Dinamo će nove bodove u Ligi prvaka tražiti protiv Borussije iz Dortmunda, jedne od tri momčadi koje su zabile više golova od Dinama nakon četiri odigrana kola.

BORUSSIA DORTMUND

1909. – Godine osnivanja


Dug je bio put od osnutka kluba 19. prosinca 1909. godine do prve službene utakmice. Prošla su 392 dana prije nego što je 15. siječnja 1911. počela utakmica protiv VfB Dortmunda. Prva utakmica u povijesti kluba završila je pobjedom 9:3.

Bilo je potrebno više od godinu dana da nogometni dio kluba dobije prijem u udrugu sportskih klubova. Zbog brojnih novih osnivanja u to vrijeme, udruga je uvela zabranu primanja novih članova. No, put za atletske klubove ostao je otvoren.

Dortmundski nogometni pionir Walter Sanß (član uprave DFB-a od 1905. do 1914.) predložio je početnu registraciju atletskog odjela, koji je primljen 19. lipnja 1910. Šest mjeseci kasnije, 3. prosinca 1910., uslijedio je nogometni odjel.

Napokon, 15. siječnja 1911. mogla se odigrati prva službena utakmica na "Weiße Wiese" igralištu.
Sezonu 1911./12., BVB je započeo u C-klasi, trećoj ligi. Sezona je završila s prvim mjestom i promocijom u B-klasu. Ovdje su se dogodile neke zanimljivosti.

Klupske vijesti su objavile:
Danas je prvi tim BVB-a igrao na domaćem terenu na "Weiße Wiese" protiv VfB Dortmund. Žustra utakmica završila je 1-0 za Borussiju. Pobjednički pogodak postigao je Wienke. No, radost BVB-a zbog pobjede bila je kratkog vijeka. Upozoren od igrača VfB-a, sudac je dohvatio metar od obližnjeg farmera Wübbeckea i izmjerio oba gola. Jedan je gol bio preširok čak 22 cm!

Godine 1914. Borussia je prvi put sudjelovala u A-klasi, ali svi protivnici su dolazili iz okolice grada. Prvi svjetski rat napravio je prekretnicu. U sezoni 1915./16. nije bilo prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1917./18. BVB nije mogao koristiti momčad jer su igrači bili pozvani na služenje vojnog roka. Devet od 18 članova osnivača, uključujući Juliusa Jacobija, mlađeg brata prvog predsjednika Franza Jacobija, nije se vratilo iz rata.

1919. – Prvi dom


Drugo desetljeće obilježili su sportski neuspjesi i gospodarski problemi. Pod vodstvom novog predsjednika, Heinricha Schwabena, postavljeni su temelji za početne uspjehe s proširenjem "Weiße Wiese" u "Borussia-Sportplatz".

Na početku sezone 1919./20. A-ligaš Borussia Dortmund bio je tek drugoligaš. Stvorena je okružna liga, a nakon što je propuštena promocija 1919./20., sljedeće su godine bile manje uspješne. Ponekad, iako su završili na prvom mjestu, nisu uspjeli zbog propisa.

Godine 1923. Franz Jacobi odstupio je s predsjedničkog mjesta umjesto direktora pivovare Heinricha Schwabena, koji, poput Jacobija, zauzima slavno mjesto u povijesti kluba.

Schwaben je imao izvrsne kontakte u poslovnom svijetu, koji su bili potrebni za širenja stadiona. Jer nogomet je bio sve popularniji i privlačio mase ljudi. O slavlju su izvijestile klupske vijesti:

Jučer je igralište "Weiße Wiese" dobilo novo ime: "Borussia-Sportplatz." Kroz godine dobrovoljnog rada, ali i utrošenih 50 tisuća Reichsmaraka, članovi kluba su nekadašnji gradski sportski teren pretvorili u dragulj za 18 tisuća posjetitelja. Ova samoinicijativa bila je jedinstvena takva u Njemačkoj.

