U cijeloj ovoj današnjoj priči fokus je opravdano prešao na ovo odvratno bezlično, prazno, gadljivo govno od stadiona.
Međutim, samo da se jedna bitna stvar tu ne zaboravi.
Dinamo, a i njegovi funkcioneri godinama su jasno govorili što se traži od novog Maksimira.
Spojene tribine, jasne uvjete, moderan stadion po mjeri kluba i na ponos navijača.
Meni je u ovoj priči totalno nebitno kojoj tovarčini u žiriju se ovaj projekt slučajno ili namjerno svidio, dopada li se HDZ-u ili Možemosima, kojem arhitektu se baš uklapa u vizuru Zagreba.
Ne zanima me niti koji “stručnjak” je kao predsjednik žirija baš ovo rješenje potpisao.

Čovjek kojem je povjereno da čuva klub, štiti njegove interese glasa za projekt koji predstavlja sve suprotno od onoga što klub i njegovi funkcioneri godinama komuniciraju, i sve suprotno od onoga što mu je jasno dano do znanja da navijači žele.
Apsolutno mi je jasno da Boban ne može slušati tribine i što netko misli o Villaru, Almeni ili Godi, treba li mijenjati Kovačevića sad, za 2 tjedna ili je možda trebalo prije 3 mjeseca.
I neka ne sluša, i ne smije slušati. Zato je izabran, i zato mu je povjeren mandat na kraju kojega će odgovarati.
Ali stadion nije transfer koji se popravi u idućem prijelaznom roku. On će tamo stajati pedeset i sto godina, dugo nakon što mu istekne mandat i dugo nakon svih nas. Donijeti takvu odluku protiv navijača, protiv članova i protiv svega što je klub godinama je čista samovolja.
Ne zanima nas vidiš li u tom betonskom govnu rakete, urbani Zagreb i ostale pizdarije koje nam se sad serviraju kao opravdanje.

Zvone, nitko prije tebe u povijesti ovog kluba nije imao ovakvu podršku i ovakvo jedinstvo oko sebe, i nitko ga poslije tebe neće imati.
Kad jednog dana odeš, oko kluba će se opet motati lešinari i oportunisti koji jedva čekaju da ga očerupaju, i opet će ga očerupati.
Zato te molim da ovo ne potrošiš uzalud.
Prestani nas uvjeravati da su dva turoperatora iz Milana koja izgledaju kao da su cijepljena od bilo kakvih sportskih aktivnosti pogodila dinamovštinu, “urbanu kulturu ovoga grada, koja istodobno poštuje povijest i tradiciju stadiona Maksimir te na neki način štiti i grli identitet i duh Dinama i dinamovaca.”.
Da si ti rekao ne, bilo bi ne, i to svi znamo.
Ne gradi spomenik sebi, nego nešto na što će biti ponosne generacije poslije nas.

Zato jebi se za sve ove negativne komentare koje će opet ovaj klub doživjeti.
Za ovaj usrani dan koji se zgadio svakom dinamovcu koji je 30 godina sanjao da će konačno dočekati Maksimir po mjeri.

Nagib krova je da atmosfera sa stadiona ide prema nebu, umjesto prema terenu.

30 godina čekamo šansu, dočekamo je, i od te šanse napravimo odvratno govno.

Čestitke svim uključenima, bolje da niste birali.

Jučer trojac Kačavenda / MPV / Ivanušec su odigrali masterclass jedne strane u napadu, toliko kretnji, ulaženja, punjenja prostora, razvlačenja obrane, sitnog veza dugo nismo vidjeli. Odlično je sve to skupa izgledalo, šteta pa nije završilo kojim golom, a moglo je. — Paggini

Nadam se da to i Almena može postati na drugoj strani.
Samo ne znam s kojim bekom u kombinaciji, eventualno Galešićem.

