Zajebalo se. Sad je vrijeme da se krene popravljati.

Par misli ovako za kraj sezone.
Ova sezona, vjerujem svakom normalnom navijaču Dinama bila je psihički nemoguće iscrpljujuća.
Teška za gledati, teška za pratiti, teška za preživjeti. Kao da nije trajala devet mjeseci. Kao da su one tekme s Qarabagom neka ne toliko bliska povijest.
Svaki vikend neka nova frustracija, nove kombinacije, novo čekanje tuđih rezultata.
I sad kad je gotovo ko za kurac još uvijek nije gotovo.
Jer još ovisimo o tome hoće li Rijeka nakon više dana alkoholiziranja i slavlja uzeti Kup. Direktna grupa i prvi pot Eurolige ili 2. pretkolo kvalifikacija Konferencijske lige sa ipak dobrim brojem mina u pretkolima za tako ranu fazu sezone.
Prva europska tekma krajem 9. mjeseca ili sredinom 7.
Nebo i zemlja. Financijski, sportski, statusno. Čekamo rasplet na koji ne možemo utjecati, što dodatno pojačava gorčinu i težinu ove sezone.

Lako je sada biti general nakon bitke, ali izgleda da je ulazak u Ligu prvaka prošle sezone dao je lažni osjećaj sigurnosti. Novi ljudi koji su koji mjesec prije toga došli u klub, u upravu i Izvršni odbor, ljudi koji su realno bez ikakvog iskustva u nogometu, krivo su procijenili startnu poziciju Dinama vjerojatno i uslijed raspada kojeg su konkurenti u ligi doživljavali na svakom polju prošlo ljeto.
Pomislili su da je sustav čvrst, da je momčad stabilna, da takav sustav može istrpiti i Marka Marića koji prijelazni rok dok se ne isprofilira neko realno mišljenje o njemu.
A on se pokazao kao potpuni promašaj. Kao jedan od najvećih promašaja u modernoj povijesti kluba.
Natovario svlačionicu bezveznim strancima sa ogromnim ugovorima, pokušao prodati još prošlo ljeto Sučića i Baturinu za smiješnu cifru, složio totalno disfunkcionalnu momčad, doveo šarlatana za trenera.
Nemoguć nesposobnjaković i prodavač magle.
I nije on jedini kriv i ne smije biti kriv. Zajedno s njim, zajebali su i oni koji su ga slušali. Oni koji su ga pustili da radi po svome, da prodaje maglu i dovodi sve te polovnjake. I Zajec, i IO i NO, svak tko je popušio njegovu priču. Vjerovali su mu jer nisu znali bolje. I to je najveći grijeh ove sezone, što nitko nije prepoznao kako klub lako može otići u kurac dugoročno.
Euforija zbog Lige prvaka i dobri rezultati tamo zamaskirali su krhost i gubitak kompasa.

Srećom pa je bilo ipak mrvicu poštovanja prema imenu Dinamo i gdje se u zadnji tren povukla karta Zvonimira Bobana. Čovjeka koji nije došao po titule ni funkcije, nego jer zna i osjeća što Dinamo jest i što mora biti. Čovjeka koji ipak neke stvari o nogometu i zna.
S njim je realno stigla i nada da se ovo sve može pročistiti i klub vratiti na pravi put.
Dajte mu metlu. Nek čisti. Do temelja ako treba. Nitko nek mu se ne petlja u posao, i neka svatko tko nije dostojan imena Dinamo drhti što će biti s njim. Na kojoj god funkciji bio.

