Da li nama treba jos dodatne kvalitete da dobijemo istru, varazdin i slaven? Ak nama fali kvalitete da njih dobijemo, mi cemo bit onda po tome 6. u ligi, a imamo budzet kao valjda prvih 5 klubova zajedno. — Crni86

Naravno da smo bolji od Istre i Varaždina i da nećemo završiti šesti ali nismo dovoljno dobri da pobjeđujemo u serijama dok god igramo na dva fronta. Mi smo bez Baturine i Petkovića ekipa u rangu Rijeke i Hajduka. Nažalost oni neće moći igrati 6 mjeseci utakmice svaka 3 dana i tu nastaje problem i tu nastaju iksevi i kiksevi u gostima protiv svake pristojnije HNL ekipe.

Ova priča da Dinamo ne može dovoditi igrače od 5,6 milijuna eura odštete - Ok, sigurno ne bi bilo pametno ići all in i uvaliti se u financijske probleme. Međutim Dinamo iz inozemstva treba dovoditi igrače iz dvije kategorije.

Prva kategorija su najbolji igrači iz manjih liga. Znači treba dovesti igrače koji su među najboljima u albanskoj, gruzijskoj, azerbajdžanskoj, bosanskohercegovačkoj, bugarskoj, finskoj, slovačkoj i sličnim ligama. Ako struka procijeni da u Levskom, Dinamo Tbilisiju, Dinamo Tirani, Spartak Trnavi ili nekom sličnom klubu postoji igrač za Dinamo onda treba otići tamo, ponuditi neka 2-3 milijuna eura i dovesti igrača. Igračima iz tih zemalja je Dinamo pojam i pješke će doći u Zagreb a sigurno je pametnije dovoditi najbolje igrače iz tih zemalja (vidjeli smo da klubovi iz tih zemalja često izbacuju naše klubove iz Europe) nego dovoditi otpisane igrače iz zapadnih drugoligaša. Ja bih radije da pročitam kako smo doveli igrača koji je po svim parametrima bio u top 3 igrača gruzijske ili bugarske lige nego da dovodimo igrača koji u francuskoj drugoj nije mogao biti ni među 50 najboljih igrača ili nekoga ko nije mogao ući u zapisnik Augsburga ili Granade.

Druga kategorija igrača koje Dinamo treba dovoditi su slobodni igrači. Ljeti je slobodno milijun igrača i može ih se dovesti samo treba posegnuti u džep. Ima hrpa igrača koji bi došli da im se ponudi milja eura plaće. Najbolji grčki klubovi dovedu 7-8 takvih igrača, mogli bi i mi imati barem 2-3. Theophile je pravi primjer takvog pojačanja. Čovjeku istekne ugovor u tada top 10 klubu francuske lige St.Etienneu i dođe Dinamo, ponudi milju eura plaće i imaš top stopera za sljedećih 5 godina.

Može se dovesti pravi igrač, nije baš da biramo između toga da platimo 5,6 milijuna jednog igrača ili da dovodimo jeftina pojačanja kakva bi očekivao od Rijeke. Postoji i nekakav međuprostor u kojemu Dinamo treba plivati.

Ja nisam vidio bolikurčinu o kojoj se priča. Dapače, vidio sam nikad borbenije dinamove igrače koji su bili spremni ući u fight više puta tokom utakmice. Ponekad je to bilo glupo i nepotrebno ali se sigurno ne može reći da se nisu borili i da im nije stalo.

Problem je što ova ekipa nema kvalitetu i to je krivica sportske politike. Prije se sve svaljivalo na bivšeg trenera, sada su krivi igrači koji se kao ne trude, za još koji tjedan će i Bjelica doći na tapet samo da se ne bi govorilo o pravom problemu. Ova ekipa nema kvalitetu za šetanje HNL-om. Ova ekipa će se i u proljeće grčevito boriti za titulu sa bankotiranim Hajdukom, mislim da će Dinamo na kraju uzeti titulu (ako ne bude ozljeda Petka i Baturine) ali je apsurdno da smo se uopće doveli u ovakvu situaciju.

Kapitalce ne dovodimo iako je financijska situacija (po samom priznanju Manenice) odlična, rastu prihodi od marketinga, ulaznica, sponzora, ušlo se u LP i uzelo 30 milijuna eura i kad smo u zadnjim danima prijalaznom roka očekivali 2-3 igrača od milju eura plaće, 2-3 frajera koja ne treba guglati nama uprava dovede - Mbukua! Čovjeka koji nije mogao ući u zapisnik Augsburga (i Čolina je to mogao) i koji je bio polurezerva u francuskom drugoligašu. Može on na kraju ispasti i solidan, nije u tome poanta nego je poanta da se previše štedi ondje gdje se ne bi trebalo štedjeti. Ako klubu rastu prihodi u svemu nekako je suludo da jedino, unatoč inflaciji, mase plaća igrača padaju i to osjetno (sa 21 milijun na 16-17 što je pad od 20 posto) a o tome sam već pisao.

