Nisam stigao napisati i dodatnih hvalospjeva vrhunskoj atmosferi više i ne treba, ali htio sam istaknuti iznad svega tu simbiozu kluba i navijača gdje nismo "mi navijači" i "oni u klubu" nego smo svi jedno, a onda postoji i red, osjećaj pripadnosti, zajedništva... navijači na terenu s igračima, igrači s peharom na tribini - sve o čemu neki od nas govore i pišu već 15-20 godina da je rješenje za veliki Dinamo, a mnogi su uložili i više od pričanja i pisanja - to se na Futsal Dinamu dokazuje koliko je bolje, ispravnije, kvalitetnije, pozitivnije i trajnije od onoga što je donedavno stolovalo u Maksimiru (a dijelom je još uvijek tamo, da se ne zaboravi).

Čestitke svima, ovih par zadnjih rasprodanih utakmica bile su čista emocija, samo sreća i ponos.

Ne znam, bio sam na suprotnoj strani, oko mene žena brate mili. Glupa situacija, ali mogla se i trebala riješiti na puno ljepši način. Vrlo lako se može zatvoriti kop od samog otvaranja dvorane pa da tamo ne dolazi nitko osim onoga tko tamo treba biti, računajte da na ovakvim utakmicama ima i gro ljudi koji nikada nisu bili na Sjeveru i nemaju pojma o tome kako navijačka tribina funkcionira - niti to trebaju znati.

Sjećam se da je svojedobno, još dok je udruga bila u Draškovićevoj, bila akcija oko šalova, ako se ne varam mogao si donijeti onaj kroasan šal s placa kakav je većina furala prije 15-20 godina i s nekim popustom kupiti bar šal... neloša ideja, makar za Sjever na većim utakmicama kad dođu ovi s PAOK i Plzen ikonografijom.

Zaista niti govorim niti želim govoriti u ime grupe, ali elementarna je stvar da zbog Dinamovog dresa nećeš imati problema niti na jednom dijelu Dinamovog stadiona.

Kao što ja imam puno majica pa ne dolazim u narančastim i neonskima na Sjever, tako bi bilo čisto razumno i logično da možda za Sjever odlučiš doći u domaćem, plavom dresu, ili jednom u nizu tamnijih dresova koje smo imali zadnjih sezona. Ali ako ti baš jarko želiš doći u bijelom dresu, da svi vide s 500 metara da si bio na utakmici "eno onaj u bijelom dresu" - dođi čovječe u bijelom dresu, kaj da ti velim.

Na Sjeveru :)

Na svakoj drugoj tribini osim Sjevera to je potpuno normalno, iako kod nas ljudi nažalost i ne kupuju toliko dresove kao vani. Doduše, prosječna plaća u Glasgowu je oko 2.600 eura dok je u Zagrebu oko 1.300 eura, a Adidasov dres košta isto i tu i tamo.

Da ne kažem kako je nevjerojatno da se lažnjaci i "klupski" rekviziti s klubskim grbom prodaju pred samim stadionom prije utakmica i da ih navijači kupuju, umjesto da se te ljude pokopa tužbama.

Nadam se da to nije mindset ljudi koji će se time baviti u klubu. Hajduk je u zadnjih 15 godina bez ikakvih sportskih uspjeha (dapače, nikad nisu bili neuspješniji) i bez novog stadiona, samo vrhunskim marketingom i kvalitetnim radom s navijačkom bazom povećao prosječnu gledanost 200% - doslovno, u sezoni 2007/08 imali su prosječno 5.529 gledatelja u HNL-u (oko 1.800 manje od nas), a danas imaju 15.145 (oko 9.600 više od nas).