Uprava je založila police osiguranja od 12 tisuća Reichsmaraka i iskoristila ih za okupljanje nove momčadi diljem Dortmunda, koja se zatim plasirala u željenu ligu okruga Ruhr 1926. godine.

To je predstavljalo ozbiljno kršenje propisa DFB-a. Da se to saznalo, prijetilo bi izbacivanje iz udruge. Još gore: na brzinu okupljena ekipa nije bila kohezivna jedinica. Igrali su užasno, otjerali sve gledatelje s "Borussia-Sportplatza"; brzo je uslijedilo ispadanje.

A s njim i financijski debakl. Schwaben je spasio prezaduženi klub plativši potrebnih 13 tisuća Reichsmaraka iz vlastitog džepa.

S ispadanjem je došao novi sportski smjer. Opet su se oslonili na vlastitu mladost. Godine 1927. izvjesni August Lenz pridružio se omladinskoj momčadi. U međuvremenu, igrači su dosta pali, zauzevši tek šesto mjesto u Dortmundu.

1929. – Prvi njemački reprezentativac


1936. godinu obilježio je uspon u Gauligu. Sljedećih 36 godina, sve do ispadanja iz Bundeslige 1972., BVB je ostao u prvoj ligi. August Lenz postao je prvi igrač Borussije koji je nosio dres DFB-a.

Godine 1933. nacistički režim uveo je Gauligen, podijeljen u 16 divizija, s Westfalenom koji je predstavljalo deset klubova. Isprva na popisu nije bio Borussije. No, 1936. godine klub se plasirao u krug od ukupno 133 momčadi u zemlji koje bi se mogle nazvati "prvoligaškim".

Među sportskim problemima bilo je prisilno preseljenje s "Weiße Wiese" na stadion "Rote Erde" 1937., budući da je nedostajalo prostora za trening Borussije, koja je sada imala svog prvog nacionalnog igrača: August Lenz je debitirao 28. travnja 1935. u utakmici protiv Belgije (6-1). U ovoj utakmici postigao je dva gola.

Borussia Dortmund prvi je put privukla pozornost na nacionalnoj razini u Tschammer-Pokalu, preteči današnjeg DFB-Pokala. 29. kolovoza 1937. BVB se suočio s Hamburger Sportvereinom. BVB je slavio 3-1, a u sljedećem kolu slavio je na gostovanju kod SV Werder Bremen rezultatom 4-3 nakon produžetaka.

Crno-žuti su nakon pobjede nad Duisburgom 08 izborili četvrtfinale protiv SV Waldhof Mannheima, koji su nesretno izgubili 3-4.

1939. – Prvo finale


Dana 8. svibnja 1945. Drugi svjetski rat završio je kapitulacijom. Nakon toga BVB je prekinuo Schalkeovu dominaciju u regiji i prvi put stigao do njemačkog finala 10. srpnja 1949. Sljedeći dan 250.000 ljudi slavilo je tragičnog gubitnika.

Uništeno je 93 posto centra grada, uključujući i ured BVB-a. Dokumenti povijesne vrijednosti: uništeni. Još gore: Mnogi od osnivača kluba i brojni igrači: preminuli. Završetkom rata klub je praktički prestao postojati.

U prvoj poslijeratnoj sezoni 1945./46. Westfalenliga je bila najviša razina. Sljedeće godine, BVB je stigao do Prvenstva britanske zone i finala protiv FC Schalke 04. Pobjeda od 3:2 značila je promjenu moći u regiji.

Kao prvi nositelj naslova novostvorene Oberlige Zapad, Borussia Dortmund je podbacila u prvenstvu britanske zone 1948. nakon pobjede od 3:2 u četvrtfinalu protiv Werdera iz Bremena.

U sljedećem kolu remizirali su 2:2 nakon produžetaka protiv FC St. Paulija, što je zahtijevalo ponovni ogled, a St. Pauli je u Braunschweigu dobio s 1:0.

