Kolko debila ovdje.

Prije 2 sezone je Rijeka ubila Dinamo igrom, gadjala prečke i stative.

Dinamo je izjednačio iz slobodnjaka.

Onda je ušao Hoxha i zabio za, zamisli 2:1.

Apsolutno nezaslužena pobjeda koju smo svi mi normalni navijači Dinama proslavli bez imalo grča na licu.

Uzeli naslov i napravili feštu na Trgu.

Sad vas je sram pobjede nad Rijekom 2:1 zamisli suludim golom Hoxhe.

Ma marš u pičku materinu.

Za sve vas koji niste bili na stadionu. Odbio otici pozdravit sjever i krenuo prema svalvionici. Glasnogovornik ga je morao molit da se vrati i kad se vratio nije dizao ruke na navijanje. I slag za kraj pljuvanje prema zapadu prije ulaska u tunel

Skinite mu traku zauvijek

Ne znam od kud da krenem, sramota me... ovo večeras nije bila utakmica, ovo je bila sramota... ne pamtim da sam ikad gledao prljaviju, nervozniju i nesportskiju predstavu dinama. Sve ono što ovaj klub nikad ne bi smio biti, večeras se vidjelo u punom sjaju... grubosti, nesportski potezi, frustracija na svakom koraku. Umjesto da pokažemo karakter i klasu, pokazali smo bijes, nemoć i ružno lice ekipe koja je izgubila kompas... potpuni raspad sustava i igre, i karaktera, i sportskog duha... sveli smo se na kaos i prljavštinu. Sve se to zapečatilo Mišićevim ispadom koji je ostao nekažnjen crvenim kartonom i nekoliko utakmica suspenzije.

Ovakvo ponašanje na terenu nije dinamo... gledamo momčad koja izgleda izgubljeno, i frustraciju liječi tamo gdje najmanje treba, na terenu. Sramota me što se ovakva pobjeda uopće računa kao uspjeh. Jer ako su ovo tri boda i ako ikome u klubu ovo izgleda kao pobjeda onda stvarno kolektivno ne razumijemo u što se ova momčad pretvara.

cim sam ovo vidio znao sam da slijedi teski proljev od upisa.

-Hajduk ima 3 boda vise, promovira djecu i juri prema naslovu — emilperska

kakvo jurisanje prema naslovu nakon 11 kola? ako se ne sjecas, pobijedili smo sve derbije u hendikepu i moramo s tovarima igrat jos 3 puta, od toga 2 puta kod nas.

Sad će se opet javiti Vjekoslavi, Krusajderi, Boškovići ,Dede, plavi telefoni — emilperska

ovo prozivanje drugih forumasa ovako je teska debilana, a pogotovo admina i ljudi koji su igrali veliku ulogu u tome da imamo ovakav Dinamo kakav danas imamo. kapetan amerika je za tebe mala beba. za ovo prozivanje bi ti spicio bancinu bez problema. bio je predivan period kad su isle pobjede pa nisi izlazio iz rupe.

Da smo mi i mamićevci i da nije bitno ako klub ne osvoji naslov 2 godine zaredom — emilperska

da mi je vidjet ko je ovo igdje napiso...

Necu pljuvati po dobrom covjeku Kovi koliko bi migao, jer sam vec odavno napisao da mi nije za trenera Dinama zbog XX razloga, ali sam se nadao da cu biti u krivu. Nikad nisam vjerovao da ce se snaci i da ce biti dugorocno rjesenje, ali ovo protiv Vukovara je bilo toliko ispod minimalnih ocekivanja, odnosno neke najnize letvice da vec lagano oremo po metalima iz same jezgre planeta.

Mrzim ove situacije kad je ocito da trener nije to sto nam treba, ali mu se iz nekog razloga i dalje daje sansa. Ovo nije situacija kada ekipa igra dobro, ali napadaci promasuju zicere, pogadaju se vratnice, promasuju penali, itd. Mi nakon cetiri mjeseca dobrog covjeka Kove igru nemamo, izgledamo sve losije, a dosli smo do toga da nam je najbolja sansa protiv dojucerasnjeg nizeligasa centar sut sesnaestogodisnjaka.