Nešto je Sofa mijenjala. Sad vidim da je svakom klubu opasno opalo. Možda su mijenjali tracking data providera. Sve u svemu smo pri vrhu lige što se tiče trke, ali može to bolje. — Omake

Ovo je onda Sofa nešto opako mijenjala.
Kako su nam u europskim utakmicama razine kilometraže 110 - 115km, a u HNL-u i po 20-25km manje?

Proces je uradio svoje, usvojili su Kovine sheme, te famozne mehanizme i linije kretanja i jednostavno su toliko dobri i uigrani postali da više ne moraju trčati.

Sramotan podatak.

Vinlof će se preporoditi ako mu Ivanušec bude igrao na krilu.
Kombinacije njih dvojice međusobno, ulazak Ivanušeca u sredinu i otvaranje prostora, trokuti s bilo kim tko igra osmicu.

Sve to je za Hoxhu drugi sport.
Samim time ubija i Vinlofa kada igra.

Poslao ga Mišić u PM

https://www.tportal.hr/sport/clanak/doznajemo-sto-je-misic-rekao-sucu-i-dobio-crveni-karton-20260921 — DinamoDoKraja

Ovo mu Livaja izgovori u tunelu dok se pozdravljaju prije utakmice.
Već nekoliko utakmica Kolarić nam sudi još jednu razinu pokvarenije i perfidnije nego inače.

Fascinantno mi je da gol za 2:1 uopće nije ni pregledan.
Kotarski odbije loptu četiri metra ispred svog gola, u nastavku akcije dobije lakat u glavu i te dvije do tri sekunde ne može ustati, a akcija se za to vrijeme nastavlja i završava golom.
Ne vidim nikakvu razliku između te situacije i one na sredini terena kad si na ničijoj lopti pola sekunde brži od protivnika, a on te u nastavku pokupi i sudac to bez razmišljanja svira kao prekršaj.

Pokušaj da se Radeljiću upiše prekršaj kod gola za 1:0?
Prešućen đon kod gola za 3:2?
Hrpetina onih pokvarenih, perfidnih, sitnih faulića koje dosuđuje protiv nas i kojima nas izbacuje iz ritma i takta?
Cirkusant.
Ako tovari traže izuzeće Ercega, onda mi moramo tražiti izuzeće Kolarića.
Ne tražimo nikakav povlašteni tretman, samo odgovaramo istom mjerom.
Mi smatramo da nam se loše sudi, kao što oni smatraju da se loše sudi njima.

Pa neka se HNS s tim bori.

Teško, na mišiće, s onim famoznim karakterom koji se kod nas uvijek izvuče iz ladice kad se utakmica ne može pohvaliti ničim drugim.
Dosadan s ovom pričom o Kovačeviću i čekam da me više razuvjeri i da mi se može nabit na nos "e nisi u pravu jesi ispao glup".
Ali imam osjećaj da se taj čovjek sve više i više gubi čim se na terenu dogodi nešto što nije bilo po planu utakmice kao jučer nakon crvenog kartona. Panika, drama, malo malo neka duga lopta koja radi kaos po naših 16.
I onda opet izmjene.
Ne znam kako to više uopće drukčije opisati nego da on mijenja samo da bi mijenjao.
U devedeset i pet posto slučajeva nakon njegovih izmjena mi padnemo, i to ne malo nego vidljivo, jer on nema ni najmanju ideju što bi zapravo promijenio.
Nema pomaka u sustavu, nema drukčijeg zadatka, nema reakcije na ono što protivnik radi, samo se jedan umorni igrač zamijeni svježim koji dobije iste upute i s njima napravi isto ništa. Izmjene kod njega nisu alat nego ritual, imam osjećaj da bi on najrađe da postoji pravilo da nema zamjena na utakmici.

