25. studenog 1997. godine Dinamo (tadašnja Croatia) i Atletico Madrid u susretu prve utakmice osmine finala Kupa UEFA odigrali su na Maksimiru 1-1.

Dinamo je u tom susretu iz prve ruke osjetio staro nogometno pravilo; kad ne iskoristiš brojne prilike i ne zabiješ, budeš kažnjen i primiš gol. Bila je to vjerojatno najbolja predstava naše momčadi te sezone, uraganskih, furioznih 60 minuta i na kraju samo jedan gol u suparničkoj mreži. A za peh (točnije - za kaznu!) jedna jedina lopta upućena prema Ladićevoj mreži u njoj je i završila.

Da je utakmica završila s tri-četiri ili pet pogodaka prednosti u korist Dinama nitko ne bi mogao pronaći ni riječ zamjerke. Krenulo je kako se samo poželjeti moglo, vodstvom već u 2. minuti nakon sjajne akcije Vladimira Petrovića i Edina Mujčina, koju je ovaj drugi pretvorio u vodeći pogodak. Tek onda je uslijedio pravi uragan. Nošeni sjajnom publikom (30.000 gledatelja), modri su totalno razbili uglednu španjolsku momčad i samo je zaista velika sreća spasila obezglavljeni Atletico od potpunog debakla.

Susret je direktno prenosio „Eurosport“, tako da se čitav nogometni svijet mogao uvjeriti u neosporne kvalitete Dinama. Zbilja je šteta što silna nadmoć nije i adekvatno okrunjena pogodcima, što bi omogućilo miran put na revanš u Madrid. Uz pogodak pamtimo četiri velike prigode: Prosinečki, Mujčin, Petrović i prava je šteta što bar još jedna lopta nije završila iza leđa Moline. A to i nisu bile jedine prave prilike. Bilo ih je još - još toliko! Šarić je po boku bio nerješiva enigma, nedostajao je jedino smireni, iskusni „egzekutor“, da brojne šanse pretvori u golove, baš kao što su gosti pretvorili svoju jednu jedinu priliku.

Zbilja šteta što je završilo kako je završilo. Jer, taj gol koji je Atletico postigao u Maksimiru davao mu je zaista velike izglede, pa mu je čak i 0:0 u uzvratu bilo dovoljno za prolazak među osam najboljih.

U redovima naše momčadi nije bilo kažnjenog Krznara (kartoni), ni centarfora Marka Viduke koji se u to vrijeme (neuspješno) borio za australsku vizu za SP protiv Iranaca. Upravo su njegove realizatorske sposobnosti mogle na maksimirskom travnjaku riješiti modre svih briga, od silnih prilika Viduka bi sigurno barem jednu i „ugurao“ u mrežu.

Atletico je tad bio "srpska kolonija", čak sedmorica su bila raspoređena u klubu obavljajući razne uloge; od šefa stručnog stožera Antića, njegovog pomoćnika i sina mu zaduženog za marketing te čak četiri igrača. Tako su nakon 1:1 (koje nipošto nisu zaslužili), najavljivali kako će osvetiti Partizan što su u konačnici na našu žalost i uspjeli. Sve je to trebalo samo još više mobilizirati igrače Marijana Vlaka za madridski uzvrat, no, na „Calderonu“ Dinamo je pao praktički bez ispaljenog metka. Iako su se u momčad vratili i Viduka i Krznar, jednostavno se nije moglo prepoznati sastav koji je 14 dana ranije gazio „Atletico“.

DINAMO: Ladić – Jurić – D. Šimić, Tomas – Šarić, Prosinečki, Jurčić, Mujčin, M. Cvitanović – V. Petrović (od 74. Šokota), I. Cvitanović. – Marijan Vlak.

ATLETICO MADRID: Molina – Aguilera, Santi, Andrej, Prodan – Prieto, Bejbl, Juninho (od 77. Pantić), Lardin (od 46. Caminero) – Bogdanović (od 67. Jose Mari), Kiko. – Radomir Antić.

25. studenog 1998. godine ostvarena je jedna od najvećih gostujućih pobjeda Dinama u povijesti europskih natjecanja.

U 5. kolu Lige prvaka pred 48.000 gledatelja pogotkom Josipa Šimića (mlađi brat iz dinastije Šimić) Dinamo je zabilježio senzacionalan trijumf i slavio protiv Ajaxa s 1-0. Bio je to pogodak u stilu najvećih majstora, toliko poseban da su ga s posebnim napomenama pokazale sve svjetske TV stanice. Jer, lobati diva poput Van der Sara, visokog dva metra, pravo je umijeće. Taj gol u Amsterdamu definitivno je obilježio karijeru Josipa Šimića.

