Slovenija će vjerovatno imati 12 klubova u prvoj ligi. Kod nas je situacija malo specifična, jer su prva dvojica u 2. SNL ND Gorica i NK Koper koji su već bili prvaki Slovenije. Gorica je osvajala čak 4 puta.

FC Seoul je kažnjen sa 74 000 eura jer su za lažne navijače stavili lutke za seks

Ne pratim pozorno igrače iz drugih naših klubova kad odu u inozemstvo, osim ako su reprezentativci, pa me iznenadila info o Josipu Mišiću..

Nisam ni znao da je otišao iz Sportinga, a veli mi frend da ubija u PAOK-u, da je u igračkoj momcadi desetljeća, da ima ukupno blizu 20 golova i asistencija (zajedno) u prije 2 mjeseca prekinutom prvenstvu..

Pa koliko on ima godina, 24, 5?

Znao sam da su ga posudili, ali nisam znao da tako dobro igra tamo. Iskreno, nije baš igrač koji mi je zanimljiv, nisam ga gotivio još dok je u Rijeci bio.

25 godina, 6 pogodaka i 11 asistencija, u četiri od sedam mjeseci ove sezone navijači su ga birali i najboljim igračem mjeseca.

Ne kužim ovu primjenu VARa iskreno... Zašto se ovo nije ni pregledavalo?

Velik je , uvijek je bio :smile:

LASK-u iz Linza je zbog nepoštivanja restrikcija tijekom treninga oduzeto 6 bodova u domaćoj Bundesligii, pa su trenutno sad pali sa vodeće pozicije i to na drugo mjesto, pogađate, iza Red Bull Salzburga...

A kako je naš kolegah Majki spomenio u nekoj objavi ako RBS osvoji ligu, Dinamo spada za jos jedno mjesto za nositelja u 4 pretkolu kval.za LP

Marin Pongračić

Plava vam je boja suđena?
- Znam na što ciljate, i ispada da jest. Jer, otkad znam za sebe, tata mi je usadio ljubav prema Dinamu. On je vatreni, vjerni dinamovac, i sjećam se kad me kao klinca vodio na Maksimir, pobijedili smo u Europskoj ligi Hearts sa 4-0, a onda smo kasnije išli i u Vinkovce, što nam je iz Broda bilo bliže nego ići u Zagreb. Danas toliko ne stignem sve pratiti, ali jest, plava je boja standard - smije se.

Kad smo kod poziva...?
- Izbornik mi je poslao poruku nakon ovih golova i utakmice, i to mi puno znači, ali znam da je sve na meni. Samo naprijed. Jer, to je jedino o čemu razmišljam i čemu se nadam. Njemačka ili Hrvatska? Za mene je postojala samo Hrvatska, pričali samo hrvatski, išao sam u hrvatsku školu, pratio sam reprezentaciju i Dinamo... za mene, dakle, nije bilo dvojbe. No nikad nije ni bilo njemačkog poziva, tako da je bilo još i jednostavnije. Ali da je i bilo, ne bih dvojio niti sekunde. Ovo je srce. Strast. Meni osobno - sve.

NK Zadar dd, kao sportskg dioničko društvo, sljedeće sezone neće nastupati u Drugoj HNL, za koju nije dobio licencu, ali po svemu sudeći ni u Trećoj ni bilo kojoj drugoj ligi. S obzirom da je klub u blokadi, koja još nije završila stečajem samo zbog odgode pokretanja svih stečajnih postupaka u Hrvatskoj, izvjesno je da će se klub u natjecateljskom smislu ugasiti, dok će zadarski nogomet u sljedećoj sezoni predstavljati HNK Zadar. Iza NK Zadar ostat će vjerojatno stečajni postupak u kojemu će se vjerovnici pokušavati namiriti od imovine. Neće imati puno toga za razdijeliti...

