Imam osjećaj da smo u taktičkom nadigravanju u početku tekme kao dobri.
Imamo neku igru, damo gol, dva i kad treba početi Kruno kontrolirani nogomet krene raspad sistema.
Protivnik se otvori, pritisne, da gol i krene naša agonija, nemamo nikakav odgovor ni na svoje vodstvo, ni na njihovu promjenu igre jer moraju nekaj napraviti.
Pročita im se formacija, složi igra, visoki pritisak, neke šanse, ugura se gol i provalija.
Ne da nema plana b ili c, nema plana ni kad si u dobroj poziciji i kontroliraš tekmu, bio to Viking, Hajduk, Gorica ili Loksa.

Nismo europski gigant, niti ćemo ikad biti, ali su europski giganti ovdje dolazili lomit zube, Chelsea je došao ovdje kao aktualni svjetski prvak pa je popušio, odeš u London i mazneš West Ham, tijesno ispadneš od Villarreala koji kasnije osvoji naslov...nije se to sve događalo 70ih godina prošlog stoljeća...sad nisam uopće iznenađen kad nam npr Thun zavalja dva komada u prvih 20 minuta i doslovno mi je nezamislivo da mi povedemo protiv nekog kluba iz lige 5.

Meni smetaju dvije stvari prva je ta sta nam se cijela igra svodi napucaj na Belju pa sto on napravi. A druga stvar mozda ne popularna ali iskreno bolje bi igrali u nekoj drugoj formaciji nego u 4-3-3 nekuzim zasto se uopce stalno to igra sto nemozemo to nekad promjenit ili se nekad mi prilagodit protivniku?

Igrački kadar je jednak ako ne i veći problem od trenera.