Rekao sam vam već, previše se opterećujete unaprijed i vrtite scenarije od kojih je svaki moguć, ali i nije pretjerano realan.
"Junaštvo, čojstvo, poštenje i drugarstvo", a dodao bi i moral kod NK Pravednik Split je već više puta pokazano kroz povijest. Pokazano da je samo mrtvo slovo na papiru.
Eto kod kolege Pagginija gore samo jedan primjer.

Nema scenarija za ovo prvenstvo u kojem je u očima tih debila Hajduk ili pobjednik, ili je sve namješteno.
Rijekine dvije pobjede i naslov prvaka - Hajduk je, svojim potezom, zajebao Dinamo i izabrao "manje zlo". Jer eto, Hajduk je Barcelona, a Durdov i Kalik su Yamal i Olmo pa trebaju pustiti utakmicu jer su jednostavno bolji.

Rijeka kiksa na Poljudu - Mišković nije htio "kontra matice" i zaključio je da mu je to isplativije.

Rijeka dobije na Poljudu, skiksa protiv Slaven Belupa - Hajduk je dao sve od sebe da zajebe Dinamo, ali Mišković je ipak odlučio izmaknuti se matici

Dinamo dobije Lokomotivu - Lokomotiva se naguzila

Dinamo ne dobije Lokomotivu - Dinamo zapravo želi natjerati Yamala, Olma i Barcelonu s Poljuda da
dobije Rijeku, pa da se prvenstvo rješava u zadnjem kolu.

Rijeka osvaja kup i prvenstvo - Hajduk im je dao vjetar u leđa da nakon prvenstva riješe i Slaven Belupo
koji se izmaknuo Dinamu u prvenstvu.

Rijeka osvaja prvenstvo, ne osvaja kup - Mišković je zamijenio kup za prvenstvo sa Slavenom.

No stvarno – vrijedi li se oko toga živcirati?
Hajduk, klub s ogromnom bazom navijača i slavnom poviješću, već godinama nije ozbiljan konkurent za naslov. Odron je u HNL-u, odron je i u Europi.
Umjesto da se bave sobom, infrastrukturalnim napretkom, radom s mladima, ili pametnim pojačanjima, u fokusu su im mitovi, zavjere, sudačke teorije i "moralna nadmoć".
Svake sezone ista priča: kad ne ide, nisu oni krivi, kriv je netko drugi.
Savez, suci, politika, Mamić, Dinamo, Rijeka, HNL, Boban, Zajec, Kustić, stadioni, lopte, termini utakmica, nema tko nije.
Jedino je Hajdukov gol pošten i čist, sve ostalo je namješteno.
Kad sezona ode kvragu, kad više nemaju za što igrati, kad im ostaje samo jal tada ispliva sva gorčina, sva sitna pakost i frustracija. Sve ono što oni u stvarnosti i jesu, a samo se lažno predstavljaju.
I tu leži srž problema. Dok god tovari žive u tom balonu lažnog morala, mitova i teorija zavjere, dotle će ostati zaglavljeni u prosječnosti. Navijači koji se stalno pozivaju na čast, a ponašaju se sitno i osvetnički kad god stvari ne idu po planu - to nije put prema napretku, to je krug samosažaljenja iz kojeg se ne izlazi. Za njih nema napretka dok ne pogledaju sami sebe u ogledalo i iskreno kažu: “Nismo dovoljno dobri. Nismo pobijedili jer nismo zaslužili. Što trebamo mijenjati?”
Dokle god im je Dinamo važniji od Hajduka, dok god se više bave tuđim uspjesima nego svojim promašajima, dok god misle da će ih mitovi i nostalgija voditi naprijed ostat će tu gdje jesu. Na margini. Vječno treći, vječno uvrijeđeni, i vječno "moralni pobjednici", samo bez trofeja.

Ne opterećujte se i pustite njihove navijače, tribine i forume ih da se guše u svom lažnom moralu, opravdanjima i beskrajnim analizama nepravde. Na kraju dana, tablica sve kaže. I nitko ne dolazi na ideju nekome puštati ako sam ima za što igrat. Hajduk, kao što znamo, nema.

Što se terena tiče, mogu Livaja, Uremović, i ne znam tko će im se još pridružiti glumiti "lože", "leđa", "umor", "načetost".
Ja sam siguran da će Gattuso sa tih 11 koji istrče časno odigrati, ako treba i časno pasti.
Niti je Rijeka nešto wow, a dolazi im i umorna.
Sve je moguće.

