Hrvatska nogometna reprezentacija S jednim argumentom se nikako ne slazem, a to da je knock out igramo samo s njim (i Ćirom). Igrao je to i Bilić i ispao kako je ispao.. Drugi put je bio u grupi s malo jacom Spanjolskom i Italijom pa ispao nakon intervencije Wolfganga Starka..
A ovo Barić, Jozić, Kranjcar su bile smijesne reprezentacije u usporedbi s danasnjom gdje su najjaci igraci igrali u Rangersima i Sahtaru, a danas imamo Citye, Real, Bayerne i mozemo rec da tad stvarno je bio uspjeh samo sudjelovat..
Postavimo si sljedece pitanje.. Sto bi populist na klupi napravio da je imao kadar Otte Barića iz 2004? Mornar, Bjelica, Rosso, Šokota starteri hahaha
Daliću je njegov populizam omogućio da stvori koheziju kad je bilo tesko i da pregrme neke krize, onda se nadovezala i sreća u penalima i dosli su ti rezultati koji jesu..
Taj isti populizam ga je kostao finala SPa jer nije bio pragmatican, a i nekih drugih utakmica gdje je slagao momcadi populisticki, a ne rezonski..
A ovaj dio za srebra i bronce se ne moramo slagati. Na prvu broncu iz Francuske sam plakao, na ovu iz Katra nakon onog ispadanja u polufinalu nisam bio opce emotivan. Mozda je samo do mene, mozda sam jednostavno ostario, mozda sam glup.
Ali nakon Rusije 2018. i Francuske 1998, meni je u krajnjoj liniji sve nebitno osim tog najveceg moguceg uspjeha, sportske besmrtnosti u vidu zlata na Fifa ili Uefa natjecanju. Zato me ona Španjolska u finalu presjekla vise od Argentine u polufinalu SPa.