Mi s dobrim radom i novim stadionom za 15 godina možemo sigurno biti na 300% više, odnosno na 20.000. Vezao bih si bonus za tu brojku, a off the record rekao da možemo vjerojatno i više. Nismo ni svjesni koliki je zapravo naš potencijal kao kluba, koliko Dinamo i dalje uglavnom privlači svega onih 5-10 tisuća najzagriženijih navijača, a ima ih preko milijun samo u Hrvatskoj. Vjeruj mi, bavim se PR-om i marketingom. S dobrom dugoročnom strategijom i novim stadionom mi možemo biti toliko puno više od ovoga sada da većina toga nije ni svjesna. Sami sebi pucamo u nogu kad se ograničavamo.

Skrećemo s teme, ali apsolutno trebamo gledati prema Celticu, Rangersu, Ajaxu, Feyenoordu, Benfici, Sportingu, Portu... nikada nećemo biti Real, Juve, Bayern ili United, ali ovi klubovi nam trebaju biti primjer i ideal kojem trebamo težiti.

Ja sam uvjeren da Dinamo može za 10-15 godina imati prosjek 30+ tisuća na stadionu. Ponekad malo zanemarujemo činjenicu da su se tradicija odlaska na utakmice, članstva u klubu, povezanost kluba sa svojom bazom i njegov imidž sustavno urušavali zadnjih više od trećine stoljeća - dok je Celtic imao mir i konstantno radio u stabilnoj ekonomiji i zdravoj demokraciji na pristojnom stadionu, nama su tri puta promijenili ime, pet puta promijenili grb, doslovno onemogućavali dolazak na stadion, slali kordone interventne policije, sramotili klub diljem Hrvatske i Europe, pretvorili ga u sinonim za kriminal i mutne poslove, upropastili stadion, imali smo rat, imali smo poludiktaturu, dvije ozbiljne ekonomske krize, potres nakon kojeg je ostala još već ruševina od stadiona nego prije,tonu lošeg PR-a, gotovo nikakav rad na odnosu s navijačima... još se dobro i držimo koliko to traje, većina nas se ni ne sjeća kako je bilo prije Mamića i Tuđmana.

Zato nemojmo biti defetistični, imamo brutalan potencijal van terena, ostvarujemo njegovih možda par posto.

Evo samo za primjer kako se može kad prodaješ više dresova pa te Adidas doživljava, umjesto odrađuje preko one stvari kao nas - Celtic sljedeće sezone, domaći dres (ovaj uzorak je inspriran vitrajem na ulazu na Celtic Park):


Gostujući je crni (još se ne znaju detalji), treći je hommage lokalnoj umjetničkoj sceni u Glasgowu:


A poseban bombon je ova ljepota od special edition dresa:


Domaći su im uglavnom bez pretjeranih kerefeka, kaj je super, ali vrlo dobre stvari rade i s ostalim dresovima. Recimo ove sezone ovaj jeben retro gostujući dres po uzoru na gostujući s početka devedesetih:


Ili ovaj četvrti, s velikom djetelinom i detaljima irske zastave na rukavu:


Nadam se da ćemo jednog dana doći na tu razinu da ćemo dovoljno prodavati i biti dovoljno atraktivni da Adidas za nas krene raditi zaista kul i jebene dresove, jer ovo Celticovo je mrak. A klub je ništa jači od nas.

Nemojte sportske novosti uzimati zdravo za gotovo. Dinamo sigurno može kreditom financirati 60-ak milijuna eura, kaj je otprilike između trećine i pola stadiona. Situacija u kojoj Dinamo uopće ne sudjeluje u financiranju je situacija u kojoj onda tom imaginarnom privatnom investitoru mora plaćati najam za sve - stadion, prostorije, muzej, fan shop - plus gubi mogućnost ostvarivanja prihoda od potencijalnog hotela, iznajmljivanja prostora i slično. Čak i kad pričamo o jako grubim i okvirnim brojkama, to nema baš smisla.

