Ne usporedjujem ih kao da su ista razina danas, nego pricam o razvoju trenera. Nitko ne postane europski trener preko noci. Netko mora dobiti vrijeme, povjerenje i prostor da gradi nesto svoje. Knutsen danas izgleda kao gotov proizvod, ali nije takav pao s neba. Iza toga stoji proces i kontinuitet.

Kod nas je problem kaj svi pricamo da zelimo sustav i dugorocnost, a prva kriza i odmah bi rezali. Tak se ne gradi nis ozbiljno. Lako je smijeniti, tesko je istrpiti i razvit.

To kaj ti tvrdis da bi dobio otkaz “sigurno” je cista pretpostavka. Kao sto je i pretpostavka da bi netko bio vrhunski da je ostao. Nitko to ne zna. Ali jedno je sigurno, a to je da bez stabilnosti nema napretka.

Na kraju, nije stvar u tome tko je trener, nego imamo li mi strpljenja i strukturu da nekoga razvijemo. Jer ako svaki put (svakih 6-12mj) krenemo ispocetka, uvijek cemo bit u istom krugu.

Covjek je napisao koje je klubove vodio PRIJE Bodoa. Sumnjam da je prije Bodoa imao ponude iz Bundeslige, Premierlige. PS prije Bodoa je bio pomocni trener norveskog drugoligasa Asane. Ili cak treceligasa, nisam siguran, da bi prvo bio pomocni trener u Bodou i onda preuzeo Bode u sezoni 2017/2018.

To sto je on uspio je jedan fantastican, fantastican uspjeh i kapa do poda. Od sustava rada, kontinuiteta rada, fizike pripreme, kako se covjek takticki razvio kao trener je cudo jedno. Koliko je covjek radio.

Pitanje je, moze li Kovacevic s Knutsenom od prije 8 godina u istu recenicu? I moze li Kova na klupi Dinama napredovat u smjeru trenera za Dinamo i tu prije svega mislim na Europu jer se zasad za HNL pokazao kao dobro rjesenje. A ako ce se Kova dalje razvijat u taktickom pogledu pa i u psiholoskoj pripremi utakmica i pristupu prema igracima i utakmica, tko kaze da mozda Kova nece bit dobar za Dinamo? Pitanje je, mozemo li ga istrpit i hoce li postat, ali imamo ljude u klubu koji su za to odgovorni i kojima smo dali klub u ruke da upravo te stvari odlucuju.

Tko kaze da Jakirovicu Dinamo nije pomogao da postane jos bolji trener prije Dinama pa ga se nakon Dinama hvali radi epizoda s Kayserisporom i Hullom? I tko kaze da Jakirovic danas, da ga se istrpilo onda, ne bi danas bio top trener za nas?

Mislim to su sad sve moja retoricka pitanje ili kaj bi bilo kad bi bilo, ali imam osjecaj da se jednostavno prejednostavno rjesavamo i trenera i strucnog stozera a zahtjevamo pomake u strukturi kluba, igri i rezultatima.
Ali bez kontinuiteta jednostavno nema niti nekih velikih rezultata.

Kao sto sam vec napisao, uopce ne zelim ulazit u pricu je li Kova trener za Dinamo odnosno hoce li i postat, imamo konacno klub koji smo "dali" u ruke ljudima koji ga stvarno vole kao i mi svi i uvjeren sam da ce se dobro ocijenit hoce li se dalje nastavit s Kovacevicem ili ne.

Ali da me zivciraju price, kad se tu pise "trener koji muca" ili one izlizane fore "je li tko javio XY da YX skuplji" definitivno da i smatram totalno nepotrebnima. Kao i to, po meni, nepotrebno preveliko pljuvanje po Kovacevicu. Kritizirat da za neke stvari, definitivno, ali bas nije sve tak crno.

Koliko je to tocno Bodo promijenio igraca u odnosu na polufinale EL prosle godine? Ili, evo, u zadnje... Nezz 3 godine? Za Bodo su 2023. igrali Haikin, Bjortuft, Bjorkan, Sjovold, Berg, Saltnes, Fet. To ti je 7 igraca.
Koliko je Dinamovih igraca trenutno u 2023. bilo u momcadi?

