Dalića se za nekolicinu stvari može kritizirat, međutim najviše isključivo sa ljudske strane, odnosno karakter njegov.

Ja ga kao personu, odnosno njegov karakter osobno ne simpatiziram čisto i prvenstveno zbog demagogije i meni licemjerja, a ne radi njegovih osobnih stavova i uvjerenja(Thompson, desnica, branitelji, Bog, crkva) čijih sam i sam po sebi. Negdje isto, negdje naravno čak i radikalnije(dal je to dobro ili loše, iskreno me boli ćuna).

Uzevši Zlatka Dalića kao samo izbornika se ne može baš puno toga osporit i nać manu, jer kad se umirovi, je među najvećim, ne nogometnim, nego općenito sportskim personama, ali i daleko nauspiješnijim, jer nakon njega po razini uspijeha koje su recimo nogometni treneri imali su Ćirino treće mjesto, i gledajući klupski nogomet nekakvo 1/4 finale Dinama sa Villarealom i Hajduk prije 30-ak godina u 1/4 finalu sa Ajaxom. Tovare balavce u finalu LO mladih ne računam, to mi je rang srpskog zlata u u21 reprezentacije.

9 godina, dvije medalje na dva uzastopa svjetska prvenstva, te jedno finale lige nacija. Za jednu medalju svjetskog bi reprezentacije poput Engleske, Nizozemske, Portugala, Brazila i brojnih drugi dali guzice i valjda pola pokretne mirovine.

Kad stavimo na stranu i pogledamo iz kakve države i trenerskog bazena tada prije 9 godina dolazi(stanovništvo, broj, kvalitet i razina samog sport isto toj Hrvatskoj) te brojne druge faktore taj uspijeh je još bolji.

Loš nogomet se vrlo lako može nulirat/poravnat sa dobrim. Češka kući i Crna Gora u gostima možda i najbolje naše kvalifickacijske utakmice od još valjda Ukrajine, Turske, tamo Engleske 2007-08. Uvjerljivo se što ikad kvalificirali na ovo SP.

Dobio u Parizu 1x, kuci također Francuze prošle godine, pa ispao na penale, a kad pogledamo kako vedre i oblače Francuzi, čak smo i dobro prošli.
Skidalo se redom i Brazil, Argentinu, skinio Engleze u polufinalu.
Grupna faza na SP18 odigrana po meni bolje nego Euro 2016. Spanjolci su te dobili 6-0, to stoji, ali si ti njih 3-2 par mjeseci iza(Jedvaj 2x) itd itd.

Dva eura po meni jedno prosječno-solidno i jedno po meni neuspješno. Tri svjetska, dvije medalje, jedno gdje se nisi osramotio.
Euro 2021 mi je preslika ovog SP-a, jer smo odigrali i tada kao i sada, horror u grupnoj fazi, a protiv Španjolaca koji su nominalno jači od nas u najmanju ruku pravo totalnogometno, kao i recimo sad protiv Engleza i naravno opet nesretno ispali, kao i protiv Portugala.

Po meni ako sada ode, odlazak je puno bliže dobrom nego lošem. Odličan, odnosno još bolji odlazak bi bio da je otišao odmah nakon Katra, a loš da smo sad ispali u grupi/nismo se kvalificirali i da je iza sebe uz to sve ostavio i spaljenu zemlju, pogubljenu generaciju itd itd.

Ovako je i promjenio generaciju, postavio neke, kakve-takve temelje za nasljednika i budućnost, te neke igrače uveo i ustabilizirao u sustav.

Hvala za sve i doviđenja.

Euro 2021 mi je preslika ovog SP-a, jer smo odigrali i tada kao i sada, horror u grupnoj fazi, a protiv Španjolaca koji su nominalno jači od nas u najmanju ruku pravo totalnogometno, kao i recimo sad protiv Engleza i naravno opet nesretno ispali, kao i protiv Portugala. — Navijač Dinama

EURO 2021 je bilo grozno jednako kao i ovaj turnir, a utakmica protiv Španjolske mu je pod tepih bacila očaj od turnira jednako kao što će mu ovaj cirkus suca protiv Portugala baciti pod tepih grozan turnir sad. Jedan udarac u okvir gola protiv Engleza, očajno prvo poluvrijeme protiv Čeha i dobro drugo poluvrijeme protiv Škota su bili dovoljno za proći skupinu. Španjolsku neću ni komentirati, iz očaja je morao staviti Oršu koji mu je skoro spasio guzicu.

Isto tako, jako se prešućuje da ga je korona spasila od ispadanja iz Lige nacija, gol razlika spasila ispadanja druge godine iz Lige nacija, a onda je srao po tom natjecanju dok mu na pola grupne faze nije došlo iz guzice u glavu pa smo uspjeli na kraju doći do finala.

Nitko mu ne može uzeti dvije medalje na svjetskom, ali čovjek je imao više loših turnira nego dobrih.

Meni je ovo užasno luzerski način razmišljanja. — vjeko1701

A kad bi razgovarali na ovaj način, onda bi mogli reć da je i slavljenje drugog mjesta i poraza u finalu svjetskog prvenstva "užasno luzerski način razmišljanja".

I dalje mislim da je skoro pa nemoguće da ikad jedan naš izbornik u budućnosti osvoji dvije medalje sa dva svjetska prvenstva. Kolko se tu stvari mora potrefit, u nedogled bi se trebalo pisat.

Po čemu je slavljenje najvećeg uspjeha u tom trenu luzersko i usporedivo kad za sebe kažeš da sigurno više nikad nećeš napraviti nešto kaj si već napravio.