dZG - Svi Treneri Kroz Povijest Želio bih raspravu o Jakiroviću staviti u kontekst povijesti Dinamovih trenera.
Kratka analiza zadnjih 40tak godina.
Kao prvo, trenere bih kategorizirao gledajući njihova postignuća u klubovima. Znamo da je vođenje reprezentacije i vođenje kluba različita stvar.
Ćiro i Cico su vodili i Dinamo i reprezentaciju, Ćiro uspješnije.
Prema mojoj kategorizaciji trenera gledajući njihovu ukupnu klupsku karijeru, a ne samo mandat u Dinamu, Dinamo su vodila tri trenerska giganta.
Branko Zebec, Tomislav Ivić i Otto Barić.
Branko Zebec je osim vođenja Dinama do finala KVSG koje je osvojio Horvat, osvajao Bundesligu s Bayernom i HSV-om.
Tomislav Ivić je osvajao nizozemsku ligu s Ajaxom, belgijsku s Anderlechtom, portugalsku s Portom, francusku s Marseilleom, španjolski kup sa Atletico Madridom.
Otto Barić je bio prvak Austrije sa četiri različita kluba - Wacker, Rapid, Sturm i Salzburg. Sa Rapidom i Salzburgom igrao je finale Kupa kupova 1985. i Kupa Uefa 1994.
Zebecov drugi mandat u Dinamu tamo 1983/84 je bio toliko loš da je Ivić spašavao momčad od ispadanja, ali i Ivić je najuren jer njegove metode rada nisu bile omiljene.
Barić je pomeo konkurenciju u hrvatskoj ligi i kupu, a iz današnje perspektive zvuči nestvarno da je Dinamo imao trenera koji je godinu dvije ranije igrao finale kupa Uefa protiv Intera.
Nakon njih imamo dva trenera Dinamova giganta.
Meni najveći Ćiro pa Vlatko Marković.
Ćiro je neprikosnoven kao posljednji trener Dinama prvak Jugoslavije i prvi trener Dinama prvak Hrvatske. Meni najdraži trener Dinama, ali van Dinama nije ni blizu trojice koju sam naveo. Jedan švicarski kup i epizode u Nantesu i Paoku sigurno nije usporedivo sa trenerima koji su u Europi osvajali naslove.
Vlatko Marković je osvojio nepriznato prvenstvo 1978/79, a meni je ostao u izvrsnom sjećanju u zadnjoj jugosezoni, ali zato je prva hrvatska sezona bila noćna mora. Van Dinama ima vođenje Rapida, Standarda, Nice. Nije loše, ali nije ni briljantno.
Nakon toga su nacionalne klase tipa Cico, Vlak, Kuže, Ivanković, Jurčić, Mamić, Čačić.
Ispod njih su prolaznici koje niti neću nabrajati.
Vaha je izvrstan reprezntativni i manje dobar klupski trener. U klupskom nogometu ima kup sa PSG-om, prvenstvo Maroka i to je to.
Između nacionalnih klasa i Ćire i Markovića smjestio bih Bjelicu. Iako je Bjelica napravio golemi europski pomak, mislim da veću težinu imaju rezultati Ćire i Markovića u Jugoslaviji, a njima za argument u doba 80-tih Dinamo je izvlačio brutalne protivnike u eurokupovima koje je bilo teško za proći i uz današnji sustav natjecanja Bjelici je bilo lakše prezimiti u Europi. Ali svakako je Bjelica po meni najjači trener Dinama zadnjih 20 godina.
Od faca na klupi Dinama istaknuo bih Skoblara, ali više zbog karizme kakvu je imao kao igrač nego trenerskih dosega.
Zašto ovo pišem?
Gdje je tu Sergej Jakirović?
Iz ovog niza vidljivo je da Jakirović treba biti jako sretan da je trener Dinama. U trenerskoj karijeri prije Dinama ima naslov u bosanskoj ligi i treniranje Gorice, Maribora, Rijeke…to je sve u redu i čovjek je zaslužio priliku. Ali kakva god da je odluka kluba za iduću sezonu, ta odluka neće biti nepravedna jer iz povijesti Dinama vidimo da je svaki trener zamjenjiv i da Dinamo manje više na isto nivou plovi na ustaljenom kursu.
Vidljivo je da je većini trenera kalibra Jakirovića Dinamo plafon.
Mamićevi kućni treneri su bili treneri Maribora - i Jurčić i Čačić i Krznar su dobili otkaz u Mariboru kao i Jakirović.
Krznar se oporavio i uzeo naslov s Murom. :clap:
Dakle, uz vrlo površno seciranje zaključak mi je da Jakirović može biti zahvalan Dinamu što je trener Dinama. Već je viđeno da trener dobije pedalu nakon dvostruke krune. Jedan Barić koji je dvije godine prije toga igrao finale kupa Uefa je nakon dvostruke krune s Dinamom dobio otkaz. Cico je po prvi put u povijesti kluba uveo Dinamo u Ligu prvaka i dobio otkaz tijekom te iste Lige prvaka.
Da li je to pravedno? Vjerojatno nije.
Ali treneri Dinama toliko su dobro plaćeni da taj stres na poslu moraju dobro nositi.
Onaj tko upravlja klubom sigurno ne želi mijenjati trenera osim ako smatra da je to nužno. S novim trenerom ide novi ugovor, a naravno da ne možeš biti 100% siguran kako će momčad reagirati na novog trenera. Pozitivni šok brzo ishlapi čemu smo svjedočili jesenas u Pragu i Prištini.
Već smo pisali da je recimo Mourinho išao na razgovor na posao u Barcelonu tamo negdje 2008 nakon što je već osvojio Ligu prvaka s Portom i englesko prvenstvo s Chelseajem i nije dobio posao nego su ga dali Guardioli bez prethodnog iskustva.
Želim reći da mi je žao da se uopće moraju donositi ad hoc odluke tipa “ispali smo od AEK-a, moramo uzeti Jakirovića s plaže pa makar platili 250.000 eura odštete Rijeci”, a bez da je itko ozbiljno porazgovarao s Jakirovićem o njegovoj viziji Dinama.
Drago mi je da je predsjednik Zajec koji ima iskustva i kao igrač i kao sportski direktor i kao trener nakon pobjede na izborima dao potporu Jakiroviću što je rezultiralo naslovom prvaka i što je dao potporu Marku Mariću da nastavi raditi posao.
Uvjeren sam da dobra doza mentorstva od strane Zajeca, a bez njegovog petljanja u dnevne procese treninga ekipe, sustava igre i skautinga, ali njegovog mudrog navigiranja može biti dobitna kombinacija za Dinamo.
Mislim da bi prvi korak trebao biti da se Zajec, Marić i Jakirović na miru sjednu i stave na stol strategiju kluba s jedne strane i da trener iznese svoje stavove s druge strane. Onaj razgovor koji se nije obavio ljetos jer ne vjerujem da je Jakirović imao s kime pričati o tome. Šimića i Marića se nije ozbiljno doživljavalo, a realno nitko drugi u klubu nije imao pojma o nogometnoj strategiji.
Lijepo je da su se zvijezde sada posložile kako treba i siguran sam da je pred klubom lijepa budućnost.