1. HŠK Građanski Zagreb Ako proširimo temu Dinamo/Gradjanski, kad se spominje povijest, ova knjiga Kibici Purgera je inspirativna upravo zbog šireg društveno političkog konteksta kojim se bavi. Koliko sam ja ja čitao o povijest nogometana ovim prostorima nekako se kroz ove 3 svjetske medalje Hrvatske izbalansiralo 45 SFRJovskih godina zatiranja i poricanja da Hrvatska ima najveću tradiciju i najveću kvalitetu i to se sada sve izbalansiralo. Kao što je i osnivanje Dinama postalo bumerang onima koji su ugasili presratne klubove. I ne treba spavati na lovorikama trenutne situacije nego prionuti još jačem radu da se tako i nastavi.
Od ključnih dogadjaja bih izdvojio paradoksalno preseljenje Jugoslavenskog nogometnog saveza koji je osnovan sa sjedištem u Zagrebu i u Beograd i preimenovanje 1930. u Fudbalski savez Jugoslavije koje je je do bojkota hrvatskih nogometaša svjetskog prvenstva u Urugvaju. Eto, da su naši išli tamo, Jugoslavija bi sigurno imala medalju koju bi si jasno Srbija prisvojila, ali nisu i neka je tako. Danas lijepo piše Hrvatska 3 medalje, Jugoslavija nula.
Za pogledati kakav je genocid zagrebačkog nogometa napravljen 1945. najbolje je poslužiti se faktografijom. U kraljevini Jugoslaviji igralo se 17 prvenstava. Gradjanski i BSK (nije Bijelo Brdo) Beograd su osvojili po 5 naslova, Hajduk, Concordia i Jugoslavija (klub preimenovan iz Velika Srbija hm hm :smile: ) Beograd po 2 i HAŠK 1 naslov.
Znači od 17 prvenstava, 8 je otišlo u Zagreb, a Beograd je imao 7 naslova. Hrvatski klubovi osvojili su 10 od 17 prvenstava.
Nakon toga u SFRJ nakon nogometnog genocida 1945. zagrebački nogomet je toliko devastiran da je od klubova jedino Dinamo bio značajan čimbenik pa je Zagreb kao Grad od 8 naslova u 17 sezona Kraljevine došao na velebna 4 naslova od 47 prvenstava SFRJ. Uz napomenu da Dinamo naravno drži rekord po 11 drugih mjesta u prvenstvu što je isto tako dosta indikativno.
I sad se neki ko pura dreku čude tome da ima ljudi kojima je stalo da se cijeni baština zagrebačkog nogometa od samog starta i koji smatraju da se svaki nogometni klub nastavio na tradiciju prijeratnih zagrebačkih klubova.
I opet ako njima plava boja, purgeri i grb nisu dovoljno da ako već Dinamo nije po habitusu (pravno nije sigurno) nasljednik Gradjanskog, onda jebi ga.