ljudi traže vanjske razloge za neuspjeh kako bi ga opravdali jer je puno lakše nositi se s neuspjehom ako te netko sjebao, nego ako si se sjebao sam. E pa sjebali smo se sami, nema tu neke velike urote. I sami ćemo se iz toga morati izvuci. — Bosskovitz
Hrvati od svih naroda u EU, nakon Bugara, najviše daju na važnosti "sreći" kao faktoru uspjeha.
Ništa trud, ništa zalaganje, marljivost, talent, intelektualne i kognitivne sposobnosti, ništa ustrajnost. Sreća. I, dakako, nesreća u suprotnom.
Tako kažu istraživanja.
Slično po meni vrijedi i za druge vanjske faktore, povrh sreće, koje pojedinca (i klub za koji navija) onemogućuju da ostvari svoj cilj.
Za pojedinca su krivi HDZ ili komunisti, Srbi ili Hercegovci, ali netko sigurno jest. Za klub su krivi HNS i mediji, a za neuspjehe djeteta u školi krivi su sustav koji ga ne razumije i učiteljica koja ga mrzi.
Da, pojednostavljeno. I da, ne živimo kao Pale sam na svijetu, nego u nekom društvenom kontekstu koji može biti i jest neidealan, koji može otežati, koji može postavljati prepreke i ne podržati adekvatno. Sve ovo gore i nekim slučajevima može u nekoj mjeri, za potrebe primjera, biti istina.
Međutim, doslovno ništa, nulu, neće donijeti konstatiranje iznova i iznova da svijet i okolnosti nisu savršeni. Ili da sustav preferira nekog drugog, a ne mene, moj klub, moje dijete, mog prijatelja, nećaka ili tetku.
Jedino što pomaže, uvijek, beziznimno pomaže, je sabrat se, posložit, izanalizirati što JA (ne ja kao Neki tip, nego svatko za sebe) mogu učiniti ili sam mogao učiniti pa da iz toga nešto naučim i primijenim drugi put u sličnoj situaciji.
Što mogu promijeniti?
Što mogu prihvatiti, a gdje mogu djelovati?
Gdje sam spreman napraviti prilagodbu sustavu, a da ne izdam sebe i svoj integritet, a gdje ću ga djelovanjem malo po malo mijenjati koliko je u mojoj moći?
Gdje su mi i tko su mi saveznici u tom procesu?
S kime računam, a koga se čuvam?
Što mi je prvi korak, drugi, a što ću potom?
Što ako pođe opet krivo, imam li plan B, C?
Jesam li donio najracionalnije odluke u danim okolnostima?
Ako nisam, što sam naučio?
Jesam li dao sve od sebe?
Ako nisam, jesam li spreman davati sve od sebe ubuduće?
Malo sreće, malo vanjskih faktora, a uvijek i svugdje najviše nas.