Cemu se tocno mozemo nadati? Odjednom ce krenuti taj visoki presing te direktna i napadacka igra koja se najavljivala? Zasto bas sad i zasto je dosad nije bilo? Nisu dovoljna 4 mjeseca uz nikad duze pripreme i izostanak kvalifikacijskih utakmica za europska natjecanja? Dovoljno je vidjeti da cak i oni koji zagovaraju ostanak dobrog covjeka Kove ne pisu kako/zasto ce on spasiti broj koji tone nego se pozivaju iskljucivo na kontinuitet. Jel moze netko istaknuti u cemu je on zapravo dobar?

I ako to sto je sama igra uzasna nije dovoljno, dobri covjek Kova je svojim rotacijama/izostankom istih ugasio pola ekipe, a na dobrom je putu da u tu grupu prebaci i prvog napadaca te rekordni ulazni transfer kluba. Takoder, ocito je da gubi svlacionicu sto je stvarno sokantno i nadasve neocekivano za lika koji sa strancima valjda komunicira preko prevoditelja, trbuhozborenja i dimnih signala. Taj takozvani man management je na razini Dinama i jacih klubova mozda i vise od pola posla, a mi smo uzeli lika koji izgleda i komunicira kao duh koji je izasao iz auspuha Stojadina iz 1984. nakon sto je netko trljao isti.

Da ne govorim o njegovoj pojavi tijekom utakmica. Protiv Vukovara se scucurio u onu kabinicu kao penzionerka koja ceka ZET-ov autobus i brine da ce joj kisa unistiti natapiranu frizuru i Varteksov sako star tri desetljeca. Ima trenera koji divljaju pa na taj nacin motiviraju ekipu. S druge strane spektruma postoje treneri koji su teski cooleri koji time smiruju ekipu kada stvari ne idu kako su planirali. Petko je dao primjer Cacica kao takvog. Vecina trenera je valjda negdje izmedu. Dobri covjek Kova valjda ni ne postoji negdje izmedu ta dva ekstrema nego je u nekoj svojoj galaksiji u kojoj je pozeljno da trener hiperventilira, da se lovi za lice te da izgleda kao da je na rubu zivcanog sloma. Kad ga kamera snimi, meni pred ekranom poraste nervoza te podsvjesno pocnem razmisljati gdje se nalazi najblizi defibrilator, jer ovaj izgleda kao da je u predinfarktnom stanju.

Iskreno, ne vidim otkud je krenula ta prica o njemu kao dobrom covjeku koji je ovo kakti zasluzilo svojom dobrotom. Kao da smo sirotiste, azil za zlostavljane zivotinje, ili dom za gubavce u Sri Lanki, a ne nogometni klub. Iako i tamo valjda traze vise od dobrote. Pretpostavljam da se nije moglo naci dovoljno nogometnih razloga da bi se opravdala Bobanova odluka pa se onda silom prilika krenulo u kanonizaciju Kove. Iako apsolutno ne shvacam zasto je Zvone odabrao bas njega, s neke ljudske strane shvacam zasto je Kova prihvatio ponudu. Tko ne bi? Medutim, nije mi nimalo simpaticno kada netko cijelo vrijeme djeluje nekompetentno te ostavlja dojam kao da se utapa i jedino sto pokusava je prezivjeti svaku utakmicu. Od nacina komunikacije s medijima, do gore spomenutog ponasanja tijekom utakmica, nedostatka hrabrosti u igri i rotacijama - sve je tragikomicno. Kao da si u F35 ili Airbus A380 preko noci stavio seoskog pilota, jer je isti dobro zaprasivao komarce i kukuruzista.

Ne znam za vas, ali meni ne bi bilo simpaticno da npr. dodem kod stomatologa, a ovaj se znoji i zamuckuje kao da nikad u zivotu nije drzao cetkicu i kao da ce si odrubiti glavu koncem za zube. Ili da udem u spomenuti A380, a pilot se drzi za lice, znoji, rumeni i djeluje kao da je spreman za psihijatriju. Pomislio bi da taj promasuje piste i u Flight Simulatoru.

A igraci ce kakti ginuti za njega radi njegove dobrote? Je, je, evo samo sto nisu. Da ne spominjem da je itekako moguce biti dobar covjek, a prilicno zajeban na radnom mjestu. A ovdje se neku smusenost, nervozu i nedoralost predstavljalo kao dobrotu. Ne, nekompetentnost nije simpaticna.