Da samo preduhitrim ove koji će reći ''a šta misliš da nećemo prodati Baturinu za 30 ako netko ponudi toliko'' - da, prodat ćemo ga i uvjeren sam da će netko ponuditi toliko. Danas i mnogi par godina stariji šrot igrači vrijede toliko. Samo se ne smije pristati na prvu ponudu i ne smije se ostati impresioniran ako netko ponudi recimo 20 milijuna. U takvoj situaciji treba samo eksati kavu, ustati se i napustiti stol.

Ja ću svakako biti razočaran ode li Baturina za manje od minimalno, ali stvarno minimalno 27-28 milijuna eura. Znam, ko mene jebe, koga briga što sam razočaran, ja sam nitko i ništa, ko će mene pitati itd. Sve mi je jasno. Međutim bit ću razočaran jer znam o kakvom se talentu radi i žalosno bi mi bilo kada bi Baturinin transfer ostao na razini nekadašnjih dinamovih transfera otprije 10-15 godina (prije inflacije) kada je sve bilo duplo jeftinije.

Imaju i drugi usporedivi klubovi menadžere i igrače koji žele otići u lige petice pa svejedno postižu više cijene izlaznih transfera. Uz to, Dinamo u odnosu na njih ima prednost tradicije izbacivanja svjetskih top talenata pa možemo igrati i na tu kartu.

Uostalom trebamo se samo usporediti sa samim sobom. Meni nije normalno da za najveće talente postižemo jednake cijene 2010. i 2024. godine. Svijet se promijenio, inflacija je ogromna, novac je izgubio vrijednost, sve je barem duplo skuplje. Prodavati Baturinu za iste novce za koje su prodavani igrači u vrijeme kada je kutija cigareta bila 13 kuna i kada je Henry vrijedio 30 milijuna je suludo. To je kao da netko danas prodaje kruh za 4 kune.

Prodat cemo ga za onoliko koliko je netko spreman platit a mislim da je Miro jednom napisao kaj se sve gleda kod kupovine igraca. — NitkoBitan

Bit će oni spremni platiti za Baturinu 30 milijuna, samo se treba postaviti sa jajcima. Ja mislim da u današnjem omjeru cijena Baturina vrijedi 30 milijuna, ti misliš da u današnjem omjeru cijena Baturina vrijedi 30 milijuna, uprava Dinama misli da u današnjem omjeru cijena Baturina vrijedi 30 milijuna, potencijalni kupci misle da u današnjem omjeru cijena Baturina vrijedi 30 milijuna. Apsolutno svi u procesu misle da taj dečko vrijedi toliko.

Samo ne smijemo pristajati na prvu ponudu kao Kramer u onoj epizodi Seinfelda nego treba tamo doći u odijelu, zalizati glavu u stilu Miškovića, staviti onu pozersku maramu u prednji džep sakoa i biti tvrd pregovarač. Treba samo uzeti ono što nam pripada a ne biti zahvalan na mrvicama poput nekakve sirotinje koja na prvi maj dođe pojest grah.

Rijeka je prodala Frigana za 5,5 milijuna eura. Lokomotiva je prodala Šotičeka za 3 milijuna eura. Takve cifre su bile nezamislive za hrvatske klubove prije 7, 10 ili 15 godina.

U zapadnom svijetu vlada totalna inflacija. U zadnje 3-4 godine je natiskano nekoliko desetaka tisuća milijardi. Ponavljam - nekoliko desetaka tisuća milijardi. Naravno da u takvoj inflaciji rastu cijene svega pa i igrača. Kada mi kao obični građani uđemo u trgovinu osjetimo da su cijene narasle za duplo u odnosu na samo 2 godine prije toga pa su tako i cijene igrača narasle za duplo. Uprave Rijeke i Lokomotive su očito toga svjesne pa igrače koji bi do prije samo par godina vrijedili 1,5-2 milijuna eura sada prodaju za 3 ili 5 milijuna.

Uprava Dinama također mora biti svjesna političkog stanja i inflacije pa prema tome moraju korigirati cijene naših igrača. Jednako kao što mi ne možemo dovesti novog Soudanija za milijun eura kao u 2013. tako niti naši najbolji igrači i najveći talenti hrvatskog (a i ponajveći talenti europskog nogometa) ne bi trebali odlaziti za 15-20 milijuna kao da je 2013. godina. Ne mora se tražiti za Baturinu 50 milijuna ali se definitivno mora malo podići cijena i tražiti barem 30. Nećemo valjda mentalno vječno ostati u razdoblju početka 10-ih godina ovog stoljeća. Prevedeno: da smo ugostitelji, mi bi još uvijek naplaćivali kuglu sladoleda 3 kune i kavu 6 kuna dok svi ostali to prodaju za 2 eura to jest 15 kuna. Ne trebamo ni mi biti budale koje će svak iskorištavati i bazen najjeftinijih i najkvalitetnijih talenata koje će za sitniš uzimati zapadni belosvetski hohštapleri.

