Vrlo lijepo sumirano. Čisti pokazatelj kako nazovimo ga "kult ličnosti" i razumijevanje psihologije mase mogu unesti pomutnju koja će biti prisutna do dana današnjeg.

Osobnog sam stava da se prosječni navijač Dinama ne bavi niti sa 5% tema o kojima mi ovdje raspravljamo i pokušavamo čitati određene stvari između redova. Takvi su navikli i medijski im je servirano kako je jedino bitno biti ispred tovara i da dok je rezultata na terenu biti će i publike na stadionu. Oni nogomet konzumiraju poput kave u Starbucksu ili Happy meala u Megiću.

Percepcija kluba naše veličine od strane lokalne zajednice pa onda i onog šireg navijačkog puka tema je za razmišljanje ljudima koji trenutno sjede u klubu. Nitko od njih ne očekuje revolucionarne koncepte ali trebamo se na vrijeme odrediti hoćemo li percipirati utakmice našeg kluba kao nekakav event sa naglaskom na prodaju doživljaja ili kao mjesto okupljanja lokalne i šire zajednice gdje je dolazak na utakmicu motiviran pokazivanju pripadnosti jednoj zajednici koja je duboko ukorijenjena u našu svijest i našu naciju.

Zato mi je super što se klub odvažio na reklamu na TV-u i što je slogan ovogodišnje kampanje "Ovdje pripadaš". Važnost članstva nije u benefitima već u osjećaju za pripadnost koji bi nam trebao biti prirodan i logičan te neka vrsta tradicije.

Vrlo zahtjevan zadatak je raditi na ovom segmentu jer su navijači Dinama dugo godina zatrovani medijskim spinovima i utjeran im je strah koji polarizira. Jedni vjeruju u demokratski proces preoblikovanja kluba iz jednog diktatorskog režima u slobodu izbora iz razloga što su isti preko svojih leđa i ugroženog života vodili bitke dok oni drugi slijepo konzumiraju Dinamo kao proizvod ali pod utjecajem dnevno političkih tema i spinova iste koriste za liječenje svojih osobnih frustracija. Takvima nikada u klubu neće ništa valjati i uvijek će kritizirati svaki potez, na tekmu će doći dva puta godišnje ali zato imaju svaki dan gostovanja po društvenim mrežama gdje si daju za pravo etiketirati, kritizirati i pljuvati jer je tako lakše.

Demokracija je ustroj vladavine prava na izbor no da bi bili razboriti u istom trebamo imati osjećaj pripadnosti i afirmativni pristup jer se nitko normalan nebi trebao učlaniti ako ne misli stvarati okruženje pozitivnih misli i nuditi rješenja da klub kojeg voli i čiji je član može ići samo naprijed nikako nazad.

Poraz demokracije u budućnosti za mene bi bila i dalje jedna lista na izborima i ne prihvaćanje promjena. Razlog leži u tome da pozitivna konkurencija tjera postojeće strukture da rade bolje i kvalitetnije kako bi opravdali povjerenje svojih birača.

Ima tu hrpa segmenata na kojima će klub morati poraditi kako bi biračko tijelo bilo što educiranije kako i s kojim razlogom budu nekome dali glas na budućim izborima. Dnevno političkih analitičara i dežurnih komentatora biti će uvijek no vjerujem da njih barem 95% nisu članovi Dinama i da je njihovo djelovanje strogo u virtualnom prostoru.

Nedavno je bila livada između Spartakovog Uniona i Forrest Teama Sparte Prag, s obzirom da to pratiš kakva je pozicija Sparte jer ne vidim da su nešto aktivni tj. djeluju sa malo informacija? Da li su to bivši Prague Boys ili je ovo novo formirana ekipa?

Mali krug velikih ljudi / Na koljena pred nikog nećemo

Sivilo glavnog grada bilo je vidljivo samo onima koji ga nisu gledali kroz ružičaste naočale. Odrastao sam kao i mnogi od Vas na zagrebačkom asfaltu, na kvartu među svojim ljudima i tokom godina odrastanja shvatiš da nisi sam. Postoje još uvijek ljudi kojima je sudbina pri izlasku iz majčine utrobe namijenila put borbe.