Posebno poglavlje je neshvatljivo forsiranje Valinčića i Hoxhe. Opet jučer.
Zašto je uopće bila potreba mijenjati Tabinasa za Valinčića?
A ovo što Hoxha pruža zadnje tri ili četiri utakmice je van svakog razuma, jer je čovjek napravio doslovno sve krivo.
Škrtošću upropastio dobre polukontre, izgubio masu lopti, dodavao u aut, a vrhunac je bio ono šta, košarkaško blokiranje rukom u zadnjem napadu Lokomotive gdje im dopuštaš prekid, centaršut i mogućnost dovođenja cijele ekipe u naših 16. Ako su drugi neki igrači imali runde hlađenja nakon više ili manje neuspješnih epizoda na terenu, po istim kriterijima Hoxha i Valinčić ne bi zaigrali do Božića. Obojica baš izgledaju kao strano tijelo trenutno u ekipi.
A oni i dalje uredno dobiju minute.
I ako nam trener utakmice protiv Lokomotive i Gorice uspije pretvoriti u borbu za goli život, ne želim ni zamišljati što nas čeka kad nam u dva tjedna nalete Hajduk, Anderlecht, Slaven Belupo, NEC i Rijeka.
Još bez Mišića, bit će itekako veselo.
Dao Bog da se prevarim.

Dakle, nula nula s Hapoelom.
S momčadi koja cijela skupa vrijedi otprilike koliko jedan Beljo.
Još bez 3-4 igrača.
Na neutralnom terenu.
S jedva preko 30% posjeda.
I pokojim suvislim prelaskom centra.
Drhtanje do kraja utakmice, a onda je trener nakon utakmice stao pred kamere i rekao da je presretan, da smo bili kompaktni i da idemo dalje.

I tu postoje samo dvije mogućnosti i obje su jednako loše. Ili on stvarno ne vidi što se događa na terenu, pa je onda pitanje što uopće radi na toj klupi, ili vidi, ali računa da će ako dovoljno puta ponovi pozitivne riječi sve skupa uvjeriti da je sve pod kontrolom i da će biti bolje, a sebi kupiti pokoji mjesec još na klupi.
Ne znam koja je varijanta gora za budućnost kluba.

Pa onda krene i ono najdraže, cijeli arsenal izgovora. Umorni su pa nisu dobro reagirali. Nisu uigrani jer ima novih. Jedan je bolestan, drugi se tek vratio, treći je imao težak raspored. Četvrti nije prošao priprem. Peti je van ritma.
Pa odjebi više s izgovorima. Jedan je bolestan, jedan je umoran, boli nas ona stvar, snađi se. I drugima su igrači bolesni, i drugima su ozlijeđeni, i drugi igraju četvrtak pa nedjelja, samo što većina njih nema ni upola tako širok kadar ni upola takav budžet kao mi. Ti si doveden baš zato da se snađeš, a ne da nam nakon svake utakmice čitaš bolovanja.
U svojih trideset i kusur godina gledanja ovog kluba naučio sam taj scenarij napamet, jer se ponavlja kao pokvarena ploča. Dođe trener iz naše lige, dobije Dinamo kao uvjerljivo najveći klub svoje i prošle i buduće karijere, uzme prvenstvo s momčadi koja je i bez njega dvostruko jača od svih ostalih i u toj sekundi mu u glavi nešto klikne.
Jer taj čovjek do jučer nije osvojio ništa ozbiljno, vrhunac su mu bili neki seoski turniri i pokoji bod viška nad ekipom iz donjeg doma, pa mu naslov s Dinamom izgleda kao životno djelo, a ne kao apsolutni minimum posla zbog kojeg je uopće doveden. A onda krene loše, uz sve gore navedene isprike, u tom trenutku odjednom svi mi njemu dugujemo respekt, svi ga podcjenjujemo, svi smo eto zaboravili da je on osvojio prvenstvo s Dinamom, i trebali bi mu biti zahvalni na tome.

