ali bez vrha grupe ovo ništa ne bi bilo moguće. — marcio amoroso

Dečki koji su planski i sustavno institucionalno i medijski čerečeni još sa počecima u 2007. godini.
Barabe koje su krenule bez novaca, čistim srcem i odbijali bilo kakvu suradnju sa kriminalcima i policijom što je dovelo do progona neviđenog u navijačkom svijetu. Godinama su znali samo za patnju i mržnju, nikada za radost. Borili se sa tisuće prijava, zabrana i kazni. Sa dugovima i životnim problemima.

Ali to su Bad Blue Boysi.
Gradski mangupi koji na svoja uvjerenja i ideale nisu kao neki stavili cifru iskazanu u kunama ili eurima već su hodali po najzajebanijim gostovanjima po Europi sa ucijenjenim glavama, bez ikakve dozvole, traženi od svih mogućih uključenih instrumenata represije i stajali na crtu svima.
Frajeri koji su se svojevremeno odrekli svjetala Lige Prvaka i odabrali progone, zabrane i život jednom nogom u zatvoru.

Samo zbog Dinama.
Ne zbog para, ne zbog privilegija i beneficija. Koje su im mogle biti isporučene na način da im ih u tom trenutku jedan od najmoćnijih ljudi u državi donese sa mašnicom. Samo su ga trebali pitati.

Dečki koji su u svijetu i društvu koje poznaje samo korupciju i nemoral, u društvu sa rupetinom od mentaliteta uspjeli zaključiti priču o članski ustrojenom klubu.
Naučiti ljude da su oni jedina konstanta i da su oni klub.
Svaki put počinje odlukom o cilju. A cilj BBB-a je cijelo vrijeme bio samo jedan. Dinamo kao klub svih svojih članova, svih svojih navijača. Klub koji će navijače uvažavati, koji će radi njih postojati i s njima živjeti. Klub čiju će skupštinu, uz ostale, činiti upravo ti navijači bez kojih klub nema smisla.

Neki su se na tom putu umorili. Neki su odustali. Neki su se prodali.
Ali na kraju su uspjeli!

Crne liste. Vuvuzele. Dosjei na TV-u. Soroševi plaćenici. Karte za kunu. Milje za dolazak na tekmu. Kaži majci šta te boli dušo. Radavisoko. Blog “Šokantna istina”. Treneri koji žive blizu stadiona. Džigerica. Davanje urina i krvi. Mučko đubre. Nepotizam. Korupcija. Licemjerje. Uhićenja zbog krivih sektora. Zmijica od ograde pod istokom. Šator i skidanje do gola. Negorive stolice. Šta te boli kurac koliko koštaju. Gazdino dobro. Dorina s lješnjacima. Tata nemoj umrijeti. Kovačić i video u WC-u. Žarač u guzu. MSA. Rikverc. Plavko. Trganje košulja. Jedanaest tisuća kuna plaće. Soroševi sinovi. Štimčeva banda. Bernardićevi vojnici. Agencija za tržišno natjecanje. Inspekcije. Sudske presude. Zabrane. Vida i Ludogorec. Patite hejteri. Izvršni dopredsjednik. Izvršni predsjednik. Puni ko brod. Finale u web stranicama. Općenje s majkama. Interventni po gledatelju. Skok leoparda. Frakcija sekunde. Podjele. Kako trubi Paravinja? Jugonostalgija. Preuređivanje kafića. Zatvaranje diskoteka. Očnjaci iz kojih izlazi krv. Sve pjesme Zvezde i Partizana. Mumija. Djecu dirko. Brend. Palac. Kolindin party. Bentley. Joe Frazier. Filho. Prerezani vrat. Plaćenici. Bili su bili na jahti. Dobri prijatelji srbi. Maska iz filma “Vrisak”. Antidatiranje. Offshore računi. Ne mogu se sjetit. Česma. Bankomat. USKOK. PNUSKOK. Prosvjedi. Prijave. Siemens. Genex. Lana grupa. Psovke. Optužbe. Prijetnje. Teatralnost. Patetika. Hobotnica. Zavedeni agenti. Instruirani provokatori. Pucnjave. Silovanje statuta. Beskrupuloznost. Manjak morala. Četnik. Harmonike. Cigani. UEFA-ini istražitelji. Privatna prćija. Jahta i kaić.


Kakve sve pojmove je Dinamov navijač morao slušati i istima se baviti na putu do poštenog i ponosnog nogometnog kluba.
Je li vrijedilo i je li se isplatilo?
Definitivno.


