I mora se priznati, srbi su uvijek bili ispred nas kada su u pitanju umjestnosti, ponajvise film i glazba. (izuzevsi nekog novog vala). Tako su i njihove zabavne 'kvalitetnije' od nasih, i ima ih daleko vise — jedan u nizu
Za film se mogu složiti, mada smo se i po tom pitanju smjenjivali u određenim razdobljima. Percepcija o nenadjebivom srpskom filmu živi iz i od 90ih, jer prije toga se 40ak godina film nije doživljavao ni srpskim ni hrvatskim, nego, "domaćim" (jugoslavenskim).
Kada je film postao srpski, odnosno hrvatski, razlika je bila nebo i zemlja, ne zato jer je to "uvijek bilo tako", nego jer su se naši filmaši uhvatili državotvorstva i radili preglumljene, prepatetične pamflete, a ne filmove. Nešto tipa Dara iz Jasenovca, ali malo lošije.
Kasnije je snimljeno dosta dobrih i srpskih i hrvatskih filmova, ali na tako maloj sceni, kakva je filmografija hrvatska ili srpska, dovoljno je imati jednog kvalitetnog i plodnog autora, kakav je npr. Dragan Bjelogrlić i eto ti supremacije..
No, ajde, da ne kompliciram, neka bude da Srbi snimaju bolje filmove, vjerojatno bismo svi lakše nabrojali veći broj dobrih srpskih, nego hrvatskih filmova ma koliko mislim da stoji sve što sam gore napisao.
Druga je stvar glazba.. Prvo, kad je o filmu riječ, postoji tu neka kanonska estetika, zna se što je dobar film čak i ako ne voliš žanr. I dobre su šanse da ćeš pogledati i neki jebeni ratni film, iako inače voliš komedije.
Kod glazbe baš i nije tako. Nju slušaš ili ne slušaš, sviđa ti se ili ne, a rokere obično ne zanima estetika i kvaliteta techna (to je samo primjer, da se sad ne javi roker koji baš jako voli i dobar techno - mada ja takvog nisam upoznao, ne znači da ih nema).
Kaj hoću reći.. da je o "kvalitetnoj glazbi" puno nezahvalnije govoriti, nego o "kvalitetnom filmu".
Ali ajde da i to zanemarimo (premda je dobro imati na umu).
Reći da su Srbi uvijek bili ispred nas kad je u pitanju glazba je baš glazbohuljenje.
:) Naravno da imaju izvrsnih autora i bendova i pjevača, kao što ih imamo i mi, u različitim žanrovima i epohama, no kad podvučeš crtu ne znam po kojem to kriteriju i u kojem to "filmu" su Srbi u regiji poznatiji po dobroj (uz sve ograde za koje sam gore naveo razloge) glazbi.
Jedino u čemu prednjače (a to se recimo dobro vidi na filmu) je izostanak inhibicija. Manje glumatanja, preseransa, umatanja i skrivanja. Kad je šund, onda je autentični šund i zato narodnjaci, po meni, tako dobro prolaze kod nas.