Strašno je kako naša momčad izgleda na terenu. Bez obzira na imena, bez obzira na plaće, bez obzira na tržišnu vrijednost, osim tovara svaka druga momčad na terenu u HNL-u u svojoj igri ima više smisla od naše. Imaju pokušaje kretnje igrača bez lopte, imaju pokušaje otvaranja. Okej, loši su, zato i jesu tu di jesu, ali neki pokušaji se vide.
Kod nas? Jedan primi loptu, ostali stanu. Gledaju. Kao da ne znaju što slijedi, kao da se prvi put vide. Teška stajaćica.
Jesam li zadovoljan izborom trenera i ovim prvim najavama nekih transfera?
Iskreno i ne. Kovačević nesumnjivo ima znanje, ali bojim se da bi ga Dinamo mogao "pojesti".
Kad tad će doći situacija sa 2-3 povezana kiksa ili koji loš europski rezultat.
Boban će ga tu morati zaštititi ako toliko vjeruje u njega. Jer mi Kovačević sam ne djeluje kao netko tko bi mogao hendlati bombardiranje i pritisak medija, navijača i rezultata u tom trenutku.

Sad kreće ono najvažnije. Temeljita rekonstrukcija momčadi.
Ne šminka, ne kozmetika, ne još jedno polovično krpanje. Ovo mora biti ozbiljan rez, do kosti.
Lisice, Soldi, Mudražije. Jasno je u kojem smjeru će Boban ići i kakvi profili igrača će se tražiti. Ali nadam se da su to sve samo rotacijske opcije. Rotacijske opcije koje su u svakom slučaju bolje i prilagođenije Dinamu nego Kange, Mbukui, Cordobe, Oliverasi i takvi.

Trebat će nam još dva tri "Ljubičića". Igrača u zrelim godinama i sa nekim pedigreom da to sve u konačnici ima smisla.
Vjerujem Bobanu. Znam da zna više od mene, i više od svih nas koji pišemo po forumima, grupama i kafićima. On je živio nogomet na najvišoj razini, osvajao, vodio, odlučivao. I došao je doma jer mu je stalo, a ne jer mu treba. Kome ćemo vjerovati ako ne njemu?

Čeka nas ljeto kaosa. Dva mjeseca spekulacija, naslova, “ekskluziva” i lažnih transfera. Forumskih insajdera, što novih, što starih. Bombardiranja Germanijaka, Sportskih, 24 sata.
Tironi, Ničota, Olivari, Lesički. Svakih šest sati novo ime. Nekad smiješno, nekad zanimljivo, a većinom prenapuhano. I o svakom će tema "transferi" napisati 10 stranica. I naravno, znamo kako to ide. Ako ne dođe netko tko se preziva Mbappe, Salah, Saka, Wirtz ili Musiala većina foruma će reći da “to nije dovoljno za Dinamo”. I to je okej, emocije su velike, frustracija se nagomilala ove sezone, sad je trenutak da damo Bobanu prostora.
Moramo vjerovati Bobanu da zna što radi, da ima plan, da vidi ono što mi ne vidimo i da zna kako Dinamo vratiti tamo gdje pripada. Ne samo rezultatski, nego identitetski. Da opet budemo momčad s karakterom, s igrom, s ponosom. Jer ako ne vjerujemo čovjeku koji je toliko puta dokazao tko je, kome ćemo onda?
A bit će prometno, sve najave su da će biti prometno.
Očekujem bar 10 igrača po smjeru, i dolaznom i odlaznom.

Da se završi malo i u pozitivnom tonu.
Kranjču neću spominjati. Prezadovoljan sam kako je to krenulo, i vjerujem da će Strabag to odraditi kako odradi i sve, kvalitetno i u roku.

Jedna druga stvar.
Ima vas tu mlađih, ima vas starijih, neki možda nisu prošli sve frustracije događanjima u i oko kluba zadnjih 15, a i više godina.
Ne znam koliko ste svjesni, ali Dinamo sada prvi put ima nešto što nije imao nikad u svojoj HNL povijesti.

Prostor za dugoročnu pozitivu i napredak. Nebo je granica.

