Kako debilima objasnit da je grad Zagreb sam radi Kranjčevićevu! Nek pitaju gradsku vlast da ima napravi zamjenski pa onda nek pregovaraju za novi, al naravno da od toga nema ništa

Ono kada si na ispitu nesiguran oko jednog pitanja, pa 3 puta zaokruzis tocan odgovor, ali si nesiguran, pa izbrises, zaokruzis jedini netocan i predas ispit profesoru

Gospodo, s naše strane kompromisa nema, neka vam jedna stvar bude kristalno jasna: do zadnjeg centa kojeg ćete usmjeriti Dinamu i Zagrebu, uložit ćete u Hajduk i Split. — Klenx

U Slaven Belupo i Koprivnicu!
U Varaždin i Varaždin!
U Goricu i Veliku Goricu!
Koji debili

Informacija sa SSC, korisnik JamMaker:

grupa sudionika natječaja pripremaju kolektivnu žablu — Denle

Nakon tjedan dana konacno malo sunca i lijepih vijesti koje imaju itekakvu tezinu.
Ovu Bauhaus-Propuh arenu treba eliminirati jer nisu zasluzili ni centa od nagrada.

Vec je nastetilo realno - vidio sam da je iz vrha UAE doslo upozorenje UK vladi da ako ne bude kako oni zamisljaju da bi mogli smanjiti/zaustaviti investicije...
City je sinoc predao zalbu (danas je bio rok) - naravno - imaju "nepobitne dokaze" da su nevini (nije mi jasno kako ti nepobitni dokazi nisu u javnosti vec par godina koliko traje sve ovo... Vjerojatno idu (kao i kod UEFE) na neku gresku u proceduri...

Ako se nekome da čitati. Tekst je preuzet sa Facebooka. Gdin. Miroslav Kicic.

Turina nije doskočica. Ali nije ni kriterij.

Nakon predstavljanja pobjedničkog rješenja za novi Maksimir, rasprava je očekivano skliznula u ukus. Jednima je to futuristička arena, drugima betonski bunker. Jedni govore o hrabrosti, drugi o ružnoći.
Postoji, međutim, pitanje koje s ukusom nema nikakve veze. Otvorio ga je, nehotice, sam predsjednik Ocjenjivačkog suda.

Odgovarajući na kritike, arhitekt Toma Plejić rekao je da povezivanje sa starim stadionom „na neki način nije bila intencija ovoga natječaja“. Dodao je da je natječaj tražio rješenje za novi stadion i da je pobjednički rad jedini od 88 pristiglih povukao paralelu sa starim Maksimirom. Ocjenjivački sud je, prema njegovim riječima, kroz analizu svih radova prepoznao vrijednost upravo te poveznice.
Pročitajmo to polako. Natječaj nešto nije tražio. Jedan je rad to ipak ponudio. Žiri je u tome prepoznao vrijednost. I taj je rad pobijedio.

U službenom obrazloženju prve nagrade ta poveznica nije usputna napomena. Obrazloženje počinje tvrdnjom da su identitet i duh izvornog stadiona polazište koncepcije. Zatim hvali prijedlog jer „inventivno reinterpretira izvorne kvalitete Turinina stadiona: lakoću lebdećih ploča, autonomiju tribina, monumentalnost konstrukcije i presudnu ulogu praznina“. Turina nije fusnota. Turina je okosnica legitimacije.

Osamdeset i sedam timova pročitalo je isti program

Stručni kriteriji iz uvjeta natječaja su četiri: savladavanje prostorno-programskih uvjeta, cjelovitost urbanističko-arhitektonske ideje, ekonomičnost ostvarenja te doprinos kvaliteti građenja, javnim prostorima i održivosti. U njima nema Turine, ni kao zahtjeva ni kao posebno vrednovane kategorije.
Činjenica da je samo jedan rad od 88 povukao paralelu sa starim stadionom nije dokaz genijalnosti tog rada. Ona je prije svega dokaz o tome kako je program bio napisan. Osamdeset i sedam timova iz više od dvadeset zemalja, među njima i vrlo iskusni stadionski projektanti, pročitalo je isti dokument. Nitko od njih u njemu nije prepoznao poziv na dijalog s Turinom. To nije kolektivni propust natjecatelja. To je vjerno čitanje teksta koji to nije tražio, a predsjednik žirija to i potvrđuje.

