kažem - papak!
glumio je cijelo vrijeme muškarčinu, a sad bejži kao zadnja kujica, plače i cinka okolo.

zoran je kleptoman i lažov, gnjida, ali barem za sada nije ispao papak - ostaje i kaže da će otići u zatvor.

ostaje i kaže da će otići u zatvor. — db-izbjeglica

Ostaje jer se nada scenariju "Horvatincic".

barem nije još pobjegao kao ova p....a

Mislim da Zoran zna da ima prilično jake argumenate za odgodu zatvora (malo dijete) pa zato nije pobjegao.

VEĆ DESETLJEĆIMA građani RH raspravljaju o tome zašto Hrvatska ostvaruje slabe rezultate u gotovo svakom segmentu razvoja. Teško je pronaći društveni, politički ili ekonomski segment u kojem država kao cjelina napreduje.

Postoje lokalizirani primjeri pozitivnih pomaka, nekoliko pojedinaca koji se izdiži iznad ostatka na pozitivan način i entuzijasti koje se ne predaju ali opća društvena klima se kreće između indiferentnosti, upornom održavanju starih zabluda, žaljenja i ljutnje. Čak i prema zadnjem istraživanju sreće po državama Hrvatska ne stoji dobro, ne samo radi trenutnog stanja nego još više zbog gubitka nade u bolju budućnost.

Unatoč svemu društveni tok misli, moralnog kodeksa i općenito načina funkcioniranja onoga što bi se moglo nazvati "neformalne društvene institucije" se ne mijenja. Dobar primjer je reakcije velikog dijela građana na presudu braći Mamić za razne kriminalne radnje, koje se mogu svesti na staru uzrečicu "Tito je krao ali je i nama dao".

Javnosti je bilo jasno tko je i što je Mamić davno prije bilo kakve istrage
Razne malverzacije i kriminalne radnje Mamića nisu nikakva novost a presuda je sasvim očekivana. Javnosti je bilo jasno tko je i što je Mamić još dok je dotični bio daleko od bilo kakve pravosudne istrage i neometano granao svoju kriminalnu mrežu.

U principu ljudima ne smeta toliko kriminal, nepotizam i korupcija nego to što oni nisu dio određene mreže koja izvlači protupravnu korist. Ono što im smeta je što i sami što nisu dovoljno visoko u hijerarhiji pa njima ostaju samo mrvice koje padaju s koruptivnog stola na kojem glavni akteri dijele plijen.

Ne radi se o novom fenomenu koji se pojavio uspostavom nezavisne Hrvatske. Nije tajna da su u većini kompanija u bivšoj Jugoslaviji gotovo svi sudjelovali u nekakvoj vrsti kriminalne aktivnosti na štetu same kompanije u kojoj su radili. Šefovi su krali na "sofisticirane" načine; nezakonitim ugovorima, namještanjima poslova i dogovorima ispod stola, putnim nalozima i sl. a radnici bi krali na malo materijal i alate ili dio radnog vremena radili u fušu pa i aktivno ga izbjegavali.

Promjenom vlasti nije se promijenio kriminal, nego samo akteri
Pisalo se i tada o tim problemima pa je gospodarski kriminal bio podjednako javna tema kao i danas. Svi su to radili pa nitko nije osjećao posebnu grižnju savjest. Postojale su razne racionalizacije koje su ostale popularne do današnjih dana, kao što je "Ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko malo ja mogu radit", "Ako nije mogao osigurati sebe kako će osigurati nas", "Drugi kradu milijune zašto bi bio problem što radnik uzme malo materijala." Itd.


Promjenom vlasti su se samo donekle promijenili glavni akteri tog kriminala. Iste prakse su se nastavile pa čak i intenzivirale jer je rat ponudio dobru distrakciju. Pretvorba i privatizacija su rezultat nastavka i intenziviranja takvog načina vođenja društva, politike i gospodarstva.

No taj društveno-gospodarski sustav se počeo urušavati još i prije 80-ih a posebno 90-ih. Stotine tisuća su ostajale bez posla, a kompanije su propadale. Nije problem propadanje neefikasnih socijalističkih mastodonata nego način na koji se to dogodio, a taj način je direktno rezultat načina funkcioniranja neformalnih društvenih institucija koji je nastao još u Jugoslaviji i srdačno je prihvaćen od strane novih aktera.

Država se možda promijenila ali društvo je ostalo isto, s istim praksama, društvenim kodeksom i tek neznatno promijenjenim neformalnim institucijama. Sve što se događalo 90-ih po pitanju gospodarskog i političkog kriminala je logična posljedica uspostavljenih društvenih pravila iz prijašnjih razdoblja. Promijenila se država/forma ali društvo/sadržaj su ostali isti. To nije opravdanje, dapače. To je kritika društva koje je ustvari htjelo nastavak istih praksi kao i prije samo u vlastitoj državi, htjelo je Jugoslaviju samo da se tako ne zove, Tita samo da ima drugo ime.

To "naše" je samo jedna od racionalizacija koruptivnih praksi
Stanje danas nije puno drugačije. Stalno se poziva na očuvanje starog načina funkcioniranja i ponavljaju stare zablude. Poziva se na očuvanje i povratak državnog vlasništva pod argumentom da je državno isto što i naše. A to "naše" je samo jedna od racionalizacija svih koruptivnih praksi, od najviše do najniže razine. Politici to odgovara kao što je nekada odgovaralo i Partiji jer im daje dobru podlogu za kontrolu svega "našega". A tom kontrolom mogu upravljati manje-više svim društveno-gospodarskim procesima u društvu.

Tužna činjenica je da to odobrava većina stanovnika RH. Naravno, to će braniti raznim racionalizacijama, od kojih većina nije nova i ponavlja se desetljećima. U konačnici se stvorilo društvo koje ne samo prešutno nego i aktivno odobrava kriminal pod uvjetom da im se obeća njihov dio koruptivnog plijena. Želja pojedinaca u tom društvu nije da se bore protiv kriminala nego da se uzdignu s dna koruptivnog lanca na vrh. One na vrhu za koje procjene da im dobacuju dovoljno mrvica će smatrati dobrim gospodarima i aktivno će ih braniti od društvene, medijske ili pravosudne osude. "Neka je krao jer je i nama dao" je tako temeljni aksiom tog društva. Na sličan način funkcionira mafija.

Društvo koje veliča kriminalce
Takvo društvo, postavljeno na pokvarenim etično-moralnim temeljima, nužno propada. Nikada nema dovoljno plijena i apetiti onih na vrhu su uvijek preveliki da bi se začarani krug korupcije mogao nastaviti u beskonačnost. Takvo društvo će nužno stagnirati i s vremenom propadati jer će oni koji odbijaju prihvatiti takve pokvarene društvene temelje odlaziti. Oni će shvatiti da njihove stručne, intelektualne, radne i druge kvalitete mogu lakše i bolje oploditi u društvima koja imaju pravedniju društvenu hijerarhiju vrlina a ne u društvu koje veliča kriminalce.


Da se radi o društvenom problemu koji koči napredak pokazuju usporedbe povjerenja u institucije ali i povjerenja u druge ljude između razvijenih i nerazvijenih zemalja na svijetu. Kulturološki faktori dakako čine razliku ali istraživanja o društvenom povjerenju i povjerenju u državne institucije jasno pokazuju da u razvijenijim državama ljudi ne samo da imaju više povjerenja u državne institucije nego i jedni u druge. Institucije i ljudi koji stvaraju i čine te institucije su neraskidivo povezani. Dobra društva stvaraju i dobre institucije. Kakve institucije može stvoriti društvo koje slavi kriminalce, plagijatore i korumpirane političare?

Malo se priča o tome da građani Hrvatske ne vjeruju ni jedni drugima
Poznato je da građani RH ne vjeruju u državne institucije ali malo se priča o tome da ne vjeruju ni jedni drugima. Pretpostavka većine ljudi u Hrvatskoj je da ih druga osoba želi prevariti. I nepovjerenje u institucije i nepovjerenje u druge ljude su rezultat poremećenog društvenog, političkog i gospodarskog sustava koji se u Hrvatskoj kultivira desetljećima.

Nažalost ništa ne pokazuje da će se takav sustav popraviti niti da građani RH uopće žele da se popravi. Deklarativno se zazivaju reforme i promjene, najčešće u predizborno vrijeme, ali od njih nema ništa. Većina ljudi u Hrvatskoj ustvari ne želi promjene i aktivno rade na održavanju trenutnog stanja.

Ljudi koji opravdavaju Mamića su uništavaju bilo kakvu nadu
Država koja slavi raznorazne Mamiće i Bandiće nema budućnost. Ne znači da će propasti preko noći ali će postepeno tonuti u beznačajnost i zaborav. Najbolji ljudi u tim državama, koji bi trebali biti inicijatori i nositelji napretka, će odlaziti drugamo u potrazi da društvenim sustavima koji su više utemeljeni na meritokraciji i društvenoj hijerarhiji vrlina a ne na lopovluku, plagiranju, nepotizmu i korupciji.

Oni koji opravdavaju i racionaliziraju postupke Mamića, čovjeka koji je sam na televiziji priznao da je rođenoj majci krao zlato, su oni koji uništavaju bilo kakvu nadu u napredak Hrvatske, bez obzira kakve im bile namjere.

