Pogledao. Odličan dokumentarac, pogledao sam ih već dosta ali ovog nisam do sad...

https://youtu.be/hv5-W99My8U

Jucer uspio uhvatit malio dio dokumentarca i oduševio me.
"Naličje pobjede 1945." je naslov.

Odlican film, za preporuku!

Na RTL Play-u imaju 'Vratit će se rode', tako da gledam pomalo zadnjih dana. Serija je odlična, gledao sam je davno, još kad je izašlo, ali sad se prisjećam detalja. :sweat:

Ima još nešto s naših prostora da je dobro, a da ne traje predugo?

Meni je Crno bijeli svijet izvrstan. Tri sezone, snima se četvrta. Ima na hrti.hr u videoteci.

Crvena Prašina, meni možda i najbolji domaći film

Ma daj, snima se 4.sezona ? Moram priznat da mi je drago ako je istina. I ja sam pratio seriju, također mi je bila odlična.

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/za-30-dana-pocinje-snimanje-crno-bijelog-svijeta-u-novoj-sezoni-gledat-cemo-drazena-petrovica-cernobil-i-univerzijadu/10317055/

Sami početak treće sezone me vrhunski istresirao. Nisam očekivao takav start.

Općenito mi je treća sezona bila nešto lošija od prve dvije, ali svejedno jako dobra. Prve dvije sezone su mi baš bile jako ugodno iznenađenje za hrvatsku seriju. Jako slabo pratim hrvatske serije (i filmove), tako da sam gotovo sve glumce u Crno bijelom svijetu (osim onih starijih) gledao praktički prvi put i mene su osobno kupili dobrom glumom.

Ajde super, nadam se da neće nekaj usrat, jer koliko sam skuzio serija je dosta popularna postala pa kak to inače zna bit kad se na silu nekaj ide jos snimat, većinom useru.

Sami početak treće sezone me vrhunski istresirao. Nisam očekivao takav start.
Općenito mi je treća sezona bila nešto lošija od prve dvije, ali svejedno jako dobra. Prve dvije sezone su mi baš bile jako ugodno iznenađenje za hrvatsku seriju. Jako slabo pratim hrvatske serije (i filmove), tako da sam gotovo sve glumce u Crno bijelom svijetu (osim onih starijih) gledao praktički prvi put i mene su osobno kupili dobrom glumom.

Ista stvar je i kod mene. Sve potpisujem.

Upravo pročitao Žunecove dvije knjige "Goli život" o Domovinskom ratu. Baš su dobre sa odličnom analizom i usporedbom sa ostalim ratovima nakon II svj.rata, analizom okolnosti koje su dovele do rata, preciznom vremenskom podjelom rata na agresiju i unutarnju pobunu, itd...to su neke stvari koje se ne mogu pročitati nigdje drugdje. Koristi jako puno referenci, a jednu referencu koja me zainteresirala sam čak otišao kupiti u antikvarijat.
Pisana u vrijeme suđenja generalu Gotovini, dio o Oluji i nakon Oluje ipak je pisan pod utjecajem HHO izvješća (koje je je diskreditirano već u prvostupanjskoj presudi, bio je o tome zanimljiv članak od Nevena Sesardića), možda bi danas taj dio bio malo drugačije napisan
Zanimljiva je i njegova analiza komunalnih nereda i policije u svijetu u knjizi, aktualna upravo sada s obzirom na događaje u SADu.

pa zapravo, posve dijelimo dojmove.

Izvješće HHO-a je dugo bilo praktički jedini "neovisni" izvještaj o događajima poslije Oluje i posljedicama akcije po preostalo civilno stanovništvo pa je toliko citirano i ponavljano, da se brojke i događaji uzimaju često kao nesporni, a sam izvor zamagljen i "potkrijepljen" drugim "izvorima" koji zapravo crpe podatke iz primarnog, istog tog izvješća.

U selu Komić, u Lici, dogodio se zločin poslije Oluje. Međutim, među žrtvama navodi se i žena koju je nećak, hr. vojnik, odveo otamo odmah po Oluji i koju je smjestio u dom na Pagu, zatim Karlovcu gdje je umrla, čini mi se 1997.

Ima zatim i slučaj starijeg čovjeka umrlog u koloni, u organiziranom zbjegu s područja Topuskog, nakon predaje Stipetiću. Vodio se kao ubijen.
Ne bih o imenima ovdje, no jedan je odvjetnik pronalazio te obitelji, nagovarao ih na tužbe protiv RH radi odštete, a u ovom konkretnom slučaju obitelj nije ni tvrdila da je starac ubijen. Međutim, nadali su se da i ovako imaju pravo na odštetu pa su potpisali bianco punomoć, a ovaj upisao malo drugačiji opis događaja. Izvješće je tako "poduprto" i sudskim tužbama, gdje se u presudama nije uvijek došlo do potpune istine o događaju, nego se odlučivalo o tome je li RH kriva ili nije, tj može li se dokazati da je smrt izazvao hr vojnik.