Jučerašnja reakcija tribina na kraju utakmice, moram reći da mi je bila neočekivana.
Nije bilo zvižduka, nije bilo psovki. Nije bilo svega onog što su igrači itekako zaslužili za ovakve predstave ove sezone.
Dobar dio stadiona je ostao, pljeskao i pjevao Dinamu.
Da, nije prvi. Da, zajebao je i bacio nam tonu frustracija ove sezone.
Ali je konačno naš. Imamo čovjeka na čelu kojeg smo svi sanjali da će doći. Imamo alate za izbacivanje svakoga tko u budućnosti pokuša zgaditi ime Dinamo svojim navijačima.
Po prvi puta imamo dugoročnu perspektivu rada i napretka na polju povezivanja kluba sa svojim navijačima.
Nakon preko 30 godina nema sukoba s navijačima, nema rovovskih borbi po kuloarima, nema namjerne podjele navijačkog puka, promjena i borbi za ime, nema gazdinog dobra, nema trenera koji žive blizu stadiona, harmonika i cigana na utakmicama, osuđivanih kriminalaca, karata za kunu, Šoića, Canjuge, Horvatinčića, Mamića, Vrbanovića, Perasice, Antolića, jebanja u mozak, maltretiranja, rikverca, višesatnih presica, džigerice i davanja urina.
Čeka nas samo rad, odgoj i učenje novih generacija koje dolaze hrvatskom, purgerskom i plavom identitetu.

Razumijem da smo nekad frustrirani kako je na Lokomotivi, Istri ili Gorici samo 6-7-8 000 ljudi.
Nemojte zaboraviti da je ovaj klub zadnjih ponešto godina izgubio skoro 10 generacija novih navijača.
Klinaca su pamtili i odrastali s gornjim pojmovima koje su nadomještali sa Messijem, Ronaldom i Neymarom. Barcelonama, Realima i Cityjima.
I ove sezone je baš bila vidljiva razlika. Po gradu je more dresova, zastavica na autima, klinaca s Dinamom na usnama.
I zbog svih njih što su došli, i novih koji će tek doći više ne smijemo zajebati.
Neka 10 novih generacija zavole Dinamo kao nitko do sad. Za sve one koji nisu imali priliku jer je svom putu nisu ni dobili.

Pa će klubu i brojke 10-15 000 gledatelja na bezveznim utakmicama i 70-80 000 članova biti "just another day in the office".

Dinamo - Varaždin 2:1, Pjaca

Ma kolega se vjerojatno zabunio, otvorio neku od aplikacija za rezultate ili možda raspored s HNL weba gdje generički stoji 24.05 u 19:00.

Jedino ako nisu sad nakon jadranskog derbija odlučili termin.

Nama je Varaždin utakmica bitna i zbog još jedne stvari.
Ukoliko ne dobijemo, realno je da ćemo biti treći.

Malo fali do totalne psihodelije.
Zamislimo da tovari dobiju danas, nakon jučer i s umornom Rijekom nije nerealno.

Krene zadnje kolo, svi u isto vrijeme, 4.minuta u Šibeniku Livaja 0:1.

Lokomotiva - Dinamo 0:2, Pjaca

Rekao sam vam već, previše se opterećujete unaprijed i vrtite scenarije od kojih je svaki moguć, ali i nije pretjerano realan.
"Junaštvo, čojstvo, poštenje i drugarstvo", a dodao bi i moral kod NK Pravednik Split je već više puta pokazano kroz povijest. Pokazano da je samo mrtvo slovo na papiru.
Eto kod kolege Pagginija gore samo jedan primjer.

Nema scenarija za ovo prvenstvo u kojem je u očima tih debila Hajduk ili pobjednik, ili je sve namješteno.
Rijekine dvije pobjede i naslov prvaka - Hajduk je, svojim potezom, zajebao Dinamo i izabrao "manje zlo". Jer eto, Hajduk je Barcelona, a Durdov i Kalik su Yamal i Olmo pa trebaju pustiti utakmicu jer su jednostavno bolji.

Rijeka kiksa na Poljudu - Mišković nije htio "kontra matice" i zaključio je da mu je to isplativije.