Natječaj nije kviz

Arhitektonski natječaj počiva na jednostavnom dogovoru. Naručitelj unaprijed kaže što traži i po čemu će se ocjenjivati. Natjecatelji daju mjesec rada da bi odgovorili upravo na to. Anonimnost i međunarodni žiri štite taj dogovor, ali ga ne zamjenjuju.
Ako se vrijednost koja „nije bila intencija natječaja“ pokaže kao jedna od ključnih vrijednosti pobjedničkog rada, dogovor je narušen. Ne formalno, nego sadržajno. Žiri ima pravo prepoznati kvalitetu koju nije predvidio. Nema pravo da ta nepredviđena kvaliteta, bez ikakve objave, postane odlučujuća mjera.

Tu nastaje pitanje na koje nitko ne može odgovoriti: koliko bi od tih 87 timova ponudilo vlastitu, možda i uvjerljiviju interpretaciju Turine da su znali da se to cijeni? Poanta nije da bi neki drugi rad bio bolji. Poanta je da to više ne možemo znati. Kad se kriterij pojavi nakon predaje, natjecanje se ne vodi među 88 rješenja. Vodi se između jednog rada i 87 radova koji su igrali drugu igru.
Zato je legitimno tražiti ono što bi trebalo biti samorazumljivo. Pod koji je od četiri službena kriterija svrstana poveznica s Turinom i kolika joj je težina dana?

Kojeg Turinu?

Pretpostavimo ipak da je poziv na Turinu opravdan. Tada se mora odgovoriti na pitanje koje obrazloženje zaobilazi: na kojeg se Turinu poziva?
Vladimir Turina je 1946., s Franjom Neidhardtom i konstruktorom Eugenom Erlichom, zamislio Maksimir kao zelenu arenu u pejzažu. Bila je to potkova otvorena prema perivoju, s dijelom gledališta nasutim u teren i s vizurama prema šumi i Medvednici. Konstrukcija zapadne tribine bila je snažna i izražajna. Ali cjelina je bila zamišljena kao stadion koji postaje dio krajolika, a ne objekt koji ga nadvladava.
Taj stadion nikada nije dovršen onako kako je zamišljen. Istočna tribina iz 1961., južna iz druge polovice šezdesetih i kasnije intervencije postupno su zatvarale izvorni koncept. Hrvatska tehnička enciklopedija bilježi da se to događalo usprkos Turininu snažnom protivljenju i da je prvobitna ideja danas gotovo neprepoznatljiva.

Na što se onda žiri poziva? Na izvornu prostornu ideju otvorenosti? Na konstrukciju zapadne tribine? Ili na današnji kompromisni kompleks, koji je Turina osporavao? Tko se poziva na Turinu, mora reći na kojega. Inače Turina prestaje biti arhitekt i postaje žig autentičnosti.

Beton nije Turina

Obrazloženje žirija tvrdi da projekt reinterpretira lakoću, autonomiju tribina, monumentalnost i praznine. Isti tekst pobjednički rad opisuje kao četiri volumena u gotovo suprematističkoj kompoziciji, s armiranobetonskim tribinama sirovog i robusnog karaktera.
Monumentalnost i beton doista pripadaju Turininu Maksimiru. Ali iz toga ne slijedi da je monumentalni betonski volumen nastavak Turine. Dvije zgrade nemaju isti ideju samo zato što su izlivene od istog materijala. Turina bitna ideja bila je odnos: arhitekture i praznine, tribine i pejzaža, stadiona i perivoja. Beton je bio sredstvo te ideje, a ne njezin sadržaj.

Indikativno je i ono što žiri piše u preporukama za daljnju razradu. Traži da se dodatno artikuliraju otvoreni uglovi i da kosi zidovi evakuacijskih pravaca budu propusniji. Traži i da se sjeverna granica prema parku oblikuje kao „otvorena i nastanjiva stoa, a ne zatvorena sigurnosna kulisa u šumi. Ako povezanost s parkom tek treba doseći, ona je obećanje. A obećanje nije kvaliteta koja je mogla odlučiti natječaj.

Stadion nije spomenik

Na kraju ostaje najjednostavnije pitanje: zašto bi dijalog s Turinom uopće trebao biti presudan?
Novi Maksimir nije memorijal. To je sportska građevina koja će biti izgrađena javnim novcem, koja mora desetljećima služiti Dinamu, Zagrebu i reprezentaciji. Njezina se kvaliteta mjeri time kako funkcionira na dan utakmice i bez nje. Mjeri se i time kako se gledatelji kreću i kako se evakuiraju, kakva je vidljivost i akustika, koliko je konstrukcija racionalna, koliko košta održavanje i kako se objekt prilagođava vremenu. Turina može biti referenca, povijesni sloj, inspiracija i dio identiteta mjesta. Ne može biti zamjena ni za jedno od tih pitanja.

