Ok, hvala ti. Znači pad vrijednosti većine kompanija u svijetu u zadnjih mjesec dana je fatamorgana. Valamar u biti vrijedi kao i kad su turisti dolazili u Hrvatsku.

Sudjelovanje člana na skupštini udruge je stvar dobre volje svake udruge.

Sudjelovanje dioničara na Skupštini d.d. je zakonska obveza dioničkog društva.

Jesi čuo za koronavirus?

Članski model bi trebao biti ili "jedan član jedan glas" ili ništa. Svi punoljetni imaju 1 glas i doviđenja.

Ako imamo rangiranje članova prema stažu ili prema članarini koju uplaćuju, to je onda u praksi dioničko društvo samo "dionice" nisu uloženi novci nego su "dionice" staž ako se glasovi ponderiraju prema stažu. U slučaju da član koji plaća višu članarinu ima veće pravo glasa ne vidim razliku u odnosu na d.d. gdje se glasovi ponderiraju ovisno o uloženom kapitalu. To je čisti čisti d.d. samo se tako ne zove.

Otkada je ljudi ima manipulatora i manipuliranih neovisno o ustroju. Perez je 2012. uz pomoć članova promijenio Statut kako bi za kandidaturu za predsjednika Reala bilo potrebno biti 20 godina član Reala. Znači neki super uspješan ili pametan 30godišnjak ne može biti predsjednik nogometnog kluba samo i isključivo zbog godina. Da me se krivo ne shvati nemojte me uzimati za riječ kad se radi o konkretnim osobama jer znam da pojedini ne vole ni jednog ni drugog nego govorim općenito, ali recimo Mate Rimac ne bi mogao biti predsjednik Dinama, a Miroslav Rožić bi mogao. Ne kužim čemu uopće takav ustroj. Dotaknut ću se i Hajduka jer moram kad se radi o modelima. Njihov uvjet da predsjednik kluba mora imati završen fakultet je jedan od primjera budalaština kakve su u stanju ljudi uvesti u sistem izbora. Ajmo reći da su i oni to napravili u najboljoj namjeri. Znači Steve Jobs ne bi imao kompetencije za biti predsjednik nogometnog kluba, ali recimo Ivan Kos je kandidat taman po mjeri.

@Tradicija bunta je super primijetio da je upravo suludo koliko nogometni klubovi ulaze pod kožu ljudima. Da ga citiram, koja to kompanija ima takve sulude obožavatelje koji su u stanju danonoćno bildati "brend" bezbrojnim akcijama svakoga tipa, crtati grafite i murale, putovati po cijelom svijetu i na kraju krajeva volontirati na način na koji i ovdje volontira svatko od nas. Ljudi su stvorili čitav medij o Dinamu iz čistog entuzijazma, promoviraju dolaske na utakmice i kupnje suvenira iz čiste ljubavi. Zato je jasno da je Dinamo kao i svaki nogometni klub sa tolikim brojem navijača puno više od bilo kakve kompanije.

Moje generalno mišljenje o ustroju kluba kao dioničkog društva se temelji(lo) na par premisa:

1. dioničarima direktor ne može pred nosom krasti kao što može članovima udruga
2. svaki dioničar može doći na skupštinu i postavljati pitanja
3. da je Dinamo bio d.d. kad je napravljen Modrićev transfer, na skupštini dioničara 2009. bi netko pitao "pa jebemu mater, reko si da je transfer 21 milijun eura, di su pare?"
4. Mamić je doktor za udruge kao što je bio i Hanžeković.

Političke stranke su udruge i kad bi netko zbilja htio napraviti Zakon o udrugama u cilju sprečavanja manipuliranja imovinom Udruge, prvo bi se to odnosilo na političke stranke. Moj je zaključak da se iz Udruga može krasti koliko ima za pokrasti i "jedino" je stvar dobre volje da li će ovlaštene osobe to raditi.

Vezano za ovu procjenu koliko Dinamo vrijedi, trenutno ne vrijedi NIŠTA. Nema materijalnu imovinu. Ima nematerijalnu imovinu - hrpu dugoročnih Ugovora koji su ogromna obveza, a čitav sistem na kojima je Dinamo temeljio prihode je upitan. Sav prihod baziran je na inozemstvu - UEFA + izlazni transferi. UEFA će vrlo vjerojatno smanjiti i broj utakmica i naknade za sudjelovanja u natjecanjima i ovo je idealan moment za uvođenje Superlige. Samo da podsjetim da je predsjednik Juventusa prije koronavirusa izjavio da ne želi jednu Atalantu u LP, kaj tek onda misli o Dinamu. A mediji su za širenje koronavirusa apsolutno ključnim proglasili utakmicu Atalanta-Valencia i nisam primjetio da se toliko piše o utakmici Liverpool-Atletico koje je igrana tjedan dana kasnije i gdje je Diego Costa "kašljao" na novinare.