Zadnji ples je sada naš.
Dinamo Zagreb!

Rijeka - Dinamo 1:2, Stojković

Koliko god mi je drago što su tovari ispali toliko je i tragično od kakvih ekipa smo mi lani gubili bodove i naposljetku titulu... — CastAway1986

Tema je vjerojatno za drugi topic.
Možda ružno i nesportski za reći, ali nama je gubitak titule isključivo od Rijeke prošle sezone nakon svega što smo usrali prošlo ljeto i zimu bio dugoročno najbolji ishod.
Tri razloga ću ti navesti:

1.) Mogućnost provjetravanja svlačionice u ovakvoj mjeri uz podršku javnosti. Da smo bili prvaci, puno teže bi bilo senatorima pokazati izlazna vrata. I drukčiji odjek bi to imalo.

2.) Ne mogu se oteti dojmu da bi 15.7. nespremni, nekompletirani i sa igračima koji dolaze i odlaze kao na kolodvoru naletili na neku minu u kvalifikacijama za LP, u konačnici bi se našli u EL ili čak ECL i iz novinarske perspektive jedva bi dočekali rešetati Bobana koji “nije uspio”, a ta EL ili ECL bi došla kao razočaranje.

3.) Ove godine imamo neki zanos “vraćanja titule u Zagreb”.

Još uvijek nisam svjestan ovoga, ali pozdravljam one koji najviše razumiju pravo značenje ovog ispadanja, Klenxa i Pagginija — NORTE

Nisi mogao biti više u pravu od ovoga.
Prekrasno jutro.

Još jednom ista priča. Pojačanje iz “Premiershipa”, “najbolji trener u zadnjih 20 godina”, stadionska atmosfera “koja nosi ekipu”, mediji napuhani do ibera, Rebić najbolje krilo lige koje se odreklo milijuna zvog svog sna, i onda hop!
Naleti europski gigant s budžetom malo jače kebabdžinice i kraj.

Meni se, iskreno, j**e za koeficijent hrvatskog nogometa.
Drago mi je kad ostali prolaze. Ali za tovare nikad.
Neće koeficijentu Hajduk donijeti uzlet od kojeg će Dinamo profitirati.
Nema većeg gušta nego kad njihova lažna euforija tresne o zid stvarnosti. Godinu za godinom ista pjesma, samo refren malo promijene.

Nema većeg gušta zbog medija koji stvaraju lažnu sliku kvalitete baziranu na izmišljenim penalima.
Nema većeg gušta zbog onog odvratnog Rakitića i njegove novootkrivene tovarštine.
Nema većeg gušta zbog ljigavog Tina Vele i HDTV-a.
Nema većeg gušta zbog toga što su u 6 mjeseci došli od “trebao je biti Kustić, a ne Ćustić” do “nije Kustić najbolji, ali u usporedbi s ostalima je dobar”
Nema većeg gušta zbog toga što godinama zatvaraju oči pred sumnjivim financiranjem kluba i glume da nema nikih problema da je sve ok.
Nema većeg gušta jer su popušili sad lovu koja bi im život značila. I jer su skršili cijenu Siguru i Pukstasu da ih pokloniti ne mogu.
Nema većeg gušta zbog toga što klub “borac protiv sistema”, “zaštita slabome prkos moćnome” spas traži u mafijaškom odvjetniku i odvjetničkom uredu predsjednika UEFE.
Nema većeg gušta i gledati kako sad preispituju “Boga baluna” i njegove radne navike
Nema većeg gušta i zbog Garcije koji se onako šupački ponio prema Istri.
I zbog Pajazitija koji je nakon 2 utakmice osjetio kako “je Hajduk velik i kako je već ušao u njega”
I zbog Ivušića koji se odrekao novaca da bi došao u Hajduk jer je Hajduk sve, da bi ga napucali poluamateri dok njegov Pafos igra 4.pretkolo LP.
Nema većeg gušta i zbog Bernarda Jurišića.

I na kraju, nema većeg gušta jer ih je ispljuskao…

Dinamo!

+

E ovo su SPEKTAKULARNE brojke! — Keyser Soze

Gledam i ne vjerujem!

