Tako je, osvojili su ga 2011., na 100. obljetnicu osnutka kluba i neprecizno 97. godinu postojanja jer je klub koji je osnovan 1911. ugašen i prestao je postojati 1941., a tri godine kasnije osnovan je na Visu pod nešto drugačijim grbom Hajduk NOVJ koji je baštinio povijest tog ugašenog JNK Hajduk Splita.

Isječak iz mog teksta o izmišljenim tovarskim titulama koji govori baš o tom naslovu iz 1945. “osvojenom” 2011. godine:

Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice).

Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u ‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno.

U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

S obzirom da su brisali komentare u objavi — Sesvećanin

gledam kako su brisani komentari — Sesvećanin

Ajmo ne ponavljati ovakve pizdarije, izmišljotine i teorije zavjere. Niti jedan komentar nije obrisan na toj objavi, uostalom ti komentari koje spominješ su i dalje vidljivi ispod nje.

Zašto bi klub “glumio” izbor ili ga namještao, kao da se radi o natjecaju za posao u drzavnoj službi? Nit moramo imati cetvrti dres, nit ga članovi moraju birati - klub je mogao normalno interno dizajnirati dres kao i svaki drugi kroz povijest i nitko ne bi prigovorio ni malo, to bi bilo posve normalno svima.

Uostalom, klub je objavio objašnjenje selekcije koju je žiri napravio i iz nje se vrlo lako da iščitati kako se došlo do ovog izbora. Prestani tražiti neprijatelje gdje ih nema.

Čestitam, vrhunski. Još ću malo razmisliti, ali definitivno moj favorit.

Priča mu daje dodatnu dubinu, mislim da je simbolika poveznice s Maksimirom nesto iznimno bitno u trenutku privremene selidbe i jako lijep, nenapadan i gospodski hommage nasem jedinom pravom domu. Bravo!

Ima nekoliko zaista dobrih, jos cu razmisliti prije no kaj dam glas. Moji favorit za sada su

• Broj 1 “SIZJ” - patim na uzorke i ovaj mi je odličan jer kombinira to naše d i stvara uzorak koji izdaleka izgleda generično, a izbliza priča priču. Mislim da mu aplikacija na ovom templateu ne pomaže i da bi uživo, uz manji kontrast, izgledao puno bolje.
• Broj 10 “Užareni sjever” - vrlo zanimljiv koncept, gradijent mi je odličan, zlatni elementi perfektno funkcioniraju na njemu, jedino mislim da ne bi baš dvije sezone zaredom trebalo posvetiti četvrti dres istoj temi
• Broj 27 “Maksimir u leđima” - nemam primjerbe, fenomenalan mi je dres. Zelena je predivna, poveznica s Maksimirom u trenutku selidbe na Kranjču prevažna simbolika, zlatni elementi odlično funkcioniraju, kragna je vrhunska. Zapravo, ovo mi je definitivno favorit.

Jedna osoba može kupiti maksimalno 4 ulaznice, računajte na to. Nadopunjena je vijest.

Grad Zagreb potpisao je ugovor za izradu projekta uklanjanja stadiona Maksimir, čime je i formalno pokrenuta prva operativna faza rušenja postojećeg stadiona.

Ugovor je sklopljen 3. ožujka sa zajednicom ponuditelja koju čine vinkovački EURCO d.d. kao nositelj i osječki RESPECT-ING d.o.o. kao član zajednice. Vrijednost ugovora iznosi 22.222,22 eura bez PDV-a, odnosno 27.777,78 eura s PDV-om, a rok za izradu projektne dokumentacije je tri mjeseca.
U okviru ugovora angažirana su i dva podugovaratelja.

Tvrtka Consilium Electra d.o.o. izradit će elektrotehnički dio projekta uklanjanja, dok će IMEP d.o.o. biti zadužen za strojarski projekt. Svaki od podugovaratelja sudjeluje s po pet posto ugovora, odnosno s vrijednošću od 1.111,11 eura.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/zagreb-potpisao-ugovor-projekt-rusenja-maksimira-krece-odbrojavanje-15685766?cx_linkref=jl_home_vijesti_prva_pasica

Sad kad opet ovo gledam, jedna od naših najvećih pobjeda glede Maksimira je što se definitivno odustalo od ikakvih nadogradnji postojeće infrastrukture i pokušaja integracije Sjeverne tribine, a u gorim varijacijama i Zapadne tribine u budući dizajn. A prije samo 5 godina Grad je (doduše, predizborno) krenuo u proceduru za izgradnju nove istočne tribine koja bi vjerojatno ubila ideju izgradnje potpuno novog stadiona.