Vezano za sudjelovanje na Skupštini, tu se radi o svakome od nas pojedinačno. Zato velim da je kod Udruga jedino ispravno 1č1g bez iznimaka i privilegiranih. Osobno, što iz nekih uvjerenja što zbog nekih drugih stvari na kojima radim nisam bio član FD, ali kad sam vidio da je Skupština izborna i da se kandidiraju ljudi koje poznajem i da se kandidiraju baš zbog FD kao projekta kojem se želi posvetiti totalno neovisno od situacije u GNK, dobio sam poriv učlaniti se i sudjelovati na Skupštini. Tako da vjerujem da bi i te kako bilo kandidatura kad bi GNK organizirao izbora na tom principu. I da bi se i članovi angažirali u sudjelovanju na Skupštinama, pogotovo izbornima. Vezano za samo glasanje na bilo kakvim izborima, ljudi su skloni glasati u čoporima i ne žele da se njihovi glasovi rasipaju. Tako da je odluka na svakome pojedinačno. Da li bi se netko na takvim izborima priklonio "ekipi" koja bi rekla "glasa se za Peru ili Štefa" kao što stranačke mašinarije funkcioniraju ili bi glasao po svojem uvjerenju,svaki član bi trebao odlučiti za sebe. Ne veli se bezveze "kud svi Turci, tud i mali Mujo".

Kao svjedok Dinamove povijesti zadnjih 40 godina, u svakom slučaju je imperativ imati korektiv odnosno sustav koji kontrolira menadžment kluba strogo i to na vrlo frekventnoj razini. Nema tu prostora za petoljetke i onda se stvara disbalans između potrebe svakog projekta za vremenskom varijablom i s druge strane zlouporabe koji su ljudi koji imaju moć dugo vremena u stanju napraviti.

Ista Dinamova revija, kolovoz 1983. Ona čuvena fotka Boban, Prosinečki koja je obično izrezna. U Kranjčevićevoj.

Idealno vrijeme za čitati stare Dinamove revije.

05.08.1983. Intervju sa svjedokom osnivanja Dinama nakon gašenja zagrebačkih nogometnih klubova 1945. i strijelcem prvog gola Ivicom Medarićem.

Neće biti neka velika pomama za Bjelicom, ne brinite. Jedan Pavel Vrba koji je imao itekakav uspjeh sa Plzenom i Češkom trenira sad Ludogorec. — marcio amoroso

Nepopularno mišljenje:

Pavel Vrba, Plzen i Ludogorec su rezultatski svemirski brod za Dinamo.

Plzen je 5 puta, a Ludogorec 4 puta prezimio u Europi u istom periodu u kojem je Dinamo prezimio jedanput, a to jedno prezimljavanje se tretira postignućem poput slijetanja na Mjesec.

Došlo je nekoliko, očigledno Dinamovih navijača, sa zapadne tribine prema jugu, par očeva s djecom i viču klinci Petkoviću i Kandzioru da ima bace dresove, trebali su dati njima. Nisam ni skužio kaj se dogodilo sa Stojanovićem, velim Kandzioru “daj djetetu dres”, a on veli “ne smijemo davati dresove”. Valjda u kurcu od toga kaj se dogodilo Stojanoviću. Trebali su njima baciti dresove.

Bok, par fotki sa derbija...

Ajde pliz tri dobitnika neka odaberu od ovih fotografija.

Možete ih očekivati izrađene u recimo 7 dana od trenutka kad mi i pošaljete koje želite.

Iznimno u siječnju, ne mogu ih poslati prije 13.01. jer me nema u Zagrebu.

Poštarina je na mene, ali nisam nikada taj format slao poštom pa ne bi bilo loše da se dogovorimo gdje ih i kada preuzeti.

Izbor je malo šaren, stavio sam samo Bjelicu i Oršića kao najboljeg igrača ZD i fotku momčadi od fotki koje nisu vezane za tribinu jer su meni osobno najbolje fotke tribine, ali ako želite da malo prokopam ili netko od vas trojice ima želju Livakovića, Petkovića ili Božice Barišić javite...

tako ispada da je mamićeva agencija bila ključni problem u cijeloj priči što nije do kraja istina. To je bio samo jedan od uzroka. — Tradicija bunta

Što se mene tiče Mamićeva agencija je i te kakav problem i radi se o višestrukom sukobu interesa.