Rijeka dobije na Poljudu, skiksa protiv Slaven Belupa - Hajduk je dao sve od sebe da zajebe Dinamo, ali Mišković je ipak odlučio izmaknuti se matici

Dinamo dobije Lokomotivu - Lokomotiva se naguzila

Dinamo ne dobije Lokomotivu - Dinamo zapravo želi natjerati Yamala, Olma i Barcelonu s Poljuda da
dobije Rijeku, pa da se prvenstvo rješava u zadnjem kolu.

Rijeka osvaja kup i prvenstvo - Hajduk im je dao vjetar u leđa da nakon prvenstva riješe i Slaven Belupo
koji se izmaknuo Dinamu u prvenstvu.

Rijeka osvaja prvenstvo, ne osvaja kup - Mišković je zamijenio kup za prvenstvo sa Slavenom.

No stvarno – vrijedi li se oko toga živcirati?
Hajduk, klub s ogromnom bazom navijača i slavnom poviješću, već godinama nije ozbiljan konkurent za naslov. Odron je u HNL-u, odron je i u Europi.
Umjesto da se bave sobom, infrastrukturalnim napretkom, radom s mladima, ili pametnim pojačanjima, u fokusu su im mitovi, zavjere, sudačke teorije i "moralna nadmoć".
Svake sezone ista priča: kad ne ide, nisu oni krivi, kriv je netko drugi.
Savez, suci, politika, Mamić, Dinamo, Rijeka, HNL, Boban, Zajec, Kustić, stadioni, lopte, termini utakmica, nema tko nije.
Jedino je Hajdukov gol pošten i čist, sve ostalo je namješteno.
Kad sezona ode kvragu, kad više nemaju za što igrati, kad im ostaje samo jal tada ispliva sva gorčina, sva sitna pakost i frustracija. Sve ono što oni u stvarnosti i jesu, a samo se lažno predstavljaju.
I tu leži srž problema. Dok god tovari žive u tom balonu lažnog morala, mitova i teorija zavjere, dotle će ostati zaglavljeni u prosječnosti. Navijači koji se stalno pozivaju na čast, a ponašaju se sitno i osvetnički kad god stvari ne idu po planu - to nije put prema napretku, to je krug samosažaljenja iz kojeg se ne izlazi. Za njih nema napretka dok ne pogledaju sami sebe u ogledalo i iskreno kažu: “Nismo dovoljno dobri. Nismo pobijedili jer nismo zaslužili. Što trebamo mijenjati?”
Dokle god im je Dinamo važniji od Hajduka, dok god se više bave tuđim uspjesima nego svojim promašajima, dok god misle da će ih mitovi i nostalgija voditi naprijed ostat će tu gdje jesu. Na margini. Vječno treći, vječno uvrijeđeni, i vječno "moralni pobjednici", samo bez trofeja.

Ne opterećujte se i pustite njihove navijače, tribine i forume ih da se guše u svom lažnom moralu, opravdanjima i beskrajnim analizama nepravde. Na kraju dana, tablica sve kaže. I nitko ne dolazi na ideju nekome puštati ako sam ima za što igrat. Hajduk, kao što znamo, nema.

Što se terena tiče, mogu Livaja, Uremović, i ne znam tko će im se još pridružiti glumiti "lože", "leđa", "umor", "načetost".
Ja sam siguran da će Gattuso sa tih 11 koji istrče časno odigrati, ako treba i časno pasti.
Niti je Rijeka nešto wow, a dolazi im i umorna.
Sve je moguće.

Vidim da tako gledaju i kladionice.
Dok god je par u ponudi, ili na Rijeku nije koeficijent 1.20 siguran sam da tu nema namjernog namještanja i puštanja.
Uzmite kokice, zavaljajte se pred TV i gledajte tu utakmicu između Hajduka i Rijeke opušteno.
Ako Rijeka dobije (oni u svakom slučaju puštaju, ne daj Bože da postoji scenarij gdje je jednostavno Rijeka dobila jer je bolja), gledajte kako se guše u opravdanjima, kako se uvjeravaju da je to bilo "za veće dobro", kako se međusobno tješe na društvenim mrežama.
Ako slučajno i iznenade – opet će to pokušati prikazat kao “dokaz svoje veličine”, pa će danima lupetat o "nepokleknutom Hajduku". A opet, tko zna.
Možda iz bijesa i frustracija prekinu utakmicu i krenu u preuranjenu obnovu Poljuda.