Vidim da tako gledaju i kladionice.
Dok god je par u ponudi, ili na Rijeku nije koeficijent 1.20 siguran sam da tu nema namjernog namještanja i puštanja.
Uzmite kokice, zavaljajte se pred TV i gledajte tu utakmicu između Hajduka i Rijeke opušteno.
Ako Rijeka dobije (oni u svakom slučaju puštaju, ne daj Bože da postoji scenarij gdje je jednostavno Rijeka dobila jer je bolja), gledajte kako se guše u opravdanjima, kako se uvjeravaju da je to bilo "za veće dobro", kako se međusobno tješe na društvenim mrežama.
Ako slučajno i iznenade – opet će to pokušati prikazat kao “dokaz svoje veličine”, pa će danima lupetat o "nepokleknutom Hajduku". A opet, tko zna.
Možda iz bijesa i frustracija prekinu utakmicu i krenu u preuranjenu obnovu Poljuda.

Na kraju krajeva, nije u nedjelju zadnja utakmica sezone. Ništa ne ovisi jedino o tovarima.

Jedino o čemu će oni direktno odlučivati je kako počistiti i sanirati blato, govna i mulj koji ih čekaju od pozicije predsjednika do svlačionice u ljeto 2025. godine.

Kakav gušt je ova situacija, djelomična nagrada za ovako stresnu sezonu.
5 dana prije utakmice navijači Hajduka se raspravljaju pustiti utakmicu mrskom rivalu iz Rijeke, gurnuti ih prema još jednoj tituli, potencijalno i duploj kruni i to nakon što je ta ista Rijeka rasprodala pola momčadi na polusezoni i nakon što su tu istu Rijeku optuživali da se tim rasprodajama "naguzila Mordoru".

S druge strane, potencijalnim izbjegavanjem poraza u toj utakmici guraju omraženu "plavu zvezdu" prema još jednoj tituli prvaka.

Titula Dinama im nosi potencijalan novi ulazak u Ligu Prvaka, nove milijune, situaciju gdje će ovako sjebani kakvi jesu Dinamu se približiti opet tko zna kad.
Titula Rijeke im najvjerojatnije donosi Dinamo direktno u Europa ligi gdje će opet doći do neke solidne love, sa cijelim ljetom HNL-a sa jednom utakmicom tjedno. Nosi im i Rijeku koja kao prvak i nositelj u dobrom dijelu pretkola te odvojeni put "prvaka" od ostalih kroz padobrane kvalifikacija za EL i ECL uz toliko padobrana sigurno neće promašiti neku od grupnih faza gdje će se i oni dočepati nekih milijuna i učvrstiti kao broj 2 klub u HNL-u.

Dilema "kako najviše naudit neprijatelju, bez da pomažeš drugom neprijatelju" – pravi tovarski šah u kojem gube kako god završilo.

Osobno mislim da neće biti nikakvoga puštanja.
Nije ovo utakmica neke niže lige bez kamera pa da se to lako dogovori.
Gattuso je preponosan da bi pustio nekome.
Realno, boli kurac većinu tih igrača tko je prvak ako nisu oni. Važna je utakmica, bit će i skauta, vjerujem da većina tih igrača koji jedva čekaju na ljeto odjebat od tamo i napraviti neki transfer imaju pametnijeg posla od puštanja utakmice nekome klubu koji se zove Rijeka.
Pritisaka će sigurno biti, siguran sam da će možda pokoji igrač i odigrati s nekom kočnicom, ali nije pustiti ovako bitnu utakmicu kompletno momčadski samo tako organizirati.

Druga stvar je što su tovari stvarno odron, i u normalnim okolnostima pobjeda Rijeke ne bi bila nikakvo iznenađenje.
Međutim, i Rijeka je načeta, Rijeka ima kup u srijedu, Rijeka će biti umorna.
Kokice, izvaliti se pred TV i uživati u tih 90 minuta.
Nema slađe nego gledat kako tovari moraju birati – navijat za svoje i pomoći Dinamu ili protiv svojih jer je to i protiv Dinama. I svejedno na kraju bit nezadovoljan kako god završilo.
Uz miks pljeska i zvižduka, šaketanja ekipe "ja sam protiv puštanja" i "ja sam za puštanje" i ispoljavanja frustracija po tribinama Tita.

Morate shvatiti kako god se završilo, to je namješteno u korist Dinama.
Slaven se naguzio Dinamu, bez obzira što je imao kup za 3 dana i rotirao isto kao što je rotirao i protiv tovara nakon kupa.
Ako tovari odluče pustit, e možda ih Mišković u korist Dinama zajebe i zapravo pusti njima.
Ako tovari uzmu koji bod, to je jer su oni moralni, čestiti i pravedni. I jer su suci pogurali njih samo da Dinamo ima korist od toga, a i da ispadne kako su i njih gurali, a ne krali. Sada kada je nebitno za njih naravno.
Ako Rijeka dobije i prospe se protiv Belupa, to je opet jer je Mišković prodao prvenstvo Dinamu. Ili jer su je suci odradili u zadnjem kolu kao 1999. Opet u korist Dinama.
Ako Rijeka uzme naslov, a Slaven kup, opet je namješteno i napravljena je zamjena trofeja za trofej.
Ako Rijeka uzme duplu krunu, to je Mordor pogurao Miškovića radi obostranog interesa i budućeg biznisa i to se neće tako skoro ponoviti.

Ne opterećujte se puno. Bit će kako bude.
Sjedite i uživajte u moralnim dvojbama i konačnom padu za ovu sezonu HNK Pravenik Split. Trebalo je malo duže nego inače, ali zato će biti i slađe.

Dinamo - Slaven Belupo 2:0, Pjaca

Nenadjebiv osjećaj u subotu kada je Erceg odsvirao kraj odmah nakon gola za 1:3, tribina grmi u slavlju, a Poljud u tišini sa sporadičnim zvižducima.
Što se tiče utakmice, sve ste već napisali, samo bi nadodao jednu stvar.

Hvala ti Dinamo.
Hvala ti što si se osim pobjede i nove vjere navijačima za titulu rezultatom popišao po svim medijskim teroristima.
Što si spriječio sve Jurišiće, Jeličiće, Vejiće, Šapite, HRT, NOVATV, MaxSport i slične "objektivne" komentatore nogometnih zbivanja u njihovom potencijalnom orgijanju. Sve one koji se glumataju profesionalnost, balans i nepristranost - sve dok Hajduk ne zabije gol ili ne osvoji tri boda.
Sve one iz kojih tad izlazi čista, nepatvorena tovarština. Sve one koji u sekundi zaborave na novinarski kodeks i pretvore se u euforične komentatore s poljudskog sjevera ili istoka. Sve one koji su čekali pobjedu Hajduka, pa čak i remi u derbiju da pokažu svoje pravo lice i krenu šutirati Dinamo.
Novinare, komentatore, funkcionere, bivše nogometaše, influencere, društvenjake koji bi se ukrcali na vlak slavlja i prvi kupili kartu za Split 24.5. kako bi "pili s Livajom", vidjeli "najveću feštu na svijetu", "narodnu romantiku", "dizanje Dalmacije" te se klanjali "emociji, hrabrosti i poštenosti".

Hvala ti i što si zakucao Rakitića.
Igrača koji je mogao hodati ovom ligom kao legenda, kao uzor, kao netko tko vraća dostojanstvo HNL-u. Karijera veličanstvena, trofeji, Liga Prvaka, lider reprezentacije, svjetsko srebro.
Čovjek koji nikad u životu nije imao veze ni s Hajdukom, ni sa Splitom, ni s Dalmacijom. Čovjek iz Švicarske, odrastao u nogometnom sustavu, formiran u profesionalizmu - a dođe ovdje i u sekundi počne glumiti najvećeg tovara, i poprimi sve njihove osobine.
Mislio sam da je dno ona izjava o "hrvatskoj ligi koja je zato tu gdje i je" nakon Rujevice.
Pokušaj izbacivanja našeg doktora s terena kraj krvavog Roga je ipak još veće dno.

Pravi lider ne postaje seljak da bi se svidio masi - nego ostaje svoj i digne masu prema sebi.
Rakitić je ipak odabrao postati seljak. I maskota frustriranog Hajduka.

Bacili smo ih u nokdaun.
Ajmo ih u preostale 3 i nokautirati.
Pa neka magareće revanje ori državom.

Subota, 19:45, Maksimir!

Ova sezona HNL-a je sve, samo ne normalna.
Takav je i jedan potencijalni slučaj razvoja posljednja tri kola.
Naime, postoji scenarij gdje Hajduk, ako dobije sve tri utakmice do kraja (nećemo sad ulaziti Hajduk ovakav onakav, gledamo hipotetski), može biti prvak, ali samo ako Dinamo odigra točno jedan remi i dobije preostale dvije. Ni više ni manje.
Ako bi Rijeka dobila ostale dvije utakmice tom slučaju bi se zatvorio krug 3 ekipe sa istim brojem bodova gdje Hajduk ima najviše bodova u međusobnim omjerima i bio bi prvak.