Ne radi se samo o financijskom sukobu i interesa nego i o sukobu interesa pri postizanju rezultata nogometnog kluba kao takvog.

Financijskim rječnikom Mamić je i fond manager i broker istog tog fonda. Kao fond manageru mu je u interesu da fond (Dinamo) bude stabilan i ajmo reći da je tu poduzeo sve institucionalne i vaninstitucionalne metode za postizanje tog cilja.

Kao brokeru u interesu mu je da njegov fond koji mu je ujedno i klijent ( Dinamo) non-stop i bez prestanka trguje. Njega ne zanima da igrači imaju kontinuitet u klubu niti da momčad raste. Igrače kojima su ugovori isticali za 3-5 godina prodavalo se samo tako. Jer je čovjek u duši broker i jer želi svoju proviziju. To je u direktnom sukobu sa postizanjem adekvatnih rezultata jer je sastavni dio rezultata kontinuitet u sastavu i sustavu igre. To nije ostavilo posljedice u HNL-u, ali je itekako osramotilo klub u Europi. Tu se ispoljava njegova brokerska duša koja mu ipak govori da mu se jebe za klijenta (Dinamo) ako on može napraviti dobar deal s kojim se može kurčit.

Taj dio suioba interesa nije dovoljno naglašen, a tu se jednostavno radi o logici nogometne igre. Nije Ferguson s Utdom osvojio sve živo zbog toga jer je uzimao prvi pick na nogometnom draftu nego zato jer je kičmu momčadi čuvao i svako malo ju začinio igračem koji mu fali.

Najbolje od svega je da sam Zdravko to i te kako razumije jer je Dinamo itekako imao solidan period bez prodaje igrača kad se igralo dobro i ostavljalo solidan dojam u Europi, a to je bilo u periodu kad mu je brat bio trener.

Zato ga toliko i jebe reprezentacija i zato se svadjao sa svima ne bi li ubacio Ademija, Ćorića, Antolića ili Benkovića u reprezentaciju. Reprezentacija je najbolji dokaz koliko je bitan kontinuitet momčadi jer oni toliko dugo igraju zajedno da uopće ne bilo bilo nepravedno da je Čačić s tom momčadi bio prvak Europe ili Dalić prvak svijeta.

Pressice su posljedica toga - stalno želi trgovati i kad treba i kad ne treba kako bi uzeo nešto za sebe i kako bi isti ovi novinari koji danas Bjelicu, sutra Gvardiola, preksutra nekog sasvim sedmog servilno pitali što misle o Mamiću jer su i novinari i on jedni drugima potrebni.

Tako se pravda Bjelicu jer eto, ima on svoje gazde, to mu je kruh, pa se pravda igrače, zaposlenike jer eto, da si ne sjebu karijeru i poslove. — Tradicija bunta

Uopće ne pričam o karijeri kao novcu nego karijeri kao pozivu. Bjelica bi možda ovakav ugovor imao i u nekom drugom klubu, ali je Dinamu imao priliku napraviti:

1. Povijesni iskorak za klub - to je i napravio.
2. Doći na mapu poželjnih trenera jer je napravio rezultat “against the odds”.

To je rezultiralo činjenicom da je predavao na Barceloninom innovation hubu što je fina referenca.

Dakle, govorim samo o izazovu kao takvom. Izazovu za situiranog čovjeka. Jednom Bjelici sigurno nije egzistencijalno bitno trenirati Dinamo, ali mu je bitno zbog reference treniranja najjačeg hrvatskog kluba i vlastite ambicije.

I ono što sam htio reći je da takvih šansi neće imati 10 jer nije Kruno Jurčić.

Znači rezon mu je bio “mogu biti trener Dinama sada uz rizik da me proglase Mamićevim potrčkom” ili se možda Mamića makne za 10 godina pa će možda biti neki novi gazda kluba koji će me pozvati na mjesto trenera Dinama. I možda ću biti živ i zdrav pa to doživjeti. Pojednostavljeno, bilo mu je za odlučiti da li želi biti trener Dinama sad ili nikad.
On definitivno nije trener Dinama jer “navija za Dinamo od malih nogu”, definitivno čak ni ne njeguje stil igre koji se meni osobno svidja, ali mu definitivno skidam kapu kao osobi koja je cijeloj javnosti pokazala da Dinamu za rezultat treba Trener, a ne Mešetar.

Mogli bismo raspravljati o tome što bi trebali govoriti igrači i treneri, ali naš pogled kao navijača/članova/zanesenjaka/ludjaka na temu nije ni izbliza isti njihovom.

Vlatka je i rekla u intervjuu “znala sam da ćete me pitati za Mamića, jedino vas to i zanima i to se mora provući kroz svaki intervju.”

