Mladen Ramljak rođen je 1. srpnja 1945. u Zagrebu.

Bio je pravo Dinamovo dijete. Dečko iz Petrove, koji je 1958. godine kao dječačić sa 13 godina došao u Dinamo. Mladen Ramljak prava je, istinska Dinamova legenda, jer on je cijeli igrački razvoj, od pionira do seniora, kontinuirano proveo u Dinamu (dugih 15 godina), a onda, kao zvijezda, prešao u jedan od najvećih europskih klubova toga vremena, Feyenoord, i tamo postao kapetan.

U Dinamu je bio nezamjenjiv srednji branič (ponekad i centarhalf), bio je prototip modernog obrambenog igrača, bek i centarhalf, brz, okretan, znalac. Bio je veliki igrač, rođeni lider, imao je ugled, karizmu, bio je omiljen među navijačima. Težio je savršenstvu i eleganciji.

Za prvu momčad Dinama nastupao je od 1962. do 1973. Odigrao je ukupno 523 utakmice, od toga 339 službenih. Prvu utakmicu za prvu momčad Dinama odigrao je 18. studenog 1962. protiv FK Novi Sad, a posljednju 2. prosinca 1973. godine u kojoj su u gradskom derbiju Dinamo i Zagreb remizirali (1-1).

U službenim utakmicama 263 puta zaigrao je za Dinamo u Jugoslavenskom prvenstvu i 36 puta u Jugoslavenskom kupu, a zabilježio je i 40 nastupa u Europskim kupovima i ukupno postigao 4 zgoditka.

S Dinamom je osvojio tri naslova pobjednika Kupa Jugoslavije (1963., 1965. i 1969.), drugo mjesto u Kupu velesajamskih gradova 1963. godine i, kao kruna njegove karijere u Dinamu, prvo mjesto u Kupu velesajamskih gradova 1967. godine, ali nikada nije bio s plavima prvak Jugoslavije. Najbolje svoje utakmice za Dinamo odigrao je kod trenera Branka Zebeca s kojim je imao specifičan odnos.

Zebec je znao smišljenim podcjenjivačkim provokacijama buditi inat kod Dinamovih igrača pa bi tako Mladenu znao reći: ‘Kakav si ti centarhalf kad ne znaš ni uklizavati’. A Mladen bi mu na to odbrusio: ‘Znate li tko uklizava? Onaj tko stalno kasni, a ja ne kasnim pa nemam ni potrebu za uklizavanjem. Ja čisto odnosim lopte’.



Od 1973. do 1977. igrao je za tada jedan od najjačih klubova Europe, Feyenoord iz Rotterdama te osvojio prvenstvo Nizozemske 1974., a iste godine i Kup UEFA pobjedom u finalu nad londonskim Tottenham Hotspurom. Tako je postao prvi hrvatski nogometaš s europskim trofejom u stranome klubu. Treba istaknuti da je Feyenoord prije dolaska Ramljaka bio prvak Europe i jedan od najjačih klubova starog kontinenta, ljubimac Nizozemske. Za Feyenoord je Ramljak odigrao 68 utakmica.

Mladen Ramljak bio je i prvi hrvatski nogometaš koji je osvojio europske trofeje sa dva kluba, Dinamom (1967.) i Feyenoordom (1974.), jedini je naš igrač do dana današnjeg koji ima dva naslova u Kupu sajamskih gradova, kasnijem Kupu UEFA-e, te prvi hrvatski nogometaš kojeg je kupio jedan europski prvak. Feyenoord je, naime, 1970. godine, u finalu Kupa prvaka svladao Celtic, a u siječnju 1974. doveo Dinamova kapetana.

Ramljak je dobio ponudu Feyenoorda nakon što se ozlijedio njihov kapetan i lider momčadi Rinus Isräel. Transfer je dogovorio poznati menadžer Ljubo Barin. Mladenu je pripalo 110, Dinamu 30, a Barinu 40 tisuća dolara.



1977. godine prešao je u AZ Alkmaar za koji zbog ozljede koljena nije odigrao niti jednu utakmicu.

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je samo 13 utakmica, pošto su igrači Dinama bili sustavno zapostavljani u tadašnjoj reprezentaciji; prvi put nastupio je 1966. protiv Mađarske (2:0) u Zagrebu. 1974. doživio je najveću nepravdu u karijeri. U sezoni, 1973. - 1974., bio je jedan od ključnih igrača Feyenoorda u pohodu na trofej u Kupu Uefe. Tomislav Ivić bio je tada asistent izbornika jugoslavenske reprezentacije Miljana Miljanića i došao je u Rotterdam pratiti Mladena na tri utakmice, jer se tada krojio popis putnika na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Ivić je na odlasku Mladenu kazao da o popisu odlučuje Čiča (Miljanić), ali da će on reći sve najbolje o njemu. Kada je popis objavljen bez njegova imena; bio je nevjerojatno razočaran, povrijeđen, ljutit! Uvijek je govorio da je to najveća nepravda koju je doživio. On je te sezone bio jedan od najboljih igrača Feyenoorda, čijih je sedam igrača bilo pozvano u reprezentaciju Nizozemske koja je bila u finalu SP-a. A umjesto Mladena, na SP bio je pozvan Dojčinovski iz Crvene Zvezde.

Nakon što je reprezentacija Jugoslavije na SP-u 1974. doživjela neuspjeh, izbornika Miljanića pitali su - gdje je pogriješio? - Da mogu ponovno sastaviti popis igrača, sigurno bih na njega uvrstio Ramljaka - odgovorio je tada Miljanić.

Profesionalnu karijeru okončao je u ljeto 1978. godine.

Tragično je završio život u 33. godini, poginuvši u prometnoj nesreći u jesen 13. rujna 1978. Mladenu se na putu prema Zagrebu na autocesti kod Novske prepriječio tegljač koji je prevozio građevinski materijal. Mladen se sa svojim automobilom zabio u zadnji kraj prikolice, što i ne bi bilo fatalno da se sa te prikolice nije otkvačila dizalica i smrskala mu auto. Osim kobnih ozljeda glave, imao je samo prijelome natkoljenica i dva slomljena rebra. Da nije bilo te dizalice, prošao bi samo s "lakšim" ozljedama.

U njegovu se čast od 2003. na Hitrec Kacijanu održava juniorski međunarodni memorijalni turnir »Mladen Ramljak« na kojemu, uz Dinamo i domaće klubove, nastupaju i juniori europskih velikana.

Mladen Ramljak nije bio oženjen. Još od kraja srednje škole do svoga tragičnoga kraja bio je u vezi sa svojom srednjoškolskom profesoricom Nadom Urankar.

Za Večernji list jednu prilično zanimljivu anegdotu ispričao je Gebi Hadžiahmić (Mladenov najbolji prijatelj);

Mladen Ramljak ne samo da je kao Dinamov igrač bio onaj pravi, neizlječivi dinamovac, nego i nakon što je otišao iz Dinama, kao da se stalno brinuo o Dinamu. Jednom kad se vratio iz Rotterdama bili smo na večeri u Okrugljaku, i oduljilo se to do dva-tri ujutro. Vozi on mene doma i predloži: ‘Ajmo malo obići stadion, nedostaje mi Maksimir!. ‘Zar si lud, pa tri sata su, što ćeš sad tamo?’, uzvratio sam mu, ali on nije odustao. Došli smo do stadiona u gluho doba noći i zatekli sve kapije zatvorene, nije se moglo unutra. On me tada odvezao doma, a sutradan kad smo se našli, nije izdržao da se ne pohvali. Naime, Mladen se tu noć ipak vratio do maksimirskog stadiona, preskočio ogradu i prošetao ispod tribina, do svlačionica. Kazao mi je: ‘Htio sam samo malo opet udahnuti miris Maksimira’. Toliko je bio lud za Dinamom.

IZVORI;
Povijest Dinama
Wikipedia
Večernji list
24sata
narod.hr
hrvatskareprezentacija.hr