Većina ljudi je svoj vikend provodila u blještavilu grada i hrpetini sadržaja koji se tamo nudi, nas nekolicina svoje smo vikende odlučili posvetiti borbi koja nas prati poput najodanijeg psa tijekom cijelog našeg života. Navikli smo mi u životu gubiti i trpiti, dobivati udarce preko svojih leđa zbog tuđih grijeha iz prošlosti no zbog toga smo izgrađeni drugačije, zbog toga smo bili i biti ćemo to što jesmo.

Zapaljena iskra fanatizma na Maksimirskom stadionu bila nam je nit vodilja da se podredimo prije svega kao ljudi a onda navijači višem cilju oslabađanja našeg kluba. Jer za neke je on samo prolazan trend, sjete ga se kada igra velika natjecanja, vole ga i podržavaju kada igra protiv velikana Europe ali za nas je on više od kluba za nas je on personifikacija borbe i teške muke koju smo poput njega prošli i doživjeli katarzu. Put do te katarze bio je popločen "dobrim namjerama" svi su znali što i kako treba samo su zaboravili da se od riječi ne živi, te da se jedino na muci poznaju junaci koji su iste bili spremni pretvoriti u dijela.

Na putu prema stadionu grad živi svojim uobičajenim tempom, svakodnevne obaveze i hrpetina lažnog pomodarskog sjaja kao da ljudima daje lažni štit od vlastite nemoći i nezadovoljstva. Nitko niti ne zna niti ga zanima da nekoliko tramvajskih stanica dalje igra Dinamo na trošnom stadionu.Kažu nije više to to, odustali smo, ne možemo na stadion radi huligana i luđaka ali sve bi to bilo drugačije da imamo komfor, da nema problema i da se borimo sa Realom, Milanom ili Bayernom jer hajduk smo već prerasli. Znamo da ćemo biti prvi znamo da ćemo biti bolji od tovara i to je nama dovoljno.

Svi oni koji nisu gledali na stvari poput većine u našem gradu smatrani su "neprilagođenima" i pokušalo ih se svesti na margine društva. Nikada neću zaboraviti kada su me poznanici iz osnovne sreli u tramvaju i dotakli smo se teme navijanja i uopće odlaska na stadion, u nekoliko izmijenjenih riječi nazvali su sve one koji zahtjevaju neke promjene za boljitak budalama. Glasno sam im poručio da sam ja jedan od tih budala i to ponosna budala ali u mome srcu nije bilo povrijeđeno ništa jer većina nije htjela razumijeti niti ima kapacitet shvatiti kako je to kad vikendom u našoj drugoj kući Sjeveru imaš svoj "Mali krug velikih ljudi".

Nismo se znali možda točno u srce niti se poznavali na formalnoj razini ali tih tmurnih godina hodajući kroz svoj Zagreb shvatio sam da nikad nisam sam i da moji suborci sa tribine čine jednu specifičnu grupu ljudi gdje smo na ulici komunicirali sa pogledom, osmijehom ili onim prijateljskim pozdravom "Bok'!

Bila mi je iznimna čast tih godina biti svjedokom/sudionikom jedne od najvećih borbi za ono što naš klub predstavlja danas. Unatoč svemu još uvijek trajemo, preživio sam degradaciju kao građanin ovog grada, nadobudne pametnjakoviće koji su zazivali Margaret Thatcher dok su mi školski sendvič zaplijenili kao da je bacač granata, stavljanje na crnu listu jer se tako nekome prohtijelo, ismijavanje od strane ljudi koji su odabrali biti poslušnici i skupljali nečije mrvice, većinu tekmi nisam nikada bio siguran hoćemo li uopće biti pušteni na istu a da bi se tribini uopće pristupilo čekale su me metalne ograde koje su više davale dojam logora a ne nogometnog stadiona.

Hvala tom Maksimirskom logoru jer nas je sve na neki način ojačao da budemo generacija navijača koja će misliti svojom glavom i koja razumije što znači imati čistu tribinu i navijačku grupu. Taj period mog životnog sazrijevanja pomogao mi je da shvatim da na koljena neću pred nikoga jer svatko onaj koji ima čisto srce ima i obavezu pružiti svoj obol u stvarima koje nadilaze njegovo vlastito postojanje. Da taj mračni period ima svoju reprizu, a nadam se da neće, opet bi bio uz svoju braću jer ako ja neću i ti nećeš e onda sami sebi kopamo duboku jamu vlastitog samouništenja.

