skupio ukupno 69 službenih utakmica u kojima je zabio 8 golova.

Debitirao je 10. kolovoza 1986. u 1. kolu Savezne lige protiv Radničkog iz Niša, a njegov gol prvijenac u sezoni 1986./87. događa se na Poljudu 17. kolovoza iste godine kad pred 45.000 ljudi zabija drugi po redu pogodak u nevjerojatnoj 0:4 pobjedi Dinama.

Za Dinamo je nastupao sve do 1990. godine.

“To ti je da zapamtiš tko je Dinamo i gdje je grad Zagreb.”

Na današnji dan prije točno godinu dana napustio nas je Plavi 9. Otišao je naš Zambi - veliki Slaven Zambata.
On ne samo da je bio kompletan igrač koji je za Dinamo zabio 156 pogodaka, već je bio i primjer kapetana, gospodina, a kad je trebalo i mangupa.

I baš kao gospodin završio je Pravni fakultet i Višu trenersku školu.
A kao mangup velikom je Jackieju Charltonu, koji je navodno za vrijeme gostovanja Leedsa u Zagrebu po slijetanju u našu metropolu pitao: “Ima li u ovom gradu uopće hotela?”, nakon Dinamovog osvajanja KVG ponudio gutljaj šampanjca iz pobjedničkog pehara.
Kad je ovaj otpio, Zambi mu je rekao: “To ti je da zapamtiš tko je Dinamo i gdje je grad Zagreb.”

Jednom ga je jedan novinar ovako opisao:
“Lice koje se neprekidno veselo smiješi, čak i očima. Vedrina i bezbrižnost dječaka. Ljubeznost i susretljivost, koju ne rukovodi proračunatost. Otvorenost i iskrenost, koja razoružava. Neočekivana jednostavnost i skromnost.”

Od cjelodnevnog naganjanja krpenjače po ulicama Sinja, do one kožne lopte koju je za uspomenu zgrabio u zadnjim minutama na Elland Roadu, Slaven Zambata ispisao je povijest.

Nadamo se da gore mirno ploviš kapetane.

Na današnji dan, 02.11.1920. u Zagrebu rođen je Krešimir “Krešo” Pukšec.

Ponikao je u Concordiji iz koje nakon drugog svjetskog rata odlazi u momčad Druge armije, a Dinamu se pridružuje 1947. godine.

Bio je igrač sredine terena, a najviše je igrao na poziciji desnog halfa.

Za Dinamo je odigrao 78 službenih utakmica i postigao 6 pogotka. Ovom broju pripisuje i 30 nastupa za reprezentaciju Zagreba, 6 utakmica za hrvatsku reprezentaciju, te 3 utakmice za B vrstu Jugoslavije.

“Jedan od najboljih desnih pomagača u hrvatskom nogometu. Igrao je moderno, pametno, jednostavno i brzo, isticao se točnim i vrlo snažnim udarcem, uspješan u igri glavom. Uza sve to i pokret i pregled. Na rubu idealnih trenerskih traženja: mirnoća, jednostavnost. I u jednoj jedincatoj lopti, 'pola igrališta', pod punom kontrolom. Velika plava 'četvorka'. Nakon igračke karijere kao trener vodio je Trešnjevku, Jedinstvo Zagreb, Varteks, Metalac Zagreb i Zagorec iz Krapine.”

Na današnji dan, 1971. i 1976. godine Dinamo je nastupio u dvije europske utakmice. Oba puta radilo se o uzvratnim susretima drugog kola kupa UEFA.

Ona prva, odigrana 1971. godine bila je gostujuća utakmica protiv Rapida u Beču u sklopu novoformiranog natjecanja pod nazivom kup UEFA.
Nakon maksimirskih 2:2 , ovaj susret na Prateru završio je bez pogodaka i Dinamo se tako oprostio od ovog novog europskog natjecanja.
Plavi su uložili žalbu na činjenicu da su pomoćni suci bili domaćini, no ona im je odbijena.

Purgeri su na ovoj utakmici nastupili u sastavu Dautbegović, Miljković, Valec, Pirić, Gucmirtl, Blašković (C), Senzen, Lalić, Crnić, Kafka, Rora.

Ona druga, 1976. godine odigrana je na Maksimiru protiv Magdeburga.
Nakon poraza od 2:0 u prvoj utakmici, plavi su na domaćem terenu odigrali neodlučeno 2:2, a strijelac oba pogotka bio je Cico Kranjčar u 15. i 31. minuti.