Ovo "sjedanje na svoje mjesto" i "procesi" koji bi trebali trajat dvi godine ili koliko već su vesele tikve zamislile, su valjda najmodernija mitomanija i jazavija proizašla iz Dinamovog puka. — Navijač Dinama

Ne slazem se. Sve mora imat svoje vrijeme. I svemu treba vremena. Nije to igrica pa dovedes, eto 15 novih igraca, prodes pripreme i razbijas.
Zasto odredene momcadi imaju problema samo kad promijene trenera, a momcad ostaje na okupu?

I je li Kovacevic za Dinamo ili nije, ne zelim tvrdit. Ima ljudi koji su zaduzeni za ocjenu njegovog rada i koji ce na kraju ove sezone odlucit hoce li mu se dat nova sezona.
Ja zelim rec da Dinamu treba kontinuitet. Kontinuitet struke. Bio to Mario Kovacevic, bio to Jakirovic prije ili Pero Peric u buducnosti, mora mu se dat vise od svega par mjeseci. A ne stalno kukat i srat kak eto je sve lose i raspad sistem i tjerat trenera i mijenjat ih svakih 6mj jer smo kiksali 2-3 tekme u HNL-u i jer smo izgubili od Betisa doma ili Lillea u gostima. Odnosnl radi te lose igre u Europi protiv jacih momcadi.

Tak kao klub cemo tesko napredovat. Jako tesko.

A i ovo je vec tolko naporno i izlizano za citat, da se pitam kak vam se da?

Zanimljivo je ova teza, jer prosle godine kad smo bili dobri u Europi, rastjeralo se 3 trenera u sezoni jer smo bili losi u HNL-u da se cak i za Rijeku navijalo da se odvoji.

Ove godine je situacija obrnuta, gdje smo dobri u HNL-u, nesto losiji u Europi (i to ne po rezultatu nego po igri) pa sd opet tjera trener.

Dok je Knudsen u Bodo ima kontinuitet rada iza sebe. I vec je godinama u tom klubu.

Kod nas se ocekuje od potpuno novih igraca i trenera da se u 6mj slozi igra i za HNL i za Europu jer cim, mozda ne rezultati, nego igra nije na razini, tjera se sve i proziva se raspadom sistema i sramotom.

Kod nas bi se tjerao trener cim bi imao samo 2 boda iz 3 utakmice u LP i gdje bi zastao za vodecim u HNL-u.

Nama prije svega treba kontinuitet rada, od uprave preko igraca, trenera i skole pa tko zna za koju godinu di mozemo bit.

Citam kako Dinamov navijac trazi napadacki, leprsav nogomet i razbijanje protivnika u HNL-u uz jak presing. Istovremeno se trazi i ozbiljna europska razina: cvrst blok, disciplina i brza tranzicija protiv bogatijih momcadi.

Pa se pitam, jesam li lud kaj mislim da Kovacevicu nije bilo jednostavno? Dosao je u novu momcad s puno promjena i u 6 mjeseci je trebao slozit igru i za HNL i za Europu. Meni to realno zvuci jako tesko, ako ne i nemoguce.

Isto tak, kad se spominje Bjelica, treba bit posten, ni tada HNL nije uvijek bio leprsav, bilo je i mrsavih pobjeda i remija.

Zato me zanima, treba li ipak dat neke kredite Kovacevicu i je li bas sve tako crno-bijelo kako se sad prikazuje?

Ako Dinamo financijski i tržišno ne može konkurirati klubovima iz jačih liga, zakaj ga onda stalno mjerimo njihovim standardima? Ako i klubovi poput Basela ili Red Bull Salzburga znaju ispasti u grupi EL, a puno veći klubovi poput Ajaxa se znaju ozbiljno osramotiti u Ligi prvaka, pa čak i Eintracht ili Nice imati loše europske sezone, zakaj se onda svaki Dinamov poraz automatski proglašava rasprodajom ugleda i sramotom? Pogotovo kad u zadnjih 10 sezona Dinamo ima 4 europska proljeća, a s ovom sezonom to je peto europsko proljeće u 11 godina, znači da to nikad nije bio godišnji standard.

Ajmo malo stati na loptu i pogledati širu sliku.

Koliko je zapravo Dinamo često u Europi “tu gdje je danas”? Realno, jako često u zadnjih 15-ak godina. Skupine LP, nokaut faze EL, pobjede protiv ozbiljnih klubova. To nije standard za klub iz HNL-a, to je iznad prosjeka za našu ligu.