Živjela ljubav i hvala svim mojim Dinamovcima i Boysima (znam da hejtate naziv Blubači) jer je ova subkultura meni bila jedno od najboljih perioda moga života i mladosti. Proslavimo tih velikih,ponosnih i glasnih 40.godina onako kako samo mi to znamo!

Loud and Proud snc.1986!

Prošla mi je uplata i aktivna mi je digitalna članska no zanima me kada bi okvirno ona fizička mogla biti poslana na moju adresu?

Globalizacija bi vrlo lako mogla biti pogubna za države poput naše. Danas moped sutra možda neki ured.

Momčino čuvaj svoje zdravlje i nemoj si dopustiti da ti nekakvi internetski mamci i maliciozno usmjereni postovi pokvare dan ili ulazak u godinu.

Dinamo to smo MI, a mi smo HRVATSKA!

Maliciozno usmjerene tvrdnje koje su prožete povijesnim činjenicama koje se opet maliciozno vade iz konteksta na početku godine u kojoj se nadamo novom naslovu prvaka, još jednoj punoj dvorani i osmijesima na članskom danu pokazuju tu jednu sebičnu potrebu staviti sebe u nekakav centar pozornosti a sve druge koji misle ili djeluju drugačije obezvrijediti i staviti u nekakvu ladicu.

U jednom od svojih prošlih postova pisao sam o zmiji polarizacije koja nam truje narod i truje našu mladost kojoj smo u nasljeđe ostavili slobodnu, nezavisnu i demokratski ustrojenu Hrvatsku koju nismo dobili putem pera kao mnoge nacije u Europi već smo se za istu izborili krvlju i mačem, slikovito rečeno.

Ova rasprava i hrpetina postova na jednu otrovnu strelicu pokazuju koliko ljudi drže do svojih načela i uvjerenja ali isto tako koliko su spremni argumentirano i civilizirano raspravljati o navedenoj temi. Smatram kako su pojedini pojmovi, povijesni događaji i nedavne aktualnosti razina priče za nekakvu javnu tribinu ili okrugli stol, a ne za forum koji je namijenjen nogometnom klubu koji je od svog osnutka na trnovitom putu lijepih želja a neki bi najsretniji bili da nije preživio niti doživio transformaciju u klub svojih članova. Klub svojih članova, klub svoga naroda i klub svih onih koji prije svega razumiju što on znači za nas Hrvate i da je oduvijek bio ono što on jest u svojoj esenciji, gospodski klub borbenoga duha koji je kroz cijelo svoje postojanje sanjao Hrvatsku!

Sanjao je domovinu u kojoj ćemo svi biti jednaki pred zakonom, u kojoj ćemo svi slobodno ispovijedati svoje Hrvatstvo, domovinu u kojoj se neće gušiti građanske slobode i ljudska prava i domovinu u kojoj će se borba na terenu odvijati između naših klubova van svake regije i regiona u koje nas se uvijek pokušavalo svrstavati.

Žalosno je da su neki od Vas početak godine iskoristili za trljanje soli na ranu ljudima koji ne misle poput Vas, ljudima koji žive emociju Dinama i ljudima koji su poput istog tog Dinama propatili od režima bivše države Jugoslavije. Ako Vam nešto smeta i imate konkretne dokaze za nešto postoje institucije ove države koje su demokratskim putem ustrojene da odrađuju svoj posao, ako Vam smeta određena grupacija ljudi i njezini stavovi manite se tipkovnice i suočite se uživo sa njima. To je sve demokracija to je sve sloboda.

No to se sve konzumira na jedan licemjeran i jadan način gdje se vlastiti grijesi ispiru bacanjem blata na druge, metenjem problema pod svoj debeli tepih grijeha iz prošlosti. Vaši lažni dobronamjerni savjeti, skrivanja iza tastature i piskaranja po forumu doprinose kreiranju javnog mijenja kod navijača Dinama i sad kad netko ovo čita dobiva sasvim jedan uznemirujuć kontekst i sadržaj koji je nazovimo ga "instagramičan" i pali društvene mreže. Postoji kod navijača Dinama vjerujem nas velika većina koji imamo zdrav razum, iskrenu emociju, čist obraz i srce te se nećemo dati atmosferi straha i atmosferi pravdanja kome pripada naš klub i naš grad.