Na kraju krajeva, nije u nedjelju zadnja utakmica sezone. Ništa ne ovisi jedino o tovarima.

Jedino o čemu će oni direktno odlučivati je kako počistiti i sanirati blato, govna i mulj koji ih čekaju od pozicije predsjednika do svlačionice u ljeto 2025. godine.

Kakav gušt je ova situacija, djelomična nagrada za ovako stresnu sezonu.
5 dana prije utakmice navijači Hajduka se raspravljaju pustiti utakmicu mrskom rivalu iz Rijeke, gurnuti ih prema još jednoj tituli, potencijalno i duploj kruni i to nakon što je ta ista Rijeka rasprodala pola momčadi na polusezoni i nakon što su tu istu Rijeku optuživali da se tim rasprodajama "naguzila Mordoru".

S druge strane, potencijalnim izbjegavanjem poraza u toj utakmici guraju omraženu "plavu zvezdu" prema još jednoj tituli prvaka.

Titula Dinama im nosi potencijalan novi ulazak u Ligu Prvaka, nove milijune, situaciju gdje će ovako sjebani kakvi jesu Dinamu se približiti opet tko zna kad.
Titula Rijeke im najvjerojatnije donosi Dinamo direktno u Europa ligi gdje će opet doći do neke solidne love, sa cijelim ljetom HNL-a sa jednom utakmicom tjedno. Nosi im i Rijeku koja kao prvak i nositelj u dobrom dijelu pretkola te odvojeni put "prvaka" od ostalih kroz padobrane kvalifikacija za EL i ECL uz toliko padobrana sigurno neće promašiti neku od grupnih faza gdje će se i oni dočepati nekih milijuna i učvrstiti kao broj 2 klub u HNL-u.

Dilema "kako najviše naudit neprijatelju, bez da pomažeš drugom neprijatelju" – pravi tovarski šah u kojem gube kako god završilo.

Osobno mislim da neće biti nikakvoga puštanja.
Nije ovo utakmica neke niže lige bez kamera pa da se to lako dogovori.
Gattuso je preponosan da bi pustio nekome.
Realno, boli kurac većinu tih igrača tko je prvak ako nisu oni. Važna je utakmica, bit će i skauta, vjerujem da većina tih igrača koji jedva čekaju na ljeto odjebat od tamo i napraviti neki transfer imaju pametnijeg posla od puštanja utakmice nekome klubu koji se zove Rijeka.
Pritisaka će sigurno biti, siguran sam da će možda pokoji igrač i odigrati s nekom kočnicom, ali nije pustiti ovako bitnu utakmicu kompletno momčadski samo tako organizirati.

Druga stvar je što su tovari stvarno odron, i u normalnim okolnostima pobjeda Rijeke ne bi bila nikakvo iznenađenje.
Međutim, i Rijeka je načeta, Rijeka ima kup u srijedu, Rijeka će biti umorna.
Kokice, izvaliti se pred TV i uživati u tih 90 minuta.
Nema slađe nego gledat kako tovari moraju birati – navijat za svoje i pomoći Dinamu ili protiv svojih jer je to i protiv Dinama. I svejedno na kraju bit nezadovoljan kako god završilo.
Uz miks pljeska i zvižduka, šaketanja ekipe "ja sam protiv puštanja" i "ja sam za puštanje" i ispoljavanja frustracija po tribinama Tita.

