Ako nešto ne mogu prožvakati, to su treneri ziheraši koji se vode mantrom da se pobjednička ekipa ne mijenja.

Utakmice protiv Fenerbahčea, Maccabija i Malmoa jednostavno nisu istog tipa. U utakmici protiv Malmoa očekivalo se od Dinama da će napadati, a ekipa koju je izveo na teren nije bila prikladna za takav tip utakmice. Već do 15. minute bilo je jasno da su stali u teški bunker i da se mora mijenjati.

Trio fantastiko Mišić, Zajc i Ljubičić nemaju ni grama kreativnosti u sada već famoznim zadnjim trećinama. Od početka je bilo jasno da ta postava neće moći ništa stvoriti protiv duplog bloka ekipe Malmoa. Ta ekipa je optimalna za kontranapade, za utakmice gdje Dinamo nema loptu, gdje Ljubičić svojom energijom i presijecanjem lopte može krasti lopte i stvarati kontre za nas. Ovakav sastav je kvalitetan i dobar za jake utakmice poput Fenerbahčea, Lillea, Real Betisa, gdje smo mi podređeni.

Ali kada se očekuje da Dinamo napada i ruši protivnički bunker, očekuje se u vezi nekakav igrač koji svojom individualnom kvalitetom i lucidnošću može iskreirati priliku za gol. No trener je ziheraš i mislio je da ista ekipa može igrati protiv svih protivnika, umjesto da promijeni raspored, sustav, formaciju ili uvede kreativnu desetku poput Vidovića ili Stojkovića u sredinu veze, koji znaju probijati duple blokove okomitim loptama. U utakmici smo vidjeli ravno dvije okomite lopte, a onda je Vidović par minuta nakon ulaska odlično podvalio loptu Hoxhi, upravo zato što je on igrač koji to zna izvesti.

Ako se znalo da će Dinamo napadati, što onda Goda radi na lijevom beku? Gdje je nestao Perez Vinlof, koji je za takve utakmice odličan?

Također, zašto se pri rezultatu 1:0 rade šablonske izmjene, pozicija za poziciju? Vadi se Beljo i stavlja Kulenović, umjesto da se formacija malo promijeni i napada s dva napadača. Čemu mijenjati jedno te isto? Već ptice na grani znaju koji će igrači ući, a koji izaći, totalno predvidivo. Jednostavno, ekipama ne treba puno vremena da nas prokuže, što je trener Malmoa odmah shvatio gledajući naše utakmice u HNL-u.

Obrana nam je bila super, imamo jako dobre obrambene igrače, ali u napadu kreativnost je bila nula. Lopta se kretala sporo u krug, ista rješenja. Lopta ide na krilo, a krilni igrači su dvostruko blokirani. I onda se očekuje da postignemo gol u beskrajnom okruženju oko njihovog šesnaesterca.

Ne znam čega se trener toliko boji. Ti si trener Dinama, ti odlučuješ tko će igrati, a ne menadžeri, mediji niti mi s foruma. Totalno mi je nejasno zašto Vidović u šest utakmica nije upisao niti minute, Stojković redovito igra van svoje pozicije kada najbolje partije pruža u sredini terena, Galešić nije dobio niti minute, a KTC se stavlja u HNL utakmice kao trećeg stopera. Isto tako, sto puta je vidio da veza Ljubičić, Mišić i Villar ne funkcionira zajedno, a opet ponavlja istu grešku stavljajući Villara i Mišića da igraju skupa.

Protiv Vukovara očekujem minimalno rotaciju od šest igrača, a volio bih vidjeti da se promijeni cijela momčad. Neigranjem pojedinih igrača stvaraju se klanovi i nezadovoljstvo, što narušava atmosferu u svlačionici, a sve zbog ziheraškog pristupa utakmicama.

Kovačević jednostavno ima plan A i kad to ne uspije dolazi do panike. Ono što je dobro je da zna pogoditi s izmjenama, ali bi trebao početi pogađati s početnom postavom. Ne možeš se postavit isto protiv Fenera i Gorice.

Mene je najviše od svega iznenadio taj nedostatak samokritike. Ne znam jel to do našeg naroda, ali kao da ćeš propast u zemlju il da će te netko ubit ako kažaš "zeznuo sam/zeznuli smo to i to". Ono Daliću to može proć jer repku gledaju i razno razni bumerski analfabeti i kućanice, al kome Kova prodaje ove spike o dominaciji, jel on misli da smo glupi il kaj?