Nisu to nikakvi sluzbeni dinamovi predstavnici. To je covjek koji prati cibonu i dinamo, kao i dosta ljudi ovdje.

https://www.index.hr/mobile/sport/clanak/emocija-prema-dinamu-je-probudjena-uspavana-ljepotica-a-tek-smo-krenuli/2799549.aspx?index_ref=naslovnica_sport_prva_m

Željeli smo klub koji će biti ponos i primjer. Dinamo je najveći klub u Hrvatskoj i šire. Imamo odgovornost prema cijelom sportskom puku. Želja nam je pokazati što zalaganje, jasan sustav vrijednosti, rad, fakinski gard i malo sportske sreće mogu izgraditi

:ok:

Ja sam spreman

Koja vam slicica treba? Vinicius,Messi ili Ronaldo?

kak bi reko Gazda, od ovakvog shita su matere ludu dicu rađale

Nije Facke uopće u krivu. Nedostatak ambicije je u HNLu postao glavni paralizator razvoja. Taj psiholoski mindset da se nemre. Samo što je još gore većina tih neambicioznih dovodi šrotove od igrača tek toliko da opstanu u ligi umjesto da dodaju gas i počnu stvarat igrače. Čini mi se da je Slaven tu čak napravio najveći iskorak zadnjih godinu-dvije.

Pa to ti velim. Naši solidni igrači idu u faking poljske i slovačke a hnl bagra dovodi strance koji su za kurac i bez preprodajnog potencijala. Baš glupo.

i 1 brut

Mislim da njemu nema poziva u njihove reprezentacije sve dok ne ode iz Dinama, ovi oz Porta su dobro zamjerili nacin na koji je otisao.

Bome uredništvo ima muda, svaka čast :grin: a kolektivne pjene na usta po redakcijama koliko hoćeš bahahaah — JMastermind

Vec je najveci klaun klauski izasao sa clankom, jos jutros. Cekamo fejs objave dalije oreskovic i gostovanje klasica na N1
Ali dzaba, njima je vjecna kazna sto se svako jutro bude u Hrvatskoj, ne u jugoslaviji,srbiji ili kojoj god tvorevini :smile:

Bas fali zastava za okacit ih na balkon. Lako bi se to populariziralo kao i zastavice za auto koje su pun pogodak.

Cijela država je bila našpanana, svi smo mislili da možemo puno, uvjereni kako smo pokradeni na EP 2 godine ranije i da smo to mogli osvojiti. — Sajla

Ovo je bilo možda ključno za kompletnu atmosferu jer se ta krađa iz 96. prepričavala neprestano i svi su se pripremali na neku vrstu revanša. Pogotovo uz priču male zemlje izašle iz rata, emocije do neba, rane, nepravde, ponos… mix svega kaj je baš nahranilo mnoge.
I naravno, morala je biti ta ista Njemačka… kakva je samo priča ta utakmica i neka sila koja je sve nosila.

Sjećam se svake utakmice, isto bila dosta mlada pa se full pratilo di god se stiglo.
Svi smo i tada bili nafarbani u kvadratiće, furali zastave, hrvatske i Dinamove.
Tuga nakon polufinala, ponovo veselje nakon Nizozemske..
A naravno, bila sam i na dočeku, na trgu franc. revolucije.
:grin:
S obzirom na godine, nije mi bilo dozvoljeno ići s ekipom pa su me sestra i njen dečko pokupili. Izgubila sam im se u prvih pol sata (a to je bilo vrijeme bez mob), uspjela doći do bočne strane pozornice di su ulazili pa sam dočekala našeg Maru i Daria, hahaha.. kakva sreća.
Mara nas je sve redom pozdravljao, kao kaj i sad radi.
A sjećam se i da je, mislim dan prije ili taj dan, pala nekakva velika kiša pa se gazilo po blatu.
Prljavi i sretni.

Evo jedna panorama kaj je sestra fotkala, dok sam ja krčila put prema pozornici (bez fotića, samo sa uspomenom i dugim sjećanjem :lol: ).



O Severini nećemo…