Morate shvatiti kako god se završilo, to je namješteno u korist Dinama.
Slaven se naguzio Dinamu, bez obzira što je imao kup za 3 dana i rotirao isto kao što je rotirao i protiv tovara nakon kupa.
Ako tovari odluče pustit, e možda ih Mišković u korist Dinama zajebe i zapravo pusti njima.
Ako tovari uzmu koji bod, to je jer su oni moralni, čestiti i pravedni. I jer su suci pogurali njih samo da Dinamo ima korist od toga, a i da ispadne kako su i njih gurali, a ne krali. Sada kada je nebitno za njih naravno.
Ako Rijeka dobije i prospe se protiv Belupa, to je opet jer je Mišković prodao prvenstvo Dinamu. Ili jer su je suci odradili u zadnjem kolu kao 1999. Opet u korist Dinama.
Ako Rijeka uzme naslov, a Slaven kup, opet je namješteno i napravljena je zamjena trofeja za trofej.
Ako Rijeka uzme duplu krunu, to je Mordor pogurao Miškovića radi obostranog interesa i budućeg biznisa i to se neće tako skoro ponoviti.

Ne opterećujte se puno. Bit će kako bude.
Sjedite i uživajte u moralnim dvojbama i konačnom padu za ovu sezonu HNK Pravenik Split. Trebalo je malo duže nego inače, ali zato će biti i slađe.

Dinamo - Slaven Belupo 2:0, Pjaca

Nenadjebiv osjećaj u subotu kada je Erceg odsvirao kraj odmah nakon gola za 1:3, tribina grmi u slavlju, a Poljud u tišini sa sporadičnim zvižducima.
Što se tiče utakmice, sve ste već napisali, samo bi nadodao jednu stvar.

Hvala ti Dinamo.
Hvala ti što si se osim pobjede i nove vjere navijačima za titulu rezultatom popišao po svim medijskim teroristima.
Što si spriječio sve Jurišiće, Jeličiće, Vejiće, Šapite, HRT, NOVATV, MaxSport i slične "objektivne" komentatore nogometnih zbivanja u njihovom potencijalnom orgijanju. Sve one koji se glumataju profesionalnost, balans i nepristranost - sve dok Hajduk ne zabije gol ili ne osvoji tri boda.
Sve one iz kojih tad izlazi čista, nepatvorena tovarština. Sve one koji u sekundi zaborave na novinarski kodeks i pretvore se u euforične komentatore s poljudskog sjevera ili istoka. Sve one koji su čekali pobjedu Hajduka, pa čak i remi u derbiju da pokažu svoje pravo lice i krenu šutirati Dinamo.
Novinare, komentatore, funkcionere, bivše nogometaše, influencere, društvenjake koji bi se ukrcali na vlak slavlja i prvi kupili kartu za Split 24.5. kako bi "pili s Livajom", vidjeli "najveću feštu na svijetu", "narodnu romantiku", "dizanje Dalmacije" te se klanjali "emociji, hrabrosti i poštenosti".

Hvala ti i što si zakucao Rakitića.
Igrača koji je mogao hodati ovom ligom kao legenda, kao uzor, kao netko tko vraća dostojanstvo HNL-u. Karijera veličanstvena, trofeji, Liga Prvaka, lider reprezentacije, svjetsko srebro.
Čovjek koji nikad u životu nije imao veze ni s Hajdukom, ni sa Splitom, ni s Dalmacijom. Čovjek iz Švicarske, odrastao u nogometnom sustavu, formiran u profesionalizmu - a dođe ovdje i u sekundi počne glumiti najvećeg tovara, i poprimi sve njihove osobine.
Mislio sam da je dno ona izjava o "hrvatskoj ligi koja je zato tu gdje i je" nakon Rujevice.
Pokušaj izbacivanja našeg doktora s terena kraj krvavog Roga je ipak još veće dno.

Pravi lider ne postaje seljak da bi se svidio masi - nego ostaje svoj i digne masu prema sebi.
Rakitić je ipak odabrao postati seljak. I maskota frustriranog Hajduka.

Bacili smo ih u nokdaun.
Ajmo ih u preostale 3 i nokautirati.
Pa neka magareće revanje ori državom.

Subota, 19:45, Maksimir!

