U četvrtom kolu Lige prvaka Dinamo gostuje u Bratislavi kod Slovana. Jako bitna utakmica u kojoj bi pobjeda Dinamu donijela veliku nadu za prolazak u sljedeću fazu natjecanja.

Slovan je klub s kojim je Dinamo već odigrao četiri službene utakmice i upisao po dvije pobjede i dva remija, uz gol-razliku 7-1.

Ukupno je Dinamo protiv klubova iz Slovačke (računajući i razdoblje Čehoslovačke) odigrao šest utakmica, uz skor 4-2-0 i gol-razliku 12-3.









ŠK SLOVAN BRATISLAVA

ŠK Slovan Bratislava (punim imenom: Športový klub Slovan Bratislava) najuspješniji je slovački nogometni klub s 30 naslova prvaka. Čehoslovačku ligu osvojili su osam puta, dok su prvaci Slovačke bili 22 puta.

Uz to su 17 puta osvojili slovački i pet puta čehoslovački kup te četiri puta slovački superkup.
Imaju i jedan europski trofej, Kup pobjednika kupova, u kojem su 1969. bili bolji od Barcelone.

Slovan Bratislava osnovan je ubrzo nakon Prvog svjetskog rata i nastanka Čehoslovačke Republike, 3. svibnja 1919. kao I. čehoslovački sportski klub Bratislava (I. Čs.Š.K.).

Deset godina nakon osnutka I. Čs.Š.K. Bratislava je dominirala u Slovačkoj i često se natjecala s jakim protivnicima iz srednje Europe.

Slovan je četiri puta bio državni prvak Slovačke i dvaput je osvojio naslov amaterskog prvaka Čehoslovačke. Treba spomenuti i legendarnu pobjedu 8:1 nad profesionalnim nogometašima engleskog Newcastle Uniteda u svibnju 1929. u Bratislavi.

Između 1939.-1945., Slovan je igrao pod imenom SK Bratislava, osvojio četiri naslova prvaka i bio uvjerljivo najbolja momčad u Slovačkoj.

Nakon Drugog svjetskog rata i ponovne uspostave Čehoslovačke, SK Bratislava je počela napadati dominaciju čeških klubova iz Praga: Sparte i Slavije.

Godine 1949. nogometaši u nebesko plavim dresovima povijesno su osvojili prvi naslov prve čehoslovačke lige. Klub je ponovno osvojio naslov s promijenjenim imenom, ovaj put kao Sokol NV Bratislava.

Sokol NV Bratislava dobio je trofej za najbolju momčad u Čehoslovačkoj i 1950. i 1951. Klub je osvojio još jedan nacionalni naslov, s „novim“ imenom: Slovan, ponovno 1955. godine.

Nakon ove uspješne pobjedničke ere uslijedilo je 13 teških godina u kojima je Slovan šest sezona završio na drugom mjestu. Slovan se mučio za naslov unatoč činjenici da je njegova momčad imala najboljeg slovačkog nogometaša 20. stoljeća Jana Popluhára.

Dana 21. svibnja 1969. Slovan Bratislava pobijedio je Barcelonu u finalu Kupa pobjednika kupova 1969. rezultatom 3-2.

Konačno, slava Slovana ponovno je zasjala te godine, koja je upisana u povijest kao najuspješnija godina, kada je Slovan ponovno osvojio naslov državnog prvaka i osvojio najvrjedniji trofej u povijesti kluba: Kup pobjednika kupova.

Slovan je ovu titulu osvojio pod vodstvom glavnog trenera Michala Vicana koji je složio sjajnu momčad koju su djelomično činili mlađi igrači, igrači iz mlađih kategorija Slovana, ali i iskusniji igrači.

Ovi igrači bili su ponosni na svoj klub i bili su spremni puno žrtvovati za njega. U utakmicama se vidjela strast i ljubav. Slovan se u finale plasirao preko jugoslavenskog Bora, Porta, Torina i škotskog Dunfermline Athletica.

