Ljudima očito nije jasno da se dogodio naš pad, ali i veliki rast drugih zemalja koje ulažu u rukomet i kao što vidimo nekima se to ulaganje brzo vraća. Zanimljivo, kada je npr. Maroko na nogometnom SP u Katru namučio Hrvatsku i u grupi i u tekmi za treće mjesto, nije bilo komentara kako je sramota da nas neki tamo Maroko drži u neizvjesnosti, nego se čak i pravdalo argumentima "pa Maroko je dobra repka, ne znam čemu čuđenje, imaju par vrhunskih igrača koji igraju u top klubovima". Iako se taj argument može koristit i za Egipat u rukometu, iz nekog razloga ga ljudi ne koriste. :chin: — Sibirski plavac

Sam si odgovorio u prvoj rečenici. 90% ljudi uopće ne prati rukomet osim kad ih RTL počne bombardirati najavama za neko prvenstvo. Kod nas se u rukomet jako malo ulaže već godinama, ne možeš se samo na račun talenta provlačiti.

90% ljudi uopće ne prati rukomet osim kad ih RTL počne bombardirati najavama za neko prvenstvo — Mr Anderson

A ono, to se može reći za svaki sport koji nije nogomet, barem kod nas u Hrvatskoj. I košarku, vaterpolo, tenis, veslanje, skijanje, futsal i ostale sportove di znamo imati uspjehe, velika većina javnosti ne prati osim ako se igra za neko odličje. Košarka kao sport koji je nakon nogometa sport broj 2 u svijetu (nikakav usrani kriket i slične gluposti koje nam na onim listama popularnosti žele podmetnuti kao drugi najpopualrniji, samo zato što taj sport gleda milijarda ljudi, a to što tih milijardu većinom čine 2-3 zemlje u južnoj Aziji, nikog očito nije briga), je kod nas praćena samo kroz NBA. Prosječni Hrvat koji se čak i može nazvati sportskim fanom nema pojma o europskim klubovima, pa čak ni o reprezentacijama koje nisu Hrvatska/Srbija ili SAD. Ovo za repke me posebno čudi jer u svim ostalim sportovima upravo repke i velika natjecanja zanimaju najviše ljudi. O našim klubovima i repki da i ne govorim. Koliko god nam rukomet bio u krizi, dam se kladit da zaustaviš na ulici 10 ljudi (neovisno prate li sport ili ne), ljudi bi znali nabrojati jednak broj naših rukometnih reprezentativaca kao i košarkaških, a možda čak i više rukometnih s obzirom da još nisu potonuli koliko i košarka.
Kod nas se jedino nogomet može nazvati sportom koji je popularan i ima praćenost. Eventulano još NBA i npr. Formula 1 (znam dosta ljudi koji ju prate) i to je više manje to, ostali sportovi su aktualni prema uspjehu repke ili klubova.

Al problem je i kod nas da mi dosta put pre rane otpisame igrace. Balica ili Lackovica sme naprimjer v one vreme rane otpisali. I tu sme kroz vreme iste gubili kvalitete. Na jeden Strlek nije pozvan a sad ga je uzel Fuchse Berlin , drugoplasirana momcad Bundeslige, da im pomogne osvoniti naslov. Njima je sa 36 dobar , nama ne.
Balica sme otpisali 2012. A igral je jake kvalitetne do 2015 kad je zavrsil karijeru. Kod Lackovica jos gorse. Otpisali ga 2013 a igral do 2020. I te kvalitetne. Neke odluke jednostavne ne kuzim niti nebum kaj se tice nasega rukometa. Isto tak i Marica, i Musu sme otpisali rane a zamjene , pogotove karakterne nemame.

Nasi novi mladi rukometasi su jednostavne pre mlaki, nemaju pobjednicki mentalitet , nemaju nikakuv mentalitet. Mi kad sme fulali scera onaj napad za 19/19 nisme gol dali 15 minut iz igre. Mi sme mentalne tulke pali v tom momemtu da je strasne. A i ste da njih vodi. Eto more Karacic, ak bu uopce dosel u formu sad. Ali nije to vise to. Ne da nasi rukometasi nemaju kvalitetu , imaju, sigurne ne ko Danska, ali je tu. Nas veliki veliki problem je kaj sme mi zadnjih par let upali u mlin luzerskoga msntaliteta. Ja tu ne vidim pravoga vode. I da je Dule spremen, nemre on to sam. Mene najvise smeta taj nikakuv karakter v ekipe , taj los mentalitet. Cim mi gubime ili v kljucnem trenutku ne zabime, mi strasne padame umeste da tek odna dodame gas. Uz borbu i zelju , teri nas je i krasik duge v rukometu, mores pune nedostatka momcadski nadoknaditi. Al toga pri nami vise nema. Mi na terenu imame previse klincuv a ne muskarcuv. I to ti je onda rezultat.