Moj problem s njim i Pašalićem je skroz drugi... Ima razlog zašto on igra u Rusiji i zašto je Pasalic rubni igrač prve postave Atalante ( dok Ilicic nije otišao u k sa zdravljem igrao je zadnjih 20 min). — Bosna86

Igralo se 26 kola prije koronapauze, Pašalić je započeo 16 utakmica. Dvije nije igrao uopće, a samo jednu od ostalih manje od pola sata. Po minutaži je sedmi igrač Atalante lani bio.

S tim da Atalanta rotira i Muriela i Zapatu koji su im najbolji strijelci. Tako da ovo nikako ne stoji. A da nema gdje igrati kad su svi na broju u reprezentaciji, to se slažem.

Često ljudi pitaju za preporuke, pa evo mojeg picka top filmova od ovih za koje nisam ubrao da su se (često) spominjali. Imam oko 1 700 ocjenjenih na IMDB-u, tako da je solidan font. Moguće čak da sam nekad davno i preporučio neke već, ne mogu se sjetiti.

Wild Bunch - -a prvu tipičan wester, na drugu i treću puno više od toga koji govori o nestanku jedne civilizacije. Malo ti dođe zamisliti se da si prije malo više od 100 godina u Kaliforniji mogao dobiti deset dolara za skalp Indijanca, u isto vrijeme kad je Zagreb bio aktivan dio najrazvijenijeg dijela svijeta. Iz te perspektive sličan je Kumu koji na površini ima svoju radnju, ali u sebi krije dašak ne tako daleke stvarnosti koji je prebrisan skoro preko noći. Prosjaci i sinovi su djelo rađeno baš po tom modelu :)

Peaceful Warrior - ako je itko čitao Eckharta Tollea, ovo je film kakav bi on napravio. Uglavnom, tematizira ljudsku fascinaciju i optetrećenost prošlošću i budućnošću zbog koje nikad nismo u ovom sada trenutku koji je, ako zanemarimo neke fizičke teorije, jedini kojeg uistinu živimo. Od Tollea svakako preporučam Novu zemlju i Moć sadašnjeg trenutka.

The Great Dictator - Film u kojem Charlie Chaplin ismijava Hitlerov kult ličnosti je zastrašujuće precizan ne samo za političko stanje tog vremena (1940) nego i za većinu kasnijih nasilnih društvenih uređenja.

Lovac na jelene - oni koji nemaju direktno iskustvo rata teško su svjesni posljedica koje nosi i za individualca i za ljude oko njega, ali mislim da je ovaj film najbolji pokušaj da i mi to shvatimo.

Miracle - apsolutno najbolji sportski film ikad snimljen. Ne samo da je priča bolesna (i stvarna), nego je Kurt Russell u njoj odradio ulogu života, a u filmu ima valjda 50 citata koji komotno mogu samostalno činiti neku knjigu koja se bavi motivacijom (ne samo u sportu).

The Worlds fastest Indian - Jednostavno prelijep film. Ako vam dođe da ste u kurcu i želite nešto da vas digne, toplo preporulam.

Grave od Fireflies - pročitaj što sam napisao za film gore. Ovaj crtić je isto to ali u sasvim suprotnom smjeru.

Mudbound - nedavno pogledao, oduševio se. Ide uz liniju onoga kako su crnci pred 40,50 godina morali napustiti Ameriku da bi postali junaci, a doma ih je dočekalo nešto sasvim drugo. Daleko od ovih modernih drkanja i prenaglašavanja tog problema danas.

Cool Hand Luke - Ako je netko nekad u nekom filmu bio faca, onda je to Paul Newman u ovom. Posebno je interesantno vidjeti kako čovjeka (bolje rečeno njegov imidž i obrasce ponašanja) može izmijeniti zatvor, makar se tamo našao zbog banalnog prekršaja. Snimano je prije 50 godina, mogu otprilike zamisliti koliko je to problem SAD-u s ovim zatvorskim sustavom danas.

