Povijesna greška europskih zemalja je masovno puštanje ljudi na svoj teritorij bez ikakvih preduvjeta. Jedino rješenje je pojedinačan pristup. Provjera, probni period, učenje jezika i kulture, polaganje neke vrste ispita. Za nas nije kasno, ali mnogi su taj vlak propustili i morat će se nositi s rastućim problemom. — deda
Kako biste vi odlučili kako i koga pustiti da se trajno naseli u Hr ako moju metodu smatrate nedovoljno dobrom? — deda
Ne bih pustio nijednu jedinu osobu koja je pokušala ili uspjela nezakonito ući u zemlju. Nijednu.
Nek traže azil - odbijeno.
Ništa "samo želim živjeti u Švedskoj", ništa "pa i Hrvatska mi se sviđa", ništa "Njemačka će mi dati stan, samo me pustite dotamo".
U BiH, Crnoj Gori, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Italiji - rata i proganjanja nema, dakle prošli su najmanje 1 zemlju prije nego što su došli u ovu (samo za primjer, a vrijedi za bilo koju EU zemlju).
Izbjeglice treba zbrinuti, pomoći im, ali izbjeglice ne prelaze tisuće kilometara i brojne granice kroz šume i preko rijeka bez dokumenata, ali s novcem.
Laž je, prijesna laž, koju moralisti (moralni ucjenjivači) rado šire, da se Ukrajince zbrinulo i primilo jer su bijeli Europljani, a Marokance (samo za primjer) nije jer su Arapi. Ukrajince se zbrinulo jer im je u zemlji rat, ali nekako su uzeli osobnu sa sobom, a Marokance (primjer) nije jer im je u zemlji mir i jer NEMAJU pravo živjeti gdje god im se sprdne i svidi živjeti.
Nemam ni ja pravo useliti u jednu lijepu kuću na Pantovčaku na koju sam bacio oko pri šetnji, iako bi mi bilo komotnije nego u mom stanu.
Toliko o ilegalnim migracijama.
A sad o legalnim, odnosno o tome "kako bismo mi odlučili i koga pustili da se trajno naseli...".
(Ponavljam, nikoga tko bane kroz prozor nepozvan, umjesto da pokuca na vrata.)
Europa stari, odumire, Europa stanovništvo treba.
I tu dolazimo do "kako i koga"..
1) Privlačenjem stranih studenata iz ciljanih zemalja (kojima daješ obrazovanje, priliku, integraciju, zapošljivost, a sebi radnu snagu i ljude koji neće visjeti na socijalnoj pomoći i bauljati gradom - neki hoće, ali to rade i neki naši studenti kad (nikad) ne završe);
2) Komparativnim analizama obrazovnih sustava i pronalaženjem potrebne radne snage;
3) Uzimanjem u obzir iskustava u prilagodbi i procesima integracije drugih zemalja pa se na nekim tržištima oglašavaš i nudiš, a na nekim ne - imaš na to puno pravo; biraš zemlje za koje smatraš da ima stanovništvo koje ćeš lakše integrirati u svoj sustav vrijednosti, običaja, kulture (ne moram eksplicirati što to znači, mislim da se dosta jasno vidi diljem Europe koju sam, kao što znaš, prošao uzduž i poprijeko);
4) Individualni pristup po principu case by case vrijedi u slučaju "viših sila", izvanrednih situacija gdje razmatraš pojedinačne slučajeve i odlučuješ kako postupati, a u kontekstu širokih i masovnih migracija imaš ili bi ga morao ustanoviti ako ga nemaš - sustavan i pragmatičan pristup, analitički utemeljen i provediv sustav kontrolirane imigracije.