Dinamo Zagreb 2024./2025. - o svemu pomalo Najlakše je danas biti general nakon bitke. No činjenice su neumoljive – pogriješilo se, i to ozbiljno.
Ponovili smo greške koje tovari rade već najmanje 15 godina, vrte se u krug bez jasne vizije i sportskog autoriteta. Unatoč prilici da iz njihovih posrtaja izvučemo pouke, odlučili smo ignorirati te lekcije i krenuti istim putem.
U klupski sustav natovarili smo životopise ljudi iz raznih grana biznisa, često bez ikakve dodirne točke sa sportom, što i nije nužno loše ako se drže svojih sektora.
Istovremeno, sportski sektor prepušten je ljudima koji jednostavno nemaju kompetencije za tu razinu – doslovno smo napravili copy-paste onoga što je Hajduk otjeralo u kurac i kružni tok iz kojega 20 godina ne mogu van (nadamo se da i dalje ostaju u njemu).
Najtragičnije u cijeloj priči jest to što smo sve preduvjete za novu desetogodišnju dominaciju imali na dlanu. Konkurencija u raspadu, plasman u Ligu prvaka, visoki UEFA koeficijent, financijska stabilnost... sve je bilo spremno za novi iskorak. Umjesto toga, danas gledamo vjerojatno najgori rezultat u povijesti HNL-a – i to ne figurativno, nego doslovno. Gori i od famozne "lige za bedaka". Ne možda bodovno, ali kada se u obzir uzmu preduvjeti i budžet - definitivno.
Ovo nije samo pad forme ili loša sezona. Ovo je rezultat sustavne pogreške u strateškom upravljanju sportskim sektorom kluba, nedostatka sportskog znanja na njegovim ključnim pozicijama i podcjenjivanja onoga što znači riječ STRUKA. Ovo ne kači, i ne smije kačiti isključivo "Proljećare" jer je Dinamo već 3 sezone u silaznoj putanji, i gura na inerciju i neku individualnu kvalitetu koja je postojala, a ove sezone je konačno pukla.
Ušli smo u kružni tok. Točno onako kako su to nekada napravili naši rivali. Razlika je u tome što je nama prvi izlaz iz tog kružnog toka još uvijek relativno blizu – ali prozor za reakciju se brzo zatvara.
Financijska moć postoji, UEFA koeficijent još uvijek držimo na razini, i to su ključni resursi koje ne smijemo prokockati, jer idući izlaz će nakon toga biti udaljen godinama. Ne smije biti kompromisa ni sentimentalnosti – mora se nemilosrdno sjeći sve što ne donosi rezultat. Struka mora biti temelj, a ne puka fasada iza koje se skrivaju loše odluke.
Još nije kasno – ali da bi izašli iz kružnog toka, moramo konačno shvatiti kamo uopće želimo ići.
Apsolutno nisam za rušenje svega, smjenu i sječu glava. Predsjednika Zajeca, koji je do sada odradio svoj dio eto kako je odradio, treba ograničiti na protokolarnu funkciju. Simpatičnost, slike, gemišti s navijačima, njegovo ime kao jedno od najvećih igračkih imena Dinamove povijesti i – to je sve. Tu nema prostora, energije niti godina za bilo kakvu pretjeranu ambiciju niti daljnje pokušaje u bilo kakvoj sferi funkcioniranja kluba. Njegova uloga bi trebala biti jasno definirana, a sve što ne spada u njegovu zadaću treba prepustiti onima koji to znaju i mogu.
Iako članovi IO definitivno moraju preispitati svoju moralnu odgovornost što su podrškom Mariću, iako su još ljetos iz nekih kanala dolazile informacije da je čovjek promašaj, dozvolili istome ovakvo orgijanje po klupskoj politici koja je eskalirala u zimskom roku.
Što se tiče Manenice, kao predsjednika uprave, moramo mu dati potpunu slobodu da do kraja mandata ustroji klub onako kako smatra da je najbolje. Ako ga je IO već postavio kao predsjednika Uprave, ne smiju mu se zavrtati ruke i petljati u njegov rad.
Preuzeo je odgovornost smjenom Marića, i treba mu dati podršku u daljnjem radu.
Ako počnemo mijenjati ljude na pozicijama i smjenjivati svakog nakon par kikseva, potrošit ćemo bazen ljudi. Ne samo kvalitetnih, nego općenito ljudi koji se hoće upetljati u nogomet (koji znamo i svi da nije baš najpošteniji biznis), koji vole Dinamo i koji su ključni za daljnji opstanak kluba. Točno ono što se dogodilo tovarima.