Za mene osobno postoji samo majka Hrvatska i Dinamo kao njezino najbolje dijete, Vi koji ovo čitate ne želim da zbog otrova jednog posta iz sebe izvlačite najcrnje emocije niti se uopće trudite na jedan bait tj. internetski mamac dočaravati da li je netko u pravu ili nije. Tribina je svoje rekla na način na koji je smatrala da je to prikladno netko će se sa time složiti netko će biti protiv, smatram da svaka akcija ima svoju reakciju a poruka na Loksi je bila reakcija.

Moji Dinamovci veselimo se godini ispred nas, čeka nas puno posla i nadam se veselja jer kako pjesma kaže "Poslušaj nas čovječe iz svečane lože, nama nitko Dinamo uzeti ne može" !

Nova godina je još jedna prilika da se demokratski ustrojen klub fokusira na segmente koji su ključni za njegovu egzistenciju. Tu svakako mislim na nogometne i poslovne ciljeve koji neće biti motivirani političkim usmjerenjima i propalim ideologijama.

Dragi Dinamovci vjerujem da ćemo ove godine povećati broj naših članova, da će izgradnja Kranjče teći prema planu a naši dečki pokazati hrabriju i odlučniju igru kako i dolikuje veličini i statusu našeg kluba. Želim nam osvajanje naslova prvaka i bolje igre u Europi jer nebeska momčad koja je kroz povijest uz nikakve uvjete motivirana samo nogometom i čašću što brane boje našeg kluba i voljene nam Domovine ostvarila ogromne uspjehe to zaslužila!

Imam malu kolekciju Dinamovih dresova pa me zanima kako ih zaštititi i gdje ih držati?
Trenutno su na vješalicama u ormaru.

Ugovori sa proizvođačem klupskog asortimana očigledno imaju neke stavke koje su povezane sa očekivanjima ali ono najvažnije veličinom tržišta na koje se proizvod plasira. Zbog toga su količine procijenjene na određene brojke i napravljena je zaliha istih.

Konkretno što se tiče 4.dresa to je prvi proizvod na kojemu se napravila svojevrsna posveta najvjernijim navijačima i kao takav je sigurno bio najtraženiji proizvod nakon dugo godina. Tko je reagirao na vrijeme ugrabio je dres, čak i onaj loš marketinški potez snižavanja cijene nakon jednog dana gdje je ekipa masovno otkazivala narudžbe ili odbila paket poput mene nije narušio stanje jer je brojeva poput L i XL bilo još nekih 2-3 tjedna poslije toga.

Živimo u svijetu konzumerizma no nogometni klub trebamo prestati percipirati kao Temu, a demokraciju kao sustav u kojemu smo mi za svojih 20 Eura Faraoni a ljudi koje smo izabrali robovi u izgradnji Piramida...

Da, pa da nam tovari provale u iste i imaju kaj pokazati kao trofeje popraćene domišljatim porukama na razini pjesnika amatera.

Šalu na stranu super ti je prijedlog :smile:

Društvo u kojemu smo već dugi niz godina izgubili moralni kompas i koje počiva na nepotizmu i korupciji, iz dana u dan tone sve dublje u močvaru vlastitog samouništenja.

Polariziranje je česta pojava s kojom se najlakše skreće sa stvarnih poteškoća svakodnevice života u Hrvatskoj. Kao narod koji je svoju slobodu i egzistenciju ostvario natopljenom krvlju naših hrabrih heroja u našim srcima još uvijek tinja ljubav za ono što su naši pradjedovi sanjali, a naši očevi i djedovi ostvarili. I da to je jedna emocija koju oni koji ju nikada nisu imali ne mogu razumjeti. Za njih je ova država početak kraja neke njihove utopije, utopije o bratstvu i jedinstvu, potlačenosti i vjernosti mašineriji koja određuje kako ćeš disati i što ćeš misliti.

Kroz našu slavnu povijest možda jesmo bili iskorišteni za tuđe interese, savršeno topovsko meso za obranu Europe no nikada nismo zaboravili tko smo i što smo. Ideju Hrvatske smo poput baklje otpora nosili kroz sva teška vremena i nikada nismo bili ničiji robovi. Robovi smo samo vlastite zarobljenosti u polarizaciji koja traje do dana današnjeg.