Damir Knežević, direktor prvog a predsjednik drugog, kaže kako nema naznaka da će se pojaviti investitor koji bi NK Zadar s.d.d. izvukao iz blokade, pa se već uvelike radi na tome da se za natjecanja prijavi HNK Zadar. U ovu sportsku udrugu prešli su treneri, većina polaznika Škole nogometa, a uskoro bi mogli i seniori.

- Napravili smo sve da prvenstveno našim mladim uzrastima, a potom i seniorima, omogućimo igranje natjecanja u sljedećoj sezoni. U razgovorima smo s predstavnicima županijskog i regionalnog saveza i radimo na tome da osiguramo mjesto za HNK Zadar u slučaju da se ne pronađe rješenje za sanaciju sportskog dioničkog društva. Prema našim kontaktima s većinskim vlasnikom i eventualnim sponzorima, to je realna opcija, kaže Knežević.

Novi HNK Zadar teoretski bi mogao zaigrati odmah u Trećoj HNL, ali se radi o dosta kompliciranoj proceduri, pa je realnija mogućnost igranje četvrtog ranga, odnosno Prve županijske lige. Na sličan način Škarbnji je prošle godine omogućeno izbjegavanje posljednjeg ranga, Druge županijske lige, pa je jasno da bi se i Zadru izašlo ususret.

- Naša jedina mogućnost je imati stabilan klub, koji će moći podmirivati obveze za putovanja, zaposlenike i službene osobe. To možemo samo ako krenemo na zdravim osnovama, odnosno sa HNK Zadar, kaže Knežević.

Ovo samo može kod nas

Priča mi stric (živi u Italiji) i kaže donešeno je na snagu sto se sporta tice da kad se Seria A vrati na stadion ce smjet navijači, ali ce u početku tek moć 25% kapaciteta ukupnog stadiona

Atalanta i RB Leipzig uljezi su u četvrtfinalu Lige prvaka, momčadi koje tamo ne bi trebale biti ni po jednom segmentu. Nemaju europsku tradiciju uspjeha, nemaju velike budžete, nemaju ni velike, priznate igrače. A tu su, igraju s velikima, pobjeđuju ih i tko zna gdje će im biti kraj. Njihovi uspjesi nisu došli slučajno, oni su plod čvrste i višegodišnje vizije ljudi koji ih vode. I trenera koji im sjede na klupi...

Gian Piero Gasperini (62), trener starog kova, popularni "gonič robova", kako su mu znali tepati igrači koje je trenirao. U Bergamu je već četvrtu sezonu i u svakoj Atalanta radi iskorak. Kako po pitanju igre, tako i po pitanju rezultata. Julian Nagelsmann (32) daleko je najmlađi trener u elitnom društvu Lige prvaka. U Leipzig je stigao ljetos i odmah se pokazao kao sjajno rješenje. Mlade je igrače posložio u moćnu momčad koja oduševljava brzinom, okomitošću i nadasve efikasnom igrom. Nagelsmann bi po godinama trebao biti sušta suprotnost Gasperiniju, ali obojica gaje slične poglede na nogometnu igru. I jedan i drugi ime su izgradili na igri s tri stopera u zadnjoj liniji...

Tih 3-5-2 ili 3-4-3, 3-1-4-2, nismo na velikoj europskoj sceni gledali dugi niz godina, još od druge polovice 1990-tih. U Ligi prvaka ga je, doduše, još 2012. godine, vodeći Juventus, prezentirao Antonio Conte, ali u dvije sezone Juventus s njim na klupi ipak nije bio dovoljno konkurentan da bi igrao završnice, u dva pokušaja jednom je zapeo u skupini, a drugi put već u 16-ini finala, izbacio ga je Celtic. Temperamentnog Talijana na klupu je 2018. godine doveo Chelsea, ali njegovih 3-5-2 u Londonu nisu dobro izgledali.