Evo jedan tekst o povezanosti kriminalaca iz Dinama i društva koje odobrava taj kriminal. Tekst je sa indexa, od jednog od nekolicine kolumnista i novinara koji su tamo vrijedni čitanja.

od jednog od nekolicine kolumnista i novinara koji su tamo vrijedni čitanja. — Crusades1986

Pa imenuj čovjeka kad ga već hvališ. :)

Branimir Perković :smile:
Ne slažem se sa njime u nekim ideološkim pitanjima, makar ih on i ne komentira puno, ali što se tiče društveno-ekonomskih, tu je odličan.

Index je u globalu smeće, ali tu i tamo naiđe neki didaktični, istiniti i objektivni članak...

Odličan tekst. Najjače kad ovakav argument daš nekom u raspravi, pa se koprcaju u izgovorima i optužuju sve druge, osim sebe samih.

Mi smo odgovorni kao društvo i nitko drugi. Mamići, Bandići, Horvatinčići, Vidoševići, HDZ, SDP samo su odraz društva.

Nema goreg od "jadnog malog ćovijeka".

I nema iritantnije i pogrešnije teze od one o dobrom i poštenom, običnom malom čovjeku kojem, eto, samo pokvarena elita ne dopušta prosperiranje.

Nema goreg od "jadnog malog ćovijeka".

I nema iritantnije i pogrešnije teze od one o dobrom i poštenom, običnom malom čovjeku kojem, eto, samo pokvarena elita ne dopušta prosperiranje. — Neki tip sa Zapada

Tu treba napraviti distinkciju. Političari žive na teret radnika ove zemlje, mnogi od njih iskorištavaju svoj položaj za osobni prosperitet a ne javni (bolji uvjeti života). Postoje oni 'mali ljudi' koji se svjesno ogrebu na tuđi račun (i vole takve poput Mamića, glasaju za Bandića i koruptivne političke partije), ali postoje i pošteni ljudi koji svojim radom nažalost ne mogu osigurati ni egzistenciju. Istovremeno neki preplaćeni za svoj posao (ili čak i nerad) još i kradu iz javnog budžeta, budu podmićivani i/li podmićuju. Lokalna politička scena je valjda puna takvih. Nemojmo zaboraviti i mnoge nečasne radnje raznih poduzetnika iz realnog sektora. Imamo sad primjere županijskih sudaca, koliko takvih i sličnih priča s nižih slojeva ima to je društveni problem.

Manje više sažeo si svu patetiku i izgovore, svaka čast

U sridu.

Bivši Mamićev odvjetnik: Zoranu javno preporučujem da odsluži kaznu u BiH

"Sramotnija presuda Vrhovnog suda nikada nije viđena u hrvatskom pravosuđu" - rekao je odvjetnik Mate Matić u HTV-ovu Studiju 4, komentirajući činjenicu da je Vrhovni sud potvrdio presudu osječkog Županijskog suda kojom je Zdravko Mamić osuđen na šest i pol godina zatvora za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama. Zoranu Mamiću smanjio je kaznu zatvora sa četiri godine i 11 mjeseci na četiri godine i osam mjeseci, a bivšem porezniku Milanu Pernaru sa četiri godine i dva mjeseca na tri godine i dva mjeseca.

Sa Zdravkom Mamićem, čiji je odvjetnik bio, razišao se, rekao je, zbog koncepcije obrane.

- Moja obrana je bila fokusirana samo na činjenicu da ovdje ne postoji nikakvo kazneno djelo, za što postoje jasni i nedvojbeni dokazi, nije tražila nikakve sporedne, dodatne aktivnosti. Meni je bilo potpuno svejedno hoće li na drugoj strani biti dva tužitelja, 22 ili 222, rekao je.

Njegova koncepcija obrane Zdravka Mamića može se, nastavio je, ispričati u dvije minute:

- Nesporno je da je Zdravko Mamić pronašao talent Luke Modrića. Nesporno je da je Zdravko Mamić imao sporazum s Lukom Modrićem da će po sporazumu platiti što treba. Nesporno je da je nakon toga Luka Modrić prodan Tottenhamu za 21 milijun. Nesporno je isto tako da su Dinamo i Luka dogovorili podjelu transfera. To je njihovo pravo, njihova volja, to su sporazumi. Nesporno je da je Dinamo platio na račun Luke Modrića pola iznosa. Završen je transfer. Gdje je Zdravko Mamić? Nigdje. Tek sada dolazi Zdravko Mamić, dogovara s Lukom Modrićem i kaže: "Luka, hoćemo li mi nastaviti suradnju temeljem ugovora ili da se dogovorimo da raskinemo odnos?". Raskidaju odnos, počeo je.

Takav odnos se, dodaje Matić, raskida pružanjem ruke, pa nastavlja:

- Nekada je i to bilo dovoljno, a sada je pored toga dovoljna rečenica da nitko nema daljnjih potraživanja. Je li ikada Zdravko Mamić potražio od Luke Modrića nakon toga jedne lipe? Nije. To potvrđuje da su oni svoj odnos raskinuli. Cijelo vrijeme se spominje je li Dinamo oštećen ili nije. Za koliko je oštećen, ako je oštećen? Je li za ono što je dao Zdravku Mamiću ili za sve? Ako je valjda sve to nezakonito, onda je oštećen za sve. Pa ne možete onda gledati jednoga kao svjedoka, a drugoga kao osuđenika!

Tvrdi da je suđenje Zdravku Mamiću bilo nepravedno, nepošteno, da mu je povrijeđeno pravo na obranu.

- Znate li vi da je u ovom postupku baza nekakve presude saslušanje Luke Modrića u Uskoku, u prisustvu odvjetnika? Jeste li ikada vidjeli da svjedok ima odvjetnika? Pa nikada nije postojalo!, dodao je.

Instance koje su Mamiću nakon svega ostale su, kaže, Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava. Osjetio je da će u njima Mamić morati potražiti spas već, kaže, nakon zahtjeva Uskoka da se predmet sa zagrebačkog Županijskog suda - zbog Mamićevih poznanstava na njemu - prebaci u Osijek. "Po kojim je kriterijima Osijek bolji od Rijeke?" - argumentira Matić.

"Žao mi je što smo se razišli"

- Zato mi je žao što smo se razišli, jer bih već tada prikupljao dovoljno ili što više elemenata, za ovu poziciju koju sada imam, kaže.

Apsurdno bi bilo, smatra, da Mamići vrate novac Dinamu. Obrazložio je i zašto:

- Oni su tražili cijelo vrijeme da Dinamo postavi odštetni zahtjev. Kad bi Dinamo postavio odštetni zahtjev, uprava Dinama bi priznala počinjenje kaznenog djela. Dakle, nema šanse da Dinamo prizna da je oštećen u svemu ovome. Što se onda događa? Dinamo više taj novac ne može dobiti. Jer ako vi niste postavili imovinsko-pravni zahtjev, novac odlazi u državni proračun. Znači ovaj novac Dinamo više nikada ne može dobiti. Dobit će ga državni proračun. Dinamo je rekao: "Nas taj novac ne zanima, mi oštećeni nismo". Prema tome, ne postoji imovinsko-pravni zahtjev, u čemu je problem?

Bosna i Hercegovina nema, kaže Matić, obvezu njegova izručenja nakon pravomoćne presude.

- Zdravko Mamić i Zoran Mamić bosanski su državljani, prema tome oni odlučuju gdje žele izdržavati kaznu. Oni će zatražiti da se predmet dostavi u BiH. Tamo će se pogledati je li to djelo kažnjivo prema njihovim propisima. Iza toga će vidjeti je li ta kazna koja je ovdje određena adekvatna. Ja sam uvjeren da će se ona bitno smanjiti, jer je treba bitno smanjiti, jer je ova sankcija koja je ovdje donesena rezultat nečega drugoga, a ne pravosuđa ili pravice, rekao je.

Na pitanje može li Zoran Mamić i nakon presude neometano prelaziti granicu, odgovara:

- Uvijek. Zoran Mamić nema nikakvih zapreka.

Ako i on poželi svoju kaznu odslužiti u BiH, isto to može učiniti, nastavlja.

- I ja mu preporučujem da to tamo učini, jer je tamo puno veća pravica nego ovdje. To mu javno preporučujem. Jer ovo što se ovdje događa je zastrašujuće, rekao je.

Na pitanje je li nakon slučaja u kojem se spominju termini "reketarenje", "iznuda", "skupocjeni darovi" za suce, hrvatsko pravosuđe najveći gubitnik u ovom procesu, ili su to Mamići koje čeka još jedno suđenje zbog menadžerskih ugovora s Dinamovim igračima, kaže:

- Gubitnici su Mamići i gubitnici smo mi. A hrvatsko pravosuđe ne valja. Nažalost, to je zaključak nakon svega ovoga. Ali ja nisam siguran da oni to žele i znaju riješiti. To je problem. Ja mislim da oni koji žele i znaju to riješiti, za to nemaju ovlasti. A oni koji to mogu riješiti, mislim da im to do kraja ne odgovara.

Znači i ovaj bi temeljio svoju obranu na odluci skupštine koja bi, da joj emigrant naredi da izglasa da se Dinamo sutra preimenuje u "plavu zvezdu", to bespogovorno napravila. Pa više višeglasja ima u predsjedništvu Narodne Republike Kine nego u skupštini Dinama. Ingeniozno.