Let iznad kukavičjeg gnijezda - već spomenut, ali moram opet. Remek djelo. Opet je bitan kontekst vremena i činjenica kako se nekad gledalo na ljude koji završe u ludnici. Mislim da film iz tog razloga ima i ozbiljnu društvenu vrijednost.

Threat level Midnight - tko zna zna :)

Od manje spominjanih filmova, evo meni nekoliko izvrsnih (uglavnom) mindfuck trilera, filmova koji te zakucaju za ekran za vrijeme cijelog trajanja - The Game, Proof, Durante la tormenta, Predestination, El Cuerpo, La habitación de Fermat, Triangle, Exam, A Simple Plan, Donnie Darko, Old Boy...Neki su brži, neki sporiji, ali imaju neki zajednički nazivnik da su se stvarno zaslužili zvati trileri

Nestali drugo poluvrijeme u obrani, na kraju prošli izvrsno.

Sve su šanse da će protiv Squarea biti otvorene tribine, jedva čekam. Badrov i Novak veliki palac gore, jednom kad se svi fizički dignu mislim da bi to moglo biti skroz dobro.

Jako sam zadovoljan prvim poluvremenom.

Badrov mašina i baš bezobrazan igrač, Novak odlično poluvrijeme. Malo više u rotaciji da dobijemo od nekih igrača i imamo ih

[

https://streamable.com/70z3vz

Evo ga — Kwedi

U ovakvim situacijama najbolje testiram svoje kršćanstvo da iskreno ne poželim zlo drugoj osobi. Nekad ne uspijem

Majki imam jedno pitanje bez ikakve zajebancije i sa velikom željom da nikako ne shvatiš kao uvredu jer mi stvarno nije namjera...Jesi li nekad rješavao neki test koji bi sugerirao da nešto nije u redu s tvojim mislima?

Ne mogu te shvatiti, a trudio sam se. Jedan dio rečenice ide u jednom smjeru, drugi odluta u nekom desetom i nemaju nikakvu zajedničku točku. Konkretno na ovom primjeru, eksplicitno napišeš da mi svi imamo sreće, da je netko drugi imao veliku nesreću i nije mogao kontrolirati, pa zaključiš da ih nimalo ne žališ? I onda još nekako umočiš u taj koktel zaključak da socijalna osjetljivost prema beskućnicima podrazumijeva da bi se tebi otkidalo od usta, pa zbog kontraefekta želiš to što imaš striktno zadržati za sebe.

Možda misliš nešto sasvim drugačije, ali se nespretno izjasniš ili ti ne leži pisana komunikacija, ali stari kae s glavom?

Babić ima drugačiji pogled na to. Neka me netko ispravi ako griješim, ali mislim da je izjavio da bi do toga moglo doći ukoliko obojica budu u top 20 ili niže. Jer smo premala zemlja tj. tržište da bi istodobno imali dva tako dobro rangirana boksača. Borbom njih dvojice jedan otpada. — Eduardo

Ma niđe veze, pa tko bi danas znao nabrojati sedam teškaša?

Deseti i dvanaesti, dvadeseti i četrdeseti, iz ove perspektive potpuno ista stvar. Samo što Hrgović tom borbom ne može ništa dobiti, a sve izgubiti.

Malo je reći da kasnim, nisam vidio zadnje poruke :D

Pa mislim da je to što si rekao + neznanje. I to što se lik čini polumrtav pa dok nije nešto aktualno ni nemaju želju pretjerano kopati po tome.

Na što točno misliš? Koja pitanja/novinare?

Nisam pratio temu aktivno, ali sada mi ju je izbacilo zbog zadnjeg upisa i taman me bacilo na raspravu Bujanec i Ivkošić, pa me dobro sjetilo na jedan fenomen.

Inače svi ti ljudi koji su u nekoj fazi svoje karijere (ne mislim tu samo na novinare, nešto vrlo slično je rekao nedavno i Slaven Bilić) šurovali s Mamićem, bili na njegovoj strani ili slično, u javni prostor guraju jedno naoko vrlo bezazlenu a u biti jako perfidnu i opasnu tezu koja glasi otprilike ovako.