I meni je jasno da mozda ponekad pretjerujem, ali meni nije bilo simpaticno ni ono kada se nakon pobjede protiv Osijeka u gostima lovio za lice i glavu kao dijete kad naleti na Mickey Mousea u Disneylandu. Podsjetilo me na trenutak kad sam, nakon sto sam upao u jednu bolju jedinicu u vojsci, prejako (za ukus kolega) reagirao na uspjeh tijekom vjezbe pa sam dobio od kolega legendarni citat iz americkog nogometa da se nakon sto udes u endzone trebas ponasati kao da si vec bio tamo. Odnosno, POUKA je bila - vise nisi medu jebivjetrima, standard je strasno visok, a kad ga ispunis/nadmasis nema prostora za velika slavlja, jer se to jednostavno ocekuje od tebe. Ok, ovdje se radi o aktivnosti koja je na kraju dana napucavanje lopte i razonoda, ali mislim da uvelike vrijedi ta poanta. Sad si u Dinamu gdje nam nije velika stvar nasamarati Osijek i gdje nam definitivno nije "veselje svaki bod u Europi". Kuzim da ti je pao kamen sa srca, ali proslavi kao da si bio uvjeren u pobjedu i probaj ostaviti dojam da ti je tu mjesto.

Uglavnom, da vise ne laprdam, kao sto sam i napisao prije par mjeseci, crvene zastave su bile toliko ocite, a nedostaci toliko veliki, da bi dobri covjek Kova takticki valjda trebao biti nesto poput Guardiole i Kloppa skupa da bi genijalnoscu na tom polju pokrpao kratere u ostalim sferama trenerskog posla. Kolike su sanse da se takav genijalni um s 50 godina nasao u Koprivnici trenirajuci Slaven Belupo?

Ogromna Bobanova greska koju treba ispraviti sto prije.

Iz morbidne znatiželje, pogledao sam kako i koliko igrača u prvih 11, iz utakmice u utakmicu mjenjaju treneri u top 3 kluba u osam najboljih liga u Europi. Odabrao sam njih jer se u velikoj većini slučajeva raspored tih ekipa preklopio s našim, 6, 7 utakmica u prvenstvu i 1 ili 2 utakmice u Euro kupovima. Pogledao sam samo prvih 8 utakmica svih tih klubova.Prva kola kupova sam ignorirao jer tu sve promjene sve živo, igraju većinom protiv debelih niželigaša i to slični na jači trening nego na reprezentativnu utakmicu.



Kao što vidite, Kova je najmanje rotirao, skoro 3 puta manje od drugih kroz tih 8 utakmica. Prosjek je 17,8, ali tri ekipe su igrale samo prvenstvo, Milan, Leipzig i Gent. Bez njih prosjek je 19. Milan i Leipzig su jedini jednoznamenkasti, i opet su za 50% više mijenjali negoli trener Dinama. Floskula je da se momčad koja pobjeđuje ne mijenja, ali praktički nitko od modernih trenera koji vode najbolje klubove ne mari za to. Momčadi koje imaju širinu rotiraju puno više, zato su PSG, Barca, Real, Roma, Marseille toliko iznad prosjeka, PSG skoro i duplo više.



Rotacije nisu nagle, da se nakon 2 ili 3 kola promjeni 5, 6 igrača. Nego se u većini slučajeva svako kolo promjeni 2, 3 igrača. Što vrijeme odmiče, mijenja se više, nakon pete utakmice prosjek je u svakoj liniji po igrač. Naravno ne treneri ne mijenjaju sve živo ili jednog po jednog. U većini slučajeva imaš 1 ili 2 nositelja igre u svakoj liniji koji igraju skoro sve. Pedri u Barci, Vitinha u PSG Mbappe, Tchoumani i Carreras u Realu, Gabriel, Gyokeres i Zubimendi u Arsenalu, Konate Virgil, Gravenberch i Salah u Liverpoolu itd. Ne računajući golmana, kod nas je 7 igrača startalo svaku od prvih 8 utakmica. Valinčić, McKenna, Sergi, Mišić, Ljubičić, Lisica i Beljo.

Neki moj laički zaključak je da je nedostatak rotacija u prvih 11 doveo do dosta igrača koji su malo već i potrošeni što fizički što psihički, a drugi dio igrala je nezadovoljan, nervozan i van natjecateljske forme, jer 5,6 ili 7 utakmica nisu na mapi, pa onda naglo uskrsnu u prvih 11, kao protiv Vukovara. Svaki igrač kaže da mu treba par utakmica da uhvati ritam. Ako je netko kao npr Vidović u 6 utakmica zaredom ima 1 nastup s 25 minuta, teško da će igrat na nekom svom maksimumu ako ga 7. utakmicu staviš u prvih 11, gledano strogo nogometno, ignorirajući psihički aspekt. Sjetite se samo kako na pripremama djeluje ekipa X koja ima 2 ili 3 utakmice više od ekipe Y.

