I danas u podcast inkubatoru se isto dotakao ..ukratko 51:49 za nas po njemu

Uvijek se lijepo podsjetiti kakav smo mi klub a kakav su oni i koliku privilegiju imamo sto smo dinamovci

ANTE ŽANETIĆ
Dok je Hajduk slavio s Titom, najbolji mu je igrač emigrirao

AUTOR
OZREN MARŠIĆ
13. 03. 2015. U 15:00 5
Bijeg Ante Žanetića iz Jugoslavije bio je šokantan, iz Titova režima pobjegao je reprezentativac, jedan od najboljih igrača na svijetu kojeg je zvala Barcelona

Pogledaj originalni članak
Nevjerojatnu priču o Hajdukovu nogometašu Anti Žanetiću, koji je u prosincu prošle godine u 79. godini preminuo u Australiji, u polusatnom dokumentarnom filmu ekranizirao je naš ugledni redatelj Jakov Sedlar. Riječ o najpoznatijem nogometašu emigrantu koji je 1961. kao reprezentativac Jugoslavije i jedan od najboljih nogometaša na svijetu u Njemačkoj jednostavno odlučio reći zbogom komunističkoj tvorevini koju nikada nije volio. Dokumentarac "Zlato Rima, srebro Pariza", priča o Anti Žanetiću, premijerno će biti prikazan u Hrvatskoj i Australiji sredinom ožujka, a Sedlar je Večernjem listu pretpremijerno dao mogućnost odgledati iznimno zanimljive kadrove u kojima Žanetić govori o svom burnom životu.

Za Brugge igrao kao Esteban

– Ante Žanetić Luli, tako mu je bio nadimak, bio je istinska hrvatska sportska, ali i nacionalna legenda. Užitak mi je bio napraviti ovaj film do kojeg je došlo sasvim slučajno. Žanetića sam godinu dana prije smrti sreo u Sydneyu, dogovorili smo snimanje kadrova za film. Primio me u svom domu, obećao da će doći na premijeru filma u Split. Uh, kakvu je veliku želju imao još jednom doći u Split, u Hrvatsku, prošetati do Starog placa... Nažalost, želja mu se nije ispunila – prepričava nam Sedlar kako je uopće došlo do zanimljivog filma.

Dokumentarac će nesumnjivo pobuditi pažnju javnosti jer u njemu Žanetić bez dlake na jeziku govori o brojnim događajima iz doba Jugoslavije, o udbašima koji su ga pretukli, o tome kako je Hajduk morao pobijediti Dinamo da bi poklonio titulu Crvenoj zvezdi...

Žanetić je iz Blata na Korčuli, iz siromašne obitelji za koju sam kaže da je bila najsiromašnija u Blatu. Žuljevite ruke Žanetićeva oca cijedile su sve što se moglo iz škrte otočke zemlje, a mali Ante marljivo je učio. Kao odličan osnovac dobio je stipendiju, otišao na školovanje u Sinj.

– Želio sam studirati elektrotehniku, ali stipendija mi je ukinuta jer mi otac nije bio u partizanima. Prebacio sam se u Dubrovnik, završio učiteljsku školu. Uz gradske zidine zimi smo igrali nogomet, vidjeli su me ljudi iz NK Dubrovnika i zaigrao sam za njih protiv drugoligaša Bokelja. Dao sam dva gola, u uzvratu sam dao tri gola i tako je te 1955. godine počeo i moj nogometni put – u filmu prepričava Žanetić. Priča o odličnom igraču, pravom maratoncu, ali i nogometnom majstoru, brzo se proširila i do Splita, do Hajdukovih čelnika.

– Brat Jole Vidoševića (nekadašnji veliki Hajdukov igrač, poslije i predsjednik kluba, nap. a.), koji je bio u Udbi, vratio se u Split iz Dubrovnika, a u Grad je stigao Jozo Matošić. I tako sam vrlo brzo završio u Hajduku. Za prvi ugovor dobio sam odijelo, dvije košulje i cipele. Biti u društvu Vukasa, Beare, Kokeze, Frane Matošića, Luštice bilo je kao san.

Prvu utakmicu za Hajduk zaigrao je u četvrtfinalu kupa protiv Zagreba, postigao je dva gola. Zajedno s njim debitirao je i Ivo Bego, koji je danas, zbog napada na Zdravka Mamića u poljudskoj svečanoj loži, svojevrsna ikona Torcide. A Žanetić je, zanimljivo, bio jedan od sudionika na tribinama na onoj glasovitoj utakmici odigranoj 28. listopada 1950. kada je osnovana Torcida. Tada je Hajduk pobijedio Crvenu zvezdu sa 2:1 i osvojio prvenstvo Jugoslavije.

– Poslije te utakmice bio je strahoviti progon na članove Torcide, neki su bili i izbačeni sa sveučilišta – sjeća se Žanetić.