Josip je u igru ušao u 54., a već u 67. minuti veličanstvenim lobom donio je svojoj momčadi pobjedu. Taj trijumf opet je vratio naše ljubimce u utrku za prolaz u četvrtfinale, no, nažalost, u zadnjem kolu Dinamo (tadašnja Croatia) je remizirao na Maksimiru s Olympiakosom 1-1 te nije prošao u nokaut fazu Lige prvaka, iako je bio drugi u skupini. Završio je natjecanje s osam bodova, imao je bod više od velikana Porta i Ajaxa i tri boda manje od Olympiacosa. Bila je to tek jedna od ukupno tri sezone u povijesti Lige prvaka u kojima drugoplasirana momčad nije imala zajamčen prolaz dalje. Tada su Ligi prvaka igrale 24 momčadi, dalje je prošlo šest prvoplasiranih i dva najbolja drugoplasirana. Sljedeći krug natjecanja bilo je četvrtfinale, a Dinamo je do zadnje minute zadnjega kola bio u igri za prolaz.

Dinamu je to bio prvi nastup u skupinama Lige prvaka, nastup u kojem je ostavio odličan dojam. Ono što boli je činjenica da do dana današnjeg to ostaje i dalje jedna jedina gostujuća pobjeda u skupinama.

Ladić, Šarić, Mario Cvitanović, Krznar, Tokić, Jurić, Marić, Bišćan, Rukavina, Jeličić, Dario Šimić, Josip Šimić, Jurčić, Šabić. To je bilo 14 "plavih lavova ", koji su zaigrali te večeri.

Na klupi Ajaxa za kojega su igrali Van de Sar, Ronald i Frank De Boer, Danny Blind, Witschge sjedio je Morten Olsen, a na klupi Dinama Velimir Zajec, koji je nešto prije na klupi zamijenio Zlatka Kranjčara.

U PONEDJELJAK od 17 sati održat će se nova sjednica Izvršnog odbora Dinama. Glavna tema sjednice bit će rasprava o novom klupskom Statutu i prihvaćanje ili odbijanje glavnih zahtjeva Dinamovih navijača, prvenstveno Bad Blue Boysa.

Ovog tjedna održani su višesatni pregovori između predstavnika navijača i uprave kluba. S navijačima su razgovarali predsjednik Mirko Barišić i član Nadzornog odbora Zdravko Kačić. Sastanku su u jednom njegovom dijelu nazočili predsjednica Uprave Vlatka Peras i član Uprave Danijel Tomačić.

Razgovaralo se o dva modela novog Statuta. Jedan, iznijet od strane predstavnika navijača, u kojem se inzistira da se 28 članova klupske Skupštine bira na izborima svih članova kluba. Preostalih 32 bi birao postojeći Izvršni odbor na čelu s Mirkom Barišićem. Drugi, koji je osmislila nova radna skupina za izradu Statuta na čelu s karlovačkim poduzetnikom Nikolom Hanželom, zalaže se da 40 članova Skupštine bira Izvršni odbor, dok bi 20 članova Skupštine birali članovi na izborima.

Izvori upućeni u sadržaj pregovora tvrde da dogovor nije postignut jer svaka strana inzistira na svom prijedlogu. Barišić je navijačima na kraju rekao da će se o prijedlogu raspravljati na sjednici Izvršnog odbora u ponedjeljak. To je loša vijest za navijače jer Barišić i Hanžel, kao najutjecajniji član Izvršnog odbora imaju nadmoćnu većinu, i bit će onako kako oni budu htjeli.

Kako je Barišić zavlačio i lagao navijače?

Prisjetimo se kronologije pregovora Barišića i navijača oko novog Statuta. Sve je počelo prije otprilike godinu dana kada se krenulo u izbacivanje Mamićeve struje iz kluba.

"Ide se u promjenu Statuta. Ovo je budućnost Dinama, a ne ovaj cirkus koji smo imali. Nastavljamo s gradnjom stadiona i moderniziramo Dinamo i Statut uz podršku navijača", rekao je Dinamov predsjednik Mirko Barišić nakon neodržane skupštine 9. ožujka.

I doista, desetak dana kasnije oformljena je radna skupina za izradu novog klupskog Statuta. Skupinu je činilo osam članova, čiji je rad koordinirao dr. Vladimir Gašparović. U sastavu radne grupe, uz dr. Gašparovića, bili su Ognjen Naglić, Zdravko Kačić, Saša Pavličić-Bekić, Goran Đulić, Zrinko Čustonja, Dragutin Nemec i Ivan Nauković. Radna grupa započela je s radom i krajem srpnja završila prijedlog novog Statuta, koji je predan Mirku Barišiću.

