Sve što želim je vidjeti Bjelicu u dinamu u zdravoj okolini, jedino tada ćemo znati gdje nam je plafon s njim

Znam da se neki protive reciklaži ali čovjek je zaslužio vodit dinamo kad je u klubu sve posloženo. Ni prvi ni drugi puta nije ništa skrivio pa dobio pedalu

Edit: i imam osjećaj da ako baš želimo forsirati tu konzistentnost s trenerom, ON je pravi izbor. Njega bi istrpio ako treba

Par brzinskih dns

Dakle, nula nula s Hapoelom.
S momčadi koja cijela skupa vrijedi otprilike koliko jedan Beljo.
Još bez 3-4 igrača.
Na neutralnom terenu.
S jedva preko 30% posjeda.
I pokojim suvislim prelaskom centra.
Drhtanje do kraja utakmice, a onda je trener nakon utakmice stao pred kamere i rekao da je presretan, da smo bili kompaktni i da idemo dalje.

I tu postoje samo dvije mogućnosti i obje su jednako loše. Ili on stvarno ne vidi što se događa na terenu, pa je onda pitanje što uopće radi na toj klupi, ili vidi, ali računa da će ako dovoljno puta ponovi pozitivne riječi sve skupa uvjeriti da je sve pod kontrolom i da će biti bolje, a sebi kupiti pokoji mjesec još na klupi.
Ne znam koja je varijanta gora za budućnost kluba.

Pa onda krene i ono najdraže, cijeli arsenal izgovora. Umorni su pa nisu dobro reagirali. Nisu uigrani jer ima novih. Jedan je bolestan, drugi se tek vratio, treći je imao težak raspored. Četvrti nije prošao priprem. Peti je van ritma.
Pa odjebi više s izgovorima. Jedan je bolestan, jedan je umoran, boli nas ona stvar, snađi se. I drugima su igrači bolesni, i drugima su ozlijeđeni, i drugi igraju četvrtak pa nedjelja, samo što većina njih nema ni upola tako širok kadar ni upola takav budžet kao mi. Ti si doveden baš zato da se snađeš, a ne da nam nakon svake utakmice čitaš bolovanja.
U svojih trideset i kusur godina gledanja ovog kluba naučio sam taj scenarij napamet, jer se ponavlja kao pokvarena ploča. Dođe trener iz naše lige, dobije Dinamo kao uvjerljivo najveći klub svoje i prošle i buduće karijere, uzme prvenstvo s momčadi koja je i bez njega dvostruko jača od svih ostalih i u toj sekundi mu u glavi nešto klikne.
Jer taj čovjek do jučer nije osvojio ništa ozbiljno, vrhunac su mu bili neki seoski turniri i pokoji bod viška nad ekipom iz donjeg doma, pa mu naslov s Dinamom izgleda kao životno djelo, a ne kao apsolutni minimum posla zbog kojeg je uopće doveden. A onda krene loše, uz sve gore navedene isprike, u tom trenutku odjednom svi mi njemu dugujemo respekt, svi ga podcjenjujemo, svi smo eto zaboravili da je on osvojio prvenstvo s Dinamom, i trebali bi mu biti zahvalni na tome.

Kod polutrenerčića koji su vodili ovaj klub kroz povijest dobra su i dvostruka mjera koja ide uz njih kao sjena. Kad nas razbije Lille ili Celta, onda čujemo znate li vi uopće koliko ta momčad vrijedi, znate li kakav je to budžet, znate li tko im sve sjedi na klupi. Kad se mučimo s Goricom, Istrom ili Varaždinom, onda odjednom nitko ne spominje koliko tko vrijedi, nego je to karakterom izborena pobjeda, teško gostovanje, gadan teren i zasluženi bodovi. Znači vrijednost protivnika je presudan argument samo onda kad služi kao izgovor, a čim bi trebala biti mjerilo, ona se jednostavno ne spominje. Isti čovjek koji ti objašnjava da je normalno izgubiti od momčadi koja vrijedi pet puta više, nikad ti neće objasniti zašto onda nije sramota jedva izvući bod protiv momčadi koja vrijedi pet puta manje.