Nađe se koje pitanje od novih igrača oko bodovanja, pa evo da razjasnimo to još jednom ovaj dio:

- Za promašen rezultat, ali pogođen tip (pobjeda domaćina, gosta ili remi) igrač ostvaruje 1 bod
- Za pogođen točan rezultat natjecatelj ostvaruje 3 boda
- Za pogođenog strijelca bodovi se ostvaruju na idući način:
Strijelac je napadač – 1 bod
Strijelac je veznjak – 2 boda
Strijelac je obrambeni igrač (stoper, bek ili golman) – 3 boda

Znači maksimalno je moguće dobiti 7 bodova po kolu:

Dinamo - Vukovar, rezultat je bio 3:0, strijelci McKenna, Stojković i Kulenović.

Primjer 1:

Dinamo - Vukovar 3:0, McKenna
Tip jedinica - 1 bod
Točan rezultat 3:0 - 3 boda
Strijelac McKenna - 3 boda

Ukupno: 7 bodova

Primjer 2:

Dinamo - Vukovar 3:1, McKenna
Tip jedinica - 1 bod
Točan rezultat 3:1 - 0 bodova
Strijelac McKenna - 3 boda

Ukupno: 4 boda

Primjer 3:

Dinamo - Vukovar 3:0, Lisica
Tip jedinica - 1 bod
Točan rezultat 3:0 - 3 boda
Strijelac Lisica - 0 bodova

Ukupno: 4 boda

Primjer 4:

Dinamo - Vukovar 1:1, Stojković
Tip X - 0 bodova
Točan rezultat 1:1 -0 bodova
Strijelac Stojković - 2 boda

Ukupno: 2 boda

Možemo sad raspisati još primjera, ali mislim da bi iz ovih u globalu bodovanje trebalo biti jasno.

@deda @marcio amoroso
Molim vas pinajte ovu temu na vrh.

Dinamo - Vukovar 3:0, Ljubičić

Ovo baš bode u oči. — Mr Anderson

Isto možda nije neka mjerna jedinica.
Ljeto nakon korone, EURO je isto bilo po ograničenjima kapaciteta po stadionima itd., tad su i kod nas na snazi još bile raznorazne potvrde, mjere i kojekakva ograničenja.

Ali ajmo isto tako ne govoriti da je ovo neka spektakularna brojka. Kakvo god vrijeme bilo, koje god doba godine, ovo je minimum minimuma kakvog bi klub kao Dinamo trebao imati u gradu kao što je Zagreb. — Keyser Soze

Evo male usporedbe broja gledatelja u prijašnjim sezonama u sličnim terminima (ljeto COVID-a 2020. sam namjerno izostavio).

18/19 - 03.08.2018. Dinamo - Istra 3:0, gledatelja: 2710
19/20 - 02.08.2019. Dinamo - Gorica 3:1, gledatelja: 2676
21/22 - 01.08.2021. Dinamo - Rijeka 3:3, gledatelja:1503
22/23 - 29.07.2022. Dinamo - Istra 4:1, gledatelja 3393
23/24 - 05.08.2023. Dinamo - Gorica 0:0, gledatelja 3005
24/25. - 02.08.2024. Dinamo - Istra 5:0, gledatelja 6057

Kažem, s obzirom na termin, realno je za očekivati 8000 ljudi i eto nek bude nećemo nazvati to spektakularnom, ali u svakom slučaju vrhunskom brojkom i jako jako dobrim temeljcem za sve što nas čeka kroz sezonu.

Sve iznad toga će me jako oduševiti.
Brojke definitivno ne treba gledati u kontekstu prošlih vremena, ali isto tako nije realno očekivati da ćemo preko noći poduplati posjetu.
Ali, sve će to s vremenom sjesti na svoje mjesto.

Kaj mislite oćemo prebacit 15k? Mislim da bi to obzirom na vrijeme godišnjih odmora bilo fenomenalno. — SanctaSanctorum

Nećemo, nemojte biti nerealni sa brojkama.

S obzirom na najneatraktivnijeg protivnika u ligi, termin u petak i razdoblje godine kada je većina države po godišnjim odmorima, a Zagreb prazan, realno je za očekivati 7-8 000 ljudi, što je po meni spektakularna brojka.
Za usporedbu, prošle godine produženi vikend Velike Gospe 16.8., subota, utakmica sa Šibenikom i po HNS stranici bilo je 11924 gledatelja (tad smo objavljivali broj izdanih ulaznica), odnosno realnih 8000 ljudi.
Sada ćemo u puno nezgodnijem terminu sa neatraktivnijim protivnikom sigurno nadmašiti broj izdanih ulaznica, a vjerujem i sami broj gledatelja.

