"Ja sam Slaven Zambata. Bio sam na pripremama s mladom momčadi Hajduka, a najveća želja mi je igrati za Dinamo" - rekao je s vrata Dinamovog tajništva jedan osamnaestogodišnjak. Kasnije će se uspostaviti da je taj dječak nestao iz vlaka koji se vraćao s priprema mlade momčadi Hajduka iz San Rema.
A veliki plavi 9, Slaven Zambata danas bi proslavio svoj 82. rođendan.
U Dinamo je došao 1959. iz Sinjskog Junaka, a da će “mali biti nešto posebno” znalo se već u drugoj utakmici nakon njegovog debija, protiv Hajduka u kupu, kad je svojim golom prvijencom odlučio utakmicu.
A bit će tih i takvih golova da ih ni sam Zambi neće moći zapamtiti. Ipak, broj je stao na 264 u 397 nastupa.
Nije treba dugo čekati da mu ruku počne krasiti kapetanska traka, a s Purgerima je dizao kante trofeja Kupa maršala Tita (1963, 1965. i 1969) i onu najslađu - Kup velesajamskih gradova ‘67.
Onim Dinamovim dodao je i 31 utakmicu i 21 pogodak za najbolju selekciju Jugoslavije.
Za Jugoslaviju je debitirao 16. rujna 1962. godine u susretu protiv DR Njemačke (2:2), a posljednji put zaigrao 1968. godine protiv Španjolske (0:0) u Beogradu.
Kao kapetan reprezentacije sudjelovao je i na Olimpijskim igrama 1964. u Japanu.
Na terenu i izvan njega - gospodin. Završio je Pravni fakultet, Višu trenersku i Ugostiteljsku školu, bio je vlasnik kafića u Zagrebu.
"Zagreb me zarobio, tu sam više od četvrt stoljeća. Tko jednom zagrize zagrebački asfalt, taj ga više ne pušta" rekao je jednom prilikom.
Od Dinama i Zagreba zauvijek se oprostio 29.listopada 2020. godine.
