Dinamo Zagreb 2018./2019. - O svemu pomalo... ANTE ŽANETIĆ
Dok je Hajduk slavio s Titom, najbolji mu je igrač emigrirao
AUTOR
OZREN MARŠIĆ
13. 03. 2015. U 15:00 5
Bijeg Ante Žanetića iz Jugoslavije bio je šokantan, iz Titova režima pobjegao je reprezentativac, jedan od najboljih igrača na svijetu kojeg je zvala Barcelona
Pogledaj originalni članak
Nevjerojatnu priču o Hajdukovu nogometašu Anti Žanetiću, koji je u prosincu prošle godine u 79. godini preminuo u Australiji, u polusatnom dokumentarnom filmu ekranizirao je naš ugledni redatelj Jakov Sedlar. Riječ o najpoznatijem nogometašu emigrantu koji je 1961. kao reprezentativac Jugoslavije i jedan od najboljih nogometaša na svijetu u Njemačkoj jednostavno odlučio reći zbogom komunističkoj tvorevini koju nikada nije volio. Dokumentarac "Zlato Rima, srebro Pariza", priča o Anti Žanetiću, premijerno će biti prikazan u Hrvatskoj i Australiji sredinom ožujka, a Sedlar je Večernjem listu pretpremijerno dao mogućnost odgledati iznimno zanimljive kadrove u kojima Žanetić govori o svom burnom životu.
Za Brugge igrao kao Esteban
– Ante Žanetić Luli, tako mu je bio nadimak, bio je istinska hrvatska sportska, ali i nacionalna legenda. Užitak mi je bio napraviti ovaj film do kojeg je došlo sasvim slučajno. Žanetića sam godinu dana prije smrti sreo u Sydneyu, dogovorili smo snimanje kadrova za film. Primio me u svom domu, obećao da će doći na premijeru filma u Split. Uh, kakvu je veliku želju imao još jednom doći u Split, u Hrvatsku, prošetati do Starog placa... Nažalost, želja mu se nije ispunila – prepričava nam Sedlar kako je uopće došlo do zanimljivog filma.
Dokumentarac će nesumnjivo pobuditi pažnju javnosti jer u njemu Žanetić bez dlake na jeziku govori o brojnim događajima iz doba Jugoslavije, o udbašima koji su ga pretukli, o tome kako je Hajduk morao pobijediti Dinamo da bi poklonio titulu Crvenoj zvezdi...
Žanetić je iz Blata na Korčuli, iz siromašne obitelji za koju sam kaže da je bila najsiromašnija u Blatu. Žuljevite ruke Žanetićeva oca cijedile su sve što se moglo iz škrte otočke zemlje, a mali Ante marljivo je učio. Kao odličan osnovac dobio je stipendiju, otišao na školovanje u Sinj.
– Želio sam studirati elektrotehniku, ali stipendija mi je ukinuta jer mi otac nije bio u partizanima. Prebacio sam se u Dubrovnik, završio učiteljsku školu. Uz gradske zidine zimi smo igrali nogomet, vidjeli su me ljudi iz NK Dubrovnika i zaigrao sam za njih protiv drugoligaša Bokelja. Dao sam dva gola, u uzvratu sam dao tri gola i tako je te 1955. godine počeo i moj nogometni put – u filmu prepričava Žanetić. Priča o odličnom igraču, pravom maratoncu, ali i nogometnom majstoru, brzo se proširila i do Splita, do Hajdukovih čelnika.
– Brat Jole Vidoševića (nekadašnji veliki Hajdukov igrač, poslije i predsjednik kluba, nap. a.), koji je bio u Udbi, vratio se u Split iz Dubrovnika, a u Grad je stigao Jozo Matošić. I tako sam vrlo brzo završio u Hajduku. Za prvi ugovor dobio sam odijelo, dvije košulje i cipele. Biti u društvu Vukasa, Beare, Kokeze, Frane Matošića, Luštice bilo je kao san.
Prvu utakmicu za Hajduk zaigrao je u četvrtfinalu kupa protiv Zagreba, postigao je dva gola. Zajedno s njim debitirao je i Ivo Bego, koji je danas, zbog napada na Zdravka Mamića u poljudskoj svečanoj loži, svojevrsna ikona Torcide. A Žanetić je, zanimljivo, bio jedan od sudionika na tribinama na onoj glasovitoj utakmici odigranoj 28. listopada 1950. kada je osnovana Torcida. Tada je Hajduk pobijedio Crvenu zvezdu sa 2:1 i osvojio prvenstvo Jugoslavije.
– Poslije te utakmice bio je strahoviti progon na članove Torcide, neki su bili i izbačeni sa sveučilišta – sjeća se Žanetić.
Baš s tom Crvenom zvezdom počeli su njegovi problemi u Hajduku. Davne 1960. Dinamo je osvojio Kup Jugoslavije, imao momčad za prvaka. Borio se za naslov s Crvenom zvezdom, stigao na Stari plac i čekao neodlučeni rezultat kojim bi postao prvakom.
– Tada je trener Hajduka bio Milovan Ćirić, njegovim dolaskom Dinamo je postao neprijateljski tim, Zagreb neprijateljski grad, a Zvezda i Partizan prijateljski. Harangirao je protiv Dinama, radio je sve da mi mislimo kako nam je Dinamo neprijateljski klub. Želio sam da Dinamo osvoji prvenstvo, ali Ćirić me kod rezultata 1:0 za Dinamo izbacio iz igre. Na kraju je bez mene Hajduk pobijedio, Crvena zvezda postala je prvak. A navečer je uprava Hajduka organizirala trojicu koji su me pretukli. Uprava Hajduka to je naštimala, pa u njoj su sve bili udbaši – kaže u filmu Žanetić.
Tada je smislio plan, ostao je u Hajduku, ali želio je napakostiti onima koji su naložili da ga se pretuče. Nekoliko mjeseci nije igrao nogomet, otišao je roditeljima u Blato, spominjalo se da će prijeći u Dinamo, ali kada su mu došla dva člana uprave Hajduka, pristao je potpisati novi ugovor na pet godina.
– Hajduk je slavio 50 godina postojanja, Tito je bio pokrovitelj proslave, a ja sam im je sabotirao. Tada sam potpisao ugovor, ali već tada sam bio odlučio kako ću pri prvom odlasku u inozemstvo tamo i ostati. Tako je i bilo – nasmijao se Žanetić.
U siječnju 1961. Hajduk je otišao na turneju u Dansku i Njemačku i pri povratku kući, u Hamburgu, kada su se mijenjali vlakovi, poznati je nogometaš odjednom nestao s vidika.
– Jedan vlak išao je za München i Jugoslaviju, a ja sam ušao u drugi i završio na granici Istočne Njemačke – opisuje Žanetić.
– Bogo, pozdravljam te, ja ostajem ovdje, to mi je rekao. Poljubili smo se, a Marko Vušković (tadašnji rukovoditelj u Hajduku, nap. a.) počeo je vikati na mene – sjeća se u filmu Bogdan Kragić, najbolji Žanetićev prijatelj iz dana u Hajduku.
S granice Istočne Njemačke Žanetić se vratio u Düsseldorf, jedno vrijeme krio se u hotelu, a onda je za njega čuo jedan češki Židov, koji ga je želio vratiti nogometu, zaraditi na njegovoj prodaji u Belgiji. U to vrijeme Žanetićev bijeg iz Jugoslavije bio je šokantan, iz Titova režima pobjegao je reprezentativac, jedan od najboljih igrača na svijetu u to vrijeme. A možete samo zamisliti boje na licima Hajdukovih čelnika kada su slavili 50. rođendan kluba pod Titovim pokroviteljstvom, a nekoliko dana prije emigrirao im je najbolji igrač. Europski mediji pisali su o Žanetićevu bijegu kao o velikom skandalu koji je uzdrmao Titovu