Pozdrav Dinamovci.
Puno je faktora uključeno u sudbinu i put u Dinamu Sergeja Jakirovića. Ukoliko će slučajno ikad pročitati ovaj post, prvo što bi želio mu stisnuti ruku i reći: "Hvala, bravo i sretno dalje!"
Demantirao me po svim parametrima, i zapravo poručio koliko nerealno gledam(o) na sve.
Prvo, DOLAZAK IZ RIJEKE...
Članci o izdaji, prevari, odlasku- a zapravo, možda je čovjek ispod kože jednostavno zaljubljen u Dinamo? Sudim po sebi, jer nema većeg kluba od Dinama i kad dođe poziv takvog kluba kojeg živiš, kao igrač, kao navijač, kao trener, kao običan mali čovjek, koji ti je ali doslovno sve od kad znaš za sebe i dok odrastaš, jednostavno takva prilika je "one milion shot". Ispadaš govno prema Rijeci, ali Dinamo...
Drugo, STANJE U DINAMU KAD DOLAZIŠ JE....
A blago rečeno, kaos. Osim teškog i turobnog kolovoza, AEK-a, nevjerovatnog ispadanja gdje u 90 minuta si u 4. pretkolu, a u 2 minute gubiš sve...Odlazi ti "kičma" ekipe, čak bi rekao i više, Livi, Šutalo, Ivanušec, govori se o odlasku Petkovića... uprava je u svojim borbama, bitkama, previranjima, neizvjesno je što budućnost nosi, sve to se reflektira na momčad...Ti i dalje odlučuješ sjesti u kormilo koje te može katapultirati u vječnost ili u anonimnost.
Treće, PORAZ OD SPARTE...
Možda čak i dobrodošao- da zbijemo redove, ali pokazal samo u kakvom stanju je i momčad i klub a i trener...
Četvrto, KONFERECIJSKA LIGA (ni)je LIGA ZA BEDAKA....
Porazi i lutanja, činilo se da nećemo dočekati Božić u Europi. isto tako, kolokvijalno nazvana "glupošću" i od klubova i pojedinih medija, Konferecijska liga je pokazala da je i dalje mokri san nekih naših klubova. Prezimiti u Europi, povući kad treba zasluga je svih, i igrača i trenera. Da, PAOK nas je izbacio, ali sam uvjeren da se onakva tekma u Solunu može dogoditi jednom u 100 slučajeva....a vjerujem isto tako da je ona Špikićeva "čista" ušla da bi išli dalje, samo...da li bi osvojili duplu krunu?
Peto, MEDIJI.
Naklonost medija i medijska slika o Dinamu koji je spreman sići s trona, podilaženje "tugi s juga" cijelo vrijeme, konstantno lamentiranje o propasti Dinama, tu je trener Jakirović došao kao naručen- odlazak iz Rijeke, bruke protiv Balkanija, Sparte, Lokomotive, PAOK-a kao da je Jakirović bio "cresendo" u tom epskom padu Dinama- KOJI SE NIJE DOGODIO!
Šesto, UPRAVA....
Tek sa dolaskom Velimira Zajeca, trener je mirno prodisao kad je rečeno: "mi smo uz trenera!"
A dojma sam, da je to prenio (trener) i na ekipu...jer realno...osim Lokomotive i PAOK-a, uistinu je bilo "Dinamovo proljeće".
Sedmo, DUPLA KRUNA...
U nekom postu sam napisao da i dalje vjerujem, jer zbilja jesam cijelo vrijeme. Zasluga je to obiju strana, ne samo trenerove, već i igračke. Ako zaokružimo da su nas početkom sezone ozljede ozbiljno osakatile, djeluje gotovo nevjerovatno da su igrači Dinama odigrali 16 utakmica (pročitao, ako sam u krivu sori)više od Rijeke i Hajduka a da smo pritom najmanje patili zbog ozljeda. Treba imati na umu da igramo u HNL-u. Realno, na par terena možeš igrati kao na tepihu. Ostali su potencijal da se ozljediš i ode sezona. Također, trebaš imati trenerske mudrosti da to primjetiš i prepoznaš. Ne znam, možda trener Jakirović je baš to prepoznao.
osmo,IGRAČI....
Ne zaboravimo, kad je bilo najteže i kad se Dinamo gazio i vukao po blatu, kad su i Večernji, Jutarnji, Slobodna Dalmacija, Index, Gol.hr,
Telesport.hr pozivali na otkaz Jakiroviću, IGRAČI su rekli- ne, uz trenera smo! O igračima, treba konstatirati jednu bitnu stvar koju je netko napisao i na jednom portalu, parfraziram: " Razlika između igrača Dinama i igrača ostalih klubova je da kad je teško, Dinamovi igrači igraju nogomet, dok ostali glume ozljede i stvaraju alibije!" Smatram da jedino igrači koji stoje uz svojeg trenera, mogu polučiti one najdublje snage i energije koje ih dovedu do cilja.
EPILOG:
Mi simpatizeri često smo subjektivni u svemu, posebno kad se govori o našoj najvećoj ljubavi. Smatram da je svakom tko ikad upiše post ovdje, na ovom forumu, najveća ljubav- DINAMO. Ljubav je ujedno i slabost, jer nam često otupi osjetila, a istovremeno motiv da se nikad ne predajemo, bez obzira na sve, bez obzira koliko teško može biti. Je li itko od nas trener, neznam. Ali mogu reći ovako: profesor sam u jednoj školi, i dobro znam koliko je teško "hendlati" ekipu od 25 individua. Pritom, vanjski utjecaji utječu na moje učenike više nego ja mislim ili bi to htio. Ja složim koncept, složim "taktiku",mislim to bude izvanredno, a na kraju ispadne kontra. Stavim se u kontekst Jakirovića, mogu samo reći "hvala, bravo i sretno dalje!"...