U ostalim slučajevima iz perspektive tovara (ako uzmemo da ne mogu dobiti Rijeku 4 razlike u predzadnjem kolu, i da dobiju sve do kraja):

Ako Dinamo izgubi jednu utakmicu – Rijeka mora još jednom kiksati.
Ako Dinamo remizira dva puta – Hajduk opet ovisi o Rijeci i čeka još njihov kiks.
Sa jednim remijem Dinama i dvije pobjede - ovisi sam o sebi, neovisno o rezultatima Rijeke.

Hajduk mora pobijediti sve, ali i nadati se da Dinamo ne pobijedi sve – ali da ne kiksa (i to samo remi) više od jednom, ako Rijeka dobije preostale dvije utakmice. Apsurdno do boli.

Hajduk - Dinamo 1:2; Stojković

Dinamo - Rijeka 2:1, Pjaca

jedino ako se ista osoba ne skriva iza tog nicka — MM17

Nije ista :grin:

Ne mogu shvatit jednu stvar – kako Perković, koji je bio pomoćni trener kod barem tri-četiri trenera u Dinamu, nije apsolutno ništa naučio iz tog iskustva?
Bio je u svlačionici, na treninzima, na klupi, vidio je razne pristupe, razne sustave, dobre i loše odluke, i da on onda na utakmici kao jučer radi onako smiješne pogreške.

Maknimo na stranu što se vjerojatno boji određenih igrača kao Ristovski koji je odjednom opet prvotimac. Uzmimo kao pretpostavku eto da bi svi izveli isti sastav koji je dobio zadnje dvije utakmice, jer eto, zaslužili su.

Ali kako nemaš osjećaja samo po prethodnom iskustvu što si bio asistent i svašta si vidio, šta bi mogao promijeniti.
Kako ne vidiš da je Kulenović drvo koje jednostavno ne može biti jedina špica jer se onda izvlači na mantinelu gdje je beskorisniji od trtične kosti. Bio si tu kad ga je Jakirović upario s Petkovićem i kada je pružio najbolje partije. Pa pridruži mu Kangu, nek se Kanga hrva sa stoperima, a Kule neka osvaja prostor.
Gubiš utakmicu, pa gurni Pjacu više u špicu i stavi Hoxhu na krilo.
Prebaci ga desno, stavi Hoxhu lijevo, izvadi stopera, gurni Stojkovića u sredinu.
Izvadi stopera, gurni još jednog veznjaka unutra (gdje ti je Kačavenda, jedan od rijetkih s klupe koji ima neku energiju. Kakav god da je, bar je zvrk).
Napuni 16-erac, bombardiraj duge lopte i centaršuteve ako već 70 minuta ne ide normalnom igrom.
Možda se nešto izrodi. Bar u Dinamu i sa ovakvim kadrom imaš opcije za "horuk" igru kada je dogorilo.

Kako ti se desi kiks da napraviš dvije zamjene u roku od minute i onda ostaneš bez prava na istu?
Pa da prosječan čovjek pojma nema o struji i provede 2-3 godine uz električare, nešto bi znao zaključiti ili primijeniti nakon tog perioda i sam.

Stvarno nekad imam osjećaj da se tim nogometom i trenerskim poslom bave totalni dibidusi.
Ljudi koji su tu jer su "nekako tu završili", da ni sami ne znaju kako.

Hajduk ima zadnje kolo sa Šibenikom kojem ta utakmica nece značiti nista jer ce kroz dva kola biti drugoligaši. — emilperska

Pusti to što će biti drugoligaši.
Možeš li to sa sigurnošću reći?
Ako dobiju Goricu, opet je sve moguće, Lokomotivi su za vratom.

Ako je nešto sigurno u ovoj sezoni to je da nekih prognoza i pravila nema.

Ljudi, daleko je još kraj i ne bi nikakav mogući ishod otpisivao.
Ovako na prvu, Hajduk mi je opipljivi favorit čisto zbog pozicije na tablici, i dva domaća derbija.
Neću sad komentirati naše mogućnosti, nema se tu pretjerano puno toga za reći što se već ne zna.