Također 1948./49., BVB je dominirao Oberligom Zapad, osvojivši naslov prvaka s osam bodova prednosti i stigavši ​​do finala njemačkog nogometnog prvenstva pobjedama nad Berliner SV i 1. FC Kaiserslauternom.

92 tisuće gledatelja pohrlilo je na Neckarstadion u Stuttgartu na najveći sportski događaj od završetka rata. Od samog početka je bilo jasno da će Borussia imati težak posao protiv VfR Mannheima. Iako je Herbert Sandmann u petoj minuti progurao blokirani šut Maxa Michalleka preko crte i pogodio za 2:1 u 82. minuti, Mannheim je iznudio produžetak i tamo slavio 3:2.

1949. – Prvo prvenstvo


24. lipnja 1956. ističe se kao jedan od najznačajnijih datuma u povijesti kluba: Borussia Dortmund je prvi put osvojila Njemačko nogometno prvenstvo - i obranila naslov sljedeće godine s istom postavom. Također, igrači Dortmunda su bili dio "čuda iz Berna".

Početkom 1950-ih BVB je nakratko zaostao za Schalkeom 04, ali se vratio kao prvak Zapadne Njemačke 1953. i natjecao se u "njemačkom" finalu.

Nakon dvije sezone koje je završio na petom i četvrtom mjestu, Helmut Schneider vodio je klub do njegovog petog prvenstva Zapadne Njemačke - i preko Viktorije Berlin, VfB-a i Hamburger SV-a do finala u Berlinu.

Tamo je pred 75 tisuća gledatelja BVB pobijedio Karlsruher SC 4-2 nakon zaostatka 0-1, uz golove Alfreda Niepiekla, Alfreda Kelbasse, Adija Preißlera i Wolfganga Petersa, postavši po prvi put njemački prvak.

Sutradan su "heroji iz Berlina" u dva posebna vlaka stigli na Glavni kolodvor u Dortmundu. Kad je "Adi" Preißler izašao iz kočije, nije bilo zadržavanja.

Samo na stanici je bilo 80 tisuća navijača, s ukupno oko 250 tisuća ljudi na ulicama. Navečer je kapetan obećao da će se trofej udomaćiti unutar dortmundskih zidina.

Godinu dana kasnije to se doista dogodilo. Iako je momčad podbacila u svom prvom sudjelovanju u Europskom kupu u osmini finala protiv Manchester Uniteda s 2-3 i 0-0, na nacionalnoj su razini osvojili Oberligu Zapad i - s istom postavom kao i prethodne godine - nacionalno finale protiv Hamburger SV s 4-1, zahvaljujući po dva gola Kelbasse i Niepiekla.

1959. – Prvi europski naslov


Doba "Wirtschaftswunder" (ekonomskog čuda) bilo je i doba BVB-a. Uz dva prvenstva u drugoj polovici 1950-ih, "zlatno desetljeće" donijelo je još jedan naslov prvaka, prvi naslov u kupu i prvi trijumf jedne njemačke momčadi u Europskom kupu.

Godine 1961. Borussia je po četvrti put stigla do finala. Međutim, znatno pomlađena momčad nije bila dorasla 1. FC Nürnbergu i izgubila je uvjerljivo 0-3.

Godine 1963. Borussia je završila druga na Zapadu, ali je uspjela ući u finale i pobijedila u posljednjem finalu njemačkog prvenstva u Stuttgartu 3-1 protiv 1. FC Kölna.

Timo Konietzka iz Dortmunda postigao je prvi pogodak na početku nove Bundeslige. U Europskom kupu, BVB je stigao do polufinala nakon izvanredne igre protiv Benfice iz Lisabona, ali je izgubio od kasnijeg prvaka Intera iz Milana.