Da se nalazimo u 2021. ili 2022. godini broj gledatelja u petak bi bio ispod 2000.

7-8000 ljudi u petak koji nas čeka je spektakularna brojka, i lijep temelj za kasnoljetne/ranojesenske dane domaćih utakmica sa Istrom, Goricom, Sl. Belupom gdje će brojka u slučaju dobrog vremena prebaciti debelo preko 10 000 ljudi.

15000 ljudi na Vukovaru u petak bi značilo rasprodan stadion na svemu što dolazi nakon toga.
Ali to se ipak, zasad, neće desiti.

Tovari će sigurno imati više bodova nego prošle sezone, tu se vidi neka Garcijina ideja i pokušaj stila igre, ali dosta je tu nekvalitete koja sve to koči.
Recimo kada idu na lijevu stranu i kombiniraju Pajaziti - Krovinović - Hrgović to izlaženje stvarno fino izgleda, međutim kasnije lopta dođe do Brajkovića i kraj napada.
Na desnoj strani su baš bili loši, Durdov je odigrao masu krivih dodavanja, a Karačić mi se ipak čini tehnička taraba.
Danas su stvarno bili zreli za kiks.
Unatoč prodajama njihova jedanaestorka danas nije bila ništa lošija od tovarske po imenima.
Tomić mi je uvijek bio seljački trener, sa nekim svojim divljim nogometom gdje nikad nije znao zakuhat jačima od sebe, obrana mu redovno curi, ali će zato nabiti neki Vukovar u hendikepu.
Hajduk je danas bio podređen preko pola utakmice i bezopasan, i Istra primi 2 gola praktički iz ničeg. Na svojoj lijevoj strani su ostavljali toliko prostora da je Bamba u svojih 20 minuta izgledao kao Messi.

Zanimljivo je da očito Garcia ne šmeka ni Pukstasa ni Sigura. Morat će tu biti nova runda kamatarske love jer ja ne vidim kako i gdje oni njih sa klupe mogu peodati za cifru veću od kojeg milijuna.

U sezonama 23/24 i 24/25 u svim natjecanjima Kule je zabio 34 gola za Dinamo.
Marko Livaja je zabio 33 za Hajduk.

I ne, nije poanta toga broja da je slučajno bolji igrač od Livaje, već u tome koliko podcjenjujemo ono što napadač zapravo mora raditi: zabijati golove.
Godinama je Dinamov stil igre bio “rob” Petkovića, načina kako je on igrao kada je bio u formi te toga što kada njega nije bilo drugi (kao Kule prošle sezone) su ga glumili. Odnosno pokušavali glumiti, a to nije baš izvedivo.
Vjerujem da sada kada se oslobodimo stila igre u kojem računamo na “Petkovića” će Kule još i više prodisati. Jer jednostavno nije duel igrač, mantinela.

Zabiti 34 puta, bez obzira na stil igre, je nešto što se mora cijeniti. Ne govorimo o tri gola s klupe, nego o konstantnoj realizaciji kroz sezone. Možemo diskutirati o stilu, o estetskom dojmu, o tome kako tko izgleda na terenu, ali brojke ne lažu. I kad netko zabije više od svih, možda bi prvi impuls trebao biti poštovanje, a ne omalovažavanje.

Mi Kuleta možemo prodati za 4-5 milja.
Ali ne možemo dovesti tako zahvalnu opciju koja ne računa da će stalno igrati već ga balansiramo između prvotimca i rotacije.

Dinamu u ovom trenutku samo treba strpljenje i vrijeme kojeg s obzirom na raspored gostovanja u ligi nažalost nema.
I zato je jučerašnja pobjeda bitna, kako god da smo je uzeli, jer kraj ovakvog Osijeka kad se kompletira neće puno gostiju odlazit sa pobjedama s Pampasa.

Veseli vidjet krilo koje se kreće kao krilo, bekove koji jure gore-dolje uz aut crtu i obranu kojoj nije svaki korner ili centaršut opća opasnost.
Nisam očekivao s naše strane neki rapsodiju od igre, luđački presing ili visoko stiskanje Osijeka većinu tekme jer sa toliko novih igrača proći će sigurno koji mjesec dok se takav način igre kvalitetno uigra.

Veseli i širina koju smo pokazali jučer i koju imamo, a Galešić, KTC, Varela, Bakrar, Gabriel pa nadamo se i Zajc ako dođe nisu minutu upisali.
Samo mir i strpljenje.