Poraz od Genka? Da, boli. Ali pričamo o klubu iz belgijske lige koja je financijski i tržišno ispred naše. Genk nije “neki tamo belgijski klub”, nego klub koji godinama prodaje igrače za 15–30 milijuna eura i ima ozbiljan scouting i infrastrukturu. To je realnost.

Problem je što mi često Dinamo tretiramo kao da je europski gigant, a kad dođe realan sudar s ekipom koja ima veći budžet i širu klupu, e onda je to “sramoćenje”. Nije. Sramoćenje je kad te netko pregazi bez borbe i bez konteksta. Poraz u Europi protiv kvalitetnog protivnika nije rasprodaja ugleda, nego dio realnog ciklusa.

Da, bila je generacija s Olmom, Gvardiolom, Livakovićem, Petkovićem i to je bio vrhunac. Ali takve generacije se ne slažu svake godine. Pogotovo ne s budžetom od 1–2 milijuna eura po pojačanju dok drugi troše desetke milijuna.

Dinamo je europski relevantan klub za svoju razinu tržišta. Ali nije Real, nije Bundesligaš, nije Premierligaš. I to nije uvreda, to je čista ekonomska realnost modernog nogometa.

Možemo biti ambiciozni. Trebamo biti zahtjevni. Ali ako svaku sezonu koja nije europsko čudo proglasimo katastrofom, onda smo sami sebi najveći neprijatelji.

Malo realnosti ne znači manjak ljubavi prema klubu. Dapače, znači da ga razumiješ.

Kako si jadan, jadnice jadni.

Nije uzalud ona: hrpa govana, neskolovana, puna kompleksa...

Nije poanta koja pjesma nije ili je nekome lijepa. Poanta je da 30 godina nakon rata nove generacije i dalje osjecaju potrebu za istim ratnim i ideoloskim simbolima. I to jednostavno nije normalno.

Bas zato je kljucno pitanje: zakaj uvijek Thompson, kad Hrvatska ima hrpu lijepih, domoljubnih pjesama koje nisu opterecene politikom, ratom ni fasizmom?

Da je stvarno samo do emocije i ljubavi prema drzavi, izbor bi bio puno siri.

Umjesto da gledamo unaprijed, mi se kao drustvo tvrdoglavo vracamo unazad. I to ne 5 ili 10 godina, nego 30+ godina, u teme koje bi davno trebale biti povijest, a ne svakodnevna politika. Apsurd je tim veci jer pola ljudi koji se danas najglasnije svadaju rat uopce nisu dozivjeli. Kako je moguce da je Domovinski rat danas aktualniji nego nekoliko godina nakon sto je zavrsio?

Stalno se vrtimo u istom zacaranom krugu: ustase, partizani, Jugoslavija, tko je gdje bio pocetkom 90-ih. To vise nema veze ni s istinom, ni s pijetetom, ni s ucenjem iz povijesti... To je cista manipulacija. Iskreno, to je isto kao da si 1990-ih pitao ljude gdje su bili 1955. godine. Besmisleno.

Umjesto da kao narod pricamo o skolama, vrticima, bolnicama, sportskim centrima, gospodarstvu i buducnosti djece, mi se damo navuci na ideoloske sukobe koji se uvijek aktiviraju kad treba skrenuti paznju s pravih problema. I onda se cudimo zakaj mladi odlaze, a sustav stoji na mjestu.

Cijela prica oko Thompsona to savrseno pokazuje. Ne radi se tu o jednom koncertu ili pjevacu, nego o simbolima koji su povijesno optereceni i koji u modernoj drzavi s razlogom izazivaju podjele. Kad ti je nastup zabranjen u vise europskih gradova, onda to nije “zavjera protiv domoljublja”, nego signal da postoji stvaran problem s porukama koje se salju. I umjesto da se o tome razgovara razumno, mi opet biramo galamu, inat i podjele.

Najgore od svega: dok se narod dijeli na “nase” i “vase”, sva kljucna pitanja se guraju pod tepih. Zdravstvo, obrazovanje, korupcija, demografija... To ne pali emocije kao stare parole, pa zato o tome ni ne raspravljamo.

I dok god budemo gledali u retrovizor i dopustali da nas se vuce za nos temama iz proslog stoljeca, buducnost ce nam stalno bjezati. Ne zato sto je ne mozemo imati, nego zato sto je uporno odbijamo izabrati.

Nije problem izgubit. Danci su bili brzi, jaci u duelima, trenutno (vjerojatno) su bolja momcad.