"Mamić je sposoban menadžer/dobro smo surađivali/podigao je Dinamo kao nitko nikad..." - s ovim dijelom nemam problem. Glupo kakvo je, ali je mišljenje.

"...a ovo što se sad događa, to ne bih komentirao, to su njegove PRIVATNE stvari.." - ovo je ili kukavičluk da se kaže što je to ili notorna laž. Pa ne parniči se Mamić s privatnom osobom oko komada zemlje, čovjeku se sudi za najveću sportsku pljačku u povijesti RH i to je itekako pitanje od javnog interesa.

Ispast će stvarno da se radi o nekom njegovom privatnom problemu koji valjda nema veze ni s kim drugim i ekipa će stvarno povjerovati da tu ne postoji nikakva perspektiva i interes Dinama i njegovih navijača, nego se eto on osobno obračunava s DORH-Om/HDZ-om/kim god.

Meni kao rođenom Zagrepčanu i purgeru po filingu i odgoju apsolutno nije jasno kako netko tko je rođen u Zagrebu ne navija za Dinamo, već za Hajduk.
Čak ako netko ima porjeklo odozdola neka navija za Hajduk, ali apsolutno ne bi smio imati neku mržnju prema Zagrebu i Dinamu jer tu živi.
Meni je cijela familija za Dinamo, oduvijek i zauvijek. — ZGV

Ha gledaj to iz druge perspektive. Da ti se život posloži da se moraš odseliti u Osijek/Split/bilo gdje, jel bi se "pobrinuo" da ti djeca navijaju za Dinamo?

Nisam upoznao nijednog Dalmatinca (podrijetlom) da se tu rodio, a da mrzi Zagreb. Dinamo je već druga priča, ali to mi je čak i normalno u jednu ruku.

Kao Imoćanin odrastao u Zagrebu koji poznaje puno ljudi s baš takvom pozadinom i pričom...

Mislim da je omjer din/haj prve generacije, dakle djece čiji su roditelji u nekom trenutku studija/posla došli u Zagreb, prilično sličan kao i kod njihovih vršnjaka u Imotskom. Nekih 80 % u korist Hajduka. Sudim na relativno malom uzorku, ali mislim da nisam puno fulao.

S tim da u zadnje vrijeme i dolje pomalo jača niželigaška scena i ljudi sve češće kao svoj prvi klub prepoznaju Croatiju iz Zmijavaca ili Kamen iz Ivanbegovine, pa onda Hajduk. Ali okej, to su manje više sredine koje su oduvijek navikle na takvo neko dvojno navijačko državljanstvo.

Kod mene je počelo skoro pa iz isključivog dišpeta. Prva riječ koju sam uspio pročitati u životu bila je Dinamo i što su mi agresivnije pokušavali gurati hajdučiju kao dio mog naslijeđa, to me to snažnije odbijalo.

Priča mi stari da smo jednom na putu prema dolje vozili susjede u Split i sjeli u konobu na ručak. Imao sam možda četiri godine i normalno prespavao cijeli put do Splita tako da sam bio pun energije. Dok su ovi pričali za stolom meni je bilo dosadno i dosađivao sam bendu/klapi koji je svirao živu muziku. I u jednom trenutku sam im bio valjda simpatičan pa su mi dali mikrofon i rekli da pokrenem neku pjesmu, a ja ni pet ni šest nego "i u nebo s njim i u pakao" :lol:

Čak je ispala i simpatična scena i nije bilo nikakvih problema, ali eto, s 4 godine već imam neko sjećanje u kojem sam već jasno bio formiran.

Ovo je tovarski dres rezervni onaj

ali nakon ove tekme s toliko grešaka i svega mislim da je ovo jedina opcija — Dragon1Warrior123

Da, sad je stvarno prekrdašio