Novinarima Mamić fali ko što bi im falilo Sunce da se izgubi i ne pojavljuje. Ne moramo mi pričati što je na snazi u Dinamu generalno, svi imamo oči i uši. I svi mi koji smo ovdje smo dosta svoga vremena potrošili na Dinamo, puno emocija i lijepih neracionalnosti koji život čini životom.

Moja zaludjenost Dinamom konkretno traje od 82. kad sam imao 6 godina znači nekih 37 godina. U tom periodu sam si sasvim komotno mogao priuštiti popizditis zbog Dinama u par navrata. Prva kriza kad je Deverić koji mi ie bio najdraži igrač otišao u Hajduk.

Druga kriza kad je HAŠK Gradjanskom promijenjeno ime u Croatia. Od kad sam čitao Zvonimira Magdića, htio sam da se Dinamo zove Gradjanski i ta promjena iz HG u Croatia mi je dala do znanja da se to neće nikada dogoditi. Bojkotirao sam hrpu utakmica i cijele sezone, recimo nisam gledao Utd u Zagrebu jer je igrala Croatia, a nije igrao Dinamo ili Gradjanski.

Treći popizditis slučaj Niko Kranjčar i njegova dijagnoza da je klub prepušten Mamićevoj agenciji. Dijagnoza se na žalost pokazala istinitom i mi koji smo duže vrijeme naviknuti na sranja oko Dinama smo mislili “ok, trpit ćemo” jer će se priča kad tad rasplinuti kao što se rasplinuo utjecaj Šoića ili Canjuge iz ovog ili onog razloga. Ali hobotnica je postala društvena pojava jača nego bilo koja hobotnica prije nje i ova priča i način upravljanja Dinamom je primio toliko čvrste korijene kakve nitko nije mogao pretpostaviti da bude. Zato mi je nejasno kako itko na svijetu misli da se stanje može promijeniti preko noći nekom revolucijom, a još manje izjavama igrača ili trenera.

Bjelica je samom svojom pojavom i svojim rezultatima pobio utjecaj Zdravka Mamića na sto različitih načina. Dokazao je ono što svi znamo da je trener itekako bitna osoba u klubu i da ti možeš u klub nabacati “roster” kakav god želiš, ali ako nemaš trenera koji ima viziju i svoj pogled možeš se slikati. Prije dolaska Bjelice konsenzus bi bio da je Mamić najbitniji čovjek Dinama u usporedbi s bilo kojim trenerom u zadnjih 15tak godina. Kužea se i slavi ne toliko zbog rezultata koliko zbog simbolike koju je na trenutak vratio - najbitniji ljudi u nogometnom klubu su treneri i igrači. U našem poimanju nogometa može to biti i sportski direktor. Vezano za sportskog direktora, Bjelica je rekao sve što misli o njegovom radu ne stavljanjem u momčad ni Atiemwena ni Pinta ni Moubanjea. Možda i na vlastitu štetu ponekad.

Da se sad napravi anketa da li je za Dinamo bitniji Bjelica ili Mamić, uvjeren sam da bi većina ljudi odgovorilo Bjelica. To je njegova najveća ostavština i to je preokret nevidjen u zadnjih 20 godina.

I sad imajući u obzir da je seniorska karijera jednog igrača recimo 15 godina i imajući u obzir da prosječni igrač od toga provede nekoliko godina u Dinamu i(li) HNL-u recimo 5 godina šta bi igrači trebali govoriti o Mamiću? Sami od sebe ne bi rekli ništa. Sve što su ikad rekli ili su ih pitali novinari ili im je rečeno da vele na pressici nakon potpisivanja ugovora.

Ajmo napraviti recimo case study Tolić. Dečko je rekao da voli Dinamo, ima tu negdje oko 23 godine. Gdje i kako on može ostvariti svoju karijeru osim kroz Sesvete, Lokomotivu i sutra ako bude dovoljno dobar kroz Dinamo? Da li bi on trebao odustati od nogometa kao svog zanimanja zbog toga jer će se svakako morati prilagoditi situaciji za koju niti je kriv niti je može riješiti ili da igra nogomet i pokušava čim manje pričati s novinarima koji će kad kad tad pitati za Šikića ili Mamića.

Želim reći da si ja kao navijač sa 37 godina staža mogu priuštiti 10 godina bojkotiranja i njurganja. Koji igrač ili trener si to može priuštiti, a da si pritom ne uništi karijeru?

Jedini kojeg znam da mu je to djelomično uspjelo je Kramarić.

U emisiji je i Vlak koji ne kaže nista pametnog. — SAS1987

:lol: