Zbogom legendo!

Osim što su rezultati momčadi u njegovoj eri bili među najboljima u povijesti kluba, osim što je statistički najbolji igrač Dinama u Euro natjecanjima, Bruno je imao i onaj neki faktor zbog kojeg ljudi dolaze na utakmice. Izazivao je emocije, nekad ljutnju, ali većinom sreću i oduševljenje. Ona fotomontaža Dr.Brune je jedna od posljedica/dokaza toga. Njegovi potezi su bili za pamćenje - meni je on neka naša verzija Ibrahimovića. Osobno, ja više i volim takve, malo pomaknute, malo na svoju stranu, kurčevite i prgave igrače, one koji nisu 100% roboti, koji izazivaju emociju, koji igraju s nekim vicem, koji ni van terena neće biti PR proizvodi, koji će napraviti i reći i nešto krivo te time p(d)okazati da su isti kao i mi, koji će pokazati srednjak paparacima, koji se neće svima uvlačiti (pa i pod cjenu gubitka pozicije idola) - Ronaldinho ispred CR i Messia uvijek. U Dinamu su to nekada Marić, Sammir (ma koliko svi mi vezali njegovu pricu uz Mamica) i sada Petković.
Dodatno, Petković je vrhunac svoje karijere odradio u Dinamu, a znamo da su rijetki takvi i mogu se na prste nabrojati u zadnjih 20-30 godina. Naravno da je puno razloga za to (i pozitivnih i negativnih) ali je jednostavno tako.
Po svim dostupnim informacijama/traćevima on je odlučio da ne želi, ne može, ili što već biti centralna figura nekog novog Dinama kako mu je Boban predložio - i to je OK, pa na kraju, svi "njegovi" su otišli ili odlaze, vjerojatno on 3 godine trenutno vidi kao vječnost, možda želi još jednom probati vani, možda mu se neda, nebitno na kraju. Odrađivanje zadnje godine ugovora u ovoj situaciji nema smisla ni za njega ni za klub.
Također, zadnja sezona ne može obrisati sve one prethodne. Za mene legenda kluba i taj status teško može nešto promijeniti u mojoj glavi.
Hvala na svemu i sretno dalje!