Htio sam pisati o nečemu pozitivnom u teškim trenucima dok u Ligi prvaka imamo 8 bodova i u HNL-u 7 bodova (zaostatka). Vjerujem da svi forumaši imaju bar desetak godina praćenja Dinama pa me zanima po vašem mišljenju, 11 najdražih igrača otkad pratite Dinamo. Ne najboljih, to je podložno raznim interpretacijama, nego ono, baš 11 igrača koji su vam se najviše urezali u pamćenje po bilo čemu, nebitno koliko su dugo igrali ili dali Dinamu.

Ako je nekome najdraži Polovanec, Šitum ili Špikić (hello, N.B. :grin: ), onda stavite njega u jedanaestoricu. Nisam bio siguran oko formata, ali evo, predlažem jedanaestoricu u formaciji 4-3-3 (ne mora biti striktno po pozicijama, ali okvirno 4 braniča, 3 vezna i 3 napadača, neovisno o strani na kojoj igraju). Obzirom da na nekim pozicijama može vladati velika gužva, dodao bih i 3 igrača-zamjene, nebitno koja su pozicija, plus najdraži trener.

Nadam se da će tema zaživjet pa da vidimo tko su najpopularniji igrači Dinama prosječnom navijaču Dinama, ja sam elaborirao svoje pickove sa nekim anegdotama i opisima, ostali i ne moraju. Ne morate čak ni cijelu postavu, nego ono bar neku listu od par igrača koji su vam najdraži. Naravno da smo internet generacija i da će većinom to biti igrači aktivni poslije rata, ali svejedno, htio bih da se prisjetimo igrača koji su nas većinu uveseljavali/uveseljavaju godinama.

Evo mojih 11, uz pomoć footballuser.com :



Počet ću od napada, jer zbog toga i gledamo nogomet, sa mojim najdražim igračima:

1. Eduardo - igrač koji osvaja prvim dodirom, i mene je osvojio čim sam ga prvi put ugledao na pripremnoj utakmici sa Hannoverom uoči Olićevog odlaska. Genije s loptom, hitriji od čuvara i pametniji od golmana. Svjetska klasa u brazilskom omotu. Zbog takvih se gleda nogomet i kupuju ulaznice.

2. Oršić - legenda Dinama, uz bok sa bilo kojim velikanom, obiteljski čovjek sa starim purgerskim šarmom. Sinonim za odanost, prvi čovjek na kojeg pomislim kad pomislim na veliku eru Dinama od 2018. pa do danas kad je već na izmaku.

3. Soudani - profesionalac par excellence. Klasa na terenu i van njega. Najveća 'krađa' u novijoj povijesti Dinama kad smo ga doveli za milijun eura. Još jedan zbog kojeg se kupuju ulaznice.

4. Prosinečki - prvi igrač kojeg sam zavolio kao dijete, kontroverzan pick, iskreno i ne znam pod kojim okolnostima je napustio Dinamo prvi put, ali mislim da su ga uvijek više kritizirali radi podrijetla nego
samog odlaska u Zvezdu za koji mi se čini da je Ćiro isforsirao više nego Robi. Klasa starog kova.

5. Olmo - bio je dijete dok je bio u Dinamu, a opet tako zreo. Dinamo je stvorio reprezentativca Španjolske. Filmska priča. Neću zaboravit par navrata kad ga je Bjelica stavio u igru u 90. minuti u nebitnoj utakmici kao najboljeg igrača, a Olmo u tih par minuta 'jede' teren. Velik igrač i čovjek koji zaslužuje sve najbolje što mu se i ostvarilo u karijeri.

6. Ademi - središnje mjesto na listi. Kapetan koji uvijek povezuje. Obranu i napad. Lijevo i desno. Centralna figura novije povijesti Dinama. Od Villarreala, preko Arsenala, Tottenhama i Chelseaja, do Monaca. Ukrali su nam ga na dvije godine ali se vratio još bolji i imat će zasluženo mjesto na vrhu liste legendi kluba.

7. Etto - sedmica na listi, sedmica na terenu. Pravi mlažnjak na desnoj strani. Spektakl za gledanje. Ni najmanja mrlja u 5 i pol godina koliko je bio tu. Dinamovac i danas, od glave do pete.

8. Cufre - najbolji lijevi bek kojeg smo imali u ovom stoljeću i jedan od najboljih stranaca. U dvije i pol godine zalaganjem i klasom osvojio sviju. Nikad pravu zamjenu nismo našli. Da nam je bar danas jedan takav..

9. KTC - jedan od najboljih i najdugovječnijih stranaca, legenda kluba. Vrhunski profesionalac koji ne prestaje s radom ni kad ga nitko ne želi. Osvaja primjerom. Forma je prolazna, klasa je vječna. S tim da za ovo prvo kod KTC-a nisam siguran. Neopravdano podcijenjen kod dijela navijača.

10. Dilaver - igrač i čovjek kakvog svaka ekipa treba. Čovjek zadatka, za prljave poslove. Osvojio izjavama i djelima. Ozlijeđen dok je cijepao drva. Ako netko Olma treba tući, on je tu. 'Mi smo Dinamo, nema tu zajebancije'.

11. Livaković - vjerojatno u top 20 golmana u zadnjem desetljeću u svijetu. Miran, skroman i tih, a između stativa prava mačka. Nerijetko nesavladiv. Možda i najbolji golman kojeg smo ikad imali.

Klupa:
Mandžukić - još jedan igrač koji me osvojio na prvi pogled, u pripremnoj sa Wolfsburgom. Đilkoš. Veliki borac i radnik, često osporavan dok je bio tu, ali uvijek sam mislio neopravdano, što se na kraju i obistinilo.

Petković - još jedan ponekad osporavan, ali Petko nikad nije tražio transfer. Igrao kroz injekcije, ozlijeđen i izranjavan od strane protivničkih stopera koje nerijetko veže i dvojicu na sebe. Jak k'o bik i lucidan do boli.

Gavranović - ovdje sam htio jednog predstavnika dijaspore kakav sam i sam, u konkurenciji su bili i Viduka i Šimunić, ali Gavra djeluje kao pravi lik i veliki Dinamovac, sam zatražio prelazak u Dinamo kad mu se otvorilo. Volio bih da klub drži više ovakvih ljudi blizu Dinama u nekoj ulozi, makar kao skauta ili trenera u školi, uvijek ti je drago čuti da je netko od njih ostao živjet u Zagrebu i poslije karijere.

Trener:
Bjelica - ovo je možda svetogrđe prema mom Bosancu Ćiri, ali ipak sam se odlučio za Bjelicu. Čovjek koji nam je podario tolike radosti koje smo nažalost vrlo brzo zaboravili. Dvaput je bio tu i oba puta ga je Dinamo 'bacio pod voz'. Prvi put zbog kokainskih ovisnika iz tadašnje uprave, drugi put radi podobnijih uvlakača kojima se zamjerio zbog tog što nije forsirao njihova 'pojačanja' iz Somalije i Eritreje. Čekamo te opet, bit će treća sreća, da budeš naš Ferguson!