Ivan Leko (42) jedan je od predvodnika hrvatskog mladog trenerskog vala. Vodeći Club Brugge u Belgiji, Leko je osvojio naslov prvaka i zaigrao u Ligi prvaka prezentirajući sustav 3-4-3. Temperamentan poput Contea, Leko je složio igru u kojoj su uživali i igrači i navijači, igru s kojom je jedan belgijski klub nakon dužeg niza godina bio konkurentan u Ligi prvaka. Stoga je Leko jedan od trenera koji o tajni sustava s trojicom igrača u obrani može pričati iz prve ruke. Leko je preuzeo Antwerp, a o ovoj smo temi razgovarali prije toga.

- Obožavam tih 3-4-3, ili 3-5-2, zato što mislim da mi kao treneru donose više mogućnosti u igri, da mogu raznovrsniji nego kad se igra s četvoricom u obrani. Četvorica igrača u obrani znače klasiku. Imaš dva stopera i dva beka koji tu moraju biti. Kad igram s trojicom iza, onda to mogu biti i tri stopera, može biti i jedan stoper s dva beka, a mogu biti i dva stopera s jednim bekom. Također na bokovima mogu imati još dva beka, ili beka i krilo, ili čak i dva krila, što sam često znao igrati vodeći Club Brugge. Takva mi je taktika omogućavala veću raznovrsnost i lakšu prilagodbu suparniku i njegovu stilu igre. S dva krilna igrača na bokovima, mi smo u stvari igrali sustav 3-3-4, koji je iznimno ofenzivan.

U čemu je temeljna razlika igre s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, odnosno s trojicom?

- Momčad koja se brani s četvoricom u zadnjoj liniji igra isključivo zonski nogomet, a onaj tko se brani s trojicom stopera, odnosno s pet igrača kad im dodate bokove, taj igra isključivo na čovjeka. To je golema razlika, jer postoje stoperi koji su sjajni u "zoniranju", a loši kad igraju "na čovjeka", odnosno obratno, i zato vam treba poseban profil igrača da biste složili dobrih 3-5-2 ili 3-4-3. U ovom sustavu stoperi moraju biti i odlični dodavači, moraju ulaziti u igru, iznositi loptu... Veznjaci pak moraju više trčati bez lopte, tražiti dubinu, ubacivati se pred vrata suparnika. Sve su to zahtjevi kojima mnogi igrači nisu skloni, ili nisu sposobni odgovoriti. Gasperini u Atalanti već četvrtu godinu slaže profil igrača po svom ukusu i to je donijelo rezultat.

Kakav profil traži Gasperini, osim što mu stoperi moraju igrati presing, a ne braniti se zonski?

- Sustav 3-4-3 ili 3-5-2 punu snagu pokazuje kad na terenu imaš 10 igrača koji su odlično pripremljeni i koji su skloni tome da puno trče, da puno sprintaju i da se stalno priključuju napadu. Koliko god to zvučalo normalno za profesionalnog igrača, puno ih je koji nemaju takve navike, jer nikad nisu bili tako odgajani, pa ni nemaju naviku takve igre. Naravno da je većina igrača koji igraju vrhunski nogomet odlično pripremljena, ali sustav s trojicom stopera iziskuje puno više energije, trke, agresivnosti i spremnosti da se žrtvuješ za momčad.

Mnogi igrači, posebno oni koji već imaju nogometno ime, ne žele igrati na takav način?

- To je za sada dosta veliki problem za takav način igre. Quique Setién je preuzevši Barcelonu već u prvoj utakmici postavio tih 3-4-3, jer vidjeli smo dok je vodio Betis koliko je to sjajno izgledalo, ali u Barci je brzo morao odustati, jer igrači nisu prihvatili takav način igre. Što me nije začudilo, jer teško je igrače koji su tako dugo na velikoj sceni, koji su osvojili mnoštvo trofeja, natjerati da igraju drugačije. I ja sam preuzevši Club Brugge u startu imao otpor u svlačionici, ali nakon nekog vremena dečki su prepoznali da u tom sustavu bolje izgledaju pa smo na koncu došli do toga da su uživali u nogometu i više nisu htjeli čuti za stari sustav.

Je li ta navika velikih igrača glavni razlog zašto u najvećim klubovima i dalje čvrsto stoje iza sustava s četvoricom u liniji?

- Julian Nagelsmann radio je u Hoffenheimu sjajne stvari s trojicom stopera, ali došavši u Leipzig zaigrao je s četvoricom. Siguran sam da je to napravio najviše zbog vlasnika, medija i navijača koji igru s tri stopera i dalje doživljavaju kao obrambenu igru koju koriste manje momčadi. Međutim, protiv Tottenhama je Nagelsmann vratio igru s tri stopera i svi smo uživali u tom Leipzigu, koji je prštao od energije, brzine, modernog nogometa. No, stoji činjenica da bi mnogi treneri igrali s trojicom stopera, ali okruženje im to ne dopušta. Vlasnici to ne žele, igrači su skloniji većoj komociji pa to odbijaju.

Kad biste vi preuzeli neki "veliki" klub, biste li ostali vjerni sustavu s trojicom stopera?

- Morao bih vidjeti što imam u svlačionici, ali odmah bih bio svjestan "tereta" koji nosi takva igra. Iako me uvijek nasmije teza da je sustav s trojicom defenzivniji, jer Atalanta i Lazio su dvije daleko najefikasnije momčadi u Serie A, a igraju s trojicom stopera. Kažem, meni je sustav 3-4-3 idealan za ono što bih želio imati od svoje momčadi. S trojicom iza imaš osigurača više u obrani i daleko si manje ranjiv kad te suparnik napada u kontri ili polukontri, a prema naprijed možeš biti iznimno brz, okomit i opasan.

Je li igra s trojicom u obrani budućnost modernog nogometa?

- Teško je to reći. Činjenice govore da se u omladinskim pogonima i dalje igra sustav s četvoricom u obrani, barem ja ne poznajem klub u kojem se radi drugačije. S druge strane, znamo da je Italija ta koja uvijek predvodi nogometni svijet kada je taktika u pitanju, a u Serie A pola lige igra s trojicom stopera, od toga su Atalanta, Lazio i Inter u četiri vodeće momčadi lige.

Što god tko rekao, sustav 3-5-2 ili 3-4-3 već je duboko u europskom nogometu na najvišim razinama. Atalanta i Leipzig su u četvrtfinalu Lige prvaka, a u osmini finala vidjeli smo Borussiju (D), Chelsea, Tottenham i Lyon u takvom rasporedu igrača. Šest od 16! U europskoj eliti! Donedavno nezamislivo. Još ne znamo što treneri elitnih momčadi u ovoj dugoj stanci pripremaju, ali okladili bismo se da će broj momčadi koje igraju s trojicom u obrani i nakon pandemije nastaviti rasti. Kad Talijani u nešto krenu, ostali ih u pravilu slijede...


Leko je jesenas pažljivo pratio Dinamo u Ligi prvaka, u kojoj je Nenad Bjelica igrao u tom sustavu 3-5-2, ili 5-3-2.

- Dinamo je u tim utakmicama izgledao sjajno, posebno u prva četiri kola. Pokazao je Bjelica koliko je raznovrstan trener, koliko se pomno priprema za utakmice i suparnika. S druge strane vidjeli smo da Dinamo ima igrače koji mogu odgovoriti takvim zahtjevima, a to znači da su ti igrači bili tjelesno spremni, ali i iznimno karakterni da se maksimalno podrede interesima momčadi. U HNL-u Bjelica igra s četvoricom u liniji, jer tamo je nadmoćan.
Vaš prijatelj Igor Tudor s Hajdukom stalno igra tih 3-5-2?

- Tudor, Ivan Jurić i ja često razgovaramo o nogometu i ima dosta stvari u kojima su nam pogledi slični. Za tih 3-5-2, već sam rekao, trebate imati spremne i karakterne igrače, a trebate i neko vrijeme da se linije poslože na pravi način. Hajduk je imao dobrih utakmica, a imao je i nešto lošijih, kao protiv Rijeke, tako da mu očito treba malo vremena.
Juriću je u Veroni trebalo manje vremena?