I tu dolazimo do Bobana.
Ja iskreno mislim da boljeg predsjednika od njega u ovom trenutku nemamo i da ga realno nećemo ni naći i moramo biti sretni što ga imamo jer je on jedini čovjek u Maksimirskoj 128 koji je vlastitim očima vidio kako izgleda razina na kojoj Dinamo tvrdi da želi biti.
Govorilo se da će se trčati 300 na sat. Ne trči se.
Govorilo se da ćemo imati stil igre. Nemamo.
Govorilo se da se neće stajati u bunkeru. Stoji se. Protiv Hapoela.
Hoće li biti bolje sa protivnicima van naše lige? Neće.
Zato Boban mora presjeći, i to ne zbog nas na forumu nego zbog kluba.
Presjeći znači priznati da je odluka bila kriva, a to nije nikakva sramota jer krive odluke radi svatko tko odluke i donosi.

Mario Kovačević je vjerujem prekrasan čovjek.
I vrijedan, i marljiv, i svasta je prošao u životu.
Ali jednostavno pod njim Dinamo nikad neće u Europi biti relevantan faktor.
Nikad neće razvijati mlade igrače u sklopu seniorske ekipe.
Nikad neće imati gard protiv jačih protivnika nego ćemo se stisnuti na svojih trideset metara i moliti se da netko pogriješi više puta od nas.
Nikad neće postaviti momčad prema protivniku, nego uvijek isto i pa kako bude.
Nikad nećemo ući u utakmicu s jačim protivnikom s idejom kako ćemo ga dobiti, nego samo s idejom kako ćemo preživjeti.
Nikad neće iskoristiti kadar koji ima, nego ćemo do zadnjeg kola vrtjeti istih trinaest ljudi dok ostatak trune na klupi i gubi vrijednost.
Nikad neće preuzeti odgovornost nakon lošeg rezultata, nego ćemo uvijek dobiti raspored, umor, ozljede, teren i bolesti.
I nikad neće doći dan u kojem netko potpiše za Dinamo baš zato što želi raditi s njim.

Ovaj klub je bar 10 puta zadnjih 20-25 godina prošao isti trenerski scenarij.
I uvijek je isto završio. Neće ni sada drukčije. Samo odgoda neodgodivog. S pokojom lažnom nadom protiv Lokomotive ili Rudeša dok nas Anderlecht ili Rennes opet ne resetiraju.

A dok se neodgodivo ne desi, bit ćemo kao što Ripper pjeva.
“Na putu prema dole.”

Ajde da malo popravimo raspoloženje ako se to može uopće ili eto da bar imamo neku drugu temu,

Arber Hoxha bi mogao/trebao ovih dana napustiti Dinamo.
Pregovori su ozbiljni, spremni smo na prodaju, samo da se usaglasimo oko cifre i napokon putuje iz kluba.

Pregrmio sam i taj mrtvi Thun, početak je sezone, oni su ušemljeni i dobro postavljeni, ozbiljna ekipa. Prošlo se na neku kuražu, ali neka bude.

Pregrmio sam i taj Viking, jebiga, ni prvi ni zadnji put da se to dogodilo, oni su u top formi, trče kao manijaci, a mi smo griješili gdje god smo stigli i nismo ih zakucali kad smo mogli. Dogodi se, baksuzno ali eto jebiga.

Pa ajde i tu Istru i Goricu sam nekako prebolio, 4 boda se izvuklo, dok se prošle godine izvuklo 0 bodova u istoj situaciji, pa ajde neka bude.