Baš s tom Crvenom zvezdom počeli su njegovi problemi u Hajduku. Davne 1960. Dinamo je osvojio Kup Jugoslavije, imao momčad za prvaka. Borio se za naslov s Crvenom zvezdom, stigao na Stari plac i čekao neodlučeni rezultat kojim bi postao prvakom.

– Tada je trener Hajduka bio Milovan Ćirić, njegovim dolaskom Dinamo je postao neprijateljski tim, Zagreb neprijateljski grad, a Zvezda i Partizan prijateljski. Harangirao je protiv Dinama, radio je sve da mi mislimo kako nam je Dinamo neprijateljski klub. Želio sam da Dinamo osvoji prvenstvo, ali Ćirić me kod rezultata 1:0 za Dinamo izbacio iz igre. Na kraju je bez mene Hajduk pobijedio, Crvena zvezda postala je prvak. A navečer je uprava Hajduka organizirala trojicu koji su me pretukli. Uprava Hajduka to je naštimala, pa u njoj su sve bili udbaši – kaže u filmu Žanetić.

Tada je smislio plan, ostao je u Hajduku, ali želio je napakostiti onima koji su naložili da ga se pretuče. Nekoliko mjeseci nije igrao nogomet, otišao je roditeljima u Blato, spominjalo se da će prijeći u Dinamo, ali kada su mu došla dva člana uprave Hajduka, pristao je potpisati novi ugovor na pet godina.

– Hajduk je slavio 50 godina postojanja, Tito je bio pokrovitelj proslave, a ja sam im je sabotirao. Tada sam potpisao ugovor, ali već tada sam bio odlučio kako ću pri prvom odlasku u inozemstvo tamo i ostati. Tako je i bilo – nasmijao se Žanetić.

U siječnju 1961. Hajduk je otišao na turneju u Dansku i Njemačku i pri povratku kući, u Hamburgu, kada su se mijenjali vlakovi, poznati je nogometaš odjednom nestao s vidika.

– Jedan vlak išao je za München i Jugoslaviju, a ja sam ušao u drugi i završio na granici Istočne Njemačke – opisuje Žanetić.

– Bogo, pozdravljam te, ja ostajem ovdje, to mi je rekao. Poljubili smo se, a Marko Vušković (tadašnji rukovoditelj u Hajduku, nap. a.) počeo je vikati na mene – sjeća se u filmu Bogdan Kragić, najbolji Žanetićev prijatelj iz dana u Hajduku.

S granice Istočne Njemačke Žanetić se vratio u Düsseldorf, jedno vrijeme krio se u hotelu, a onda je za njega čuo jedan češki Židov, koji ga je želio vratiti nogometu, zaraditi na njegovoj prodaji u Belgiji. U to vrijeme Žanetićev bijeg iz Jugoslavije bio je šokantan, iz Titova režima pobjegao je reprezentativac, jedan od najboljih igrača na svijetu u to vrijeme. A možete samo zamisliti boje na licima Hajdukovih čelnika kada su slavili 50. rođendan kluba pod Titovim pokroviteljstvom, a nekoliko dana prije emigrirao im je najbolji igrač. Europski mediji pisali su o Žanetićevu bijegu kao o velikom skandalu koji je uzdrmao Titovu

Samo Valentinovo od praznika racunam

Zivim u Washingtonu pa cu navesti primjer lokalne hokej momcadi Wsh Capitalsa. Likovi su otisli u Osnovne skole i podijelili klincima 20 000 majica . Doslovno se cijeli grad crvenio ( boja majica ) mjesec dana. Bolestan prizor

Citam izjave da postoji sansa da Pjaca dodje na polugodisnju posudbu. Kakva bi to bomba bila

Infinity takodjer si zaboravio da svakog uclanjenog clana klub mora potvrditi, tako da svi oni koji se uclane preko DTSM ce biti upitni

Sve one informacije sto je grupa dobila o 150 milijuna kuna kredita i tajnom racunu u Austriji je dobilo epilog danas ovom sramotnom promjenom Ustava

Zadnjih godinu dana zivim u Americi, ako ima netko da ce dolaziti ili ima rodjake ili prijatelje kojima tece plava krv nek se jave slobodno

Danasnja skupstina je jedan od najvaznijih dana u novijoj povijesti Dinama, spremaju se nove pravne muljaze. Valjda ce naletiti na volej DTSM

Viktoria Plzen ..moglo je i bolje a i gore

Lik je mamicevac, sitni klosar kojem Mamic daje za cugu kao i ostalim iz te famozne udruge u Sesvetama

BATE
MALMO
RAPID
ZURICH
SLAVIA PRAG
Mojih 5 pickova od 16 mogucih

Rodjen u obitelji gdje te prvo nauce da navijas za Dinamo, pa onda Oce nas . U ranoj mladosti smrznuo se na istoku i poslije tog trenutka plavi virus usao u mene . Zepce

Pozdrav momci, naprosto vam ne mogu opisati svoju srecu nakon sto sam otkrio ovaj forum. U dva dana sam procitao sve upise...Dinamo zivi!!!