- Jurić je preuzeo momčad još ljetos, mogao ju je više slagati na svoj način, a ima i daleko veći budžet od Hajduka pa može dovesti igrače po svom ukusu. No, to ne umanjuje činjenicu da Jurić u Italiji radi sjajan posao i da je pravi hit prvenstva.
Vi ste prošle jeseni vodeći Al-Ain morali odustati od ideje s trojicom stopera?

- Nisam imao ni profil igrača za moju igru, niti su oni bili tjelesno dovoljno spremni za takav izazov. Da je bilo više povjerenja i strpljenja u klubu, mogli smo napraviti veliki iskorak... Tamo ima još jedan problem. Stranci koji se dovode uglavnom su ofenzivci, tako da u obrani nemate dovoljno kvalitete s kojom biste je slagali na drugačiji način.

Malo je reprezentacija u svijetu koje igraju s trojicom stopera, većina voli klasičnu "četvorku". Hrvatska je do dolaska Slavena Bilića na poziciju izbornika još 2006. godine igrala 3-5-2, ali od tada taj sustav više nismo ni pokušali. Zlatko Dalić u svojoj knjizi je napisao kako je u Rusiji uoči polufinalne utakmice s Englezima razmišljao o tih 3-5-2. Kako vi vidite Vatrene?

- Mislim da Hrvatska ne treba mijenjati sustav igre. Ovi su igrači godinama zajedno, imaju svoj automatizam, navike i to jako dobro funkcionira. Također ne vidim među našim igračima profil za igru 3-4-3 ili 3-5-2. Recimo, Vrsaljko je na desnom boku stvoren za takvu igru, jer je tjelesno "životinja", a i karakterno je igrač koji će sve dati za momčad. Na lijevoj strani takvog igrača nemamo. Prije je to mogao biti Strinić, možda čak i Perišić, ali sada je Perišiću previše godina da bi mijenjao način igre. Posebno je to nezgodno kad se igraju veliki turniri na kojima se igrači ionako jako puno troše.

ITALIJA
Čak devet momčad konstantno igra s trojicom stopera, što je praktički pola lige. Predvode ih Lazio, Inter i Atalanta, kao tri momčadi koje na vrhu pariraju godinama nedodirljivom Juventusu. Atalanta i Lazio su i dvije najefikasnije momčadi lige. Verona je s našim Ivanom Jurićem najveće iznenađenje sezone.

ŠPANJOLSKA
Španjolci još uvijek odolijevaju čarima igre s trojicom stopera. Javier Aguirre na klupi Leganesa to igra češće od ostalih, povremeno je i Granada u tom sustavu. Quique Setién, jedini istinski španjolski trener koji preferira 3-4-3, pokušao je to provesti u Barceloni, ali je brzo odustao.

NJEMAČKA
Julian Nagelsmann se nakon uspjeha s Leipzigom protiv Tottenhama u Ligi prvaka okuražio i u prvenstvu uglavnom igrao s trojicom u obrani. S tom je taktikom krenuo i protiv Freibruga u prvom nastupu nakon pandemijske pauze, ali je poslije kiksa (1:1) na gostovanju kod Mainza zaigrao s četvoricom u obrani (5:0).
Lucien Favre je na klupi Borussije (D) s trojicom u obrani pokušao izbaciti PSG, ali nije prošlo. Favre ipak više preferira četvoricu u obrani, iako u Dortmundu zna i u prvenstvu izvesti trojicu. S trojicom je igrao i u utorak u derbiju sezone protiv Bayerna (0:1). Nije pomoglo...