Ovaj crveni karton Livakoviću samo govori koliko nogomet ide u krivom smjeru što se tiče suđenja. Prvo su skoro svako igranje rukom u šesnaestercu počeli kažnjavati penalom pa zbog toga obrambeni igrači trče sa rukama iza leđa i zauzimaju stav penzionera koji sa rukama iza leđa šeću parkom. Ko prati nogomet duže od 10 godina zna koliko je to tragikomična i nekad nezamisliva situacija.

Onda su počeli svaki faulčić u 16 metara svirati kao penal. Događaju se apsurdne situacije da se u 16 metara sviraju fauli koji se ne bi svirali na centru jer je sada VAR soba dužna gledati svaku pizdariju pa onda u onom remplanju u 16 uvijek mogu pronaći nekakav kontakt i suditi ga kao penal.

Sada imamo i poplavu bezveznih crvenih kartona. Svaki kontakt đona i protivnika je postao crveni karton. Najgluplji argument kojeg često možemo čuti u takvim situacijama je ''pa moglo je doći do ozljede (npr. Lewandowskog), zato je opravdan crveni''. Pa da, u nogometu dolazi do ozljeda. Ozljede su normalna stvar i ne treba svaki put igrač koji je bio u kontaktu sa ozlijeđenim igračem dobiti crveni karton.

Evo primjer: Stoperi skaču da bi glavom izbili loptu. Što da sada recimo napadač (dok je stoper u skoku i dok je u zraku) stavi svoju nogu ispod i da stoper doskoči na nju? Je li to penal i crveni karton ''jer ga je mogao ozlijediti''? Treba li Petković u Puli čekati da stoper Istre skoči, da u tom trenutku postavi koljeno ispod njega i da stoper Istre đonovima doskoči na njegovo koljeno? Hoće li odsad napadači tako iznuđivati penale i crvene kartone? Hoće li dovesti nogomet do potpunog apsurda?

Ionako je već nogomet doveden do apsurda u zadnjih 10-ak godina, u svim ligama su izvođači penala najbolji strijelci liga jer pucaju po 15-20 penala u sezoni. Mnogi ljudi uopće ne kuže poantu nogometa i misle da je to normalno, da je normalno mikroskopom tražiti penal kod svakog povlačenja kod kornera i kod svakog kontakta noge stopera i noge napadača. Penali bi trebali biti iznimke i incidenti na utakmicama a mi smo se doveli u situaciju da su penali poput slobodnih udaraca, nešto normalno i svakodnevno. Vjerojatno i klubovi kad kupuju skautiraju napadače koji dobro pucaju penale jer znaju da će biti sto penala u sezoni i da je jako važno imati dobrog izvođača.

Baturinu stavi protiv Portugala u gostima kada se zna da ćemo popušiti. Sada ga (na vrhuncu forme) ne stavlja na njegovom terenu protiv Škotske gdje bi se sigurno bolje snašao.

Pašalić, Perišić igraju jer su dobri prijatelji sa Lukom pa ih on onda rodijački tipično hrvatski uvali preko veze u igru. Za dinamove igrače će se naći vrlo malo mjesta u ovakvoj konstelaciji snaga.

Najveći mit su odlično odigrane utakmice Matanovića. Momak je promašio hrpu zicera i ljudi ga hvale jer on valjda ljepše promašuje zicere od ostalih. Ako je Matanović odigrao dobro zadnje dvije utakmice onda je Boško Balaban bio genijalno fenomenalan protiv Werdera u Bremenu kada je promašio 3-4 zicera ali je čak i zabio gol.

Može Matanović danas zabiti i hattrick jer igramo protiv loše ekipe, može on izrasti i u odličnog napadača ali ovo što je dosad pokazao je ispod nivoa Sandra Kulenovića. Mediji ga iz nekog razloga obožavaju i guraju, ne razumijem baš te veze i vezice.

Sastav za danas je grozan ali i ovakav sastav bi trebao relativno lako dobiti Škotsku. Problem će nastati kada dođe prva jača utakmica i neko veliko natjecanje. Onda će se Dalić čuditi zašto smo izgubili i zašto smo igrali tako loše sa igračima (Perišić, Pašalić, Matanović) koji su dosad sve redom pobjeđivali.