Ova sezona HNL-a je sve, samo ne normalna.
Takav je i jedan potencijalni slučaj razvoja posljednja tri kola.
Naime, postoji scenarij gdje Hajduk, ako dobije sve tri utakmice do kraja (nećemo sad ulaziti Hajduk ovakav onakav, gledamo hipotetski), može biti prvak, ali samo ako Dinamo odigra točno jedan remi i dobije preostale dvije. Ni više ni manje.
Ako bi Rijeka dobila ostale dvije utakmice tom slučaju bi se zatvorio krug 3 ekipe sa istim brojem bodova gdje Hajduk ima najviše bodova u međusobnim omjerima i bio bi prvak.

U ostalim slučajevima iz perspektive tovara (ako uzmemo da ne mogu dobiti Rijeku 4 razlike u predzadnjem kolu, i da dobiju sve do kraja):

Ako Dinamo izgubi jednu utakmicu – Rijeka mora još jednom kiksati.
Ako Dinamo remizira dva puta – Hajduk opet ovisi o Rijeci i čeka još njihov kiks.
Sa jednim remijem Dinama i dvije pobjede - ovisi sam o sebi, neovisno o rezultatima Rijeke.

Hajduk mora pobijediti sve, ali i nadati se da Dinamo ne pobijedi sve – ali da ne kiksa (i to samo remi) više od jednom, ako Rijeka dobije preostale dvije utakmice. Apsurdno do boli.

Hajduk - Dinamo 1:2; Stojković

Dinamo - Rijeka 2:1, Pjaca

jedino ako se ista osoba ne skriva iza tog nicka — MM17

Nije ista :grin:

Ne mogu shvatit jednu stvar – kako Perković, koji je bio pomoćni trener kod barem tri-četiri trenera u Dinamu, nije apsolutno ništa naučio iz tog iskustva?
Bio je u svlačionici, na treninzima, na klupi, vidio je razne pristupe, razne sustave, dobre i loše odluke, i da on onda na utakmici kao jučer radi onako smiješne pogreške.

Maknimo na stranu što se vjerojatno boji određenih igrača kao Ristovski koji je odjednom opet prvotimac. Uzmimo kao pretpostavku eto da bi svi izveli isti sastav koji je dobio zadnje dvije utakmice, jer eto, zaslužili su.

Ali kako nemaš osjećaja samo po prethodnom iskustvu što si bio asistent i svašta si vidio, šta bi mogao promijeniti.
Kako ne vidiš da je Kulenović drvo koje jednostavno ne može biti jedina špica jer se onda izvlači na mantinelu gdje je beskorisniji od trtične kosti. Bio si tu kad ga je Jakirović upario s Petkovićem i kada je pružio najbolje partije. Pa pridruži mu Kangu, nek se Kanga hrva sa stoperima, a Kule neka osvaja prostor.
Gubiš utakmicu, pa gurni Pjacu više u špicu i stavi Hoxhu na krilo.
Prebaci ga desno, stavi Hoxhu lijevo, izvadi stopera, gurni Stojkovića u sredinu.
Izvadi stopera, gurni još jednog veznjaka unutra (gdje ti je Kačavenda, jedan od rijetkih s klupe koji ima neku energiju. Kakav god da je, bar je zvrk).
Napuni 16-erac, bombardiraj duge lopte i centaršuteve ako već 70 minuta ne ide normalnom igrom.
Možda se nešto izrodi. Bar u Dinamu i sa ovakvim kadrom imaš opcije za "horuk" igru kada je dogorilo.

Kako ti se desi kiks da napraviš dvije zamjene u roku od minute i onda ostaneš bez prava na istu?
Pa da prosječan čovjek pojma nema o struji i provede 2-3 godine uz električare, nešto bi znao zaključiti ili primijeniti nakon tog perioda i sam.

Stvarno nekad imam osjećaj da se tim nogometom i trenerskim poslom bave totalni dibidusi.
Ljudi koji su tu jer su "nekako tu završili", da ni sami ne znaju kako.