Crno-žuti su 1965. godine po drugi put nakon 1963. godine stigli do finala DFB-Pokala (izgubivši 0-3 od HSV-a), a ovaj put, nakon 2-0 pobjede nad Alemannia Aachen, ušli su u Europski kup pobjednika kupova.

Ovdje su eliminirali Atlético Madrid u četvrtfinalu i West Ham United u polufinalu, čime su 5. svibnja 1966. upisali nogometnu povijest: kao prva njemačka momčad koja je osvojila Europski kup, nakon trijumfa u Kupu pobjednika kupova pobjedom 2-1 nakon produžetaka nad FC Liverpoolom.

Nakon što su završili kao drugoplasirani 1966. i treći sljedeće godine, počeo je postupni pad. Godine 1968. završili su tek na četrnaestom mjestu, a sljedeće sezone za dlaku su izbjegli ispadanje.

1969. – Novi uspon


Sedamdesete su bile obilježene financijskim nedaćama. To je bilo popraćeno padom sportskih rezultata, zbog čega su bile potrebne četiri godine za pokazivanje napretka. Izgradnjom Westfalenstadiona Borussia Dortmund je dobila ekonomski temelj. Navijači su se vratili.

Početkom desetljeća BVB je doživio kratki sportski uzlet, završivši sezonu 1969./70. na petom mjestu. No, pad posjećenosti, koji je započeo 1967. godine, nastavio se. Kao posljedica toga, Lothar Emmerich je prodan 1969., a Wolfgang Paul završio je karijeru godinu dana kasnije.

Ekvivalentne zamjene nisu angažirane. Naprotiv, ključni igrači poput Helda, Wosaba, Weista i Neubergera prodani su uoči sezone 1971./72., što je rezultiralo sa samo 20 osvojenih bodova i 17. mjestom.

Nakon 36 godina u prvoj ligi prijetilo je ispadanje. Utakmice u sezoni 1973./74. prosječno je posjećivalo samo 8900 gledatelja (šesto mjesto u Regionalligi Zapad).

Dvoslojna Druga Bundesliga uvedena je 1974./75. BVB je završio na šestom mjestu prve godine. Osvojivši drugo mjesto sljedeće godine, Borussia je stigla do play-offa za promociju protiv 1. FC Nürnberga, viceprvaka na jugu. Nakon pobjede od 1-0 u prvoj utakmici, 23. lipnja 1976., pobjeda od 3-2 na Westfalenstadionu osigurala je povratak u prvu ligu.

Prosjek gledatelja od 43.282 bio je najveći među svih 18 bundesligaških klubova u sezoni 1976/77., a Borussia je sezonu završila na sigurnom osmom mjestu.

1979. – Prekretnica


Osmo desetljeće klupske povijesti obilježeno je sportskim, a posljedično i gospodarskim poteškoćama. Bilo je povremenih nogometnih uspona, ali prijelomni trenutak nabolje dogodio se 24. lipnja 1989. godine...

Deset godina ranije, u ožujku 1979., mladi odvjetnik dr. Reinhard Rauball angažiran je i imenovan da stabilizira BVB, koji je oscilirao zbog trajnog nedostatka uspjeha i sada sve manjeg broja posjetitelja.

Uspio je četiri sezone stabilizirati klub s izmjenom šestog i sedmog mjesta. Temelje za to postavio je glavni trener Udo Lattek, koji je napustio klub iz osobnih razloga u svibnju 1981.

Tijekom sljedećih pet godina, BVB je zaposlio deset različitih trenera, a od sezone 1983./84. bili su stalno uključeni u bitke za ispadanje. Prosječna posjećenost pala je na oko 20 tisuća navijača.

Iz profesionalnih razloga, dr. Rauball dao je ostavku na svoj položaj u rujnu 1982., ali samo 25 mjeseci kasnije, okružni sud ga je imenovao u odbor za hitne slučajeve jer je BVB, s dugovima u iznosu od preko četiri milijuna eura, bio pred stečajem.

Sportski bankrot dogodio se u sezoni 1985./86. s 16. mjestom. U doigravanju za ispadanje protiv trećeplasirane momčadi druge lige, Fortune Köln, nakon poraza u prvoj utakmici s 0-2, BVB je na poluvremenu druge utakmice (0-1) bio praktički na rubu ispadanja. Praktički u posljednjoj sekundi Jürgen Wegmann zabio je za 3-1, otvorivši tako put u utakmicu odluke (nije vrijedilo "pravilo golova u gostima") koju je Borussia dobila s 8-0 na Rheinstadionu u Düsseldorfu.

To je bila prekretnica. Gerd Niebaum preuzeo je predsjedničku dužnost od Reinharda Rauballa. Sljedeće godine, Borussia je ušla u Kup UEFA i proslavila kraj desetljeća pobjedom u finalu Kupa od 4-1 na Olimpijskom stadionu u Berlinu protiv Werdera iz Bremena, osvojivši svoj prvi naslov od 1966., nakon čega je 250 tisuća navijača napravilo doček.

1989. – Vrhunac


Pod trenerom Ottmarom Hitzfeldom, Borussia Dortmund doživjela je svoje najuspješnije desetljeće u klupskoj povijesti: nakon dva druga mjesta u ligi i Kupu UEFA na početku, vodio je momčad do dva prvenstva, a zatim i do naslova u UEFA Ligi prvaka.

Ambiciozni predsjednik dr. Gerd Niebaum za trenera je najprije doveo Michaela Meiera (1990.), a godinu dana kasnije Ottmara Hitzfelda, a potom su se iz Italije u Njemačku vratile brojne zvijezde (Stefan Reuter, Karl-Heinz Riedle, Andreas Möller, Matthias Sammer).

Čak i bez ovih visokoprofiliranih igrača, momčad je u Hitzfeldovoj debitantskoj godini odigrala najuspješniju sezonu u povijesti Bundeslige Borussije Dortmund: nedostajale su samo četiri minute za njemačko prvenstvo (Stuttgart je postigao pobjednički gol u Leverkusenu i prestigao BVB na tablici zbog bolje gol razlike).

U sezoni 1992./93. Dortmund je ušao u finale Kupa UEFA (1:3 i 0:3 protiv Juventusa iz Torina), zaradivši najveću novčanu nagradu ikad za neki bundesligaški klub, jer je BVB bio jedini njemački klub u sva tri natjecanja od osmine finala pa nadalje.

Prihod je dalje uložen u momčad, koja je 1994./95. - unatoč značajnim problemima s ozljedama konačno vratila naslov i uspješno ga obranila sljedeće godine.

Vrhunac je došao u sezoni 1996./97. kada je Borussia postala prvi njemački klub koji je osvojio UEFA Ligu prvaka uvedenu 1991. Riedle je doveo BVB u vodstvo od 2-0 u finalu u Münchenu protiv izrazito favoriziranog branitelja naslova Juventusa iz Torina, a Lars Ricken postigao pogodak za konačnih 3-1.

Hitzfeld je nakon toga završio svoj trenerski mandat u BVB-u, ali je ostao još godinu dana kao sportski menadžer. Dortmund je također osvojio Svjetsko prvenstvo klubova pobjedom od 2-0 nad brazilskim Cruzeirom.

1999. – Slom i ponovno rođenje


Veliki sportski uspjesi 1990-ih teško su bili financijski održivi. Skupi tim i, još više, proširenje stadiona u tri faze izgradnje doveli su Borussiju Dortmund na rub nelikvidnosti.

U sezoni 1999./2000. zaoštrava se i na sportskom planu. Matthias Sammer, koji je svoju posljednju utakmicu odigrao u listopadu 1997., i Udo Lattek morali su spašavati momčad od ispadanja. Momčad je opet bila jako pojačana, a 2002. su osvojili pet bodova u zadnja tri kola i osvojili njemačko prvenstvo. Nažalost, izgubili su finale Kupa UEFA 2-3 od Feyenoorda iz Rotterdama.

