Legenda zbog? — Guinness

Možda zbog 13 godina igranja za reprezentaciju? :grimace:
Među 5-10 ponajboljih igrača Hrvatske ikad? Broj nastupa, rezultati?

Dva odlučuja penala,meni dosta.

Da nije ništa napravio sa 19 je napravio čudo i prelomio da nakon svega obilja što mu je dala švica igra za nas. Zemlju koja mu nije ništa dala,osim starce otjerala van kao i mnoge današnje generacije gastarbajtera. A ako u njemu se ne vidi legendu HR nogometa ne znam tko je.

Legenda zbog?

Zaslužio mirovinu zbog? — Guinness

Na ovo pitanje uopće nema smisla odgovarati.

Jurica Pavičić. :lol:

naći će on dosta sljedbenika.. pa i ovdje.

Nedovoljno, srećom.

I meni je klupski nogomet draži, ali ne znam zašto bi ga to i kako onaj reprezentativni ubijao.. Neću ni saznati, barem ne iz Pavičićevog članka. Imam neki dojam da je i tu uspio ubaciti visoke peći, trliše i propalu industriju.

visoke peći, trliše i propalu industriju — Neki tip sa Zapada

Iritira s time. Da napiše članak o špinatu s pireom, ovo bi se potkralo među redovima.

Ipak je čovjek potpisnik Deklaracije o zajedničkom jeziku Srba, Hrvata, Crnogoraca i Bosanaca.

Višestruki autor knjiga koje otkupljuje ministarstvo kulture.

Knjiga postane scenarij na film pa padne neka pinka i od HAVC-a.

U medjuvremenu nakladnik u kojem pišeš ode u predstečajnu nagodbu, a Jurica cijelo vrijeme ima masne honorare.

Klub za koji navijaš je smeće s kojim se sprda pola Hrvatske.

Nije lako.

Meni kojem je reprezentativni nogomet dosadan i kojem idu na zivce reprezentativne stanke sam ovaj naslov nema smisla. Clanak citao nisam. Ne razumijem kako reprezentacija moze nastetiti nekom klubu ako reprezentacija ima izdvojene datume. Nije da se poklapaju utakmice HNL-a i reprezentacije, pa da su svi na reprezentaciji dok HNL ispasta.

Isto tako ne vidim smisao zasto bi netko prestao pratiti klub zbog reprezentacije. Nije da je nemoguce vezati jedno s drugim, pa ljudi danas uredno navijaju za jedan domaci i jedan strani klub, jos se tu jako cesto doda i neki lokalni nizeligas. Sad da ne govorim o onim koji prate po 3-4-5 stranih liga i u svim imaju svoje favorite. Eto sad odjednom netko to sve odbacuje zbog desetak utakmica godisnje od kojih su barem 2-3 nedovoljno zanimljive vecini ljudi koji prate reprezentaciju. Znam ljude koji prate samo reprezentaciju, al ti ljudi nikad nisu ni pratili nesto posebno nogomet pa im je neka zanimljiva utakmica jednom u dva mjeseca sasvim OK za njihove apetite. I takvi su u manjini.

Rekao bih ovom da radije srusimo kult stranih liga, jer ubija domaci nogomet.

Rekao bih ovom da radije srusimo kult stranih liga, jer ubija domaci nogomet. — Infinity

:love:

Pavičić kao kolumnist je dobar jer često otvara teme koje nisu popularne i zbog kojih nekima se diže kosa na glavi al tome pristupa analitički, bez cinizma i ruganja kako radi Tomić kao primjer kolege koje slične/iste teme radi i još su u istoj firmi.

samo njegov okvir teksta uvijek se kreće iz onog kaj je naveo @Neki tip sa Zapada, tri-četiri toponima sedamdesetih, a pretpostavljam kako i ovaj tekst počiva iz Hajduka sa Starog placa.

Nije problem subjektiviteta i njegovog izvora koliko činjenice da on taj klubaški identitet doživljava u činjenici da treba Orijent, Inker, Marsonia kroz lokalne sredine jačati pa eto budu imale tu lokalnu notu al ne zbog njih samih jer ljudi u tim mjestima nemaju za kaj se blisko uloviti osim reprezentacije kad su Marsonia, Mladost 127 ili Segesta odavno otišli u pizdu materinu već je problem kaj bi kultom domaćih klubova jačao decentralizirani model u odnosu na monopol Dinama i pozicije u Savezu, al opet tu nije motivacija zdrav nogomet već potraga za saveznikom Hajduku jer ih više niko ne jebe ni pol posto gdje su sami sebe zakopali s milijun krivih poteza, a imaju tu aerolu patroniziranja i floskula "kontra mraku, kontra sili" i sličnih gluposti.

Jednostavno jedno ne poništava drugo, kult može biti i u jednoj i drugoj stvari jer reprezentacija i klub koleriraju, ne vezano radi li se o zdravoj ili kancerogenoj situaciji kakva je kod nas.

Govoriti o pretjeranom kultu ičega u sredinama gdje Hajduk živi vječno, a Dinamo je Svetinja je malo smiješno.

Tekst je gori od očekivanog

Uopce mi nije jasno kaj je poruka teksta. Kaj misli da moze natjerat ljude koji nemaju previse interesa za nogomet da navijaju za njegovu zadrugu ili neki drugi hnl klub. Ljudi ce uvijek pratiti reprezentaciju zbog onog nacionalnog naboja koji ona budi za razliku od klubova koji su im ogadili razni kriminalci i toga treba biti svjesan. Taj kult i uspjesi reprezentacije su jos jedino sto drzi nogometu vodu ispod grla. Vidili smo na primjeru kosarke sto se dogodi kada reprezentacija padne, nestane interes i za klupski sport.