Ali brajko dragi, Osijek jebeni te potpuno izdemolira na svakoj razini igre nakon tjedan dana r e k u p e r a c i j e, potpuni poraz na svim razinama igre. Pobijedio je nas i Osijek 4:2 na Maksimiru, ali tad su 4 puta prešli centar i ušao im je valjda svaki udarac, a ovdje su mogli zabiti još jedan, dva da su imali sreće. A mi smo svoje golove zabili, barem po dojmu, na silu. I onda nakon takvog horora od utakmice dolazi Hapoel, nominalno najslabija ekipa s kojom ćemo igrati u Europi, toj famoznoj Europi koja je bila rak rana prošle godine. I ti kao trener Dinama, koji je par klasa iznad tog istog Hapoela, postaviš utakmicu gdje moliš dragog Boga da ne dobiješ gol.

Šest udaraca, jedan u okvir protiv Hapoela i to u Bukureštu. Duša mi se slomila gledajući ovo sinoć, događali su se i Lille i Betis i Celta, bili smo nikakvi, ali nešto se pokušavalo, ali vidjelo se da se ne može jebiga. Pa i taj Malmo, koji mi je al pari snazi kluba i situaciji u kojoj smo trenutno, čak i tamo smo imali i posjed, nešto pokušavali, udarali, napadali, ali ovo sinoć je potpuni poraz jednog trenera, čak ne ni na polju same igre, nego i trenerske i sportske filozofije.

Postavljati bunker protiv Hapoela i poslije govoriti da si zadovoljan bodom i "da je tako kako je, znate kakvo je stanje", a stanje je da nemamo eto Belju, a oni nemaju četiri najbolja prvotimca, to baš boli slušati kao navijač Dinama, slomilo se nešto u meni. I onda očekujemo da eto jedan Mišić, Stojković, Kotarski, Beljo, Vinlof, koji su klase i znaju da su klase imaju poštovanje prema tebi kad im kažeš da je najbitnije sačuvati bod protiv kluba koji je po svemu slabiji od tebe i koji igra pred svojih 1000 ljudi u jebenom Bukureštu?

I uz to, tebi kao treneru su jedini igrači trenutno u formi Kotarski koji je dovoljno lud da ne jebe nikakvu živu silu očito, pa će formu valjda sam sebi određivati i Dion Drena Beljo koji je suluda mašina za golove i igru, koji također vjerujem da ne jebe živu silu nego samo gleda kako utrpati i asistirati što više. McKenna je pao potpuno, Dominguez izgleda kao slomljen igrač većinu vremena, MPV iako jako dobar, opet protiv Osijeka ima horor od utakmice, Valinčić se nije posvađao jedino sa stolicom u kuhinji valjda, Mišić je pao jako, Stojković osim mahinalnim poteza inspiracije je izgubljen igrač, Zajc je užas kompletni, Hoxha, Lisica i Oršić.... Mislim, ne znam, šta da kažem o njima, kompletni užas. Pa i Prevljak koji je u krljavoj Istri izgledao kao macan ovdje izgleda kao amater.

Postoji sigurno osobna odgovornost i igrača i uvijek sam to i ovdje govorio, ali ne može meni netko reći da je od 24 igrača koja imamo, samo su 2 u formi i to su u formi jer su takve jebene glave? Pa čija je to odgovornost, kako je moguće da ti DVADESET I DVA IGRAČA nisu u formi?

I sad, evo, kad gledam - dobit ćemo tu Loksu vjerojatno na mišiće i suludi bijes Diona Drene Belje, ali onda imamo tri tjedna pauze. Skoro pa trajanje priprema, dovedi Jovičevića, ma dovedi bilo koga, imat će tri tjedna da se ušemi s ekipom koja je već ušemljena sama sa sobom, nije da dolazi u babilonski kolektiv pa svi pričaju nešto svoje. Ne znam šta da kažem, više nisam ni sam sa sobom koherentan koliko me ovo jučer slomilo.

Mislim da je to to, barem bi trebalo biti to. Nema povratka od ovoga jebiga.

Ako je za dobrobit Dinama neka Kovačević ide odmah, ali ljudi ja mislim da imamo većih problema osim samog Kovačevića — Kvasina

Opet taj "ali"
Svaki put kad napišeš komentar o Kovačeviću uvijek se pronađe taj famozni "ali" gdje ga malo obraniš, a kad se piše o igračima, nek se srame, nek se pogledaju, imamo veći problem, ALI TU NEMA TOG ALI, da ih malo i obraniš.

E stvarno pun mi je kurac više svaljivanja krivnje na igrače i udaranja po njima zadnjih dana kroz PR članke i komentare.
Iskreno, i u najpristojnijem mogućem obliku, odjebite.
Hoćete pričati o igračima?
Ajmo pričati o igračima.
Kovačević je zaslužan kad su Beljo, Mišić i Stojković pozvani u reprezentaciju, ali kad su u kurcu, onda se sami trebaju sramiti, pogledat se u ogledalo i sami su krivi?
Kad već spominjemo Belju i Stojkovića, tko je zaslužan za njihovu prvu polusezonu?
Stojković je bio zakucan za klupu, ako se ne varam, i priliku je ozbiljno dobio tek kad je Ljubičić TRAŽIO da ode.
Beljo? Ako bi dočekao 62. minutu na terenu prije šablonske zamjene, mogao je biti sretan.

A kad već hoćemo pričati o igračima, koliko ih se Klub riješio samo zato što ih Kovačević nije znao hendlat i voditi svlačionicu?
Ajde me onda uvjerite da je Villar antitalent koji nije mogao igrati kod Kovačevića, a onda ga nedavno gledam protiv možda najbolje momčadi na svijetu, Barcelone, monstruozan na terenu.
Ajde me uvjerite da je Ljubičić antitalent koji nije mogao igrati kod Kovačevića, ali je eto dovoljno dobar za Bundesligu.
Znaš tko je još dovoljno dobar za Bundesligu? Vidović.
Zašto je on otišao?

Dosta je više udaranja po igračima. Naravno da i igrači imaju svoju odgovornost i nitko ih ne amnestira. Ali ne može vrijediti pravilo da je trener zaslužan kad igrači izgledaju dobro, a kad izgledaju loše, neka se sami srame i neka sami snose krivicu.
Ne može i amen.

Također Kvasina, pitao sam te nekidan u podcastu kod dečkiju da mi prokomentiraš izjave i šablone Kovačevića nakon utakmice, znaš one famozne,
"Znali smo da će biti teško"
"Imali smo težak put"
"JOŠ SE NISMO OPORAVILI OD VIKINGA????"
"Bilo mi je teško nisam imao danas Godu(inače zamjenskog beka"
"Imamo viroze"
A da ne spominjem "Zadovoljan sam, dobro smo trenirali" i te pizdarije.
Tvoj je odgovor bio da si počeo galamit:
"A KAJ BI ON TREBAO JE*OTE????",
Odi poslušaj ako mi ne vjeruješ. Tu za mene je sve bilo jasno.

Ne tvrdim ja da je tako, ali tko god ti napise da ti Dinamo nije na prvom mjestu nakon svega ovog, i da imas neku namjeru svoju, ne smijes se uvrijediti niti sekunde nit zamjerit ljudima, jer tako izgleda.
Je il nije, ne zalazim u to, a i iskreno ne zanima me.
Ali, nemojte nas praviti budalama i igrati nam se s inteligencijom.

Krivnja Kovačevića postoji ali i pojedini igrači bi trebali da se pogledaju u ogledalo za ovakve predstave…. — Kvasina

Da te citiram, tvoje riječi iz podcasta nekidan
"Mario Kovačević je zaslužan jer su Beljo i Mišić u repci, pa digao je i Stojkovića eto na pretpoziv."