No kada je glavna struja informiranja ljudi ohrabrivanje obezvrijeđivanja države Hrvatske, poticanje borbe protiv imaginarnog fašizma i pozivanje na ljudska prava i slobodu izbora dok se paralelno isto guši i brani drugačije mišljenje, e tada je sasvim normalno da se stvara struja koja prkosi. Ona prkosi samo zato jer ne može postojati višestruko tumačenje zakona. Ako smo pravna država, pred zakonom ćemo biti jednaki ali da bi bili jednaki trebamo prekinuti svaku vezu i reminiscenciju sa obje mračne epizode naše povijesti. Dok god će se tolerirati i gurati samo jedan narativ kao ispravan oni koji su pobornici drugog biti će isprovocirani i reagirati će na ovakav način.

Čovjek u svojoj naravi očigledno ima ono nešto sebično ali u našoj državi tokom tih 90-ih stvorili smo nešto što je potkopano takvom sebičnošću a treba biti stavljeno na pijedestal kao temelj našeg postojanja. Zato je moja poruka da u sebi kojeg god svjetonazora da jeste, Vi koji ovo čitate maknete mržnju i sebičnost iz svojih srca i usmjerite je u demokratsku i nezavisnu republiku Hrvatsku kao zajedničku državu svih nas. Nadam se da će nove generacije pronaći dovoljno ljubavi i snage u sebi da zakonski uredimo svoju državu u kojoj će nam fokus biti na međusobnoj solidarnosti, brizi za svakog od naše braće i sestara dok ćemo slavljenje različitih kresova, mahanje zastavama propalih ideologija i klicanje pokliča ostaviti u ropotarnici povijesti za koju se nadam da se neće više nikada ponoviti.

Previše smo životima platili ono što danas imamo. Osvrnite se oko sebe i otvorenog srca usudite se prepoznati ostarjele dječake i djevojčice koji noćima liježu sa traumama koje nisu sami birali. Možda upravo jedan od tih sjedi u Vašoj kući nasuprot Vas, možda skuplja boce po kontejnerima, možda uz bocu konjaka i repetiranim pištoljem razmišljanja o suicidu. Shvaćate li da Vaš trenutni komfor proizlazi iz nečije najdublje traume i strahota koje je prošao u obrani naše domovine. Otvorite srce i preuzmite odgovornost za ono što je krvlju plaćeno, polarizacija je samo otrovna zmija koja Vam zarobljava srce.

Iznad svih Hrvatska, iznad svih ljubav prema Hrvatskoj!

Bio sam danas i ostao ugodno iznenađen. Prije svega mladi ljudi koji tamo rade odgovorili na sva pitanja, pitali me za pomoć, veseli i nasmijani.

U dućanu sviraju naše navijačke pjesme dok je roba posložena na vješalicama ili na postolju koje imitira komad tribine. Najviše mi je izmamilo osmijeh na lice kada sam među robom ugledao naljepnice od grupe i nekoliko stolica sa stadiona.

Ponuda je trenutno super, znači ima svega od upaljača, bilježnica, retro lopti, plišanih Plavko lutaka, Maksimir 3D puzzle, autobus i ono najbitnije ima dosta veličina svih dresova uključujući i onaj navijački 4.dres.

Ostatak prostora je dječja igraonica i u nju se ulazi kroz crni brojač ili ti popularni Kentaur što daje još jedan štih stadionske atmosfere. U samom dućanu sa desne strane aparat za sokove a nasuprot vitrina sa nekoliko pehara i starom old school loptom sa tekme slavne generacije protiv Celtica.

Sve u svemu odlično osmišljeno i vjerujem da će biti dobra posjećenost jer i na Zapadu grada Plava Vojska vlada!

Puno se ovdje nakupilo frustracija s obzirom da smo zapali u niz slabijih rezultata od očekivanog. Svatko od Vas pronaći će neki svoj razlog zašto je nezadovoljan i forum je mjesto gdje se to može izreći.

Tako je po pitanju našeg Dinama pogled na situaciju uvijek bio iz dva kuta. Prvi kut je onaj nogometni gdje su godine rezultatskih uspjeha u HNL-u stvorile mit o nepobjedivom šampionu dok smo europske blamaže gurali pod tepih ili im nismo pridavali veliki značaj. Zbog tiranije i lošeg upravljanja klubom vrhunac rezultatske ekstaze bile su nam uglavnom pobjede nad hajdukom dok smo na europska natjecanja gledali kao nagradu jer nije bilo bitno koliko je na semaforu već smo se zadovoljili mrvicama da smo u grupi sa "velikanima" poput Reala ili Lyona. Tada smo zaslijepljeni klicali "Messi" Ronaldu na Maksimiru i rugali se u kancerogenim bespućima društvenih mreža kako mi budemo ugostili Reala dok tovari budu zapopevali sa svojim klapama. Dežurni nogometni znalci tražili su ispunjenje svojih fiksacija kroz spektakl i lažni sjaj Lige Prvaka na derutnom stadionu na kojemu ljudi koji stvari gledaju iz drugog kuta bivaju protjerani i vode neku svoju borbu koju je malo Dinamovaca kužilo.

No svaki pogled ima tu svoju drugu idealističku stranu koja u našem slučaju 15 godina nakon dobiva svoje početne konture vizije koja će se nadam se ostvariti za nekih 10 tak godina. To su mali koraci u kojima da bi hodali uspravno budemo pali još barem sto puta. Draž svega toga je da ne prestajemo vjerovati u naš klub i da kročimo trnovitom cestom znajući da ćemo kad tad ugledati svoje svijetlo na kraju tunela. Takav pogled je onaj iskreni navijački koji naš klub drži na životu jer da nismo u njega vjerovali, danas nebi imali pluralizam mišljenja već samovolju jednog čovjeka.

Za tu drugu stranu zauvijek će igrači i uprave prolaziti jer nikada se njihov pogled i emocija nisu ravnali po prezimenu na dresu, broju osvojenih trofeja i rezultatu na semaforu već shvaćanju da simbol našeg grada i države pripada onima koji će ga voljeti i podržavati u dobru i zlu.

Društvene mreže kao medij služe za socijalizaciju i dijeljenje informacija. Takva konstatacija sama po sebi bi bila u redu da te aktivnosti provode razumni ljudi. Nažalost moderno doba navijaštva sa sobom povlači komunikaciju kroz te mreže gdje se svakome nudi prilika da se prikazuje onako kako on to želi.

Subkulturu koja u sebi posjeduje elemente odbacivanja mainstreama i ponosi se sa time da si drugačiji od drugih, internet je doveo u stupanj novih pojava od kojih su mi najsmješniji tzv. Navijači influenceri i redovni punitelji inboxa brojnih navijačkih stranica. Takve stranice prosperiraju od lajkova i komentara ljudi koji velikom većinom nemaju veze sa navijačkom subkulturom. Način života postao je poligon za kreiranje lažne slike i bildanje vlastite reputacije i zloglasnosti.

Propaganda je danas vodeći pokretač i kreator iskrivljenih vrijednosti dok se navijaštvo prostituira za koji lajk više.

Svatko tko je imalo bio u "priči" razumijeti će da ovakve akcije nemaju nikakvu vrijednost, zastave ovakvog tipa koje ne predstavljaju našu grupu dio su šireg problema o kojima diskutiramo već godinama. No danas svatko može printati zastavu na štandovima diljem Hrvatske navijačkih obilježja more po štandovima i to se teško može iskorijeniti.

Bitno je raditi na prevenciji kao što je akcija zamijene navijačkog šala sa placa, isto tako glavni medij informiranja su službene telegram grupe, u konačnici otvoreno pitati i razgovarati sa relevantnim ljudima iz grupe. Barem ova moja generacija koja je bila na braniku borbe za demokratski Dinamo je otvorena po tom pitanju pa i ovaj forum je dobro mjesto za početak jer je osmišljen da poveže sve nas koji iskreno želimo dobro Dinamu!

Ova akcija je jedna velika navijačka sramota iz razloga što ozbiljne grupe ne djeluju na ovakav način. Još jednom su pokazali komplekse manje vrijednosti i ovo je uz bok onom lažnom transu "BBB Sisak" koji su prikazivali kao trofej.

Vama mladim navijačima poruka da se informacije o navijačkom životu konzumiraju sa oprezom i da su jedini relevantni izvori službeni kanali naše grupe. Takodjer svoje poglede na navijački svijet najbolje ćete definirati aktivnom konzumacijom istog, na ulici na tribinama ne u WhatsApp grupama i tzv. Huliganskim stranicama.

Osjećaj zadovoljstva u srcu, osmijeh tijekom transa Sjevera i sreća nakon utakmice kada svoje dojmove iz prve ruke podijeliš sa svojom braćom sa tribine vrijede više od stotinu lajkova ljudi koji samo misle da razumiju nešto ali zapravo žalosni i nesretni sami sebi daju na važnosti u virtualnom prostoru koji niti živi niti osjeća.