Prenosim Facebook objavu nekadašnje desne ruke Velimira Zajeca, Milana Šulentića:

Dinamova generacija "82 ni danas na rodjendan Cice Kranjcara nije zaboravila ovoga svoga prijatelja i suigraca . Uz opravdano odsutne bili su tu Zeko,Mlinka,Štef,Stina,Đemo,Frle,Munja i drugi a supruga Elvira je dobila potvrdu da Cico u nasim srcima zivi zauvijek

Al kakvu tekmu odigrao jučer Gvardiol, još jednu u nizu. Obrana, sve u začetku riješi, dobro se postavlja, mirno reagira svaki put, da povratnu kad treba, al svaki put me nanovo oduševe njegovi izlasci naprijed. Nikad, baš nikad to nije bezglavo, bez neke ideje, nego dapače mirno, staloženo i nikad nemaš osjećaj da će izgubiti loptu. Nekad se braniči zalete naprijed s loptom i onda ne znaju što bi s njom, ne i Joško.
Čovjek bi mogao bez beda igrati i defenzivnog veznog.

Kakva zvijer će to biti, a tek mu je 19. Takva mirnoća, suverenost i staloženost u igri, kao da je veteran s 500 tekmi u nogama. :strong:

Endri Cekici zabio za Albaniju

Olmo kod gola Španjolske potegnuo izvana, golman odbio u prečku, a Morata samo natrčao i pospremio.

https://www.index.hr/sport/clanak/ciro-rak-se-prosirio-i-na-kosti-pomirio-sam-se-sa-situacijom/2318773.aspx

Jadni Ćiro

Gavranović.

.

Velik je Dani, velik.

Stvarno možemo biti ponosni kakvi igrači, a i kakvi ljudi igraju za naš klub u zadnje vrijeme.
Jedan Dani, jedan Livi, pa kapetan, pa imamo jednog Oršu, imamo još brdo dečki koji su prva liga. Stvarno čovjek može da se identificira sa tim igračima.

Karakter

Respect za Danija

Pa rekao bi da je to isto jedan od razloga zašto nizamo uspjehe koji su nam 20 godina prije toga bili samo dio mašte. Svaka čast svim tim igračima i momčadima ali mi smo se prije u principu rješavali igrača sa takvim karakterima a igru gradili oko drugih malo upitnijih.

Mislim, svaka čast Sammiru recimo, al evo primjer. Sjećam se da mi je mrak pao na oči kad smo izgubili na Bernabeu a nakon toga on negdje postao da se osjeća odlično da su mu se svi snovi ostvarili jer je prodao tunel i rolicu na tom stadionu.

Recimo ne mogu uopće zamisliti danas da jedan Oršić ili Ademi nakon takvog poraza budu sretni i zadovoljni jer su eto, nekom provukli loptu kroz noge.

Mislim, svaka čast Sammiru recimo, al evo primjer. Sjećam se da mi je mrak pao na oči kad smo izgubili na Bernabeu a nakon toga on negdje postao da se osjeća odlično da su mu se svi snovi ostvarili jer je prodao tunel i rolicu na tom stadionu. — vjeko1701

Tada se nisam mogao poistovjetiti s momčadi Dinama da sam se postavio na trepavice. Zato par zadnjih par godina zato mogu itekako. Ful karakterni igrači koji povezani s navijačima i klubom.
Evo recimo Daniju nije Dinamo bio i prošao, on će zauvijek ostati povezan s Dinamom i Hrvatskom i s pravom ga možemo zvati naš Dani.

S druge strane svaka čast Sammiru na statistici u HNL-u, ali on nikad nije bio niti će biti 'naš'.

I da dodam, kad je Orša izjavio da za njega nema većeg kluba od Dinama. Možda sam glup i padam na laskanje i populizam ali ja vjerujem da je to njegovo iskreno mišljenje i da njemu Dinamo znači isto što znači i nama.

Isto tako Dani, on realno nije trebao više nikada spomenuti Dinamo i Hrvatsku nakon odlaska, štoviše, mogao je početi osobnu PR kampanju oko Barcelone i Španjolske i na taj način povečati šanse za odlazak tamo.

Moja je velika nada da će nakon velike karijere doći natrag odigrati koju sezonu (dok ne bude prekasno) a i da bi mogao možda jednog dana postati dobar trener pa da nas vodi po nove pobjede.

Dudu i Dani, meni najveći naši "stranci".

Samo bivši igrači ili i bivši treneri? :smile: