ja sam uzeo L i možda je čak i zericu prevelik. (190 cm/ 100 kg)

Jel se može zamjenit već oštampani

Ne, to pise svaki puta u uvjetima narudzbe. Personalizirani dresovi se ne mogu mijenjat ni vracat.

Gdje se nalazi ta granica i zašto misliš da je ovo cirkus, a ne demokracija?

Koristiš riječi poput "kič" i "ofrlje" te sintagme kao "teški promašaj" i "parada budala", ali nisi ni u jednoj rečenici objasnio što zapravo ne valja s cijelom ovom akcijom — Bosskovitz

Više krugova glasovanja za nekakav 4. dres - kič.

Uzimanje kao legitimnim radovima dresove koji imaju adidas crte ili krivi font malog d koji su ušli na kraju u završni odabir - ofrlje

Na kraju biranje pobjedničkog dresa koji ima najmanje početničkih pogreška i mana umjesto biranje najboljeg i najmaštovitijeg dizajna - teški promašaj.

Zato mislim da se ovo pretvorilo iz demokracije u cirkus. Kad navijači komentiraju koji dres je najmanje loš i kad neznaju koji ima više pogrešaka i mana a sami su imali priliku radit i birat dresove onda dolazimo do toga da se sve pretvorilo u cirkus.

Možda sam staromodan i zadrt al za mene je ovo sve skupa malo previše.

Primjer, da je klub dao recimo 5 svojih dizajna 4. dresa na glasovanje navijačima koje su radili neki stručnjaci i da su navijači imali priliku u jednom do maksimalno dva kruga izabrat 4.dres to bi bio lijepi uredni taman dozirani primjer demokracije i marketinga bez kiča i na kraju cirkusa.

Jel ovo oke objašnjenje mog mišljenja?

Više krugova glasovanja za nekakav 4. dres - kič. — Noel

Kič je prema definiciji djelo bez umjetničke vrijednosti, nazvati model izbora dresa kičem je posve pogrešna upotreba tog pojma. Možemo raspravljati je li trebalo biti 2 ili 20 krugova glasovanja, ali svakako je uputno da imamo više krugova jer se u prvom krugu sigurno nisi svakom dresu posvetio onoliko koliko si se posvetio u zadnjemu - a s obzirom da se radi o službenom dresu, malo više pažnje i razmišljanja ipak je poželjno.

Što je uopće toliko loše u tri kruga glasovanja? Donose veći angažman navijača, više rasprave, više razmišljanja o dizajnima, više razmjene tih mišljenja, više Dinama. Ja bih možda stavio još jedan, sve dok nemamo situaciju u kojoj više od 50% zainteresiranih članova glasa za jedan dres.

Uzimanje kao legitimnim radovima dresove koji imaju adidas crte ili krivi font malog d koji su ušli na kraju u završni odabir - ofrlje — Noel

U natječaju je jasno navedeno kako će biti tehničkih intervencija u dizajn, mislim da je apsolutno svakome jasno da npr. dres s katedralom - ako pobijedi - neće imati ono što podsjeća na adidas crte ili da će svijetloplavi dres imati slovo "d" u skladu s klupskim fontom.

Na kraju biranje pobjedničkog dresa koji ima najmanje početničkih pogreška i mana umjesto biranje najboljeg i najmaštovitijeg dizajna - teški promašaj. — Noel

Iznimno subjektivno i irelevantno za ovu raspravu. Ne moraš birati najmaštovitiji dizajn, biraš ono što je tebi najljepše od onoga što su sami navijači prijavili, a stručni žiri selektirao prije samog postupka izbora od strane članova. To što se tebi neki dizajn ne sviđa, a očito se svidio velikom broju članova kluba, ni po čemu ne može biti kritika samog izbora nego eventualno ukusa većine.

Tu ćemo se vjerojatno i složiti jer niti jedan od dresova koji su bili moji favoriti u prvotnih 32 dresa nije prošao ni do drugog kruga, ali to je volja članova Dinama i ne mislim zbog toga srati ni po klubu zbog izbora ni po članovima zbog njihovog ukusa, stila i/ili (ne)razumijevanja koncepta četvrtog dresa kao takvog.

Primjer, da je klub dao recimo 5 svojih dizajna 4. dresa na glasovanje navijačima koje su radili neki stručnjaci i da su navijači imali priliku u jednom do maksimalno dva kruga izabrat 4.dres to bi bio lijepi uredni taman dozirani primjer demokracije i marketinga bez kiča i na kraju cirkusa. — Noel

To je drugačiji koncept od ovoga, nešto što smo već imali u vrlo sličnom obliku prije par godina i što su mnogi drugi u HNL-u također imali.

Ovo je posve drugačije jer je potpuno navijačka priča: nije klub navijačima dao iluziju izbora između nekoliko internih dizajna nego im je dao apsolutnu kreativnu slobodu - u okvirima tehničke izvedivosti - da sami osmisle, predlože i izaberu dres. Da, nosi izvjesne rizike, ali je isto tako nešto što navijači 99,999% klubova na svijetu ne mogu ni sanjati - da dizajniraju dres kojeg će njihov klub koristiti na terenu zato što su tako odlučili drugi navijači koji su taj dizajn ocijenili najboljim.

Ok, dizajni koje je većina izabrala nisu oni koji su bili tvoji favoriti, no to ne mijenja narav samog izbora. Kao i kad biraš vlast u državi - ako glasaš za stranku X, ali većina izabere stranku Y, nije demokracija "kič i cirkus" nego si naprosto u manjini.