Samo ja vidim jedan ogroman problem koji ovaj Dinamo ima. Nedostatak ambicija prema naprijed. Znaci, nemres mi igrat protiv Midtjyllanda kao prosle godine Cannavaro protiv Arsenala u Londonu. A to je takva postavka igre bila. Apsolutno nikakva ambicija prema naprijed. Nikakva ideja, plan igre, plan kontre koji bi mogao upalit ak vec igras protiv bolje momcad i moras se branit.
Po meni fali ta takticko znanje ili kaj vec, da znas kaj treba napravit u odredenom trenutku. Jer, realno, mi nemremo u Europi igrat kao u HNL-u, ima momcadi koje su jednostavno brze, bolje od nas i moras imat plan igre da izade na neki nacin u kontru i ugrozis suparnicki gol.

Jucer se sve svodilo na visoke lopte na Kulenovica koji je izgubio svaki duel, Varela koji je izgledao kao zagic na krilu, Stojkovic i Vidovic kojih nije bilo nigdje, koji su bili jednostavno uguseni. Ali mi je fascinantno da, ako skautiras protivnika, da nemas bas nikakve ideje prema naprijed osim visoke lopte i to jos na Kulenovica koji ima na ledima Erlica i svi smo znali da nece tu bit koristi od njega na taj nacin.

I onda gledam to 1.pol i mislim si jos ili tjesim, okej talijanski nacin, dosli smo po bod jer je to bilo ocigledno, po meni defanzivno 1.pol jako dobro niti mi niti oni nismo nis prema naprijed napravili.

I onda to 2.pol i imas taj korner i ode ti... Koliko? 9 igraca gore? I to je okej, ali onda se vracaj u punom sprintu nazad posto smo svi znali da su Danci brza, motoricna ekipa. Ali ne... Ne vracaju se u punom sprintu, nego neki gledaju i fino primis taj gol i znas da je gotovo jer plan B ne postoji kad se primi gol.

Dodatak na to, ja znam da nismo mi top momcad Europe, ali nemres me zaje*** da profesionalac u 7 dana nemre odigrat 3 postene tekme pa onda rotiras protiv Vukovara na Maksimiru, a ne u Europi. Uz duzno postovanje Vukovaru, ali jucerasnja momcad se mora prosetat na Maksimiru protiv njih. A jucer se trebalo napravit sve da se uzme koji bod, za koeficijent, za bolje stanje na tablici.

Tak i tak u Europi, protiv jacih momcadi, izgledamo kriminalno.

Ne kritiziram cesto ili uopce, ali ne svida mi se jednostavno to da protiv jacih momcadi ne postoji nikakav plan igre prema naprijed i igras s njima na 0:0 ili se molis da primis sto manje golova. To, u danasnjem nogometu, vodi u katastrofu.

Mislim, okej, prosli smo. Zavrsili smo ispred Basela, Feyenoorda, Sturma, Rangersa, Nice... Te momcadi s kojima se volimo usporedivat i naravno da ima dobrih i losih sezona, kao ona u konferencijskoj, ona sramota protiv Ballkanija i kasnije PAOK-a u Grckoj, nije ovo niti blizu tako sramotna sezona u Europi, ali sam se nadao i ocekivao ipak hrabriji Dinamo u Europi.

Ak padnes, padni muski jebemu sve.

Vrtimo se u krug.
Kad se prodavao Jakirovic bilo je "mladi nemaju sansu". Tema Mikic i "daj mu minute".

Onda se pljuje Kovacevica jer mijenja Belju u 60. minuti, kad Beljo odigra 85–90 minuta, svi presretni. A to znaci da Kulenovic dobiva samo garbage time.

Sad panika: "ako Kulenovic ode, tko ce igrat?". A svaki put kad ude umjesto Belje u 60., opet kmecanje zakaj Beljo ne igra vise. Nitko se ne pita da mozda ni Kulenovic ne zeli igrati zadnjih 5–10 minuta i presjediti polusezonu na klupi.

Kad vodimo, moze se Belju odmorit i zadnjih 20 minuta dati Cutuku, Kulusicu.. Jer da sutra neki nas 19-godisnjak probudi interes Salzburga ili Bruggea, opet bi se pisalo zasto nije dobio sansu kad smo vodili 3 razlike.

Ukratko: ista ekipa, isti komentari, samo se imena mijenjaju.
Nadam se da nitko iz kluba ne cita zonu. Zivci bi brzo otisli.

.