Postoji i dublja ironija. Turina 1946. nije projektirao stadion koji izgleda kao djelo nekoga prije njega. Rješavao je probleme svojega vremena, pejzaž, konstrukciju i masu ljudi, do kraja i bez nostalgije. Zato je ostao važan. Autentično nasljeđe Turine nije stadion koji ga citira, nego stadion koji jednako radikalno rješava probleme našega vremena. Po tom mjerilu, interpretacija interpretacije najmanje je turinovski mogući odgovor.

Ovaj tekst ne tvrdi da je natječaj formalno nepravilno proveden. Ne tvrdi ni da je pobjednički rad loš, ni da bi neki drugi bio bolji. Tvrdi nešto uže i teže osporivo: da je jedna od ključnih vrijednosti kojom se opravdava izbor, prema riječima samog predsjednika Ocjenjivačkog suda, bila izvan onoga što je natječaj tražio.

Iz toga proizlaze tri pitanja na koja javnost ima pravo dobiti odgovor.

Prvo, pod koji je od službenih kriterija svrstana poveznica s Turinom i kolika joj je težina dana?

Drugo, na koju se točno Turininu ideju žiri poziva kad govori o reinterpretaciji?

Treće, kako se povezanost sa zelenim Maksimirom može navoditi kao kvaliteta rada ako je žiri istodobno traži kao preporuku za doradu?

Turina nije doskočica. Bio je jedan od najvećih hrvatskih arhitekata dvadesetog stoljeća i zaslužuje ozbiljno čitanje. Upravo zato se ne smije postati naknadni kriterij ni retorički alibi. Baština nije argument koji se podrazumijeva. Baština je argument koji tek treba dokazati.

pitanje Maksimira se nece odbaciti, niti ce Kranjca postati nova Rujevica,

Sada je misljenje publike i navijaca jos vece i vaznije nego prije 2-3 godine kada se rijesavala papirologija.
Sada ubiti projekt je politicko samoubojstvo.

Jedino sto se moze desiti da se produzi proces za nekoliko mjeseci dok se ne odabere projektant.
I to vidim kao izgledno rijesenje i kao mogucnost da svi ti politicarski crvi pokupe politicke poene.

Jer ce stalno naglasavati kako slusaju narod i kako rade stadion po nasim zeljama i da nema njih da nebi toga bilo.

Kao kada u dnevniku svaku promjenu cijene goriva naglasuju ''sa vladinim intervencijama''.

doći će u stone islandu i s mrkim pogledom i mislit ce da je manga :lol:

To provlace dva ogorcena debilceka od staraca koji pate od ne znam cega u zivotu.

Vjerojatno jer se jedan i drugi zovu Drazen.
Jadni ljudi.

Došel čovek iz belupa u profesionalce pa pada u nesvjest kak se tu dobro radi i trenira...

od bratićeve sestrične frendica, ona ima brata čiji susjed je arhitekt — db-izbjeglica

Ovo je najbolje šta je napisano na ovoj temi :grin:

ljudi su frustrirani, dok nema vrijedanja ne vidim problem da se istovare. Svi smo ocekivali jako puno, ovo je golemo razocarenje. Daleko vece od bilo koje promasene sezone, transfera itd

da im je svima od reda top i nije im jasno čemu drama. Pogotovo kad su nakon toga vidli trenutno stanje. — Frizura Robija M

Proganja me ova recenica od sinoc. Ovo su ti vec odgovorili Bara i Plenkovic, a znas koliko je sati kad ti njih dvojicu nabijam na nos. Necemo isto smece s krovom, hocemo modernu arenu.

Toma jesi to ti? :lol:

"Drago mi je zbog njega, ali moramo biti oprezni s njim. Ipak je osam mjeseci prošlo od njegove zadnje utakmice, ali vidjelo se da je to igrač koji će za nas biti pojačanje, a dobro radi i na treninzima. On je spreman sad, još ne za cijelu utakmicu, ali ga možemo koristiti. Igra i lijevo i desno, htjeli smo ga isprobati na obje pozicije u ovakvoj utakmici." - Kovačević