U finalu se Slovan susreo s velikim protivnikom, dobro poznatom Barcelonom. Borba za trofej pobjednika Kupa pobjednika kupova UEFA odigrala se 21. svibnja 1969. godine na stadionu St. James u švicarskom Baselu.

Slovan je ovu tešku bitku dobio 3:2, a golove su postigli Ľudovít Cvetler, Vladimír Hrivnák i Ján Čapkovič. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka počelo je slavlje ne samo na terenu, već i u cijeloj Slovačkoj. Ova večer je najupečatljiviji trenutak čehoslovačkog nogometa i još uvijek se pamti u javnosti.




Do danas je to jedini klub iz bivše Čehoslovačke koji je uspio osvojiti neki od europskih trofeja. Ujedno je postao prvi klub iz istočne Europe koji je osvojio natjecanje u organizaciji UEFA-e.

Sezona 1969./1970. donijela je još jedan uspjeh i Slovan je ponovno bio državni prvak i vratio se na vrh svoje slave.

Ostali naslovi prvaka osvojeni su u sezonama 1973./1974. i 1974./1975. Momčad je vodio Jozef Vengloš, koji je ujedno bio i trener reprezentacije koju je činilo i sedam igrača Slovana, od kojih su šestorica nastupila u finalu protiv Njemačke i osvajanju naslova prvaka Europe.

Nakon ovih nevjerojatnih sezona, slijedilo je nekoliko neuspješnih i Slovan ispada u drugu ligu u sezoni 1984./1985. Slovan je prolazio kroz teško razdoblje, no početkom 90-ih je ponovno pokazao svoju moć i ušao u još jednu nevjerojatnu zlatnu sezonu s novim trenerom Dušanom Galisom.

Slovan je uspio prekinuti dugogodišnju dominaciju Sparte Prag u Čehoslovačkoj i nakon 17 godina ponovno došao do naslova prvaka Čehoslovačke.

1. siječnja 1993. osnovana je neovisna Slovačka Republika i Slovan je igrao nacionalnu slovačku ligu. Slovan, kao najbolja slovačka momčad, osvojio je tri naslova prvaka države zaredom i dominirao slovačkom konkurencijom.

Godine 1996. klub je dobio poziv za sudjelovanje na turniru u Španjolskoj, gdje je osvojio Ciutat de Cartagena Trophy pobjedom nad Barcelonom 2:1. Tijekom sezone 1998./1999., Slovan je osvojio dvostruku krunu, kao pobjednik kupa i lige.

No, 2004. godine, loša ekonomska situacija kluba kulminirala je ponovnim ispadanjem u drugu ligu. Nakon povratka u prvu ligu, naporan rad i volja da se Slovan vrati na svjetlo slave isplatio se i prvi rezultati su se vidjeli pa je Slovan postao prvak 2009. godine.

Nakon jesenskog dijela sezone 2009./10., nakon 69 godina, Slovan je napustio stadion Tehelno poli na kojem su započeli radovi na rušenju postojećeg i izgradnji novog stadiona. Privremeni dom postao je Pasienky, dugogodišnje sjedište gradskog rivala Intera.

U sezonama 2010./2011. i 2012./2013. igrači Slovana bili su državni prvaci i pobjednici slovačkog kupa.
Pod vodstvom trenera Vladimira Weissa u kolovozu 2011. eliminirali su talijansku Romu i tako došli do grupne faze UEFA Europske lige.

U skupini F Slovan je igrao protiv Paris Saint-Germaina, Athletic Bilbaa i Red Bull Salzburga.

Uslijedio je još jedan naslov državnog prvaka u sezoni 2013./2014., a Slovan je postao najuspješniji klub od 1993. godine u samostalnoj slovačkoj ligi.

Između sezona 2015./16. , 2016./17 . i 2017./18 . Slovan je tri puta zaredom bio drugi u prvenstvu. Osvojio je Slovački kup u sezonama 2016./17. i 2017./18.

