Stadion Maksimir Kada ćemo imati gradonačelnika koji radi svoj posao i ne zamara se ideologijom. — Plavi-9
Nadam se nikada. Gradonačelnik treba imati menadžerske sposobnosti, ali to je politička, ne tehnička funkcija, a politika je uvijek ideološka. Grad ne trebaju voditi vrhunski ekonomisti, inženjeri i slični - oni trebaju raditi za grad i biti u službi grada, ali grad trebaju voditi vrhunski političari: oni koji se znaju okružiti pravim ljudima, koji su vizionari, ali su opet realistični; radišni, motivirani, a iznad svega pošteni i moralni.
Meni na tom moralu padaju ljudi koji nemaju svoje ja, ljudi koji poput Bandića bacaju floskule o "Dinamovom srcu i hajdučkoj duši" i slične verbalne bljuvotine. Onaj tko se srami toga što jest i prikriva to radi političke koristi, taj nije čist kao osoba.
Osobno, u našem gradu mi strahovito fali vizija razvoja. Nemamo vizionarske političare, previše se bavimo komunalnim temama, a premalo planskim razvojem i onda nam grad raste stihijski i kaotično. I stadion je dio toga, vjerujem da ga Tomašević želi, ali on je više neki vrući ugljen koji mu je dopao u ruke nego dio neke šire vizije o razvoju i brendu grada kao neke lokacije izvrsnosti i lijepog života. Ne znam koliko imate doticaja sa strancima sa zapada koji su se doselili u Zagreb, ali obožavaju ovaj naš grad jer je predivan grad za život i to je puno bolje nego da smo top turistička lokacija ili top IT hub ili industrijska meka. Kad bi se tome pristupilo vizionarski i strateški, gdje bi nam bio kraj.
Sadašnji Maksimir uvelike je simbol korupcije, kriminala, fušarenja i gradske nebrige za svoje simbole, svoj identitet i svoj brend. Baš zato mislim da je novi Maksimir iznimno važan jer se radi o velikom projektu koji ima potencijal postaviti neke nove standarde izvrsnosti. Ne mora on biti grandiozan i megalomanski, dapače, ali želim upečatljivo, kontinentalno relevantno arhitektonsko zdanje, moderna ekološka i održiva rješenja, fokusiranost na iskustvo navijača, društveni hub koji sa svojom okolinom živi 7 dana tjedno a ne praznu ljušturu koju ljudi posjećuju subotom popodne; jedan novi simbol ovog grada kao što je Guggenheim svojedobno otvoren u jednom tada bezveznom baskijskom gradu te postao simbol razvoja i procvata Bilbaa. Ako bude barem približno tako, to će lansirati i Dinamo na razine o kojima je možda pomalo zastrašujuće i sanjati.