Dinamo je igrao u sastavu Stinčić, Devčić, Jovičević, Bedi, Miljković, Bogdan, Bonić, Kranjčar, Jurišić, Janjanin, Vabec (C)

Tko je ovo ulovio loptu rukom nakon auta? :rofl:

Janjanin? :smile:

A tko je zviždao u publici? haha

:lol:

Al te 70e užas živi.

Dominacija Hajduka u Jugoslaviji, Zvezda finale Kupa Uefa i šlag na tortu prvenstvo 1978/79.

Ivica “Medo” Medarić rođen je u Sisku na današnji dan, 07.11.1912.

Svoje prve nogometne korake čini u sisačkoj Segesti 1927. godine iz koje 1932. prelazi u Zagrebački HAŠK.
Članom Građanskog postaje 1936. kad je posebno bio zapažen na legendarnoj turneji Purgera po Engleskoj. Sa njima u sezoni ‘36./’37. osvaja i naslov prvaka zabilježivši 11 pogodaka u 25 nastupa.
Već iduće sezone ponovno nastupa za HAŠK iz kojeg ubrzo odlazi u Vojvodinu, te se Akademičarima vraća 1944. godine.

Za Dinamo je zabilježio tek tri nastupa od čega onaj prvi protiv reprezentacije zrakoplovstva.

Nakon rata bio je trener zagrebačke Lokomotive i sisačkog Naprijeda (Segesta je od 1946. do 1952. godine nosila naziv Naprijed)

Smatran je jednom od najkontroverznijih osoba zagrebačkog nogometa.
Akademičari su mu zamjerali prelazak u rivalski Građanski, ali su ga s druge strane objeručke ponovno prihvatili.
Ljubitelji Građanskog zamjeraju mu što je kao član NOB-a u ljeto 1945., od strane Zemaljskog fiskulturnog odbora Hrvatske izabran za zagrebačkog sportskog komesara, te je kao takav bio svojevrsni provoditelj volje i ideje komunističke vlasti u zagrebačkom sportu.
Upravo Medariću prebacuju ukinuće nekadašnjih nogometnih klubova, uključujući i Građanski.
Drugi ga pak brane govoreći da je najbolje djelovao s obzirom na političke prilike u tom trenutku i da su upravo zahvaljujući njemu ponovno obnovljeni radovi nekih klubova. Neki čak spominju da je Medarić na skupštini predložio ime Dinamo za novo fiskulturno društvo.

Umro je u Zagrebu 1991. godine.

Europsko proljeće nakon 49 godina.

Na današnji dan 2018. pod ravnanjem Nenada Bjelice, Dinamo je na maglom obavijenom Maksimiru pred nešto više od 18.000 ljudi svladao Spartaka iz Trnave rezultatom 3:1 te tako nakon 49 godina prokletstva i nadanja osigurao europsko proljeće.

U 22. minuti, nakon ubačaja s desne strane Oršić je jednu loptu vratio u sredinu, Gavranović ju je usmjerio prema drugoj vratnici, a Gojak petom zabio za 1:0
Drugi pogodak bio je autogol Kadleca u 35. minuti nakon Stojanovićevog ubačaja s desne strane.
U 63. minuti rezultat smanjuje Čanturišvili, a sve nedoumice rješava Oršić u '79.

Dinamo je igrao u sastavu : Livaković - Stojanović, Perić, Theophile, Rrahmani - Ademi - Hajrović, Olmo (od 90. Budimir), Gojak, Oršić (od 81. Šunjić) - Gavranović (od 76. Petković)

Na današnji dan 2016. godine u Münchenu je u 92. godini preminuo Željko Čajkovski.

Svoje prve nogometne korake čini u HAŠK-u, a nakon rata njegov brat Zlatko s nekolicinom zagrebačkih nogometaša odlazi u beogradski Partizan dok Željko nastupa za Dinamo.

Sa Purgerima osvaja naslove prvaka 1948. i 1954. godine, te Kup, 1951.

Željko je igrao na poziciji lijevog krila, te se i dan danas smatra jednim od najboljih igrača koje su plavi imali na tom mjestu. Bio je vrlo brz, dobar tehničar, pokretljiv s odličnim pregledom igre, a uz sve to i sjajan dodavač.

Iste godine u kojoj je s Dinamom osvojio prvi naslov državnoga prvaka, 1948., Čajkovski je s olimpijskom reprezentacijom osvojio srebrnu medalju na OI u Londonu.
Bio je strijelac antologijskog gola u produžetku protiv Francuske 1949. koji je Jugoslaviju odveo na SP u Brazilu.