Kladionice su rekle sve. Na Dinamo je koeficijent 1,30 a na Hajduk 8,00. Jedini način na koji oni mogu uzeti titulu je serija ozljeda dinamovih glavnih igrača i nijedna ozljeda u Hajduku. Dinamo ima moć da odmara Petkovića na jako teškom gostovanju u Varaždinu a ovi će upregnuti sve snage da tamo dobiju.

I pojedinci su malo naporni sa stalnim spominjanjem bivšeg trenera Dinama pa je odjednom i on krivac što Hajduk vodi protiv Šibenika. Neće ta utakmica odlučiti prvenstvo. Ima još 30 kola do kraja, nema potrebe za kmečanjem. Ako je itko zakucao Hajduka to je bio on kada je nanizao 15 pobjeda u nizu i ostavio Hajduk na -15 bodova. Gurnuo ih je niza stepenice, bacio ih u financijske probleme, smijenio im cijelu upravu i sportskog direktora. Ove sezone je ostavio klub na -1 nakon 6 kola i kriviti njega nakon svake utakmice Hajduka je degutantno. Znam da ga pojedinci mrze iz dna duše ali treba imati dostojanstva i muški pretrpit pobjedu Hajduka nad Šibenikom bez spominjanja bivšeg trenera Dinama.

Od ove utakmice ne treba apsolutno ništa analizirati niti treba ocijenjivati igrače. Uvjeti su bili nenogometni i ovakve utakmice se dobijaju na mišiće. Sramota za savez i državu da ne može osigurati 10 ledina u državi da budu na nivou da se na njima može igrati nogomet.

Previše paničarite jer ste očekivali od Šibenika da će se suprostaviti Hajduku. Ne treba tako burno reagirati. Ovaj Hajduk će itekako prosipati bodove jer tu jednostavno nema dovoljno kvalitete a ova egzibicijska utakmica protiv užasnog Šibenika će im samo služiti da još malo napumpaju euforiju, dignu Yamala u nebesa, da Prpića i Hrgovića zazivaju u reprezentaciju, Rakitića proglašavaju najboljim veznjakom lige i slične gluposti. Onda će doći Istra, Loksa ili netko sličan i probušiti balon euforije. Već viđeno sto puta. Jedino će trebati istrpit medijsko pumpanje sljedećih tjedan-dva ali zato će biti slađe kada padnu.

Šibenik je drugoligaška ekipa koja će na kraju ispasti. Oni su u prva 3-4 kola neviđenim čudesima uzeli pobjede u utakmicama u kojima su udarci bili po 15-2 za protivnika i gdje su dvaput prešli centar. Careviću se najpametnije skloniti što prije jer će svakako dobiti otkaz za najdalje 3-4 kola.

Može li itko pobliže objasniti stvari oko Cibone? Ja sam ona starija generacija koja je odrasla uz Cibonu i koja osjeća emotivnu vezu sa Cibonom. Kada kažem da sam starija generacija to znači da sam stariji od 25 godina, da mi rastu brada i brkovi i da sam toliki old timer i senior citizen da čak pamtim ta davna vremena prije 15 godina kada je Cibona igrala Euroligu.

Kao klinac sam početkom 00-ih pratio Cibose u Euroligi kada su padale ekipe poput Barcelone, Panathinaikosa, Fenerbahčea, Maccabija itd. Sjećam se Scoonija Penna, Davisona, Rimca i tih igrača. Cibona je tada bila ozbiljna europska ekipa koja je imala kvalitetan roster sposoban da doma (a ponekad i u gostima) pobijedi europske velikane. Cibona je i sama bila velikan i zvučno ime europske košarke. Svi su cijenili Cibonu zbog velike povijesti i tradicije.

Zadnje što sam zapravo pomno pratio su bile godine kada je Cibona sa Blessingameom, Šarićem, Kuridžom, Rozićem senzacionalno osvojila ABA ligu. Sjećam se da je final four bio u Beogradu i da je bankrotirana Cibona pored Zvezde, Partizana i Cedevite bila potpuni autsajder. Koeficijent na Zvezdu u polufinalu je bio negdje 1,15 ali je Cibona čudesno, mimo svih očekivanja prošla u finale. U finalu je Cibona opet napravila senzaciju i dobila visoko favoriziranu Cedevitu - privatni projekt mufljuza Tedeschija sa navijačima (radnicima) koji su morali dolaziti na sve utakmice Cedevite da ne bi popili otkaz. Klasična predivna hrvatska kapitalistička priča.

Što se sada događa sa Cibonom? Vidim da su dovedena neka ozbiljna pojačanja. Tko su sponzori? Može li Cibona barem donekle postati ozbiljan klub kao što je to bio nekada?