Prijedlog statuta mjesec dana ležao je u Barišićevim ladicama, a onda je 29. kolovoza održan sastanak u Dinamu, na kojem su bili članovi radne skupine za izradu novog statuta, predstavnici navijača, predsjednik kluba Barišić te članovi uprave kluba na čelu s Vlatkom Peras. Ondje je Barišić nazočnima priopćio da prijedlog statuta koji je dobio neće staviti na usvajanje predstojećoj skupštini. Navijači su na to poludjeli i zaprijetili nedolaskom na skupštinu.

Skupština je održana 25. rujna. Pripadnici poražene Zorić - Mamićeve struje objašnjavali su da je za donošenje odluka potreban 41 zastupnik (bez predstavnika članova), dok su Barišić i njegovi tumačili da je potreban 41 glas (s uključenih 8 članova iz redova klupskih povjerenika, od kojih su 7 predstavnici BBB-a).

Danima prije te sjednice predstavnici navijača više su se puta sastajali s Barišićem i dogovarali o ulasku četiri njihova predstavnika u Izvršni odbor i dva u Nadzorni, a onda je dan prije skupštine Barišić rekao da će u izvršni odbor ući samo dvojica predstavnika navijača i jedan u nadzorni. Navijači su na to na kraju pristali.

Ništa od obećanja za potpuno otvaranje kluba članovima

Početkom studenog održana je dugo očekivana sjednica Izvršnog odbora, na kojoj se dogodio novi čin odugovlačenja donošenja novog statuta. Odbijen je prijedlog radne skupine, a Hanžel je obavijestio ostale da je bio na sastanku s predstavnicima BBB-a te da su razgovori išli u smjeru toga da 20 predstavnika navijača uđe u klupsku skupštinu, a da preostalih 40 izabere Izvršni odbor na čelu s predsjednikom Barišićem.

Dakle, u osam mjeseci se od obećanja za potpuno otvaranje kluba članovima i izbora (omjera 28 - 28 u skupštini) došlo do toga da bi predstavnici članova dobili tek trećinu ukupnog broja članova skupštine.

Mario Gavranović rođen je 24. studenog 1989. godine u Švicarskoj u Luganu.

Gavranović je u ranim danima karijere igrao za švicarske klubove Vezija, Ticino, Yverdon Sport, Lugano i Xamax, potom se preselio u Bundesligu. No, tamo se nije uspio nametnuti igrajući za Schalke i Mainz nakon kojeg se vratio u Švicarsku te naredne četiri godine proveo u Zürichu.

U HNL, točnije u Rijeku došao je 2016. godine za 600 tisuća eura te postao jedan od najboljih igrača u momčadi Rijeke koja je osvojila prvi i jedini naslov prvaka Hrvatske. U dresu momčadi s Rujevice odigrao je 80 utakmica te zabio 40 golova uz 13 asistencija. Od tih 40 pogodaka tri je smjestio u mrežu Dinama, jedan u prvenstvenoj utakmici i dva u finalu kupa kada je Rijeka u Varaždinu svoju povijesnu sezonu nakon prvenstva okrunila i osvajanjem kupa.

Mario Gavranović od prvih dana u dresu Dinama u koji je došao u siječnju 2018. isticao se svojim igrama, zalaganjem, a naposljetku i učinkom i ljubavi prema našem klubu. U očima navijača ostaje upamćen kao nogometni romantik, igrač vica, duha, finte i nadasve kao veliki dinamovac. Uveseljavao nas je nevjerojatnom snalažljivošću pred golom, posebice na malom prostoru, ali i atraktivnim akcijama, golovima, prodorima, nerijetko i već spomenutim fintama kojima je lomio protivničke braniče. Iako visok samo 1,75m što nije pretjerano za napadača imao je nevjerojatno dobru igru glavom i zaista raznovrstan repertoar udaraca kojima je brojne šanse i polu-šanse pretvarao u pogotke. Baš onako kako reagiraju pravi napadači. Odigraju dobru utakmicu i zabiju jedinu priliku koja im se ukaže.

U plavom domu u dva je navrata proveo tri i pol godine u kojima mu pišemo osam trofeja - pet naslova prvaka Hrvatske, dva kupa i jedan Superkup te dva europska proljeća… Da, bio je i dijelom momčadi koja je pisala europsku povijest kluba, između ostalog stigla i do četvrtfinala Europske lige.

Mario je u dresu Dinama odigrao 133 službene utakmice u kojima je postigao 48 golova i upisao 20 asistencija. Posebno produktivan bio je u sezoni 2020. - 2021. zabivši 17 golova uz 8 asistencija u 27 utakmica HNL-a. Također, Dinamo je klub u kojem je odigrao najviše utakmica u karijeri (133) i zabio najviše golova (48) i naravno, osvojio najviše trofeja (8).