Prilika će još biti da se s naše strane prvenstvo zakuha – i to ne samo jedna.
Ukoliko ne bude nekog izmicanja tovarima u Gorici, niti oni niti Rijeka nemaju utakmicu do kraja koju mogu proći na "autopilotu".
Jedni 20 godina čekaju, dočekaju naš sramotan poraz 6 kola do kraja, igraju pred 30 000 ljudi i praktički ne stvore šansu.
Drugi imaju mogućnost zbog boljeg međusobnog omjera otići na +3 na tablici, domaću utakmicu pred punim stadionom i ekipom koja niže poraze, staviti jednu ruku na pehar. I izgube glatko.

Već sad im vidiš nervozu, stres, neizvjesnost. I jedni i drugi lagano pucaju po šavovima.
A kad krene grč, teško ga je skinut.
I biti će kikseva. Sumnjam da od mogućih 15 bodova netko od njih može osvojiti recimo 13.
Puno mi je realnije recimo 1-2-2 nego 4-1-0.

Brajković, Durdov, Kalik, Livaja, Lučić, Prpić, Pukstas, Sigur, Šego imaju 2 kartona kod tovara.
Devetak, Fruk, Janković, Manev, Menalo, Oreč, Rukavina, Selahi i Zlomislić kod Rijeke.
To je pola uže i šire rotacije.

Bit će kartona, bit će kikseva, biti će pritiska i prosipanja u bar još jednoj utakmici kod svakoga od njih, neovisno o derbijima.
Biti će sigurno još jedna šansa za kuhanje.
Samo što će ta biti - zadnja.

Ovo što se događa ove sezone s Dinamom u HNL-u je sramota.
Sramota i odgovornost svih uključenih u svakodnevno funkcioniranje kluba.
Da, kriva je i Uprava. Kriv je i izvršni odbor. Krivi su i "dinamovski" novinari. Kriv je i Marko Marić. Kriv je i Velimir Zajec. Kriv je i onaj tko održava travnjak. Krivi su i bivši treneri.
Krivi su i igrači. Međutim njihova krivica se u solidnom postotku amnestira.
Kao da su oni neki pasivni promatrači koji imaju neke veze s onim što se događa na terenu, na neki način mogu utjecati na to, ali ne mogu ništa pretjerano napraviti da se situacija promijeni.

Neću sad pojedinačno analizirati niti katastrofalne trenerske poteze, niti igrače pojedinačno, niti postavu i formaciju na terenu, niti sulude odluke da kada gubiš utakmicu za titulu ne napuniš šestanesterac špicama, na kraju ću se samo osvrnuti na jednog od njih.

Boli me što sam ove sezone gledao Dinamo koji može i zna – ali samo kad uvredljivim i razmaženim mimozicama paše. Gledamo vas kako se u Ligi prvaka bacate na glavu, ginete protiv protivnika koji vrijede pet, deset, dvadeset puta više. Kako pokazujete zube Riceu, Morati, Odegaardu, Leau. Kako trčite i grizete na Emiratesu, u Salzburgu ili Bratislavi. Kako krnji imate muda igrati sa jakim Celticom.
Znači da možete.
Tada nisu problem senatori. Tada Mišić ne uzima Baturini slobodnjak. Tada je svejedno koliko je stranaca, a koliko domaćih u ekipi. Tada nije bitno koliko može izdržati Ademi, je li Gabriel lijevo, a Teofil bek. Tada nije bitno tko je na klupi. Niti je li se jela cikla ili biftek.
I što onda dobijemo u HNL-u? U utakmicama u kojima lomimo sezonu?
Sezonu u ovoj jadnoj, smiješnoj ligi u kojoj nam si konkurencija na sve moguće načine puca u noge. U kojoj nam je konkurencija tako smiješna da u toj Ligi prvaka koju ste vi igrali vjerojatno ne bi uspjeli zabiti ni autogol. Konkurencija koju nema tko od otpada iz država koje se kakti bave nogometom nije napucao u europskim kvalifikacijama. Što dobijemo u trenutku kada pobjedom okrećemo sve?

Ništa.

Apsolutno ništa.

Glave u podu, prazne poglede, pasove unatrag, izbjegavanje duela, lagani jogging.
Kao da vam je mrsko igrati. Kao da vas netko tjera na silu. Kao da Dinamo nije klub koji vas plaća.
To nije loš dan, jedan, drugi, treći. To nije nekvaliteta. To je ODLUKA. Odluka da vas boli kurac.
Tri trenera vam nisu valjala? Valjate li sami sebi?