Zato se nadam Mikiću na desnom beku. Iako je junior, dečko jedini igra konstantno. Soldo, i ovi ostali em im to nije prirodna pozicija, em su totalno van ritma. Instalirati bilo koga drugog na desnog beka može samo proizvesti nastup poput onog koji je Vidović imao protiv Vukovara.

Izvrijeđali su ih u poruci:

"Mater drolja, ćaća đanki
Baba kurba, udbaš dida
Tito suza, zvijezda, igla
Splitski Hajduk i Torcida"

Derby della najgori golmani u hnl-u.

Ljepota trenutne situacije je u tome što, za razliku od prošle sezone, sada barem postoji jasna linija odgovornosti. Znamo tko za što odgovara. Problem je što imamo "deja vu" prošle sezone i opet moramo razmišljati o pojedinačnoj odgovornosti i razlozima zašto se događa to što se događa.

Boban je stvarno odradio fenomenalan prijelazni rok, svlačionicu je okrenuo naglavačke i napunio ju igračima koji su objektivno vrlo kvalitetni.
Međutim, upravo zato mi nije jasno kako je čovjek s tolikim iskustvom, životom u nogometu i razumijevanjem što Dinamo zapravo jest mogao tako pogriješiti u procjeni trenera.
Dati ovakvu momčad te ime Dinamo u ruke Kovačeviću nažalost sve više se pokazuje kao ozbiljan promašaj.
Obistinjuje se ono čega sam se ljetos najviše bojao: Dinamo je za Kovu jednostavno prevelik klub. On ne može kontrolirati svlačionicu s 20 razmaženih karaktera. Ne zato što je loš čovjek, nego upravo suprotno. Predobar je. A očito se ne uspijeva nametnuti znanjem i autoritetom.

Beljo potone jer je ispao iz ritma, Villar stavlja statuse po instagramu, Vidović i Vinlof su ljuti što igraju malo, Galešić i Mudražija jer uopće ne igraju, Bara te jebe s Varelom, Nevistić ne može obraniti pilates loptu koja ide u okvir, novinari te pikaju zbog padova u igri, a navijači pametuju i traže rotacije.
Samo dobrotom se klub kao što je Dinamo u tim uvjetima ne može voditi.
U takvim uvjetima smoraš se ili nametnuti autoritetom ili moraš biti džek da čim više toga hendlaš i držiš igrače našpanane i gladne.

Kova je sjajno reagirao nakon kiksa u Varaždinu, tamo gdje nas nisu presjekli igra ni taktika, nego neke druge okolnosti, i to se vidjelo protiv Hajduka, Fenera, Slavena i Maccabija.
No ono što se događa nakon Maccabija izgleda kao slobodan pad.
Igrači djeluju kao da se prvi put vide na terenu: nepovezani, tromi, bez energije. A nakon jučerašnje slike, gdje Kova izbezumljen sjedi na klupi kao pokisli miš nakon primljenog gola, stvarno sumnjam da on to može preokrenuti još jednom. Pogotovo uz toliko igrača van ritma.

U uvjetima kakve nije imao nijedan Dinamov trener, dva mjeseca priprema, kompletna momčad na okupu, europske utakmice tek krajem rujna, dvije reprezentativne pauze s gotovo cijelim kadrom na raspolaganju (usporedite samo koliko je igrača tovarima u tom periodu bilo sa repkama ili pod ozljedama) mi izgledamo sve gore kako vrijeme prolazi.
Objektivno, nakon pobjede na Poljudu i uspješno odrađenih gostovanja u prvom krugu do Poljuda, do polusezone smo s obzirom na raspored trebali imati ritam pobjeda koji će nam donijeti najmanje sedam bodova prednosti.
Odbijam vjerovati da se igrači koji su igrali u Premier ligi, La Ligi ili Serie A ne mogu nametnuti Prširu, Kavelju, Pozi, Banovcu ili Shabaniju. Naš kadar je barem 30% bolji od ostatka HNL-a. Samo ga treba znati uklopiti, motivirati i držati gladnim. A to, zasad, nismo uspjeli.
Zato mislim da treba priznati grešku. Kova jednostavno nije taj, i razići se mirno, na vrijeme.
To bi bilo dobro i za nas, i za njega.