Kod polutrenerčića koji su vodili ovaj klub kroz povijest dobra su i dvostruka mjera koja ide uz njih kao sjena. Kad nas razbije Lille ili Celta, onda čujemo znate li vi uopće koliko ta momčad vrijedi, znate li kakav je to budžet, znate li tko im sve sjedi na klupi. Kad se mučimo s Goricom, Istrom ili Varaždinom, onda odjednom nitko ne spominje koliko tko vrijedi, nego je to karakterom izborena pobjeda, teško gostovanje, gadan teren i zasluženi bodovi. Znači vrijednost protivnika je presudan argument samo onda kad služi kao izgovor, a čim bi trebala biti mjerilo, ona se jednostavno ne spominje. Isti čovjek koji ti objašnjava da je normalno izgubiti od momčadi koja vrijedi pet puta više, nikad ti neće objasniti zašto onda nije sramota jedva izvući bod protiv momčadi koja vrijedi pet puta manje.

I tu dolazimo do Bobana.
Ja iskreno mislim da boljeg predsjednika od njega u ovom trenutku nemamo i da ga realno nećemo ni naći i moramo biti sretni što ga imamo jer je on jedini čovjek u Maksimirskoj 128 koji je vlastitim očima vidio kako izgleda razina na kojoj Dinamo tvrdi da želi biti.
Govorilo se da će se trčati 300 na sat. Ne trči se.
Govorilo se da ćemo imati stil igre. Nemamo.
Govorilo se da se neće stajati u bunkeru. Stoji se. Protiv Hapoela.
Hoće li biti bolje sa protivnicima van naše lige? Neće.
Zato Boban mora presjeći, i to ne zbog nas na forumu nego zbog kluba.
Presjeći znači priznati da je odluka bila kriva, a to nije nikakva sramota jer krive odluke radi svatko tko odluke i donosi.

Mario Kovačević je vjerujem prekrasan čovjek.
I vrijedan, i marljiv, i svasta je prošao u životu.
Ali jednostavno pod njim Dinamo nikad neće u Europi biti relevantan faktor.
Nikad neće razvijati mlade igrače u sklopu seniorske ekipe.
Nikad neće imati gard protiv jačih protivnika nego ćemo se stisnuti na svojih trideset metara i moliti se da netko pogriješi više puta od nas.
Nikad neće postaviti momčad prema protivniku, nego uvijek isto i pa kako bude.
Nikad nećemo ući u utakmicu s jačim protivnikom s idejom kako ćemo ga dobiti, nego samo s idejom kako ćemo preživjeti.
Nikad neće iskoristiti kadar koji ima, nego ćemo do zadnjeg kola vrtjeti istih trinaest ljudi dok ostatak trune na klupi i gubi vrijednost.
Nikad neće preuzeti odgovornost nakon lošeg rezultata, nego ćemo uvijek dobiti raspored, umor, ozljede, teren i bolesti.
I nikad neće doći dan u kojem netko potpiše za Dinamo baš zato što želi raditi s njim.

Ovaj klub je bar 10 puta zadnjih 20-25 godina prošao isti trenerski scenarij.
I uvijek je isto završio. Neće ni sada drukčije. Samo odgoda neodgodivog. S pokojom lažnom nadom protiv Lokomotive ili Rudeša dok nas Anderlecht ili Rennes opet ne resetiraju.

A dok se neodgodivo ne desi, bit ćemo kao što Ripper pjeva.
“Na putu prema dole.”

Ovaj klub je na putu na kojem bi mogao imati strašnih problema sto se tiče financijske slike i održavanja neke razine rezultata u budućnosti.

Još koji mjesec ovog nogometnog terorista na klupi, i za zatvaranje rupe od 10-12 milja u ovoj godini ćemo prodati Stojkovića, Belju i Domingueza i falit će nam još 3 milje.
Europskih rezultata ne bude, koeficijenta ne bude…
Iskorak prema Lincolnu s Gibraltara!

Ne znam zašto, ali maloprije sam bio toliki mazohist da sam napreskokce još jednom pogledao jučerašnju utakmicu, i odmah sam se sjetio Olivarijeva jučerašnjeg „insajdera”.
Ako je istina da naš sportski sektor svaku utakmicu naknadno pogleda još četiri ili pet puta, onda se ozbiljno pitam što točno u njima budi optimizam da se ovako može dalje.
Budi li ga presing u kojem su nam prva i zadnja linija razmaknute pedeset metara, pa njime sami sebe izbacujemo iz igre?
Budi li ga Stojković, koji je opasan po vlastitu momčad i juri po terenu kao muha bez glave jer mu nitko ne zna dati jasan zadatak, ili Hoxha, čije se zadnje dvije utakmice ne mogu opisati riječima koje bi prošle forumsku moderaciju?
Vide li ga u veznom redu koji ne postoji, nego služi kao autocesta za protivnika, ili u stoperima koji izgledaju kao dva pripravnika koja su se jutros prvi put upoznala?
Vide li ga u kaotičnom kretanju po terenu, na kojem nakon godinu dana zajedničkog rada jedan igrač ne može ni naslutiti kamo će se pomaknuti suigrač, a kamoli što će sljedeće napraviti?
Ili ga vide u treneru i njegovu nestručnom stožeru bez plana B i plana C, u iscijeđenoj ekipi veteranskog tempa koju besmisleni presing razvlači po cijelom terenu?
Ili u srednjem bloku koji jedna Gorica probija kao da je Real Madrid?
Ili možda u brzini izvodenja auta koja je u najbržem slučaju 30 sekundi?
Ili trener kojem je Goda prvi bek na pripremama i početku sezone, pa ga mjesec i po dana nema na mapi, ali u izjavi nakon utakmice je za lošu predstavu krivac i Godina bolest koja ih je pogodila?

I sve je to prema “insajderu”, naravno, do igrača. Istih onih igrača koji su tog trenera već jednom praktički izbacili iz svlačionice, međusobno se popičkarali i jedan period fino proigrali.
I sad bi oni opet trebali reagirati i spašavati treneru guzicu? Dajte, molim vas.

U svojih više od trideset godina praćenja Dinama, ako na stranu stavim razdoblje kad mi se taj klub gadio, s kakvom god ekipom i s dobrim ili lošim igračima, konstantno me jebu razni Jurčići, Jurčevići, Gračani, profesori Ivankovići, Zajeci, Vlakovi, Krznari i slični „stručnjaci” kojima je i prije i poslije Dinama vrhunac karijere bio neki klub iz HNL buranije s igračima koji treniraju za gajbu pive, ili u najboljem slučaju neki lokalni klub po pustinjama Bliskog istoka kojem su mogli prodavati maglu i “stručnost” jer tamo taj sport jedva da i postoji, uz tek povremenu pojavu nekog Bjelice ili Vahida koji pokaže da se ipak može i drukčije.

I dobro, dali smo šansu Kovačeviću i jednostavno ne ide. Proljetno bušenje HNL buranije s trinaest istih igrača, jer više od toga očito ne zna voditi, olakšano tradicionalnim proljetnim raspadom tovara i srećom da nismo imali nijednu ozbiljniju ozljedu, mene uopće ne fascinira.
Čovjek je jednostavno klasični priprosti HNL trenerčić ograničenog znanja, još ograničenije socijalne inteligencije i nastupa, i bolje od te razine ne zna, niti će znati.
Nije bilo dobro protiv Betisa, Celte, Midtjyllanda, Genka, Thuna i Vikinga, pa neće biti dobro ni protiv Hapoela, Anderlechta, Leverkusena ili Rennesa.
Ne znam gledaju li u klubu širu sliku i misle li uopće na budućnost i na sljedeće godine.
Vide li da su nas klubovi našeg ranga (Bodo. Ferencvaros, Šahtar, Grci, Danci) debelo pregazili koeficijentom? Vide li da se sljedećih deset godina neće ponoviti ždrijeb u kojem te u četvrtom pretkolu čekaju Celje, Sabah, Viking ili LASK, nego da već sada plešemo na rubu nositeljstva?
Vide li da ćemo nakon još jedne usrane eurosezone, a s Kovačevićem ćemo je sigurno ostvariti, ubuduće za ulazak u Ligu prvaka morati izbacivati Olympiacos ili Bodo, a ne Celje ili Viking?
A jednom ćemo tu Ligu prvaka morati i uhvatiti, jer nećemo svake godine moći prodavati igrače za dvadeset milijuna eura.
I ako ovaj napaćeni klub bude morao nekoga prodati da bi preživio, tko će mu te igrače razviti?
Kovačević, Bloudek i Kelava?

