Makar dosta tog ovisi o samo ždrijebu i play off i LP kasnije, ali kako bi rekli ovi šta rade statistička istraživanja "ceteris paribus" odnosno ako bi nas sve zakačilo kao npr. 2019. i 2022., ovo nemre bit dovoljno dobro za LP, bar s ovim očekivanjima koja smo sami sebi stvorili da samo sudjelovanje nije dovooljno.. — emilperska
Ovo tu nam je bila klupa s te tekme protiv Šahtara. Ivanušec u svojoj ne prvoj, nego nultoj pravoj seniorskoj sezoni i par ozbiljnih utakmica u životu, Djira kojeg tada 80 % navijača Dinama ne bi prepoznalo na ulici da ga vidi, a 90 % ih ne zna di je čovjek danas. Zagorac kao i danas.
Moubandje koji je imao valjda drugu najveću plaću u klubu i bio je zvučno ime s nekim pedigreo pa je ispao teški fail, Atiemwen koji je te sezone odigrao u Europi 22 minute, a u prvenstvu je startao u šest utakmica. Šitum kojeg je trener vukao sa sobom u svaki klub iz svima drugima nepoznatih razloga i Kadzior koji je dao sasvim solidan obol toj sezoni. To je ta famozna širina i nenadjebiva igračka snaga najjačeg Dinama u povijesti u utakmici u kojoj bi pobjedom postavili dotad najbolji rezultat u Europi otkad postoji Hrvatska.
To što se tada, prije i poslije te utakmice govorilo i mislilo o Stojanoviću, KTC-u i Livakoviću, njihovim kiksevima i inome nam je svima poznato.
Ali ta momčad je imala Nenada Bjelicu. Čovjeka koji je nekog Mislava Oršića koji nam je četiri godine igrao 15 km od Zagreba pa ga nitko živ nije vidio učinio reprezentativnim krilom, a s povremenim prvotimcem talijanskog drugoligaša učinio najbolji duo u klupskoj povijesti. Mene jeza prođe kad pomislim što bi ljudi danas pričali da nam Marić dovede igrače koji imaju renome kao Oršić i Petković kad su dolazili u Dinamo.
Svaki klub na svijetu ima neki feler u kadru. Negdje uvijek škripi, negdje fulaš u procjeni, negdje te ozljeda osakati. Ne kužim odakle ideja da klub budžeta 60 milijuna eura neće imati ovakvu ili onakvu slabu točku kad ju ima svatko. Naravno da nitko ne misli da ne treba poduzeti baš sve što je moguće da se složi najbolja moguća momčad, ali ovo koliko se podcjenjuje Dinamove igrače, a precjenjuje ove koje "moraš uzeti jer nešto moraš i uložiti", to svijet nije vidio.
Evo, taj famozni lijevi bek na primjer. Ni Takuya Ogiwara ni Mauro Perković nisu svjetske klase, ali zamijeni njih dvojicu sa 70 % lijevih bekova prosječnog kluba Lige petice i reci mi koja je točno to tolika galaktička i nepremostiva razlika u kvaliteti između Ogiware i lijevog beka Werdera ili Osasune. Pa nama je Amir Rrahmani bio menadžerska priča, a čovjek je već četiri godine prvi stoper najbolje ekipe u Serie A. Pivarić i Strinić su deset godina bili nacionalni predmet sprdnje pa su ljudi i vani pokazali koliko ustvari ima boljih bekova na svijetu od njih. Postoji nešto što se zove razumna analiza kvalitete i širine kadra, a postoji i iluzija.
To da svake sezone 90 % foruma misli da je rješenje za ekipu zamijeniti četiri najslabije karike je iluzija. Niti klub može tako funkcionirati financijski niti svlačionica može tako funkcionirati po pitanju odnosa, hijerarhije ili razumijevanja zajedničkog cilja. To što se ovdje propagira čisti perpetuum mobile koji ne vodi nigdje. I kad zamijeniš dvije najslabije karike, neka druga dva postaju najslabije karike. U svakoj ekipi na svijetu netko je Baturina, netko Sučić, a netko Perković. Netko radi razliku, netko je koncepcijski važan da drži momčad na okupu, a netko je vodonoša.
Razlika između tadašnje ekipe i ove je u samo dvije stvari. Prva je da ta da te posralo da imaš Danija Olma koji je generacijski talent i nisam siguran da na to možeš pretjerano utjecati. Druga je ona na koju možeš bitno više utjecati, a to je ona da si imao Bjelicu.
Koji je od dva random igrača stvorio Petkovića i Oršića. Koliko je njihov talent značajan na vrhunskoj razini otprilike pokazuje njihova karijera izvan Dinama. Ali eto, netko od toga napravi stroj koji daje golove u Ligi prvaka, a netko u Konferencijskoj ligi kuka da treba šest novih igrača.
Ja se nadam dolasku još jednog veznjaka jer smo koncepcijski tu najtanji. Nemam ništa protiv akumulacije talenta ni na bilo kojoj drugoj poziciji. Ali ova teza da klubovi našeg ranga ili malo iznad nas imaju svjetsku ekipu, a mi ju krpamo s poludebilima jer smo škrti je čisti alibi za lijenost i nesposobnost za prepoznati gdje igrač može dati najviše, razviti ga i dati mu pravi kontekst.
Fokus oko ovog kluba treba biti na procesima, razvoju igre i igrača, a ne krpanju momčadi od roka do roka i cjelodnevnim izdrkavanjem jer Genk i Fiorentina imaju lijevog beka koji košta 200 tisuća eura više od našeg.