22. prosinca 2003. novinari Thomas Hennecke (Kicker) i Freddie Röckenhaus (Süddeutsche Zeitung) otkrili su financijsku krizu BVB-a. Pod vodstvom dr. Gerda Niebauma klub je imao akumulirane obveze u iznosu od 118,9 milijuna eura.

U studenom 2004. dr. Reinhard Rauball ponovno je preuzeo predsjedničku dužnost i zajedno s novim izvršnim direktorom KGaA, Hans-Joachimom Watzkeom, uspjeli su spriječiti nadolazeću nesolventnost i pokrenuti konsolidaciju u proljeće 2005.

Sportski, BVB više nije bio dominantan. S trećeg mjesta 2003. godine pali su na šesto i dva puta na sedmo, pa deveto, da bi na kraju sezone 2007./2008. završili na 13. mjestu. Međutim, te su godine stigli do finala kupa prvi put nakon 1989., tijesno izgubivši 1-2 nakon produžetaka od Bayern Münchena.

Udar sportske sreće došao je s imenovanjem Jürgena Kloppa za glavnog trenera za sezonu 2008./2009. No, priča o uspjehu započela je (malim) razočaranjem: prvi put u povijesti lige 59 bodova nije bilo dovoljno za europske kvalifikacije. BVB je završio na petom mjestu zadnjeg kola s 1-1 remijem u Gladbachu.

2009. – Novi put


Borussia Dortmund je 12. svibnja 2012. prvi put osvojila duplu krunu - i prvenstvo i kup! Bio je to jedan od vrhunaca priče o uspjehu koja oduzima dah. U sezoni 2017./2018. klub je probio prihodovnu granicu od pola milijarde eura.

Dok je uprava predvođena Hans-Joachimom Watzkeom ubrzala gospodarski oporavak i smanjila dugove za 126 milijuna eura, momčad je igrala "nogomet punim gasom" koji je donio Jürgen Klopp i završila sezonu 2008./2009. bez domaćeg poraza po prvi put nakon skoro 20 godina.

Nova filozofija oslanjanja na gladne, ali vrlo talentirane mlade igrače isplatila se od samog početka. Tim je osvojio srca navijača i vratio se u Europu. Nakon uzbudljive ofenzivne nogometne predstave koja je rezultirala petim mjestom 2010. godine, Borussia Dortmund je nastavila sa svojom najmlađom momčadi koja je osvajala prvenstvo, osiguravši svoje sedmo njemačko prvenstvo.

14. svibnja 2011. BVB i predsjednik lige dr. Reinhard Rauball uručili su kapetanu momčadi Romanu Weidenfelleru trofej prvaka, vraćajući ponos cijeloj regiji. Dortmund je doživio proslavu naslova kakva u Njemačkoj nije viđena.

Sljedeće godine BVB je obranio prvenstvo s novim bodovnim rekordom, a zatim je krenuo na izvanredno putovanje Europom, što je dovelo do finalnog nastupa na Wembleyju 2013. nakon pobjede od 4-1 nad Real Madridom u prvoj utakmici polufinala. Tamo su izgubili Bayerna golom u posljednjoj minuti, 1-2. Kloppova era završila je u svibnju 2015.

Godine 2017. BVB je još jednom osvojio kup, označivši kulminaciju izvanrednog desetljeća s dva prvenstva, dva naslova u kupu, četiri drugoplasirana mjesta (2019. nedostajalo im je samo dva boda) i ukupno šest uzastopnih finalnih nastupa između 2012. i 2017. godine.

Godine 2021. Dortmund je osvojio još jedan Kup, uvjerljivom pobjedom 4:1 protiv Leipziga.

U ligi su u sezoni 2023./24. predali naslov Bayernu s remijem protiv Mainza u posljednjem kolu, kada je Bayern zbog bolje gol-razlike postao prvak.