Sa svim Kovačevićima i sličnim stručnjacima iz ove HNL buranije Dinamo će u Europi ostati ono što trenutno i jest. Prolaznik u Europskoj ligi kojemu jedan ili dva sretno izvučena protivnika čine razliku između 24. i 33. mjesta u grupnoj fazi.
Klub koji će otpisivati razne Villare, Ljubičiće, Vidoviće koje nema baš uvijek priliku dovesti jer su tako odlučili treneri koji ih ne znaju hendlati, a koji su većinu svoje karijere bili presretni što stoper ne radi vikend, a vozač stigne na tekmu sa šihte iz birca pa će imati dvije zamjene.

Zato nas prestanite paliti nekakvim europskim kontinuitetom, procesima i velikim stvarima, jer kontinuitet s ovakvim stožerom ne znači rast, nego samo to da istu grešku ponavljamo dovoljno dugo da je možemo proglasiti tradicijom.
Dinamu ne treba proces, Dinamu treba trener koji zna što radi.

Proces će onda sam od sebe doći.

Ja se samo nadam da cemo mi nakon reprezentativne pauze izgledati puno bolje, jer ak ne mogli bi se fino ugovnati. — crophantom

Budemo izgledali top, sa momčadi koja je godinu dana na okupu, nakon mjesec dana ljetnih priprema i cijelog ljeta nogometa baš ta reprezentativna stanka u kojoj će biti bez najudarnijih igrača će mu trebati da uspije pronaći svoj izgubljeni Mojo i da nas povede u nove visine.

Nadam se da je Olivari izmislio ove rečenice “insajdera”, jer su jezive.

U svom životu sam pogledao sigurno tisuću Dinamovih utakmica, što uživo, što na TV-u.
Ovo danas definitivno spada u top 5 najgorih.
Nije tu samo rezultat bitan, bilo je i puno gorih HNL demoliranja kroz povijest.
Ali ovakav taktički nered, plivanje po terenu, bezvezno trčanje u prazno, gubitak živaca na terenu, nesposobnost brzog izvođenja auta, kao da si skupio hrpetinu djece na probi za neki nogometni klub, i oni eto igraju nogomet na random.
Prvi put su se sreli, pa svatko pokušava sa nekim svojim idejama.

Dinamova predstava danas je bio terorizam protiv nogometa.
Nas je u šahu držala raspala Gorica na Maksimiru, a kroz guzove nam je protutnjao trener pristigao iz Andore sa špicom iz treće lige i dječjim vrtićem kojem su sve šta valja prodali zadnjih dana prijelaznog roka.

I mi bi trebali vjerovati u taj famozni iskorak?
Proces?
Kontinuitet?
Jedini kontinuitet koji će biti je frcanje hendikepa u našim mrežama protiv svakog suvislog europskog protivnika.

Ako igrači buše trenera onda bus iz Opus Arene vozi direktno u Plavi Salon, i tako se pred svima dvojici uručuju papiri i kopito iz kluba. Ali ne nekom Mudražiji ili Tabinasu.
A ako ne buše, onda se treneru složi raskid već do Marsonije.

Sve ostalo će se do Svih Svetih pokazati kao teški promašaj.

Bobane upali MaxSport