25 milijuna eura plaća i bonusa ste znali uzet kad ste nešto i napravili. Novce koje ste apsolutno zaslužili. A što kad zabrljate?
"A što ako uspijemo?" A što ako ne uspijemo?
Ništa, idemo dalje, „nismo bili pravi“. Pa dokle više?
Kad ćete snosit odgovornost kao odrasli ljudi? Kao profesionalci?

Za kolo ili dva opet će se otvoriti nova šansa. Ovo nije bila zadnja. Konkurencija će do kraja sezone sigurno još kiksati. Vidjeli smo već sto puta. Bit će i sto prvi. Još će nam se otvoriti prozor, još će se karta dobro posložit, još ćemo dobit priliku za priključak.
Ali što nam to vrijedi kad nemamo ekipu koja želi iskoristit takvu priliku?

I da odmah nešto razjasnimo – nisam ja nikakav idealist.
Ne tražim da im srce lupa za svaku pobjedu, da pjevaju „ajmo plavi“ pod tušem, da se napiju od sreće kad osvoje naslov, ni da će ustajat po mraku da ranije odrade obveze kako bi mogli pogledati taj klub.
Ne moraju ga niti voljeti. Ne moraju voljeti ni ovaj grad.
Niti plavu boju, ni Maksimir, ni povijest kluba.
Ni Bad Blue Boyse, ni Dinamovu himnu, ni pjesme s tribina. Ništa.
Boli me ona stvar za emociju koju imaju igrači prema Dinamu.
Tražim poštenje. Minimum ljudskosti. Profesionalizam.
I da se ponašaju, ili bar pokušaju ponašat kao što se ponaša Teofil – momak koji možda nije najtalentiraniji, ali nikad ne ide ispod granice poštenja. On gine. On skače. On ne kalkulira. On otrči protivniku po loptu i namješta mu je kad gubimo. On poštuje onog tko ga plaća i za koga igra.
Kada nije na terenu ili na klupi onda je u loži u odijelu. U košulji. Jer je profesionalac. Radnik koji se pošteno odnosi prema svom poslodavcu.

I za kraj ne mogu se oteti jednom dojmu.
Kako bi to izgledalo da je Zdravko Mamić tamo?
Lopov, seljačina, čoban, kriminalac koji je godinama potkradao klub, sistemski razarao njegov puk.
Takav četnik da stane pred njih. Jel bi se šetali u onako važnoj utakmici kao jučer? Jel bi ih bolio kurac?
Njih jučer iz lože gleda Zvonimir Boban. Legenda. Ime.
Čovjek kojeg poštuju svi u svijetu nogometa. Kojem se sklanjaju s puta funkcioneri kada zakorači u FIFU ili UEFU. Čovjek koji će možda nekom od vas promijeniti put u Dinamu. Produžiti ugovor. Pružiti novu šansu.
Šta oni rade? Šetaju. Boli ih kurac.

Uz dužno poštovanje, i respekt za sve napravljeno za ovaj klub prethodnih sezona, skidam kapu.
Ali ova sezona je u najvećoj mjeri krivica vas, igrača.
Jer niste pokazali niti poštovanja niti obraza za POSAO koji obavljate.
I to moje mišljenje se neće promijeniti kako god završila sezona.

Zvone. Napalm. I čisti svlačionicu kako god misliš da je potrebno.
Samo Teofila ne diraj.

Zadnja 2 kola i razvoj svih rezultata jučer te novonastala situacija je baš legla kako nam treba.
Poklopilo se praktički sve što nam je trebalo da se vratimo u život.
Tovari i Rijeka su prosuli bodove.
Slaven je jučer potencijalno vratio Istru u borbu za Europu.
Šibenik je zakuhao na dnu, još kad bi igrom slučaja dobio Goricu za vikend pa da Osijeku i Gorici pred tovare baš gori pod nogama...
Praktički svaki protivnik s kojim igraju Rijeka i Hajduk se bori za nešto, i vjerujem da će sve utakmice ići na nož.

Nama je svejedno. Da igramo sa Cityjem, Realom i Liverpoolom do kraja, mi moramo sve svoje dobiti.

Nadam se da su naši svjesni koliko je ova utakmica danas bitna.
Pobjeda, -1 prije večernjih utakmica u kojima bar jedan konkurent neće uzeti 3 boda.
Idemo po pobjedu, da ih stisnemo, da znaju da smo tu. Nek se tresu.

Idemo Dinamo!

Ovim putem upućujem zahtjev za strane ispravljače za zadnjih 6 kola.

Gorica - Dinamo 1:2, Pjaca