Gle, ja svoju političku orijentaciju ne skrivam. Ja sam liberal, stranke koje su meni bliske su francuski Rennaisance, nizozemski VVD, njemački FDP... zajebano je biti liberal u zemlji koja malo toga ima s liberalizmom, ali kod nas su mi najbliže stranke Fokus, Hrebak iz HSLS-a, donekle možda Centar. Nisam član ni jedne stranke, pa tako ni Možema koji je za mene previše ideološki zelen, previše ekonomski socijalan i previše generalno licemjeran.

Ali stojim iza onoga što sam rekao: kladim se da će Tomašević u 4 godine mandata napraviti za stadion više od Bandića u 20 godina, bez obzira što od toga neće politički profitirati uopće.

Sve ostalo - malo smo zaglibili dugo u politiku, to je za drugu temu.

Naravno, za njih je stadion problem na kojem ne mogu politički profitirati. Ako stvarno ispune obećanje - znači proljeće 2024/25 na novoj Kranjči i Maksimir u procesu rušenja - to je više no što vjerojatno 99% nas Dinamovaca očekuje, rješavanje gordijskog čvora starog desetljeća kojim se nije htio baviti ni Bandić, ni SDP, ni HDZ... koliko će ljudi s ovog foruma dati glas Tomaševiću ako ispuni sva obećanja oko Maksimira, kaj bi bio tektonski pomak oko najvećeg problema našeg kluba nakon Mamića, gotovo revolucija za nas?

Pa neće puno, budimo realni. Među ljudima kojima je novi stadion bitan politički cause ima jako malo glasačkog tijela zeleno-lijevih opcija, a nema baš ni puno onih koji bi Tomaševića nagradili glasom za to što bi napravio jer im se ne sviđa iz ideoloških razloga. Neće Tomašević imati neku političku korist ni od Kranjčevićeve ni od Maksimira, kaj je malo tužno ali je istina. Činjenica da bez obzira na to on i dalje radi na stadionu, što je politički dosta glup potez, po meni zaslužuje određeni respekt.

Ne znam, vidjet ćemo. Početak radova na Kranjčevićevoj je najavljen za drugu polovicu ove godine, a sve bi trebalo biti gotovo do kraja sljedeće godine kada se očekuje da se krene s rušenjem Maksimira. Timeline imamo, sami su si ga zadali, ajmo vidjeti koliko će isporučiti. Jer ako isporuče baš sve kaj su obećali, sljedeće lokalne izbore ćemo dočekati igrajući na novom, modernom stadionu u Kranjčevićevoj s Maksimirom u procesu rušenja i čišćenja, a potencijalno i odabira arhitektonskog rješenja novog doma.

KPI-evi su postavljeni. Kako isporuče, tako ih treba tretirati na izborima. Stvar je vrlo jasna.

Kao što sam napisao, nezahvalna je situacija da ga branim jer nit sam za njega glasao nit sam mu PR, ali za razliku od prošlog gradonačelnika koji je grad vidio kao neograničeno more prilika za izvlačenje novca zagrepčana u privatne džepove i podizanje spomenika samome sebi, ovaj zaista želi napraviti neke dobre stvari. Da je najsposobniji - nije, to je svima jasno. Ali mu je obraz čišći nego što je onom bio kad je bio beba.

I da, naravno da je politički pritisak. To je vrlo otvoreno rekao još prije izbora - demokratizacija kluba ako klub želi da mu grad pokloni koncesiju na vlastitu imovinu. Na stranu što apsolutno podržavam ideju o demokratizaciji, moralno je i etično samoubojstvo dati nešto što je vrlo vrijedno vlasništvo građana Zagreba organiziranoj skupini kriminalaca koja se kontrolira od strane čovjeka koji je u bijegu, pravomoćno osuđenog što je krao novac i varao državu. Ne samo moralno i etično samoubojstvo, nego i nešto potencijalno protuzakonito. A ni ja ne želim da ostanemo kratkih rukava i da Barišić na zadnjoj stanici prije Mirogoja privatizira Dinamo jer u ovom trenutku, ta privatizacija neće ispasti nikako dobro po klub jer će u njega i formalno ući ili se vratiti najveći društveni šljam ove (i susjedne nam) države, a kad šljam drži dionice - nema tog prosvjeda, presude ili pritiska koji će ih istjerati iz kluba. Zato našu imovinu, imovinu građana grada Zagreba treba dati klubu da zajedno s gradom, državom i eventualno privatnim investitorima sagradi reprezentativni, novi stadion; ali ju nitko ne smije dati u ruke Mamiću, Barišiću i ostalim kriminalcima da rade s njom kaj god hoće bez ikakvog sustava demokratske, transparentne kontrole.

Kao što sam rekao, to je dosta kompleksa situacija i za ljude koji se bolje snalaze u takvim stvarima od Tomaševića. No vidjet ćeš, i takav nesposoban kakav je, napravit će do kraja mandata za taj stadion više nego kaj je pokojni napravio u 20 godina. Zato kaj ti je onaj šmekao ego i šopao te renderima Maksimira, Plavog Vulkana, 3LHD Kajzerice i sličnim photoshop lizalicama, a u stvarnosti nije napravio apsolutno ništa - čak ni riješio zemljišne knjige.

Imao sam eto priliku da dosta neformalno, u nekom relativno zajedničkom društvu, pričam s Tomaševićem prije nekoliko mjeseci baš o stadionu i čovjek zaista želi riješiti taj problem. Doslovno je pričao kako ga je sram tog stadiona kad god dolaze neki stranci i da je milijun zavrzlama oko njega, ali da se najiskrenije nada da će do kraja godine to biti riješeno s gradske strane - znači riješeni papiri i spremno da se koncesija prebaci na klub. Jedna od pretpostavki za to je i da klub ima novi statut.

To je dublja priča jer svi mi koji malo detaljnije pratimo funkcioniranje kluba znamo što je Barišićev cilj već godinama - privatizacija Dinama. Za privatizaciju je rješenje pitanja stadiona nužno, a s druge strane grad mu ne želi dati koncesiju doslovno u ruke - što bi se dogodilo s njegovim 40-40-10-10 prijedlogom statuta.

Tako da ne želim glumiti ovdje đavoljeg odvjetnika Tomaševiću, ali cijela priča oko stadiona je puno kompleksnija od same njegove volje i želje.

Ništa mu ne znači Liga nacija. Takvi turniri služe za to da skočiš u fokus ako ne znaju za tebe, ali svaki igrač se kupuje temeljem detaljne analize, a ne dobrog nastupa. Za Livija već svi znaju. Ako Liviju to što je objektivno bio najbolji golman svjetskog prvenstva nije donijelo ponudu nekog velikog kluba, neće mu ni Liga nacija.

Žao mi je što ide u Fenerbahce, klub koji nogometno nije neka stepenica iznad Dinama. Nadao sam se da će to biti ManU ili barem taj Villarreal koji objektivno jesu bolji od nas, ovo je... jbg. Ali s druge strane, razumijem ga ako želi probati nešto novo. Plaća vjerojatno duplo veća nego u Dinamu, inflacija u Turskoj takva da svaki euro vrijedi više nego kod nas, apsolutni fanatizam navijača koji će ga u tisućama vjerojatno dočekati (s 10 milijuna bio bi njihovo najskuplje pojačanje u zadnjih 10 godina i treće najskuplje ikad), imaju prosjek gledatelja na stadionu 50% veći od kapaciteta Maksimira... nažalost, mi tu s ovakvim stadionom i nakon svega što se klubu i navijačima radilo zadnjih 20-30 godina ne možemo konkurirati. Na terenu smo i dalje bolja opcija za njega od Fenera, ali razumijem da netko nakon više od desetljeća HNL-a želi probati nešto drugačije. Ja sam odlazio iz firmi na oni protokolarnih 10% veće plaće samo zato što mi je bilo dosadno i tražio sam nešto novo. Ako je i njemu tako - žao mi je, ali razumijem.