ENGLESKA
Wolverhampton s Portugalcem Nunom Espíritom Santom (46) na klupi jedini je klub koji uvijek igra s trojicom iza i najveće je iznenađenje sezone, drži 6. mjesto na tablici. Frank Lampard kao mladi trener zna Chelsea staviti u formaciju s trojicom, iako to ne radi često. Slično znaju razmišljati i Tottenham s Mourinhom na klupi, zatim Aston Villa, West Ham i još neki. Još je je sve to sramežljivo, ali probija se takva igra i na Otok. Znamo da je i veliki Pep Guardiola zna izvesti na teren.

FRANCUSKA
Prvih pet momčadi na ljestvici nije koristilo igru s trojicom stopera, tek je Patrick Vieria na klupi Nice sklon povremeno s takvim sustavom napasti suparnika. Monaco je s Leonardom Jardimom igrao s tri iza, ali novi trener Moreno bio vjeran četvorici u zadnjoj liniji i imao bolje rezultate. Nižeplasirani klubovi znali su u prošloj sezoni povremeno igrati u sustavu s trojicom.

HRVATSKA
Igor Tudor ustrajan je u ideji da će Hajduk s 3-5-2 biti konkurentniji u borbi za naslov. Slovenac Rožman je Rijeku također posložio na takav način i čini se da je pogodio. Osijek malo igra s trojicom u obrani, malo sa četvoricom, ovisno o suparniku. Belupov trener Stipić također stalno igra na takav način. U Koprivnici su zadovoljni...

Ivan Jurić (44), Ivan Leko (42) i Igor Tudor (41) tri su mlada hrvatska trenera koja obožavaju sustav 3-5-2 ili 3-4-3. Zanimljivo je da su sva trojica igrački zajedno odrastala u Hajdukovoj omladinskoj školi, a njih su trojica i danas veliki prijatelji.
Ivan Jurić veliko je trenersko osvježenje u Serie A, njegova Verona je hit lige i navodno bi Jurić već na ljeto mogao preseliti u Napoli. Leko je s Club Bruggeom, osvojio naslov u Belgiji, a sad je preuzeo ambiciozni Antwerp. Obojica su trenerski potpuno stasala u inozemstvu, Jurić u Italiji, Leko u Belgiji.
Tudor je pak hrvatski proizvod, kao trener je krenuo u kadetima Hajduka, a Hajduk mu je bio i prvi seniorski klub koji je vodio. Sva trojica puno obećavaju, a vidjet ćemo kako će im se karijere razvijati.

Prebacio na arenu kad srpski kup Inđija-zvezda pa jebeno na nekoj livadi ima sigurno tisuću ipo do dvije tisuće ljudi

Najbolje nogometne atmosfere prema France Footballu

1. Bombonera, Buenos Aires (Boca Juniors)

2. Anfield, Liverpool (Liverpool)

3. Signal Iduna Park, Dortmund (Borussia Dortmund)

4. Stadion Rajko Mitić, Beograd (Crvena zvezda)

5. Celtic Park, Glasgow (Celtic)

6.  Estadio Monumental Antonio Vespucio Liberti, Buenos Aires (River Plate)

7. Vodafone Park, Istanbul (Bešiktaš)

8. Karaiskaki, Pirej (Olympiakos)

9. San Mames, Bilbao (Athletic)

10. Maracana, Rio de Janeiro (Flamengo)

... ide dalje do 30. mjesta

Da je na Anfieldu il Rajku bolja atmosfera nego na Monumentalu? Nije bolja ni u Dortmundu, ni u Glasgowu, al aj. Pratio sam jedno vrijeme argentinsku ligu, privatni razlozi za neprospavane noci jedno godinu dana i tamo s njima malo tko moze u isti kos. Imaju sigurno desetak klubova s kojima se nitko iz ovih zapadnjackih zemalja ne moze takmiciti. Eventualno grci i turci. Taj Anfield mi je najrazvikanija atmosfera ikad igdje. Imam prijatelje i bracu koji prate Liverpool, pogledao sam u ove dvije godine barem 20 utakmica s Anfielda i osim uvodnog You'll Never Walk Alone ono nije vrijedno spomena.