Volio bih da je uspio kod nas ali nije mi žao što je otišao. Hvala mu na svemu i sretno dalje.

Ne možes ga ni pičkom nazvati, jadna mala pizdica.

ANALIZA 24 SATA: PODUZETNICI IZ VRHOVINA JEDNI OD GLAVNIH AKTERA AFERE SA SMEĆEM

Kako su operirali Šincekovi: Nudili su niže cijene od drugih, mljeli su otpad pa zakapali...

Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Šincekove tvrtke bavile su se preradom otpada u građevinske proizvode, zbog čega kamioni, bale plastike i samljeveni materijal dugo nisu izazivali sumnju

U središtu afere s desecima tisuća tona opasnog otpada zakopanog i razasutog po Gospiću, Varaždinu, Benkovcu i drugim lokacijama nalazi se bračni par Josip i Monika Šincek. Istražitelji Josipa Šinceka smatraju organizatorom posla, odnosno čovjekom koji je osmislio sustav u kojem se na otpadu zarađivalo upravo tako da se nije propisno zbrinjavao. Njegova supruga Monika, prema sumnjama Uskoka, bila je važan dio poslovne i obiteljske mreže preko koje su se ugovarali poslovi, upravljalo tvrtkama i koordinirali ljudi na terenu.

Osnovna računica bila je jednostavna: zbrinjavanje otpada u europskim zemljama skupo se plaća, osobito kad je riječ o opasnom, medicinskom ili teško razgradivom otpadu. Šincekove tvrtke nudile su niže cijene od konkurencije, dobivale poslove, a zatim bi se, umjesto skupog i pravilnog tretiranja otpada, dio pošiljaka dopremao u Hrvatsku, mljelo ga se, zatrpavalo zemljom i šljunkom ili miješalo s građevinskim materijalom. Razlika između naplaćenog zbrinjavanja i stvarnog, daleko jeftinijeg zakapanja.

Prema Europolu i hrvatskim istražiteljima, otpad je u Hrvatsku stizao uglavnom iz Italije, Slovenije i Njemačke, dok je dio medicinskog otpada potjecao i iz hrvatskih bolnica. U dokumentima se navodno prikazivao kao sirovina namijenjena recikliranju ili preradi u građevinski materijal. Tako je oko 35.000 tona otpada, prema policijskim procjenama, uvezeno kroz približno 1750 pošiljaka od po dvadesetak tona. Ključ operacije bila je dokumentacija: stvarni sadržaj, obrada i put otpada navodno su se prikazivali drukčije nego što je doista bilo.

Šincekove tvrtke bavile su se preradom otpada u građevinske proizvode, zbog čega kamioni, bale plastike i samljeveni materijal dugo nisu izazivali sumnju. No istražitelji tvrde da se iza legalnog poslovnog pročelja odvijao drugi posao. U Gospiću se otpad dovozio u prostor nekadašnjeg PPK Velebita, gdje su korišteni silosi, otvorene površine i okolno zemljište. Kad je ponestalo prostora, raskrčen je i dio šume. Dio materijala, prema snimkama koje su dospjele u javnost, završavao je i na lokalnim odlagalištima.
Uz Josipa i Moniku Šincek, u istrazi se pojavljuju članovi obitelji i bliski suradnici.Monikin otac Mileta Stevanović, prema sumnjama istražitelja, bio je zadužen za nabavu zemlje i šljunka kojima se samljeveni otpad prekrivao. Antonija Bauk, partnerica Monikina brata, te dvojica vozača također se spominju kao dio skupine. Njihova uloga bila je operativna: prijevoz, dogovaranje radnika te poslovi povezani sa zatrpavanjem i prikrivanjem otpada. Važna osoba u poslovnoj konstrukciji bila je i Franciska Dodić, suvlasnica tvrtke Izoxeco s Monikom Šincek. Prema navodima istrage, preko povezanih tvrtki koordinirali su se radnici i prijevoz, a tvrtke su si navodno međusobno izdavale i račune kako bi se novac izvlačio, umanjivale porezne obveze i prikrivao njegov trag. Istražitelji sumnjaju i na pranje stotina tisuća eura preko pozajmica, ulaganja i lažnih faktura.

Franciskin suprug, poznati zlatar Paško Dodić, vlasnik je zemljišta kamenoloma kraj Benkovca na kojem je također završavao otpad, iako ondje nije postojala dozvola za takvo odlaganje. Dodić se ne navodi među osumnjičenima u prvotnom dijelu predmeta, ali je važna poveznica među akterima. Upravo je on, prema objavljenim informacijama, upoznao Josipa Šinceka s tadašnjim glavnim državnim inspektorom Andrijom Mikulićem.

