Butina

Ćorluka Sedloski Zajec Mikić

Bišćan Belin

Lamza

Bošnjak Dudu Mandžukić


Klupa: Koch, Ladić, Etto, Šimić, Cufre, Agić, Mujčin, Boban, Modrić, Marić, Šokota, Zambata, Baturina, Igor Cvitanović.

Trener: Josip Kuže

Ladić

Turković Čarli Scifo Škrinjar

Sammir Mlinka Luka

Cvita Petko Vlaović

Trener: Cico

Ladić/Koch
Hadžić, Zajec, Bogdan
Bručić
S. Marić, Boban, Cerin, Mlinarić
Kranjčar, I. Cvitanović

Samo igrači koje sam gledao! Napadački sam nastrojen ali jbg!
Kada bih još mogao nekoga dodati bili bi tu: Vlak, Mustedanagaić, Mladen Munjaković, Jozo Bogdanović, Viduka, Mujčin, Čava Dimitrijević, Mandžukić, Zujo Mladinić, a prije svih Shala!

Svaka čast, mislim da se više od pol Zonaša nije ni rodilo kad je većina iz tvoje postave igrala.

Ladić
Ćorluka Bišćan Jurić Gvardiol
Mlinarić Ademi Boban Olmo
Eduardo Petković

Trener : Josip Kuže

Ja sam sretan što sam imao priliku svjedočiti dijelu Dinamove povijesti! Dinamo je čudo, a generacije igrača koje su igrale prije mog praćenja nogometa su možda još i veće samo nisam dovoljno star kako bi tome svjedočio. Npr. moj djed koji me "otrovao" s Dinamom je sve napadače uspoređivao s Marom Wolfflom i niti jedan mu nije bio kao on. Gledao je Maru u Građanskom i kasnije u Dinamu. Vječno zaljubljen u njega! A pazi sada, gdje su tu tek čuda od igrača kao Zambata, Jerković ili Štefa Lamze, pa gajbe s 30+ metara Vabeca, ubojice s desnog krila Čerčeka ili terijera Mirka Brauna.
To što je Dinamo imao, ima i imati će nema nitko!

[url]http://

Mislim da nema potrebe objašnjavati nikoga poimence iz mojih 11 ali da kratko napišem ipak

Livi - legenda, možda top 3 golmana 'na crti' na svijetu i tu nas je spasio nebrojeno puta

KTC - postao pravi zagrepčanec, uvijek ide na kost, uvijek spreman, nikad ne prigovara, došao na vrhuncu karijere u raspali HNL iz Ligue 1 i sada plovi prema mirovini u Dinamovom dresu

Goce Sedloski - takav lider se rjetko rađa, a statistike se ne bi postidjeli niti neki napadači!!

Gvardiol - to samopouzdanje i znanje i suverenost terenom i najviše - muda s kojima je igrao i to kao klinac sa 18-19 godina...nadam se da će se vratiti jednoga dana

Ademi - čovjek koji je pojam Dinama, kapetan, vođa, naš veliki Aki!

Modrić - zlatna lopta, ostao u Dinamu i duže nego je trebao na nagovor glave (ako se dobro sjećam)

Sammir - tehnički najbolji igrač koji je kročio ovim pašnjacima, sa 2 promila je redovno rješavao derbije, europske utakmice...šmeker iz nekih prošlih vremena

Orša - najbolje ljevo krilo koje sam gledao u Dinamu, zadužio je i Dinamo i repku što mu se nažalost neće vratiti ali Orša će uvijek biti naš

Olmo - došao kao dijete sa 16 godina, stranac u hladni Zagreb i otišao kao reprezentativac Španjolske i kao priučeni Purger..prošlo je 4-5 godina od odlaska ali čovjeku je i dalje Dinamo i Zagreb drugi dom. Uz Petkovića daleko najdraži igrač

Dudu - došao na mala vrata, ozljeđen, odrastao u gospodina i na terenu i van njega, takva elegancija s loptom se rijetko viđa, nos za gol u maniri najboljih ikada

i za kraj...

Petković - često osporavan, pljuvan itd itd ali kada Dinamo treba poguranac uvijek je on taj koji se iznjedri iznad svih. Kao i Sammir igrač nekih prošlih vremena, španer, kao da igra Kutiju šibica a ne Ligu prvaka i zato je number 1 na mom popisu jer čak i s takvim nogometom on pokazuje da se može srušiti i najveće ekipe svijeta. Da ne napominjem koliko je igrao pod injekcijama, na 40-50%, sve zbog svetog dresa. Petko će za mene uvijek biti na vrhu.

Tu su još Mr Derbi, Koch (definitivno blizu Livija, kao čovjek pogotovo), Čorluka, Badelj, Mandžo, Etto (koji je bio u 11 dok nisam došao do napadača i skužio da nemogu ugurati i Petka i Dudua i Olma i Sammira i Oršu), Cufre koji se zgražao nad stadionom još davne 2009-e

ma ima ih koliko hoćeš ali nekakko sam morao ugurati samo 11

Meni su najdraži najbolji igrački i karakterom na terenu, nemam neki drugi kriterij.

Od ovih koje sam gledao Ladić - Ćorluka, R. Kovač, Zajec, Gvardiol - Boban, Prosinečki, Modrić - Kranjčar, Šuker, Mlinarić

Klupa Livaković, Šarić, Šimunić, Šimić, Bišćan, Marić, Kovačić, Sammir, Cvitanović, Vlaović, Olmo, Mujčin, Krznar, Cerin, Oršić, Eduardo, Mandžukić, Viduka.

Ne znam trenera, 4-3-3 baš i nije formacija koja se koristila.

Auf bome i da izdvojim najdraže igrače bio bi to dosta dugačak popis. Dudu, Sammir, Chago, Olmo, KTC... su najbolji primjeri koliko je Dinamo veliki klub. Usporedbe radi - niti jedan od naših najvećih rivala se ne moze 'pohvaliti' s time da im stranci nisu samo prolaznici...

Sto se tice najdraže postave, cesto mi prođe kroz glavu što bi tek bilo da je uz Petka, Oršu i Olma na desnom krilu bio 'prime' Soudani

Kad sam bio klinac - Ladić, Marić, Cvitanović, Vlaović, Dario Šimić, Goran Jurić, Prosinečki

Za vrijeme faksa - Dudu, Ćorluka, Etto, Modrić, Bošnjak, Koch, Kranjčar, Viduka, Mujčin

Zadnjih 5, 6 godina - KTC, Olmo, Livaković, Petković, Oršić, Ademi

isto

Trener: Josip Kuže

Livakovic - Cufre, Sedloski, KTC, Etto - Biscan, Boban, S.Maric - Eduardo, Viduka, I.Bosnjak

Najdraži dinamovac mi je Dani Olmo jer je odmah nakon dolaska u Barcu, moguće u svom prvom intervjuu (čak mislim za službenu stranicu Barcelone) na pitanje za koga navija odgovorio: Dinamo i Barcelona.

Taj klip na Instagramu ima negdje milijun pregleda. Čovjek je potpisao za Barcu, rođen je praktički u predgrađu Barcelone, znamo da mu je životni san igrati za Barcu i kada ga u intervjuu pitaju za koga navija prvo kaže Dinamo a tek onda Barcelona. Ljudi (većinom Španjolci i stranci) su se u komentarima čudili i pisali ''Dinamo?'' jer im nije bilo jasno o čemu se radi.

Tako nešto se rijetko viđa. To je jedna ogromna količina poštovanja prema klubu koji ga je odgojio i stvorio te prema navijačima jednog relativno siromašnog balkanskog kluba kojeg očito Dani nije nikad zaboravio. On bi trebao biti primjer ovim našim raznim zlatnim loptama i velikim igračima koji Dinama nisu niti dvaput spomenuli u 10 godina i koji ga stave u usta jedino kada nanjuše da bi mogli imati kakvu financijsku ili medijsku korist od njega. Zato u zadnje vrijeme navijam za Barcu i kada Dani zabije gol sretan sam kao da ga je zabio moj najbliži član obitelji.