Prošle sezone Borussia je iznenadile sve ljubitelje nogometa i došla do novog finala Lige prvaka, gdje je Real Madrid bio bolji s 2:0.


STADION:Signal Iduna Park (Westfalenstadion)



Da ste stanovnicima Dortmunda prije 30 godina pričali o hramu nogometa s više od 80 tisuća mjesta u središtu njihova grada, o stadionu sa staklenom fasadom, grijanju travnjaka i najvećoj tribini za stajanje u Europi, svi bi se nasmiješili takvim fantazijama.

Danas je SIGNAL IDUNA PARK najveći njemački nogometni stadion. Kapacitet: točno 81.365 mjesta. To što je ovaj velikan umalo financijski slomio kičmu Borussiji, druga je priča, koja je srećom razriješena od kraja svibnja 2006. godine.

Dugi proces izgradnje i redizajniranja dosegao je vrhunac prenamjenom za Svjetsko nogometno prvenstvo 2006. godine. Ipak, nikad nema ljetne stanke kada se na stadionu ne radi. BVB je samo u 2012. u obnovu zastarjelog stadiona uložio deset milijuna eura.

Ne samo da je teren potpuno obnovljen, već i sustav odvodnje na južnoj polovici terena. Južna tribina ojačana je potpornim mjerama, a na sjevernoj su izvedeni betonski radovi na obnovi. Na istočnoj tribini napravljeno je sedam dodatnih loža u prostoru nekadašnje press sobe.

Nove video kamere s impresivnom digitalnom tehnologijom povećavaju sigurnost. Konkretno, pod pojačanim nadzorom su gostujući blok i donji sloj "Juga". Novi semafori postavljeni su godinu prije.

Priča o stadionu počinje prije više od 40 godina, točnije 5. travnja 1965. godine. Nakon četiri duge godine rasprava o proširenju i modernizaciji zastarjelog stadiona “Rote Erde”, glavni gradski i financijski odbor “primaju na znanje prijedlog da se stadion Rote Erde ne proširi, već da se izgradi novi nogometni stadion uključivanjem dva zapadna vježbališta i malo područje Luftbada”. Prva prepreka na putu do nove arene, službeno poznate kao "stadion blizanac" (jer se gradi paralelno s Rote Erdeom), je svladana.

Međutim, projekt nije dobio odlučujući poticaj sve dok grad Köln nije odlučio graditi novi stadion početkom 1970-ih, otvarajući put kandidaturi Dortmunda za Svjetsko prvenstvo 1974. - a time i za izgradnju novog stadiona. Bez federalnih i državnih sredstava koja su stavljena na raspolaganje za ovu prigodu, Westfalenstadion ne bi mogao biti financiran.

Dana 2. travnja 1974. - devet godina nakon odluke općinskih odbora - konačno je došlo vrijeme: Westfalenstadion je mogao primiti 54 tisuće gledatelja, većinom stojećih mjesta, u svom izvornom stanju.

Godine 1992. kapacitet je smanjen na 42 800 gledatelja pretvaranjem stajaćih mjesta u sjedalice na sjevernoj tribini. Kao dio "prve faze proširenja", samo tri godine kasnije na zapadnu i istočnu tribinu dodaje se gornja razina sa po 6000 sjedala.

U drugoj fazi proširenja 1999. godine kapacitet je povećan na 68 600. Južna tribina, epicentar dortmundskog nogometnog entuzijazma, proširena je na 24 454 sjedala, što je čini najvećom europskom tribinom za stajaća mjesta. Široka je 100 metara i visoka 40! Pogled sa gornjih redova je impresivan. Za međunarodne utakmice, prostori za stajanje mogu se pretvoriti u sjedala.

Treća faza proširenja, dovršena 13. rujna 2003., povećala je kapacitet za oko 14 tisuća gledatelja.