Manenica zaslužuje priliku voditi klub, bez toga da mu se više tijela petlja u odluke i micromanage-a ga.
Osobno ću napisati dvije stvari koje me užasno smetaju.
Prvo, odabirom sportskog direktora ne smijemo pogriješiti – jer za takvu pogrešku u sportskom sektoru više nemamo prostora niti vremena.
Trenutna situacija u momčadi je u rasulu: senatori orgijaju svlačionicom, a novi "projekti" kluba nisu na vidiku ni u minutaži prve momčadi. Omladinska škola, koja je temelj svakog ozbiljnog kluba i skauting – koji su ključ za budućnost – nalaze se na katastrofalno niskim granama.
Polovanec, koji je trenutno u juniorskoj ekipi (smijenjen, nije, nemam pojma), već je bio potjeran kao pomoćnik trenera iz Jaruna, postavljen je na poziciju trenera juniora. Omladinska škola i skauting, umjesto da budu generator talenata i novih zvijezda, postala je poligon za uhljebljivanje nestručnih ljudi, kao što su Šokota i Mustedanagić. Naša djeca, koja bi trebala imati priliku za razvoj, sada moraju gledati kako im je bolje u Lokomotivi ili Kustošiji, gdje imaju realnije šanse za napredak.
Kada nam ponestane novca, mnogi od tih talenata otići će direktno u inozemstvo. U samo koju godinu dana došli smo do toga da nas se više nitko ne boji. Rugaju nam se u Koprivnici i Puli.
Nužan je totalni reset.
Druga, još bolnija stvar, koja mi izuzetno smeta, jest to što smo od kluba napravili pravu seljačku zajednicu gdje se ne poštuje institucija Dinamo, plava boja niti taj beton koji okružuje teren oko Maksimirske 128.
Ne želim ulaziti u detalje trenerskog znanja Fabia Cannavara, ali – sramotno je da je dozvoljeno da tzv. "senatori" imaju svoju posebnu prostoriju na stadionu, gdje puše, sastanče i buše ostale. Što je s mozgom svih uključenih u ovo? Kakvo je to ponašanje u profesionalnom klubu? Da se dopušta da ti isti senatori, koji bi trebali biti lideri i primjer ostalim igračima, bez imalo odgovornosti uzimaju autoritet nad mladim igračima kao što je Baturina oduzimajući mu penale i slobodnjake?
Zamislite tu bizarnost: trener, kakav god da je, koji je došao prije nekoliko mjeseci, koji je osvojio Zlatnu loptu, igrao cijelu karijeru u europskim velikanima i kao kapetan podigao trofej svjetskog prvaka, mora podnositi takvo ponašanje od strane igrača koji svi zajedno nemaju nastup u najvećim europskim ligama, a osim Dinama vrhunac karijere im je druga talijanska liga, 3. ili 4. klub portugalske lige ili Kina. Bizarno. Pravi prikaz atmosfere u svlačionici koja je očito postala nevjerojatno toksična. Pozvati svećenika da tu sobu blagoslovi, i bager da je prvom prilikom sravni sa zemljom.
Osim svega, doprinos "seljaštvu" koje smo stvorili dolazi i od strane određenih funkcionera. Stavljanje statusa po fejsbukima i najavljivanje napada na titulu gdje samo 3 tjedna nakon ispadneš smiješan nije ponašanje dostojno instucije zvane Dinamo. Rasprave među sobom, lajkovi, komentari – sve to završava u novinama?!?!?
Ej, ljudi, Dinamo je institucija! Biti funkcioner Dinama nije fora, nije prilika da budeš važan na internetu! To nosi odgovornost, veličinu i poštovanje – a ne jeftinu popularnost na društvenim mrežama! Mogu li zamisliti što bi bilo kad bi ljudi iz najvećih europskih klubova, kad vode ozbiljan klub, svoje osobne rasprave i želje za "pozornošću" dijele na internetu? Biti funkcioner Dinama je čast, i ogromna odgovornost. To je ozbiljan posao, a vi ste nositelji te odgovornosti, i ako to ne shvaćate, onda nemate što tražiti na tim pozicijama!
Posla je preko glave, nije ni ova sezona još izgubljena bez obzira što tako izgleda, događala su se i veća čuda. Ali za početak svi uključeni trebaju shvatiti da se nalaze u instituciji koja se zove Dinamo.
I ponašanje i odluke prilagoditi tome.