Ali Mario Kovačević nije zaslužan kad su igrači ovako u kurcu? Onda bi se sebe trebali sramiti kad su loši, a kad su dobri Kova ih je digao u repku.
Nikad nećeš biti 100% realan oko ove situacije jer ti je Kovačević prijatelj i to je u redu, vjerovatno bi i mi mnogi tako.
Čovjek je limitiran trener koji je za Belupo i doviđenja.
Pa to krivo bilo čuti tebi, njemu ili nekom desetom.
Istina je to.

"Zadiovoljan? Ja sam prezadovoljan. Izborili smo taj bod. Čvrstinom, kompaktnošću. Nismo puno napravili prema naprijed, ali Hapoel je dobra momčad. U stanju u kakvom jesmo, znate u kakvom smo stanju, imali smo bolesne igrače, ovo je dobar rezultat. Nedostajalo nam je u napadu nešto, ali ono što smo htjeli, bili smo kompaktni, čvrsti, to smo napravili."

Legendo, iz prvih 11 nam je falio Beljo, a Hapoelu četiri igrača. On misli da je jedini pametan i sve navijače Dinama pravi budalama.
Nevjerojatna izjava, pogubio se totalno.

Izjave, opravdanja i zadovoljstvo Galešića i Kotarskog je čisti pokazatelj kakav je mentalitet trener prenio na igrače. Luzerski mentalitet. Jezivo.

Jebite se svi sa ovakvim plašljivim i neambicioznim Dinamom.

Čestitke našem treneru na drugoj utakmici bez primljenog gola u sedamnaestoj europskoj utakmici.

Samo me zanima gdje misli skupiti bodove za prolaz.
Nadam se da to uskoro neće biti njegova briga.

Ekipa stižu nove svježe slike, ima lijepo napretka u ova dva tjedna, vidjet ćete na slikama da je počelo postavljanje na sjevernoj tribini nosača za stolice, krenuli su i sa popločavanjem oko stadion isto kod sjeverne tribine, na istočnoj je pripremljena skoro cijela konstrukcija za postavljanje završnih elemenata, polako se južni krov slaže tako da sve skupa ide to svome kraju, a sad uživajte u slikama.

[img]http://

Ovo je sve što je krivo s internetom i forumima. Ovaj lik ovo napiše, tak će i zapamtiti, nitko ga neće ispraviti, njih još 40 kojima se neće dati otvoriti članak će to tako prenijeti sutra na kavi. I onda, ako ne daj Bože, Oršić ostane i odigra nešto, će biti priča kako ga je Boban htio potjerati.

Pitat ćemo se otkud takve priče, a evo ih, točno ovako nastaju. Površno i loše novinarstvo koje čita još površnija publika koja niti razumije informaciju niti ju zna prenijeti. Ne kažem da je ovo bilo maliciozno, ali jel stvarno tako teško pročitati rečenicu od osam riječi i detektirati je li to pitanje, tvrdnja, špekulacija ili nešto četvrto?

Nekoć si na jednu napisanu riječ morao pročitati njih valjda 150 da bi znao o čemu pišeš. Danas ekipa lupa naslove s bilo čega. Od onih Nogometnih vijesti za klince iz trećeg osnovne, random Instagram i Twitter stranica do nekog drugog posta nekog drugog anonimnog forumaša na nekom drugom forumu.

I sad se na temelju toga razvije rasprava i traktati od 70 stranica. Nije to mišljenje, nego višak vremena.

EVO DA PREVEDEM ZA SVE KOJI NE RAZUMIJU:


I kako ćemo sada nastaviti dalje? Boban se već drugi put ove sezone spušta u svlačionicu kako bi spasio stvar. Sigurno i sada slijede razgovori s igračima kako bi čuo i njihovo viđenje situacije. Pitanje je hoće li igrači biti stopostotno iskreni. Nadam se da hoće. Nema nikakve logike da se Kovačevića i dalje čuva. Mi ove sezone nismo odigrali poštenih 90 minuta protiv neke ozbiljnije momčadi.A i to Boban mora vidjeti. I siguran sam da vidi. Treba ga pohvaliti što stoji iza trenera, ali mora se shvatiti kada je došao kraj. Da momčad ima trenera s kojim se dobro osjeća i za kojeg zna da ima rješenje kada zaškripi, ne bi ovako izgledala. Slična situacija bila je prije nekoliko godina u Bayernu. Kovač je imao rezultat, osvojio je dvostruku krunu unatoč tome što ga veliki dio momčadi nije pratio. Uli Hoeneß ga je čuvao do zadnjeg dana. Ali nakon poraza od 5:1 protiv Frankfurta više nije mogao izdržati i Kovač je dobio otkaz. Jednostavno nije štimalo između trenera i momčadi. A ja to vidim i kod nas.Sada igramo europsku utakmicu. Što ako i nju izgubimo od momčadi koja nije kvalitetnija od nas i koju moramo pobijediti?! Što će tada biti?! Pritisak je ogroman i na igrače i na trenera. A pomaka, nažalost, nema. Mi idemo unatrag, a to je počelo još prošle sezone. Tada smo u većini europskih utakmica izgledali kao da smo unaprijed upisali poraz. Nakon prvog mandata Bjelice, svi su treneri profitirali od njegova rada, jer je momčad vjerovala u sebe u Europi, imala je hrabrosti, želje i vjere da može svakoga pobijediti. Pa tako je čak i Ante Čačić uspio pobijediti Chelsea, a i kasnije, u onoj kaotičnoj sezoni, Cannavaro Milan. I to je sve trajalo dok Kovačević nije preuzeo Dinamo. Otkako je sjeo na našu klupu, mi smo se u Europi vratili u vrijeme prije 2018. godine. Ako osvojimo koji bod – u redu, ako ne – opet dobro. A i momčad vidi da ima trenera i stručni stožer koji nemaju rješenja. Pa zar ćemo u Europi protiv jače momčadi opet gledati Dinamo koji po 45 do 60 minuta nije u stanju uputiti udarac u okvir gola?!Kada je Boban bio odgovoran u Milanu i kada je s Maldinijem zaposlio Marca Giampaola, dali su mu otkaz nakon tri mjeseca jer su vidjeli da mu ne ide. Nakon toga su zaposlili Piolija i sve ostalo je povijest. I to sada očekujem od Bobana. Za svaku je pohvalu što je naš Zvone spasio Kovačevića još prošle sezone i dao mu novu priliku za ovu. Ipak, sada napokon i on mora vidjeti da to nije to. Očekujem da će Boban kroz razgovor s igračima vjerojatno uspjeti motivirati momčad, ali isto tako očekujem da će i on neke stvari vidjeti drugačije.Najdraže bi mi bilo da Kovačević idućih deset godina bude naš trener i da nam svima začepi usta, da Dinamo pod njegovim vodstvom igra dobro, da izgledamo kao prava momčad i da se jednom Leverkusenu tresu gaće kada dođe na Maksimir. Nažalost, mislim da taj film nećemo gledati.Došao je kraj između trenera i igrača.

Kovina najveća boljka i ono zbog čega sam pisao da on nije trener koji može s dinamom parirati na nekom europskom nivou je ozbiljan defenzivni problem u momčadi. I to ne zbog jedne utakmice i ne zbog jednog rezultata, nego zato što je taj problem jasno vidljiv još od prvog dana njegova mandata i još uvijek nije riješen. S obzirom na to da je ovdje duže od godinu dana isto tako je jasno da skupa sa svojim stožerom ne zna i ne može pronaći rješenje za taj problem.

To je obrazac koji se doslovno ponavlja svaki put kada protivnik pokaže određenu kvalitetu, kada podigne intenzitet i počne nas ozbiljno pritiskati, kada od samog početka preuzme kontrolu nad posjedom ili kada mi tijekom utakmice izgubimo potpunu kontrolu nad igrom, kao što se dogodilo protiv Gorice, a prije toga i dva puta protiv Vikinga i sl. Da sada ne vraćam film na prošlu sezonu i utakmice protiv Betisa, Celte, Lillea...