Kad kažemo da je u Dinamu igrao u dva navrata uzmite to s rezervom iako je tehnički gledano točno. Naime, Mario je u Dinamu bio od siječnja 2018. do lipnja 2020. godine, nakon čega je napustio klub ali samo mjesec dana kasnije vratio se i potpisao novi ugovor do 2023.

Posebno inspiriran bio je u derbijima. Tri je gola Hajduku Mario Gavranović zabio dok je nosio dres Rijeke, a sa sjajnim partijama je nastavio kao i napadač Dinama u čijem je dresu bilima zabio šest komada, tri na Poljudu, dva na Maksimiru i još jedan u finalu Kupa u Vinkovcima. Podsjetimo, zabio je nakon velike pogreške Savvasa, pogreške koju je vrebao baš kao što lisica vreba svoj plijen a onda ju objeručke prihvatio i jedinim golom na utakmici odlučio pobjednika i osigurao Dinamu dvostruku krunu. Kad Gavranović zabija Hajduku Dinamo u tim utakmicama pobjeđuje, isti obrazac možemo primijetiti i dok je nosio dres riječkih bijelih.

U karijeri je više golova od Hajduka zabio samo Osijeku i Istri, svakome po deset komada.

Postoji još jedna utakmica koju moramo posebno izdvojiti, a to je utakmica trećeg kola skupine D Europske lige koju je Dinamo u jesen 2018. odigrao protiv Spartaka iz Trnave i slavio preokretom 2:1. Spartak je poveo u 32. minuti golom Alija Ghorbanija, izjednačio je Mario Gavranović u 64. minuti, a u 78. minuti pobjedu Dinamu na fenomenalnu Gavrinu asistenciju donio je Mislav Oršić. Međutim, spretnost, snalažljivost i realizacija koje je Gavranović pokazao u tim situacijama ogledalo su njegove vrhunske klase.

Tom pobjedom Dinamo je načinio veliki korak prema plasmanu u drugi krug natjecanja kojeg su 'modri' čekali nestvarno dugih 48 godina, a ta pobjeda potvrđena je dva tjedna kasnije na maglom okupanom maksimirskom stadionu.

Već smo spomenuli kako je Gavranović u dresu Dinama u svim natjecanjima zabio ukupno 48 pogodaka, no nismo rekli da je tih 48 pogodaka zabio u 36 utakmica. Sad ide podatak koji zvuči zaista fascinantno - od tih 36 utakmica u kojima je poentirao Dinamo je izgubio samo jednu jedinu utakmicu (Rijeka, HNL) i odigrao dva remija dok je u preostala 33 susreta upisao 33 pobjede.

Super Mario Gavranović, nadimak je dostojan njegove važnosti za naš klub kojim možemo opisati njegovu ostavštinu u plavom dresu zbog vrijednosti njegova učinka u vidu asistencija i pogodaka koji lome i rješavaju utakmice. Pamtit će se ta 'jedanaestica' na njegovim leđima sa sjetom, ali i osmjehom zadovoljstva. Kao što ćemo pamtiti i dva hat-tricka u plavom dresu kojima je u dva navrata napunio mrežu Gorice za dva slavlja naše momčadi. Pamtit ćemo naravno i travanj 2018. kada je u 31. kolu HNL-a na Poljudu zabio oba gola u pobjedi Dinama 2-1 kojom su 'modri' otišli na plus osam od Hajduka i praktički riješili pitanje prvaka.

Mario Gavranović cijeli je život dinamovac. I to veliki navijač Dinama. Imao je rijetku priliku da ispuni i profesionalnu i privatnu želju te zaigra za voljeni klub, a kao dinamovac Gavro je dočekao ono najslađe, da golovima ruši najvećeg rivala.

U ljeto 2021. godine je iz Dinama otišao u turski Kayserispor koji mu je bio zadnji klub u karijeri. Krajem listopada 2023., nakon što je nekoliko mjeseci bio bez kluba u svojoj 33. godini obznanio je kraj karijere i odlazak u igračku mirovinu.

U karijeri je za švicarsku reprezentaciju odigrao 41 utakmicu i zabio 16 golova od kojih su tri bila u susretima protiv Hrvatske, a između ostalog nastupio je na jednom SP-u i jednom Europskom prvenstvu. Taj EURO posebno će pamtiti. Švicarska je tada priredila veliko iznenađenje plasiravši se u četvrtfinale nakon što je u susretu osmine finala boljim izvođenjem jedanaesteraca pobijedila aktualnog svjetskog prvaka Francusku s 5:4. Utakmica je nakon 120 minuta završila 3:3, a upravo je Mario Gavranović u 90. minuti zabio pogodak za izjednačenje. Kao šlag na tortu sve je začinio još jednim pogotkom u raspucavanju s bijele točke.