Grad Zagreb Smanjio sam pisanje ovdje na Zoni, ali moram ostaviti komentar ponukan stvarima koje su ovdje napisane zadnjih tjedana. Dinamo je klub koji je veći od svake stranke i svake ideologije. Tužno je da mnogi navijači Dinama to ne razumiju. Zato što je nadideološki, zato je i nadživio sve stranke, sve ideologije i sve režime. Građanski je ideja, kako je svojedobno napisao Perška, i podvoditi tu ideju pod bilo koji ideološki kišobran smatram uvredom kluba i svega što je predstavljao, svega što predstavlja i svega što će u budućnosti predstavljati.
Upravo je anketa na Zoni, iako na ni malo reprezentativnom uzorku, pokazala da Dinamovci, ljudi koji zaista istinski vole ovaj klub, glasaju i za Možemo, i za HDZ, i za Jonjića, i za Mariju Selak Raspudić i za druge kandidate. Posebno me zasmetao jedan komentar prije par dana kad je netko napisao - parafraziram - da je razočaran jer je bio uvjeren kako je Dinamo klub nacionalista. Kad bi Dinamo zaista bio isključivo klub nacionalista (ili klub bilo koje druge političke opcije), bio bi mali, politički klub s društvene periferije, a ne najveći hrvatski klub u povijesti. Takav, najveći, je upravo zato kaj su Dinamovci i nacionalisti i ljevičari, i konzervativci i liberali, bogati i siromašni, sveučilišni profesori, vrhunski menadžeri, šljakeri i žicaroši na ulici; Dinamovci su i ljudi iz Zagreba i iz Slavonije i iz BiH i s drugog kraja svijeta; Dinamovci slušaju i Pipse i Prljavce, slušaju i Maidene i Andreu Bocellija, ali slušaju i Bubu i Jalu, a mnogi slušaju i cajke (htjeli si to priznati ili ne); Dinamovci su svake nedjelje u crkvi, ali neki su petkom u džamiji, a neki Dinamovci su i oni koji ne vjeruju u Boga; Dinamovci su i crni, i bijeli i mršavi i debeli i krezubi i zgodni i ružni i svakakvi. Dinamovce ne definiraju ni njihovo obrazovanje, ni njihovo imovinsko stanje, ni nacionalnost, ni vjera, ni seksualna orijentacija, ni visina, ni težina, ni boja očiju, a definitivno ih ne definira to za koga glasaju na lokalnim izborima.
Dinamovce definiraju tri stvari: ljubav prema Dinamu, ljubav prema Zagrebu i ljubav prema Hrvatskoj. Kad je 26. travnja 1911. ovaj klub osnovan, osnovan je iz ljubavi prema našem gradu i našem narodu, ali je jednako tako u vremenima radničkih, akademskih, školskih i drugih društveno-staleških klubova nastao kao gradjanski klub - klub koji pripada svim građanima, bez obzira na to tko su, dok god ga vole i žele biti njegov dio. To se danas očituje u njegovom članskom sustavu prema kojem Dinamo i formalno pripada članovima - onima koji ga vole i žele biti njegov dio. Nitko nema pravo dovoditi u pitanje nečiju dinamovštinu samo zato što je drugačiji. To je protivno samoj ideji našeg kluba, a ta ideja je temelj njegove svevremenske veličine koja nadilazi širinu samog nogometa.