Čovjek nije čuo za cikluse pa zdvaja, a u biti ima problem sam sa sobom.

Više puta se od dalmatinskih reprezentativaca tražilo odjebavanje reprezentacije isto kao što je i Mamić tražio od Modrića i Lovrena suptilnim intervujima “što će to njima, neka uživaju s familijama” prije Rusije da više ne igraju. Neka mi danas netko kaže koje su najbolje nogometne uspomene bilo koga od njih, Subašića i Perišića naprimjer.

Njegov sustav upravljanja se pokazao toliko dobrim da je upravo ljudima koji su igrali u Hajduku najbolji nogometni doseg reprezentacija. Iznimka je Srna koji je napravio puno uspjeha s klubom, ali klub u kojem je Srna igrao je sve ono što autor prezire.

Evo, čovjeka brinu Lige prvaka koje su od naših što nominalno što sudjelujući kao bitan faktor osvajali Bokšić, Boban, Šuker, Bišćan, Šimić, Mandžo, Olić, Modrić, Kovačić, Rakitić, Lovren, Perišić.

Koliko je igrača Hajduka? Jedan pravi i jedan koji ni nema seniorski nastup. Kako svim tim nabrojanim igračima nije smetalo njegovati i kult reprezentacije i kult klupskog nogometa istovremeno. Da li ljudi imaju prekidač pa neke utakmice igraju preko jedne stvari, a na drugima su briljantni. Upravo suprotno, tko je dobio talent i pokušava ga maksimalno koristiti taj grize i za klub i za reprezentaciju, a kome je to tlaka, tak će igrati ispod svog potencijala i za klub i za reprezentaciju.

Vezano za kult reprezentacije, usprkos Mamiću i nama koji ponekad nismo navijali pa i navijali protiv, kvalifikacijsku utakmicu protiv Grka u Maksimiru 2017. je gledalo značajno više ljudi nego istu takvu kvalifikacijsku utakmicu protiv Ukrajine 1997. Isto tako, publika je totalno drugačija i ljudi koji gledaju reprezentaciju su svi - mame, tate, sestre, braća, pa i ovi smiješni navijači nekih Liverpoola i Chelsea iz Hrvatske gledaju reprezentaciju. Ono što je istina vezano za publiku, a tiče se Splita je upravo sastav ljudi na tribini - i njihova je brojnost kao i brojnost ljudi koji prate reprezentaciju upravo posljedica toga što je navijački korpus sastavljen od široke demografske baze. Za razliku od recimo naše koja je svedena na to da se na utakmicu ide “s ekipom.” Konkretno, za Euro koji nije odigran je nekoliko mojih vršnjaka imalo ulaznice za cijele obitelji, a isti ti ljudi na Dinamo idu solo - znači potražnja je u omjeru najmanje 3:1.

Vezano za igranje po Hrvatskoj, generalno se slažem da je Split zapostavljen, ali...prvi sukobi na reprezentativnim utakmicama su bili na Danskoj u Splitu 1997. I tada i protiv Slovenaca se fućkalo Ladiću i Cviti, a na Maksimiru se ni u snu nije dogadjalo slično, možda koji zvižduk Niki Kranjčaru iz poznatih razloga. Ali ono najbitnije je rekao Bilić u intervjuu Dei - JA nisam htio ići igrati van Maksimira. Kao trener i kao igrač želim svoju rutinu i želim neko mjesto gdje se osjećam jakim. A ako se stalno selim okolo, to ne mogu postići.

I recimo upravo bi Bilića kao Splićanina i kao nekog alternativca koji nikada nije bio smatran nikakvim HDZ-ovcem ni blizu mogli uzeti za primjer da li mu je reprezentacija naštetila u karijeri. Igračku mu je skratila, ali mu je trenersku lansirala nevidjeno. Ajmo realno, da li je Bilić trener za Premiership, a Bjelica za HNL...? Koja je razlika izmedju njih? Bilić je vodio reprezentaciju Hrvatske, Bjelica nije. Jasno da nije samo to dovoljno i da neće Čačić trenirati Leeds samo zato jer je bio izbornik na Euru, ali da lansira, sigurno lansira.

Vezano za sredine i cikluse - sve se u životu odvija u ciklusima pa je u takvom jednom i Hajduk. Nije nemoguće da Hajduk bude hrvatska Barcelona pa od kluba koji ne može osvojiti ništa postane dominantan u Hrvatskoj, ali to se sasvim sigurno neće dogoditi dok njima upravljaju ovakvi idioti. Reprezentacija im je toliko smetala da se nisu čak ni reklamirali preko njenog uspjeha u Rusiji, za razliku od jedne Lokomotive koja jest na grotesktan način. To Hajdukovo ignoriranje Rusije je po meni direktno oštećivanje kluba kojim upravljaš, ali oni oštećuju vlastite dioničare već dugo pa to nije ništa novo.

Vezano za male hrvatske sredine - one su ograničene time što jesu. Recimo Slavonski brod kao nogometni centar. Najjači igrač Mandžo. A Marsa je bila najjača kad su za njih igrali braća Mujčin, Petrovići, Veldin Karić i Neno Katulić.

Gorica je osnovana 2009. kao klub, sad ima skupljeg igrača nego Hajduk. Kad je Hajduk zadnji put bio prvak, Gorica nije postojala, a Radnik je igrao u četvrtoj ligi. Tako da da - sve se mijenja i može se promijeniti samo će za mene autor teksta uvijek biti uhljeb tipa Matanić koji na tržištu ne vrijedi ništa, a sebe smatra nekim teškim opinion makerom, a sva “moć” mu proizlazi iz subvencija države koju ne može smisliti.