Hvala ti na dijeljenju sadržaja tvoje kolekcije. Ovo je fenomenalno. Nemam riječi. :love:
Znao sam da imaš puno toga u kolekciji, al ovo je fantazija. Neću pitat koliko si vremena i novca na ovo potrošio. :lol:

@Crusades1986 ideja je upravo ta da se sva postojeća građa sintetizira na jednom mjestu, baš zato da ne moraš tugovati jer nekaj od toga ne možeš pročitati. Jako je malo pojedinaca koji imaju toliko opširne kolekcije poput @BluePhone67 (pitanje je ima li itko osim njega išta slično). Na kraju krajeva, hrpa materijala iz njegove kolekcije su kolekcionarski predmeti. Za sve to prikupiti je trebalo puno vremena, volje, želje, vjerojatno i novca, a nadasve ljubavi prema klubu.

Što se tiče Građanskog i arhivske građe za period prije Drugog svjetskog rata, znam da je g. Bartolčić imao vlastitu arhivu tekstova i fotografija koje vjerojatno nitko nema. Pa i za taj period se može naći puno toga.

Digitalizacija tog materijala (onog što nije zaštićeno autorskim pravima) i korištenje podataka (teksta, fotografija, tablica,...) kao izvora za enciklopediju bi dalo šansu cjelokupnom Dinamovom puku da u svakom trenutku ima pristup tom materijalu.

A iz izvora bi se izvuklo ono zanimljivo, kronološki bi se složila priča, pa bi se u sažetom i povijesno smislenom obliku sve to moglo vidjeti u enciklopediji. Digitalna verzija enciklopedije bi svakom navijaču omogućila da zaroni u prošlost najdražeg mu kluba jednim klikom miša bilo kada i bilo gdje na svijetu. Digitalna verzija enciklopedije bila bi pogodna i za jednostavne dopune, izmjene, itd. Također, jednom kad imaš digitaliziranu građu, lako je npr. svakih deset godina izdati novo izdanje tiskane enciklopedije s novim materijalom za prošlo desetljeće. Ukratko, najviše posla bi bilo upravo na početku.

Ako je potrebno, mogu složiti i nekakav kratki case study u obliku prezentacije. U glavi već imam kako bi izgledala jedna stranica enciklopedije. :sweat:

Možda nam @Pop corn može reći kaj misli o ovome? Ima li išta od ovoga smisla? Ima li klub vremena, novca i nadasve želje ući u ovakav projekt?

Ja u naredna dva mjeseca imam baš neugodna iskustva. Čekao cca 10 dana svaki put. Samo obrada narudžbe je trajala nekoliko dana. Razumijem da je "gužva", ali sigurno postoje načini da se to ubrza. :sweat:

Evo primjera jednog novinskog članka iz 1967. godine objavljenog u Večernjem listu (Dinamo protiv Eintrachta, gostujuća i domaća utakmica).

Opširniji ili manje opširni članci postoje praktički za svaku utakmicu Dinama (posebice za period od 60-ih pa nadalje, dok za starija razdoblja nisam siguran kakva je situacija). Kažem, materijala ima jako, jako puno. Pričao sam i s nekim ljudima koji već godinama borave u NSK kopajući po novinskim arhivama s ciljem prikupljanja materijala o Dinamovim utakmicama.

Evo jednog malog primjera o tome kaj Dinamo napravi kad mu se ne vjeruje!

Nema nade za revanš


Kad se bori - sve je moguće

Rado bih ti reko dojmove, ali niti nakon tjedan dana mi revija nije stigla na kućnu adresu. I to nije izuzetak. To je pravilo.

Ma apsolutno sve potpisujem. Dinamo je na kraju ispao neželjenog dijete. Na kraju krajeva, akteri vremena su još 1975. godine pisali da je partija imala plan FK Metalac (NK Kustošija se poziva na naslijeđe Metalca) postaviti kao nositelja zagrebačkog nogometa. Tito je bio član kluba i doživotni predsjednik.

Međutim, Dinamo se sa svojom plavom bojom iskristalizirao u nositelja ZG nogometa već kroz nekoliko tjedana. Pročitaj kolumnu dr. Šimića koju sam objavio u jednom od prijašnjih postova. I ostale postove. Sve je jasno.

U pravu si. Pitanje je samo koliko se vikalo zbog “provokacije”, a koliko zbog potenciranja naslijeđa. Tu nam možda starija ekipa, svjedoci vremena s tribine, mogu pomoći.

Ali bilo kako bilo, moglo se vikati i HAŠK i Concordia, pa nije.

Uglavnom da, slažem se s tobom. Vremena su bila teška. Došla su napokon lijepa vremena kad se može baviti obnavljanjem purgerskog naslijeđa. A i drago mi je da se klub uključio u izdavačku djelatnost, pa očekujem nekaj i po pitanju Građanskog. Na kraju krajeva, Sanjin je najavio dvije knjige već ove godine. Pa to željno čekam. :cool:

Već se govorilo o ovom unutar ovog threada. Pa ću bit kratak.