Opirem se tome od kad pratim tematiku stadiona i jako mi je drago kaj se na kraju od toga odustalo. Sjever je iznimno disfunkcionalnih ulaza zbog blizine ulice (pogotovo za - u devedesetima planirani - kapacitet stadiona od 50-ak tisuća mjesta), tribina je stravično preširoka a opet nespojiva s drugim tribinama, o Zapadu ne treba ni trošiti riječi, a da ih se išlo zrcaliti na istoku i jugu te još dodavati ring dolje... lažem si da bi bilo kao Luigi Ferraris, ali realno bilo bi nakaradno za novi stadion.

Ovo na renderima je još možda i najbolja verzija te adaptacije, ali i dalje - kaj god novo na kraju bude, bit će bolje od svake te verzije.

Doći će, sve su njihove karte otišle. Ako izuzmemo derbi, bit će to možda i najbrojnije ovosezonsko gostovanje na Maksimiru, a sigurno jedno od brojnijih zadnjih godina. Više je bilo ako se ne varam jednom Riječana i par europskih gostiju, BVB i Celtic mi prvi padaju na pamet.

Ne tvrdim da je mirni dečec koji nije kriv za ništa, samo da se malo pretjeruje s tezama o anger managementu i nužnoj psihološkoj pomoći.

Stojković nema problema s anger managementom i ne treba mu nikakav psiholog za to, naprosto ove sezone baš nema sreće s crvenim kartonima. Prvi je dobio iz glupe nepažnje, iste sekunde je dignuo ruke u znak isprike jer nije vidio igrača u okretu; drugi je dobio za situaciju koja se nebrojeno puta nije kažnjavala žutim kartonom (pogotovo ne drugim žutim kartonom); a treći je dobio za odgurivanje igrača u okretu koje je ispalo kao da mu je išao udariti šamar.

Da se razumijemo - svaki je zaslužen i u svaku od tih situacija se sam doveo, ali to su jedina tri crvena kartona koja je dobio u pet seniorskih sezona i više od 7.500 minuta na terenu te je svaki od njih bio vrlo specifična situacija koja mu, svaka na svoj način, nije išla u prilog.

-

Ali ok, poštujem da nekome nije tako — fakin

Koja razina komunikacije, kao da klub trpi jer čovjek pola svakog radnog dana provodi aktivno nanoseći štetu Dinamu, a zapravo par sati svakih par tjedana komentira nogomet u jednoj od najgledanijih nogometnih emisija na svijetu.

Nema svetih krava i svatko je podložan kritici, ali stvarno smo u stanju iz svega napraviti dramu.

Uvijek ga hvalim, zato ću sad iskoristiti priliku da se ne složim s tezom - besmisleno mi je pričati o sreći koja je preokrenula utakmicu. Da smo toliko sreće koliko smo imali kod prvog jučerašnjeg gola imali kod barem jedne od 20+ prošlogodišnjih stativa, danas bismo bili branitelji naslova, imali 30–ak milijuna eura više na računu i vjerojatno igrali Ligu prvaka.

Da, prvo poluvrijeme nije bilo dobro, drugo je bilo odlično, ali ‘Dinamo je imao sreću što je Livi ono obranio i što se Vidovićev šut odbio od Zajca’ - nije, imao je odličnog golmana i igrao je bolje u drugom poluvremenu te realno imao veću šansu da pobijedi s 5:0 ili 6:0 nego da izgubi.

I to nema veze s višim kriterijima koji trebaju vrijediti za Dinamo, oko toga se svi slažemo.

uzmimo ipak u obzir i da baš nikome nije u interesu da to traje dugo - ni Strabagu koji želi da sve ispadne savršeno s ovim projektom, ni Gradu koji će se htjeti što prije pohvaliti funkcionalnim stadionom, ni Državi koja ništa ne može dobiti odgađanjem za koji mjesec, ni HNS-u koji jedva čeka pristojan stadion u ligi, ni UEFA-i koja ni sama više ne može gledati Maksimir, ni Klubu koji… to ne treba ni objašnjavati. Naravno, pod uvjetom da sve bude tehnički na traženoj razini, a svi vjerujemo da će biti.

Ne kažem da “sigurno za 11 mjeseci igramo tamo europsku utakmicu” jer to ovisi o puno previše parametara u ovom trenutku, ali očekujem da sva potrebna birokracija bude maksimalno brza - koliko joj to pravila struke i zakonski rokovi dopuštaju.

Točno to. Na početku sezone, kad smo skuzili u kakav veliki remont idemo, rekao sam da od ove sezone očekujem da se ne osramotimo u Europi (za mene je to značilo prolazak ligaškog dijela EL-a) i naslov prvaka u HNL-u. Sve drugo, poput osvajanja kupa ili nekog boljeg rezultata u Europi, samo je bonus.

Prvo smo ostvarili, drugo je i dalje na najboljem putu.

Znaci li to da sam zadovoljan svime? Naravno da ne, ali to je od ovakve sezone bilo i očekivano.