Pa o čemu ti pričaš, Multikulturalizam nije asimilacija, to su doslovce suprotnosti. Uspješni multikulturalizam je mirni suživot različitih kultura a činjenica da naši organiziraju takve zajednice koje imaju mirni suživot sa drugima u toj zemlji je upravo primjer da se može i da mogu živjeti unutar druge zemlje i druge kulture te njegovati svoje tradicije i običaje bez ikakvog incidenta ili negativnog utjecaja na sebe ili druge oko sebe. — vjeko1701
totalno promašena poanta onog što ja hoću reći!
hrvati u njemačkoj... to su dva naroda koja dijeli par stotina km, globalno gledano nikakva udaljenost, kulture koje su se stoljećima susretale, kulture koje su čak i bile dio iste države, ljudi iste rase, iste ili slične religije, vrlo sličnih životnih navika, vrlo sličnih prehrambenih navika... nešto što u današnjem svijetu jedva upada pod pojam "multikulturalnost". međutim, opet postoje podjele među ljudima, opet postoje izrazi "yugo schweine", gledanje ispod oka i slično. to što se netko ne "pokolje" međusobno, ne znači da je ljudima apsolutno svejedno, samo znači da su dovoljno slični i mogu se trpiti.
pa jbt na ovom forumu se ponekad zna spomenuti nešto negativno na račun nečijeg regionalnog statusa, a pričamo o istom narodu. tako pojedinci kad izbornik nogometne reprezentacije nešto zasere vole napisati "zalizani livanjski gutač samoglasnika" i slično. zašto je tomu tako? pa zato što pojedinci u sebi očito imaju skrivenu netrepeljivost prema ljudima iz BiH i pridjev "livanjski" očito percipiraju kao nešto negativno.
funkcionalnost multikulturnog društva nije binarna...pa da imamo dvije kategorije, "funkcionira" i "ne funkcionira". između je čitav spektar. da je to savršeno funkcionalno, nikog ne bi bilo briga od kud je tko, ne bi se formirali kvartovi u kojima žive ljudi slični jedni drugima, ne bi bilo pogrdnih nadimaka i slično.
meni je sasvim jasna razlika između asimilacije i multikulturalnosti.
međutim, asimilacija bi trebala biti sasvim prirodan tijek u multikulti društvima, razlike bi trebale biti sve manje i s vremenom bi to trebala postati samo fusnota u nečijem obiteljskom stablu uz pokoji zadržani običaj, ali jednostavno nije tako.
mi ovdje pričamo o multikulturalnosti između ljudi koji imaju poprilične razlike, koji donose totalno drugačiju kulturu, navike, pravila, čak i zakone. sad, ako postoji klica netrepeljivosti između pojedinca čiji su korijeni udaljeni 200km, koji su pripadnici istog naroda, što će biti sa pojedincima koji dođu sa udaljenosti od 10 000km i brojka dosegne kritičnu vrijednost? neka kultura mora nagrbusiti! povijest nas uči da obično nagrbusi domicilna kultura i s vremenom se raspadne.