Zahtjevi za promjenom imena su bili početkom 50-ih i krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. I ne bez razloga baš tada. Baš je tih godina politička klima bila takva da se to pitanje moglo/smjelo potegnuti.

Što se tribine tiče, i tu je meni objašnjenje zapravo logično. Nakon one lakrdije i promjene imena 90-ih u ono kaj Dinamo nikad nije bio, svi su raskristili s prošlošću i rekli dajte nam naš Dinamo. I to je ok. Došlo je do zamora. Bilo je dosta napucavanja s Dinamom, imenom i ostavštinom našeg najvećeg kluba. A ubrzo je došao Glava i njegovi poltroni. Ne moram ti niti govorit kaj se tu sve događalo. Divim se onim dečkima koji su i tih crnih godina bili na tribini i do zadnje kapi krvi se borili za Dinamo. Skidam im kapu.

A onda su ponovno došli vjetrovi promjena. Riješili smo se žohara i mogli smo se opet bavit mudrovanjem. :joke:

Gle, ja sam ti pobornik onog famoznog Zeitgeista, duha vremena. Sve se mora promatrat u kontekstu vremena u kojem se događalo.

Al to je sve samo moje mišljenje. Nikako ne smatram da sam ja najpametniji i jedini u pravu. Tak da je dobrodošlo bilo čije razmišljanje o ovoj temi.

Ekipa, molio bih nekog tko zna dodatne informacije o jednoj temi.

Tema nije direktno vezana uz Građanski, iako je usko vezana uz povijest ZG i HR športa. Ako moderator smatra da temi nije mjesto ovdje, prebacit ću raspravu negdje drugdje.

Uglavnom, već sam na nekoliko mjesta naletio na podatak da je praktički cijela momčad Concordije 1945. godine strijeljana od strane "osloboditelja" na igralištu u Kranjčevićevoj. Navodno se masovno ubijalo, od članova kluba, juniora, pa sve do seniora.

Negdje se spominje da je strijeljana cijela momčad Concordije. Međutim, s obzirom da se zna da su barem Z. Monsider i V. Golob nakon rata ostali živi (kroz par godina nakon kraja rata su otišli iz Juge), sigurno nije strijeljana baš cijela ekipa. No lako je moguće da je stradala skoro cijela ekipa.

Međutim, nigdje ne mogu naći dodatne smislene podatke o tome. Zna li itko od vas nešto više? Je li se itko ikad u HR historiografiji pozabavio ovom temom?

Ukoliko je ova priča istinita, onda je kranje morbidno i strašno to da se i osamdeset godina kasnije na istom igralištu, u modernoj, slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, igra profesionalni nogomet bez da su te žrtve ikada dostojno komemorirane (barem koliko znam nisu).

Preuzeto s www.badblueboys.hr dana 28. srpnja 2010. g., a autor je Šmeker.
Tekst je objavljen u knjizi T. Draguna, Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb, 2011. godine.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Od 26. travnja 1911. do danas

Da raščistimo odmah na početku nedoumice.

Ovdje pišem o jednom klubu, jednom srcu i jednoj ljubavi. Ona se zvala vu srcu i na jeziku mog pradjeda Građanski. Moj djed i moj otac, kao i ja, tu ljubav vežemo uz ime Dinamo. Zakaj je bilo tak?

1945. Zagreb je, zavisi iz kojeg vugla gledate, oslobođen ili je pal. Kak god bilo - u Zagreb su ušli divljaci. Ne ljudi, ne vojska, nego divljaci.

Jedinice NOVJ-a sastavljene od Hrvata i pod vodstvom generala Ivana Šibla ostale su nadomak grada dok je "maršal koji je rasplakal Poljud" pustio da srpske horde vođene Kočom Popovićem uđu u Zagreb i umarširaju po drugi put u svojoj povijesti do Jelačić Platza. Nikada ne bumo doznali ni koliko su ljudi toga i idućih dana ti prerušeni četnici poubijali po Zagrebu.

U Vjesniku koji je tih dana počel izlazit na zadnjoj strani sitnim slovima izlazili su spiskovi streljanih.

Nestajali su prijatelji.

Kao i ti ljudi, nestalo je puno tog kaj je život Zagrepčana činilo njihovim. I Jelačić Platz je nestal, preimenovan je.

Žrtve su postali i svi zagrebački nogometni klubovi.

Igrajući i živeći u periodu od 1941.-1945. svi su bili osuđeni na kolektivnu propast. Svi su bili krivi jer su im ondašnji "hajduci" izrekli presudu... Obrane i postupka nije bilo.

Streljana je cela Concordia.

No Purgeri, iako tihi Ijudi, svoju snagu znali su pokazati na najkulturniji mogući način koju primjenjuje gospoda. Preživljavanjem.

