7. veljače 1954. godine Dinamo je ostvario uvjerljivu pobjedu nad argentinskim višestrukim prvakom Racingom s 3:0. U to vrijeme bio je to velik uspjeh, jer čuvena argentinska momčad tako uvjerljiv poraz do tada još nije doživjela ni na jednom gostovanju u Europi. To im je bila deviza s kojom su došli u Europu i to su isticali gotovo svi njihovi igrači prilikom dolaska u Zagreb.

- 'Tko nama da gol mora da je velika momčad', - bili su samouvjereni odgovori igrača Racinga na pitanje što očekuju na turneji po starom kontinentu. I zaista, počelo je po predviđenom planu, to jest s nulom. Prvi nastup u Europi s Romom, jednim od vodećih talijanskih klubova završio je 0:0. Optimizam se nastavio i dolaskom u Jugoslaviju. Na konferenciji za medije, njihov maser Simonson htio se kladiti za velike novce na sigurnu pobjedu svoje momčadi; - 'Čast Dinamu, ali mi smo pobjeđivali i bolje od Dinama'.

Kapetan Racinga, Gutierrez, izjavljivao je; - 'Ja sam optimist, vjerujem da naša pobjeda ne dolazi u pitanje', a napadač Racalbuta prije utakmice najavljivao je pobjedu svoje momčadi izraženu čak s 5:0!

Međutim, argentinsku momčad je u Zagrebu dočekao snježni pokrivač i temperatura oko minus pet. Iako se teren dan ranije 'izvaljao' i postao gotovo poput ledene plohe na dan utakmice palo je deset novih, svježih centimetara snijega. Racing je krenuo u prugastom, svijetloplavo-bijelom dresu i crnim gaćicama, a Dinamo, u Penarolovim žuto-crnim dresovima na 'pruge'.

U prvom dijelu praktički se nije dogodilo ništa vrijedno spomena. Obje momčadi privikavale su se na nesvakidašnje uvjete, posebice igrači Racinga kojim je to bila prva 'snježna' utakmica. Zato je drugi dio utakmice bio na visini. Vodeći pogodak Osojnaka prelomio je susret – za našu momčad značio je polet, a za Argentince početak velikog poraza. Uz vodeći zgoditak visokoj pobjedi svakako je pridonijelo i postavljanje Dvornića na krilo, ulazak Osojnaka na 'centar' i uvođenje u igru Režeka umjesto bolesnog Kukeca.

Ubrzo nakon prvog pogotka uslijedila je brza kombinacija i Benko na svoj način poentira za laganih 2:0. Konačnih 3:0 postavio je Dvornić. Tom prilikom radilo se o sumnjivoj situaciji, no, teško je bilo u onom prolomu bijelog neba dijeliti pravdu. Sudac je odlučio da nema nedozvoljene situacije i pokazao na centar. I krenuo – tamo.

No, u tri koraka, neviđeno, prije kruga stigli su ga vratar Dominguez i branič Garcia Perez. I dok ga je branič okrenuo, vratar ga je udario nekoliko puta. Dotrčali su suigrači, bacili razbješnjelog Domingueza u snijeg, 'zabili mu glavu' u bijelu masu i hladili njegov temperament.

Utakmica je prekinuta minutu prije kraja i nije više nastavljena. Argentinci su se ispričali. A sudac je za izbijeni 'gebis' dobio 100 tisuća dinara odštete (radnička plaća je tada bila oko šest tisuća).

Maksimir je bio scenarij svakakvih nogometnih nadmetanja. Ovaj s Racingom, bio je neobičan. I snijeg, i hladnoća, i termofori koji su nosili igrači Racinga, i tehnika, i golovi, i živčanosti, a na samom kraju i okršaj šakama. Utakmica koja će se teško ponoviti.