Situacija u Europskoj ligi još je vrlo dobra, u prvenstvu nešto manje, ali i dalje smo tu. Ipak, pred nama su teške utakmice, ozljede nas režu, a dolazi na naplatu činjenica da smo u nekim pozicijama tanki.
Ne možemo se opet oslanjati na to da će se tovari sami srušiti, jer neće. Jednom smo se jedva izvukli, drugi put nas je spasila Rijeka, pružimo li im šansu i treći put...

Nadam se da će se Kova uspjeti zbrojiti, momčad resetirati, da ćemo opet ući u seriju pogotovo u HNL-u te da će sve sjesti na svoje mjesto.
Ali iskreno sumnjam, mislim da će ovo biti hopsanje po amplitudama u prvenstvu do zimske stanke.
U neku ruku i tužno s obzirom na uvjete i mogućnosti s kojima smo ušli u sezonu.
Samo da se do nje ne dovučemo sa nekim osjetnim HNL zaostatkom.
U Euroligi nam je zaliha dobra, grupu ćemo tu proći.

Ima neke svemirske pravde da navijači koji seru nakon pobjede protiv Osijeka i nakon boda u Malmou pokažu svoje pravo lice nakon poraza od Vukovara.

Ono lice koje nema ništa protiv da se kroz dupli pas sa Loksom i par transfera Walida Atte kupi 12 bodova i da igrači u slobodno vrijeme pjevaju sa aktivnim sucima u ligi, a da se izbornik ima na speed dialu i mora zvati 28og Dinamovog igrača. — Mali dioničar

Krenulo je... svatko tko ima svoje zdrave oci i na glas se usudi reci da gledamo nikad sterilniji Dinamo, koji Vukovaru, Malmou i Gorici nije napravio sansu, ma ni u pobjedi protiv Osijeka realno su "navijaci koji seru, pokazuju pravo lice te zazivaju vremena Walida Atte"?
E pa svaka cast...


Dinamo ima trenera neznalicu
Dinamo igra za kurac
Ako ovako nastavi nece biti prvak
Dinamo ovako nece ni do 10 bodova u EL
Sramota je da Dinamo ovako izgleda nakon "45 dana priprema", 11 HNL kola, 3 kola EL i jednog kola kupa.

Eto ako je to dovoljno da sam jebeni Mamicevac, onda i jebeno jesam...

Sada kada vise nismo 1. u Europa ligi i HNLu valjda se smije napisati realan post bez da kojekakvi pađiniji,dede,krusejderi i ostala ergela besramnih apologeta skoci i digne se na sve noge.

Danasnji razultat je bio u najavi zadnjih mjesec dana. Bilo je ocito da mi nikakvu igru nemamo. Niti se branimo, niti igramo napadacki, niti trcimo, niti pritiscemo. Jedino sto nas je drzalo je rezultat i sreca junacka. Uz naravno nerealno visoku konverziju prilika kada smo zabijali bombe a Hoxha postao prime CR7. Rezultat naseg rada,nekvalitete i samozavaravanja je dosao na naplatu danasnjom utakmicom. Krivi su svi. Od trenera,igraca,Bobana pa do onih banalnih i bizarni objava sluzbene stranice Dinamovog FBa. Doslovno svi i sve.

Kova je prosjecan HNL trenercic. Kome to nije bilo jasno od pocetka (meni!) moralo mu je postati jasno nakon 9 odigranih kola u HNLu. Mi igru nismo imali od pocetka ali smo se zato u međuvremenu uljuljali u nekakav lazan osjecaj uspjeha i sjajnog rezultata koji je bio prasina u oci. Rezultat toga su ovakve beskrvne igre gdje se igraci setaju terenom i cekaju da protivnik pobjedi sam sebe.

Sada imamo to sto imamo. Red je na Bobanu da konacno opravda svoj dug jezik i ogroman ego i isprsi se sa trenerom kalibra ozbiljnog Europskog kluba. Dosta je skrivanja, biranja stozera, biranja igraca, nacina igre, formacija i ostalog.

Nije ni pocela tekma niti su dosle postave, a tu pljuvacina sa svih strana.
Daj pojebite nesto, sjednite u auto, otidite na pivu i tekmu pokoji put, dobro bi vam doslo za zivce. Moze i obrnutim redoslijedom.

Pismo Sergeja Jakirovića dugogodišnjoj navijačici Hull Cityja kojoj je otac nedavno preminuo, a s kojim je išla na utakmice. Pismo ju je dočekalo na njenom mjestu na tribini.