Ubijani, zatvarani i mučeni, oni su preživeli. Preživel je Jelačić Platz, makar su ga 40 godina zvali stranjskim imenom, znale su kumice kam idu i iznad kojeg je placa Dolac. Jelačić Platz je u duši i na jeziku svakog Purgera živio i doživio povratak.

Tako je bilo i s Građanskim.

Nitko u Zagrebu nije imal izbora. Samo želju - preživeti.

Dinamo je nastal od ljudi privrženih Građanskom. Dinamo je nasledil farbu, stadion, igrače i trenera Građanskog. Dinamo je igral na stadionu Građanskog. Svi koji su navijali za Građanski nastavili su navijati za Dinamo. Dinamo je bil Građanski.

To kaj vele drugi... ni bitno.

Zagreb i njegovi stanovnici znaju da je Jelačić Platz navek bil tu. Tak je i Građanski za navek ostal vu srcima ljudi kaj su navijali za njega.

Mnogi pišu povijest, ali ljudi pamte. Znaju. Ovo je istina. Naravno ovo ne pišem zbog "njih". Oni i njihove ZG podružnice imaju svoju povijest, u ratu su bili na pobjedničkoj strani, igrali su s Kočinim partizanima utakmice na slobodnom teritoriju, zastupali ih pred svetom. I onda kad je njihova kama divljala po Zagrebu gradu.

Neka, mi smo im oprostili, ali oni nama nikad ne buju oprostili jedno.

To kaj smo bolji.

Građanski je bil bolji od Hajduka. Građanski je uz BSK najviše (5) puta bil prvak stare Jugoslavije. Jugoslavija (Beograd) 2 puta kao i Concordia iz Zagreba i Hajduk iz Splita. Jednom je to bil famozni HAŠK.

Primetno je koliko su osrednji rezultati bili "majstora s mora" z obzirom na njihovu razvikanu povijest. Bili su "jedan od...".

Na vrhu smo bili mi.

Nakon rata Građanski je kroz Dinamo prolazil golgotu. Najboljši igrači odvedeni su u Beograd, slani na odsluženja vojnog roka kad ih je klub najviše trebal, sudačke nepravde bila su svakodnevica.

Bilo je i sehr paradoksalnih situacija kao kad je Dinamo na gostovanju u Crnoj Gori pobedil 3:2. Po povratku u Zagreb saznali su da je sudac, pod pretnjama lokalnih političkih vođa izmenil zapisnik, konstatiral da je pobjednički Dinamov gol postignut posle 90. minute i registriral utakmicu 2:2!

No Purgeri ne kukaju puno. Šute, trpe i bore se.

Tak je Dinamo postal svetinjom. Ikonom Hrvatstva. U međuvremenu rađale su se nove generacije navijača, Dinamo je bil ime kaj su znali, a Građanski su voljeli zbog priča svojih očeva i djedova.

1990. svaki navijač bi to ime prihvatil natrag bez problema, tako se i skandiralo.

Onda je krenula politika. Opet se o voljenom klubu odlučivalo bez da se pita one koje se jedino i smelo pitat, one koji ga vole. Počeli su se izmišljati hibridi, natjecalo se u dodvoravanju predsjedniku.

Narod je rekel - dost je! Ostal bu Dinamo.

Nikad se Dinamo nije u mojoj kući ni u kući bilo kojeg Dinamovca zval Croatia ili HAŠK-Građanski. Navek je to bil isti klub.

Od 26. travnja 1911. do danas.

To je naša povijest i na nju moramo biti ponosni. Drugi ju budeju pljuvali i omalovažavali, no uvek bu ostala istina koja bu ih vječno žuljala. Dinamo je uistinu najveći, najtrofejniji i najhrvatskiji nogometni klub.

Odmah naručujem! :ok:

Ja nudim dobrovoljno svoju kolekciju od 20-30 brojeva dinamove revije iz 70ih i 80ih :blush: — lucky luciano

Znao sam da će se javit dobre duše. :halo:

Ima navijača sa svim brojevima. Pa krenimo u digitalizaciju!

Odlična ideja! — Pop corn

Onda čekamo digitalni arhiv. :grin:

Kad će biti moguća godišnja pretplata?

Da, to često studenti rade. Trebalo bi možda razmisliti o tome.

Već me nekoliko dana kopka jedno pitanje. Pa reko da ga postavim.

Jel se ikad razmišljalo o digitalizaciji starih izdanja Dinamove revije? Klub sigurno ima vlastitu arhivu. A ako i nema, postoje ljudi koji imaju sve brojeve.

Pa recimo da se stari brojevi okače na net, a pristup da se da samo onima koji su članovi kluba, pretplaćeni su na novo izdanje revije i imaju npr. pretplatu na Dinamo+. Ili kak god već se to riješilo.

Stvarno bi bilo lijepo prelistati sve stare brojeve. Možda sam malo nadobudan, znam da to nije baš tak mali posao, al eto... :grin: