Zazivanja smjene uprave zbog nekoliko loših utakmica je modus operandi južnih nam prijatelja i poprilično neozbiljno za klub našeg ranga i renomea. Izglasali smo povjerenje jednoj viziji kluba i jednom projektu, za kojeg smo valjda svjesni da se neće ostvariti preko noći. A i pogledamo li u retrovizor, ciljevi su ostvareni - SHNL, kup i ulazak u EL. Doduše, treba biti i pošten pa reći da su to neambiciozni ciljevi i da klub općenito tako djeluje zadnjih mjeseci.

A tu neambicioznost savršeno personificira ekipa na klupi. Činjenica je da ne izgledamo dobro na terenu, ali me ne može nitko uvjeriti da ovih 20-25 igrača ne može bolje. Sve i da sami od sebe ne mogu bolje, struka bi im trebala stvoriti neku dodatnu vrijednost. Treneri postoje s razlogom. Stožeri postoje s razlogom. Kod nas se prečesto događa da je utakmica vrlo slabo pripremljena, da se protivnika loše analiziralo i da je trener izgubljen u vremenu i prostoru.

Također, vrlo je zanimljivo pratiti medijsku hajku zadnjih tjedana, odnosno količinu crnila koja je izašla iz novinarskih pera spram Dinama, Kove i naravno uprave. Nema portala ili novine koja se nije očešala o Bobana ili Kovu. A porastao je i broj komentara na tim portslims koji dosta unisono, u sličnom stilu i sa sličnim rečeničnim konstrukcijama zazivaju promjene, izbore i povratak nekih starih garnitura. Guraju se maliciozni narativi koji nerijetko dospiju i na ovaj forum, kojim ne vlada uvijek racio, ali generalno ipak znamo razlučiti pizdarije od ozbiljnih tema.
Nisam siguran samo je li riječ o farmama botova ili su štakori samo čekali prvu krizu da izađu iz rupa i nastave sa destabilizacijom. Možda sam malo i šizofren, ali pušem i na hladno. Promjene se trebaju dogoditi, ali zasad samo na i oko terena.

Ali bojim se da taj film nećemo gledati. Jer kao što rekoh, ciljevi su ispunjeni, a kriza nije dovoljno duga ni duboka, ni bolna, da bi otkaz stožeru s Kovom na čelu bio neupitan.

Možemo biti optimisti i nadati se da će se preko reprezentativne pauze ekipa regrupirati i resetirati, ali nada je kurva. Laku noć.

trener moze utjecati na momcad od -25% do +25%
Pa ako bi rekli da je kova sada na -25% (vjerojatno nije bas tako loš) novi dobar trener moze do 50% poboljsati momcad

Riješit ćemo se trenera i što onda? On je tek kap u moru problema.

Je li trener odlučio da je da nam ne treba zamjena za Valinčića?
Je li trener odlučio prodati Bakrara za mizernu cifru?
Je li trener odlučio dovesti polomljenog Oršića kao prvo mjesto na lijevom krilu?
Je li trener odlučio pokupovati prosječne HNL igrače?
Je li trener odlučio kopati po ruskom i izraelskom tržištu?
Kojeg igrača iz omladinske škole smo stvorili u protekle dvije godine da danas sa sigurnošću možemo tvrditi da će imati mjesta u prvih 11 protiv Lokomotive u nedjelju?

Loše odluke koje su se napravile ovo ljeto možemo nabrajati do sutra i one neće nestati smjenom trenera, koja se trebala dogoditi još lani... — cibona

Ajmo redom.
Nije trener odlučio , i zamjena za Valincica je Tabinas to dovoljno grzono zvuči, ne znam zašto se Mikić ne forsira sigurno je bolji od Tabinasa.

Budi realan Bakrara ako je odlučio ići i dobio višestruko veću ponudu nisi ga mogao zadržati, jer bi ako bi ostao igrao preko k.

Kad se dovodio Oršić svi su bili za, sad nakon što se vidi da ipak nije što je bilo, sad se predbacuje Oršić.

Ja ne znam zašto se kupovao Prevljak, Stojaković slažem se u potpunosti, nepotrebne kupnje.

Izraelskom?onaj Perec? Kravtsov se meni čini dobar, čak štoviše da je ušao danas umjesto Kacavende mislim da bi gledali puno drugačiju utakmicu.

Za protekle dvije godine ne možeš reći nikome iz kluba ništa, jer praktički prije dvije godine nije bilo nikoga i klubu od onih koji su sada u klubu.
Omladinska škola ne radi na način da su oni došli prošle godine posložili školu i sad će odjednom doći igrači dostojni prve momčadi,neće.

Loše odluke se događaju svugdje, ne postoji nitko tko ne grijesi, ali treba uvidjeti grešku i nešto promijeniti.

To bi se dalo popraviti.

Npr. Greska je što se toliko čekalo na Livakovica, da se nije pojačalo za LP, ali uz trenutnoga trenera ne znam da li bi ikakva pojačanja pomogla.

Još jedno ni je neobjašnjivo da kompletno svi igrači, igraju nikako i svi igrači su izvan forme, od Stojkovića preko Mišića, a za Zajca da ne pričamo.
A kad je sredina u k., sve je u k.

Dva pitanja su mi u glavi.

– Zašto u trenutku borbe za ulazak u Ligu Prvaka (ili ranije) nije dovoden golman kakvog treba Dinamo?
– Zašto se protiv jednog od slabijih klubova u Europa Ligi (možda i najslabijeg u njoj) nije igralo na pobjedu?

Kakva je igra bila, mislim da se i s tim bodom može biti zadovoljan.

Hapoel je daleko od najslabijeg kluba u europskoj ligi, čisto da te informiram.

Kakav god model uzmeš on će po indeksu jačine bit između 33 i 35 mjesta od 36 klubova u europskoj ligi, a tamo su ga otprilike smjestile i kladionice i analitičke kuće...

Netko je napisao prije da moramo prestati ulaziti u bilo kakve poslove s Istrom. Stvarno kad pogledam osim što nam redovno bodove uzimaju još nam uvaljuju ispodprosječne igrače za finu lovu.

Nakon prospavane noći, iako teško zaspao s mišlju na jučerašnju utakmicu i prikazanu igru, kao i razne komentare ovdje na zoni, naravno, zbog nezadovoljstva, ne čak toliko zbog samog rezultata, nego prikazanog na terenu i te izgubljenosti/pogubljenosti igrača na terenu gdje se čini da svatko igra neku svoju utakmicu i zapravo nema elementarne strukture igre kao jednoga tima, zajedništva i nastojanja imati nekog smisla u igri.
I onda pak pogledam na klupu i dirigenta tog orkestra pa si mislim... ma nije on da baš nema pojma ni o čemu, ima te neke rezultate s dinamom u svom dosadašnjem mandatu, a opet, nema igre već dugo vremena.
Pa nisu igrači zaboravili igrati nogomet, glavna struktura i kostur ekipe je uglavnom i dalje tu uz nove igrače koji bi trebali biti pojačanja, no, svi su se stopili u tom nekom sivilu, potonuli u neku dubinu gdje lutaju, ali ne vide izlaz i tapkaju na mjestu.

Svi smo ljuti, razočarani i pišemo što bi mi i kako bi mi, a to nam je i jedino moguće zapravo pa se onda tu međusobno podbadamo i svađamo, ali to je zapravo samo preslika onoga s terena kako igra dinamo.
Na kraju ispada da je nama kao više stalo od svih njih u klubu, a vjerujem da je i njima stalo, svima, ali jednostavno su prazni ili kako bih rekao, kao da su bez ambicije (e ta riječ mi je falila cijelo vrijeme).

U ovome trenutku, meni jedina svjetla točka dinama je njihov podmladak, B ekipa u kojoj vidim neke mehanizme, želju i ekipu koja igra jedan za drugoga.
Da, gube oni, vidi se da moraju još puno raditi na mnogim detaljima, ali imaju taj gard dinama, ne predaju se tako lako i ne priznaju da je drugi igrač bolji te idu i duele, driblinge, nadigravanje, duple paseve... bez obzira na igubljene lopte, ali to sve se vježba na terenu i utakmicama. Da, znam da ove sezone nemaju nikakav imperativ, jer ne mogu ispasti u niži rang, tako da neka igraju i vježbaju pa će to u konačnici imati i smisla i uigranost.
Veseli to da su ekipa i kad pobjeđuju i kad gube.
U seniorima to ne vidim, nego samo opravdanja i floskule za igru koju prikazuju, kao da mi ne vidimo da nešto ne štima i da fakat trebaju nekog vraga promijeniti.
Ma da, znam, sve od reda treba mijenjati (vjerojatno većina ima takve misli), a isto tako vjerujem da i Boban sve to dobro vidi i da ima mnoge borbe u sebi, jer želi ostati vjeran sebi i onome što govori u javnosti i da ne želi biti kao što je bio Mamić.

I da, znam da sam se raspisao i vjerojatno nabacao to svakako (jer sam na poslu pa uz prekide sve ovo pišem), ali koliko god me ljuti sve ovo što se događa na terenu i koliko god se nekome svidjelo ili ne od ovoga što sam napisao, znam da vjerujem u dinamo i da će izaći na pravi put, na ovaj ili onaj način i da ćemo opet slaviti i biti sretni i veseli, jer dinamo je dinamo, a vjerujem i svima nama ono nešto što nam je veliki i značajan dio naših života pa proživljavamo uspone i padove vrlo emotivno.

Samo dinamo! :strong:

Znam sa je Bošnir glasnogovornik, al ovi intervjui gdje u svakom pitanju nabaci 4 opravdanja Kovi na volej, fakat bolje da se ne snimaju.
Ispadamo smiješni... naporan ritam, je, ubilo nas od ritma, treba preživjeti Istru, pa Goricu, pa cvrsti Bedem u Ivankovu, jednu klasnu ekipu kao Osijek, pa onda ove.

Ugasim intervju nakon minute jer to nema smisla gledati.

po xy puta juniore u igru!

Tomislav Dragobratović na indexu

NOGOMETNI OČAJ

Link na članak, ukoliko netko ovim klošarima želi davati klik, je na kraju teksta.

DINAMO je put u Europa ligi otvorio bodom protiv izraelskog Hapoela Beer Sheve. U utakmici odigranoj na očajnom terenu u Bukureštu, sivilu podloge na kojoj su igrali priključile su se obje momčadi te pružile utakmicu kojom se ni hrvatski ni izraelski predstavnik ne mogu ponositi. U susretu prepunom tehničkih grešaka, loših odluka i još gorih reakcija bliže pobjedi bio je izraelski sastav, no neodlučen rezultat 0:0 prikazuje realnu sliku stanja u kojem se nalaze obje momčadi.

Ova utakmica je prije svega bila jako teška za gledanje. I dok se ništa previše pozitivno ne može reći ni za Hapoel, Dinamo se s druge strane pobrinuo da se potpuno uklopi i kroz nijednu stvorenu veliku priliku nimalo ne zaprijeti golu nominalnog domaćina.

Dinamo u odnosu na susret s Osijekom nije odigrao značajno bolju utakmicu, nego ga je s druge strane čekao sterilan protivnik s gotovo jednakom količinom problema na kojem bi upravo momčad trenera Marija Kovačevića trebala tražiti pobjedu ako želi imati ikakve ambicije za prolazak u play-off Europa lige.

Kovačevićev plan u ovoj utakmici bio je svjesno prepustiti loptu Izraelcima u određenim periodima utakmice te kroz Arbera Hoxhu na središnjem napadaču te Mislava Oršića i Matea Lisicu na krilima napasti otvoreni prostor iza protivničke obrane. Plavima je u takvom rasponu snaga odgovaralo i to što Hapoel inače voli težiti posjedu, što je i pokazao u ovoj utakmici sa 66 posto lopte u svojim nogama.

Dinamo se nije sastao s loptom
Međutim, kombinacija očajnog terena koji je ubio gotovo sav prostor za kombinatoriku i manjka kvalitete koju trenutno prikazuje Dinamo kulminirala je time da Plavi nisu ni na koji način ozbiljnije zaprijetili protivničkom golu.

Dinamo je imao upola manje dodavanja od svog protivnika, u suparničkom šesnaestercu samo 11 dodira, a od najozbiljnijih "prilika" pamtimo dalekometne udarce Oršića i Josipa Mišića koji su došli jedan za drugim početkom drugog poluvremena.

Puno prostora iz kontranapada u prvom dijelu imao je Mateo Lisica, koji nije napravio ni jedan dribling na cijeloj utakmici, a tehničke greške u veznom redu i na bočnim pozicijama ubile su bilo kakve pokušaje progresije i dolaska u zadnju trećinu.

Nebrojeno puta dinamovcima je nedostajao ekstra potez kojim bi se u ključnom trenutku oslobodili čuvara i pokrenuli brzi nalet prema golu Hapoela. U prijevodu, nedostajalo je kvalitete.

Mišić spasio Plave od debakla
Tijek utakmice pokazivao je da Plavi neće biti ozbiljnije ugroženi ako obrana bude adekvatno radila svoj posao. Sergi Dominguez i Scott McKenna, s bočnim partnerima Nikom Galešićem i Brunom Godom, odigrali su korektne utakmice u obrambenom smjeru, a od potpune stabilnosti kroz cijelu utakmicu dijelio ih je kiks McKenne u 73. minuti, nakon kojeg je Javon East mogao Plavima prirediti debakl u ovoj utakmici.

Mišić je kapetanski pružio svoj najbolji potez utakmice u najbitnijem trenutku i još jednom pokazao da je, unatoč lošijoj formi, njegova igra imperativ za bilo kakve Dinamove ambicije, bilo u prvenstvu ili Europi.

Jedno veliko ništa
Ovaj bod nikako ne poboljšava ni poljuljani status Marija Kovačevića. Dinamo je ponovno izgledao bezidejno, tromo, usporeno, a ni u jednom trenutku nije dominirao, iz čega bi se moglo iščitati da su Plavi blizu pogotka. Loš Dinamo naletio je na jednako loš Hapoel i bilo kakva slična predstava protiv ozbiljnijeg protivnika u Europa ligi rezultirat će punom mrežom zagrebačke momčadi.

Zvonimir Boban u svojim istupima više je puta naglašavao građenje identiteta kroz 4-3-3 sustav i ofenzivni stil igre. Famozna rečenica "radije ćemo izgubiti 5:0 nego parkirati bus" naglašava njegovu tendenciju za prepoznatljiv napadački nogomet pun rizika i tempa, u kojem, uz rezultat, i dojam igra jako veliku ulogu.

Boban je također naglasio da očekuje iskorak Plavih u Europi. Predstava protiv Hapoela više se može označiti kao korak unatrag u odnosu na debakle koje su Plavi doživljavali prošle sezone u Europi. Ova momčad u trenutnom stanju nema ni sustav, ni stil, ni tempo, te ne može biti udaljenija od prepoznatljive ideje. U Bukureštu smo gledali jedno veliko ništa.

https://www.index.hr/sport/clanak/jedno-veliko-nista/2835437.aspx?index_ref=naslovnica_sport_prva_d

Kad fighter Gale kaže da je ovo top, da su igrali ne primiti gol ,znači da im je mozak isprane kukanjem, žaljenjem , da smo nesretni,bolesni,ne trčimo pametno, da smo igrali utakmicu manje od protivnika,neuigrani ma ne znam šta više sve negativnog nije prenio na igrače . Umjesto da ih uči da vjeruju u sebe ,da lete po terenu. Ovaj je toliko samopouzdanja dobio jer ga Boban podržava da on misli da mu nitko ne može ništa pa nas ovakvim izjavama sve po redu jebe u zdrav mozak. Bukvalno provocira. Prezadovoljan bodom,ovu sramotu predstavlja kao uspjeh. Nakon godinu i pol dana sa njim na čelu mi izgledamo gore nego prije nego što je došao. Daleko gore . Jebala te sva pojačanja ako tebi i dalje lisica igra . Isto tako ako klub i struka nisu u stanju dovesti nekoga da je pojačanje za prvi 11 onda neka odstupe pa neka dođe neko ko je to u stanju . Ako stojiš iza trenera koji nije u stanju uigrati novog igrača i koristiti ga prije svega onda nešto nije u redu sa tobom.

Po stvarnoj kvaliteti i onome što sam ga gledao protiv Zvezde i Sabaha zasigurno nije u top 5 najslabijih ekipa ovogodišnje Europa lige, niti blizu. Istovremeno, Dinamova ekipa je po svemu jača i onakva predstava jučer je za postaviti trenera na stup srama. Baš me zanima bi li se trener Hapoela da mu daš u ruke momčad Dinama onako postavio i bi li bacao floskule kako protiv Hapoela moramo biti zadovoljni bodom bez šanse.

U ovom klubu više nitko nema muda i to je činjenica.
Svemu čemu sam se nadao dolaskom DP-a na vlast i svim pričama koje su nam prodali su se ispostavile lažne.

Boban nema muda pregristi i prihvatiti da je pogriješio sa dovođenjem Kovačevića.

Kovačević nema muda prihvatiti da neki igrači nisu za prvu postavu i promjeniti sastav prema prikazanom na terenu.

Igrači nemaju muda potruditi se na utakmicama i pokazati da zaslužuju mjesto u prvih 11 jer je prvih 11 stalan.

I tako dolazimo do ovoga.
Bez igre, bez hrabrosti, bez pobjeda, dolazimo do gubitničkog mentaliteta i kurčobolje.

Boban trgni se i shvati da si pogriješio.

Dinamo Zagreb iznad svih.

To bi trebao bit kamen temeljac svakog tko obnaša bilo kakvu funkciju u Dinamu. I svakog onog koji sebe smatra za navijača Dinama. Meni se čini da u zadnje vrijeme to nije tako, svačiji ego je iznad Dinama. Od igrača, trenera, predsjednika do običnih navijača koji se prepiru po forumima i društvenim mrežama. Baš žalosno.