I protiv slabijih protivnika mi to maskiramo jer oni nemaju dovoljno kvalitete da kazne ono što im ponudimo... međutim, čim s druge strane dobijemo momčad koja zna napasti prostor, brzo prenijeti loptu, odigrati nekoliko kvalitetnih dodavanja ili individualno riješiti situaciju, naši defenzivni problemi postaju očiti. I to nije problem samo zadnje linije, nego je puno širi i odnosi se na način na koji cijela momčad defenzivno reagira.

Iste ili vrlo slične situacije gledamo iz tekme u tekmu... prelagano nam dolaze u opasnu zonu, stvaraju višak i bez pol muke napadaju slobodan prostor koji se otvara između naših veznih i obrambenih igrača. Uglavnom su se te slabosti jasno vidjele kada dođe protivnik koji je individualno i taktički na višoj razini, kao gore nabrojani, ali to sad postaje jasno vidljivo i protiv prosječni HNL momčadi.

I zato mi je teško prihvatiti argument da je sve stvar pojedinačnih grešaka. Ok, naravno da igrači griješe i da Kova kao i svaki drugi trener ne može kontrolirati baš svaku situaciju na terenu... ali trener je tu upravo zato da što je više moguće zaštiti momčad od njezinih slabosti i da takve situacije svede na minimum. Mora se znati tko izlazi, tko pokriva, gdje se momčad spušta, kako reagiramo nakon izgubljene lopte i što radimo kada protivnik probije prvu liniju obrane. Kod nas se nažalost ništa od toga ne zna.

I zato je puno veći problem ono što se događa prije same pogreške nego sama pogreška pojedinca. Sve ovo vrijeme mi nemamo defenzivnu sigurnost koju bi trebali imati.

Ne znam zašto, ali maloprije sam bio toliki mazohist da sam napreskokce još jednom pogledao jučerašnju utakmicu, i odmah sam se sjetio Olivarijeva jučerašnjeg „insajdera”.
Ako je istina da naš sportski sektor svaku utakmicu naknadno pogleda još četiri ili pet puta, onda se ozbiljno pitam što točno u njima budi optimizam da se ovako može dalje.
Budi li ga presing u kojem su nam prva i zadnja linija razmaknute pedeset metara, pa njime sami sebe izbacujemo iz igre?
Budi li ga Stojković, koji je opasan po vlastitu momčad i juri po terenu kao muha bez glave jer mu nitko ne zna dati jasan zadatak, ili Hoxha, čije se zadnje dvije utakmice ne mogu opisati riječima koje bi prošle forumsku moderaciju?
Vide li ga u veznom redu koji ne postoji, nego služi kao autocesta za protivnika, ili u stoperima koji izgledaju kao dva pripravnika koja su se jutros prvi put upoznala?
Vide li ga u kaotičnom kretanju po terenu, na kojem nakon godinu dana zajedničkog rada jedan igrač ne može ni naslutiti kamo će se pomaknuti suigrač, a kamoli što će sljedeće napraviti?
Ili ga vide u treneru i njegovu nestručnom stožeru bez plana B i plana C, u iscijeđenoj ekipi veteranskog tempa koju besmisleni presing razvlači po cijelom terenu?
Ili u srednjem bloku koji jedna Gorica probija kao da je Real Madrid?
Ili možda u brzini izvodenja auta koja je u najbržem slučaju 30 sekundi?
Ili trener kojem je Goda prvi bek na pripremama i početku sezone, pa ga mjesec i po dana nema na mapi, ali u izjavi nakon utakmice je za lošu predstavu krivac i Godina bolest koja ih je pogodila?

I sve je to prema “insajderu”, naravno, do igrača. Istih onih igrača koji su tog trenera već jednom praktički izbacili iz svlačionice, međusobno se popičkarali i jedan period fino proigrali.
I sad bi oni opet trebali reagirati i spašavati treneru guzicu? Dajte, molim vas.

U svojih više od trideset godina praćenja Dinama, ako na stranu stavim razdoblje kad mi se taj klub gadio, s kakvom god ekipom i s dobrim ili lošim igračima, konstantno me jebu razni Jurčići, Jurčevići, Gračani, profesori Ivankovići, Zajeci, Vlakovi, Krznari i slični „stručnjaci” kojima je i prije i poslije Dinama vrhunac karijere bio neki klub iz HNL buranije s igračima koji treniraju za gajbu pive, ili u najboljem slučaju neki lokalni klub po pustinjama Bliskog istoka kojem su mogli prodavati maglu i “stručnost” jer tamo taj sport jedva da i postoji, uz tek povremenu pojavu nekog Bjelice ili Vahida koji pokaže da se ipak može i drukčije.

I dobro, dali smo šansu Kovačeviću i jednostavno ne ide. Proljetno bušenje HNL buranije s trinaest istih igrača, jer više od toga očito ne zna voditi, olakšano tradicionalnim proljetnim raspadom tovara i srećom da nismo imali nijednu ozbiljniju ozljedu, mene uopće ne fascinira.
Čovjek je jednostavno klasični priprosti HNL trenerčić ograničenog znanja, još ograničenije socijalne inteligencije i nastupa, i bolje od te razine ne zna, niti će znati.
Nije bilo dobro protiv Betisa, Celte, Midtjyllanda, Genka, Thuna i Vikinga, pa neće biti dobro ni protiv Hapoela, Anderlechta, Leverkusena ili Rennesa.
Ne znam gledaju li u klubu širu sliku i misle li uopće na budućnost i na sljedeće godine.
Vide li da su nas klubovi našeg ranga (Bodo. Ferencvaros, Šahtar, Grci, Danci) debelo pregazili koeficijentom? Vide li da se sljedećih deset godina neće ponoviti ždrijeb u kojem te u četvrtom pretkolu čekaju Celje, Sabah, Viking ili LASK, nego da već sada plešemo na rubu nositeljstva?
Vide li da ćemo nakon još jedne usrane eurosezone, a s Kovačevićem ćemo je sigurno ostvariti, ubuduće za ulazak u Ligu prvaka morati izbacivati Olympiacos ili Bodo, a ne Celje ili Viking?
A jednom ćemo tu Ligu prvaka morati i uhvatiti, jer nećemo svake godine moći prodavati igrače za dvadeset milijuna eura.
I ako ovaj napaćeni klub bude morao nekoga prodati da bi preživio, tko će mu te igrače razviti?
Kovačević, Bloudek i Kelava?

Sa svim Kovačevićima i sličnim stručnjacima iz ove HNL buranije Dinamo će u Europi ostati ono što trenutno i jest. Prolaznik u Europskoj ligi kojemu jedan ili dva sretno izvučena protivnika čine razliku između 24. i 33. mjesta u grupnoj fazi.
Klub koji će otpisivati razne Villare, Ljubičiće, Vidoviće koje nema baš uvijek priliku dovesti jer su tako odlučili treneri koji ih ne znaju hendlati, a koji su većinu svoje karijere bili presretni što stoper ne radi vikend, a vozač stigne na tekmu sa šihte iz birca pa će imati dvije zamjene.

Zato nas prestanite paliti nekakvim europskim kontinuitetom, procesima i velikim stvarima, jer kontinuitet s ovakvim stožerom ne znači rast, nego samo to da istu grešku ponavljamo dovoljno dugo da je možemo proglasiti tradicijom.
Dinamu ne treba proces, Dinamu treba trener koji zna što radi.

Proces će onda sam od sebe doći.