Padoše mi na pamet ti slučajevi iz glave, ali da ne nabrajam dalje, znam i za slučajeve iz Jasikovca, Slavskog Polja i još brojne gdje se radilo o osobama koje su umrle što prirodnom smrću, što nesretnim slučajem, katkad i pokoju godinu nakon rata (najekstremniji je slučaj žene koja je umrla 2001. godine, a navodi se kao žrtva Oluje, s područja Korenice).

Treba imati na umu ipak da HHO, mislim, nije to radio iz neke zlobe i želje da "napakosti" državi. Te greške sadržane su u samoj metodi i nužno iz nje proizlaze.. a izbor mogućih metoda i dodatnih provjera tada kada su to radili baš i nije bio prevelik. Šteta je jedino što su predugo i prečvrsto stajali iza toga, osjetljivi na svoj rad, umjesto otvoreni propitivanjima i revizijama. Nabrljavili su tu svašta i oko spaljene imovine i dan danas to se zna citirati, a naprosto nije istinito.

P.S. slicnih je slučajeva bilo i s naše strane.. manje, jer je poslije Oluje bilo i vremena i načina i katkad volje da se stvari iščiste. Da je rat drugačije završio i te priče postale bi dio narativa..

To sve skupa samo govori o tome koliko je važno bilo da država napravi poimeničan popis svih stradalih u ratu, a koji su na početku rata imali prebivalište u RH. Država za to ima resurse, volje nažalost nije imala.

Documenta je na tome radila, koliko znam ne i završila, ali to ne bi trebao biti posao NVO-a.

Međutim, da je država u to krenula, onda bi s jedne strane priznala one koji jesu civilne žrtve, a nisu "naše", i s druge, morala bi čačkati po svim tim dodijeljenim materijalnim pravima na temelju stradanja u ratu.. a to nije zgodno.

Eto, rekao bih, dva ključna razloga zašto popisa nema.

Hvala i na ovim dodatnim napomenama. U svakom slučaju dobro je i da imamo takve kvalitetne znanstvenike i istraživače poput Žuneca. Za Documentu nisam imao neki dobar dojam o njihovoj djelatnosti. Činilo mi se da su previše radili na izjednačavanju krivnje, bila je i ona neka REKOM inicijativa od njih, ali iskreno ne znam o njima previše pa možda griješim.

kad je Documenta u pitanju, imaju dva dobra projekta.. Ljudski gubici i Usmena sjećanja, svakom istraživaču vrijedan izvor.

A da su aktivistička organizacija s jasnom agendom - jesu. Projekti koji se tiču istraživanja ili bilježenja činjenica su za pohvalu, no zagovarački dio koji se na to naslanja je čisti aktivistički "biram temu za koju mogu dobiti financiranje, a koja mi ideološki odgovara" pristup. Koja je ideologija u pitanju? Čista projugoslavenska ljevica. I to ne navodim kao uvredu, već kao nespornu, golu činjenicu.

Ono što mi osobno daleko najviše kod Documente ide na živce nije "izjednačavanje krivnje", već to hinjenje i glumljenje pacifizma i antiratne agende. Beziznimno se taj "pacifizam" uvijek primjenjuje samo na "nepotrebnost ovog nesretnog rata". Za neke druge i neke ranije ratove vrijede drugačija pravila.

Više ne vrijedi da je svaki zločin zločin i da osveta nije i ne smije biti opravdanje, nego da "treba imati na umu što je bilo prije, a što poslije", više ne vrijedi da se na nasilje nije smjelo odgovoriti nasiljem jer to samo potiče novi krug nasilja i mržnje, već se slavi borba i ustanici..

Više ne vrijedi da se legitimne vojne akcije ne podržavaju i ne obilježavaju, jer obratiti pažnju treba i na "nevine žrtve te akcije" i treba slaviti mir, a ne rat, nego se na razne Boričevce žmiri i šalju se predstavnici na obilježavanje "ustanka naroda Hrvatske" iza kojeg su ostale doslovno tisuće mrtvih (ne samo ustaša). Tu im ni strani povjesničari i njihova istraživanja baš ništa ne znače (vidi Maxa Bergholza: Nasilje kao generativna sila; (nisam jos do kraja procitao)).

Ukratko, dok se drže onog zbog čega su deklarativno osnovani, imaju zanimljivih uvida, informacija i materijala svake vrste, ali kad to pokušaju instrumentalizirati i artikulirati neko zagovaranje javnih politika, uvijek se skližu na smjesi nedosljednosti, licemjerja, ali i vlastitog političkog identiteta pa možda pomalo i neobrazovanosti nositelja njihovih javno vidljivih aktivnosti.