Mikulićevo ime otvorilo je novu, politički najosjetljiviju, razinu slučaja. Šincek je u obrani pred Uskokom tvrdio da ga je Mikulić tražio pola milijuna eura mita kako bi inspekcija zažmirila i omogućila mu nastavak posla. Prema tim tvrdnjama, sastali su se najmanje dvaput u jednoj pivnici u Gospiću. Šincek tvrdi da novac nije dao, a nakon sastanaka njegovim su tvrtkama ukidane dozvole. Mikulićevi odvjetnici poručili su da o tim tvrdnjama nemaju saznanja, a na Uskoku je da utvrdi jesu li Šincekovi navodi istiniti ili je riječ o pokušaju da dio odgovornosti prebaci na druge.

Posebnu ulogu imao je i Jerko Kostelac, dugogodišnji zaposlenik Ličko-senjske županije i savjetnik za zaštitu okoliša. On je tvrtki Tipos Resurs izdavao dozvole za gospodarenje otpadom u Gospiću. Uskok sumnja da su dozvole izdavane bez odgovarajuće provjere stvarnog stanja na terenu. Time je otvoreno ključno pitanje afere: kako je moguće da su tisuće kamiona godinama ulazile na lokacije, da su se gomilale desetine tisuća tona otpada, a da sustav nadzora nije reagirao na vrijeme?
Priča se pritom ne zaustavlja samo na Gospiću. Istraga se proširivala prema Senju, a pojavile su se informacije i o otpadu odloženom u Otočcu. Otpad se, prema dosadašnjim navodima, nije skrivao u nekoliko bačava ili noćnih vožnji, nego se prevozio u industrijskim količinama. Za to su bili potrebni prijevoznici, radnici, strojevi, dokumentacija, zemljišta, dozvole i šutnja ljudi koji su morali vidjeti što se događa.
Izvor: 24 sata

Nisu Dodić i Mamić slučajno kumovi, govna se lako međusobno zbliže.

Ne želim im nikada ništa lijepo, želim im samo patnju, financijsku i sportsku. Želim im ofucani Poljud s još većim propadanjem, želim im međusobne sukobe na tribinama, želim im konstantno propadanje na svim razinama. Bilo koji hrvatski klub neka skuplja maksimalan broj bodova za koeficijent ali od splitskog ološa ne želim nikakve bodove. Puno više mi znači njihova pratnja, nemoć i beskorisnost.

Jebeno su kreativni u smišljanju opravdanja

Tomislav Gabelić, 24 sata:
"Unatoč špici turističke sezone splitska zračna luka ne radi između ponoći i 6:00 ujutro tako da ni čarter zrakoplovi s igračima Hajduka ne mogu nakon gostovanja u nju sletjeti. Zbog toga je momčad ostajala spavati u gradu u kojem je igrala utakmicu, a kući se s europskih gostovanja vraćali tek dan kasnije, i to u kasnim popodnevnim satima, tako da su propuštali i treninge. Iz Varaždina su se vratili autobusom tek oko 4:00 ujutro"

Ne mogu otvoriti cijeli članak, ovo je s njegove objave na fejsu

Ne znam ima li ikakve veze ali možda je Moldaviji takva liga odobrena zbog Transnistrije.

Jel se može gledati negdje osim d+?

Po onome što se vidi na snimci ne bih baš rekao da ovu neopravdano slave.

Zbog ovoga želim da se sramote kad god prismrde Europi, njihov doprinos koeficijentu me ne zanima niti malo.

Neće obarati rekorde ali će ispuniti što se od njega traži, a isto ne smije baš zajebati. I to sve na pol kile kruha, 20 dkg tirolske i rekuperacijom od 2 pive nakon posla. Profesionalni nogometaš ima sve blagodati od liječnika, masera, hrane, kupki i titranja jaja. Mogu oni to odigrati jer to nije svaki dan nego su gusti rasporedi iznimke, a u ovom slučaju su u podjednakim uvjetima.

Bauštelac koji na ovoj vrućini radi 8-10 sati iduće jutro uredno dođe na posao i radi opet, i opet i opet. Mogu i nogometaši nakon 2-3 dana pretrčati desetak km. Ako se da naslutiti ja sam protiv odgoda. Druga situacija bi bila da samo jedna ekipa igra u tako zgusnutom rasporedu, ali ovdje su uvjeti za obje ekipe podjednaki.

Nisam pozorno pratio ali kakva sad tekma Hajduk-Žalgiris? Jel nije da magarad ovim porazom potpuno ispada iz igre?

Nisam ljubitelj grbova na sredini dresa. Inače ok, ništa više, ništa manje.

zar nisu već raspadnuti?

Odabrao magareće krdo jer je željan uspjeha. Pa jebem ti misaone konstrukcije, tako je mogao i u Lokomotivu natrag po uspjeh.