Slovan se 8. prosinca 2018. oprostio od stadiona Pasienka uvjerljivom pobjedom nad Žilinom 5:2.

Prvu neslužbenu utakmicu na stadionu Tehelné pole, na koju su imali pristup samo vlasnici sezonskih ulaznica, Slovan je odigrao 16. siječnja 2019.
U pripremnoj utakmici izgubili su od Sigme Olomouc 2:3.

Službena utakmica otvaranja odigrana je 3. ožujka 2019., a Slovan je pred rasprodanim stadionom (22 500 gledatelja, što je ujedno postao i novi rekord) pobijedio najvećeg rivala iz Trnave 2:0.

Cijela prvenstvena sezona bila je izuzetno uvjerljiva za momčad Slovana. Slovan je naslov prvaka nakon četiri sezone osvojio na suveren način, kada je bez prekida od prvog do posljednjeg kola bio na 1. mjestu ljestvice.

Između 17. i 27. kola Slovan je ostvario niz od 11 ligaških pobjeda zaredom, čime je izjednačio rekord iz sezone 1995./96.

Andraž Šporar postao je najbolji strijelac natjecanja, kada je s 29 golova izjednačio povijesni rekord Róberta Semeníka.

Slovan je kao prvak nakon pet godina zaigrao u Ligi prvaka, dok se ovo natjecanje na stadionu Tehelné pole igralo prvi put nakon 2009. godine. No, Slovan je neočekivano ispao od Sutjeske iz Nikšića, da bi potom u kvalifikacijama za Europsku ligu izbacio Feronikeli, Dundalk i neočekivano PAOK.

Tako je Slovan po treći put u povijesti igrao grupnu fazu Europske lige, gdje su se susreli s Beşiktaşom, Bragom i Wolverhamptonom.

Sezona 2020./21. za Slovan m nije počela dobro. Slovan je kao prvak trebao nastupiti u 1. pretkolu Lige prvaka, ali je zbog zaraze nekoliko članova momčadi koronavirusom utakmica na Farskim otocima protiv KÍ Klaksvíka otkazana u korist protivnika pod kontroverznim okolnostima.

Budući da su se kvalifikacije u toj sezoni igrale samo na jednu utakmicu, Slovan je automatski ispao u Europsku ligu, gdje je šokantno ispao od finskog KuPSa.

Vladimír Weiss se vratio kao trener u Slovan nakon gotovo devet godina i donio Slovanu dvostruku krunu te treći naslov prvaka u nizu.

Sljedeću sezonu klub je po prvi put nastupio u grupnoj fazi Konferencijske lige, a u ligi je osvojio četvrti naslov zaredom, što je Slovanu pošlo za rukom kao prvom u povijesti slovačkog nogometa.

Iste sezone hokejaši Slovana iz Bratislave osvojili su ligu, što je bilo prvi put u zajedničkoj povijesti da je Slovan u istoj godini osvojio i nogometni i hokejaški naslov.

Slovan je sljedeću sezonu drugu godinu zaredom izborio grupnu fazu Konferencijske lige, gdje je izvučen u skupinu s Baselom, Žalgirisom i Pyunikom, gdje su osvojili prvo mjesto u skupini.

Slovan je tako zaigrao u proljetnom dijelu nekog od europskih natjecanja prvi put nakon famozne 1969. godine kada je osvojio Kup pobjednika kupova.

Ujedno su postali prva slovačka momčad kojoj je to pošlo za rukom od 2006. godine – kada je Petržalka, koju je također trenirao Vladimír Weiss, igrala u osmini finala Kupa UEFA nakon ispadanja iz Lige prvaka.

Stjecajem okolnosti, Slovan je u osmini finala naletio na protivnika iz skupine - Basel. U prvom susretu u gostima su izborili obećavajućih 2:2. Uzvrat je odlično započeo jer je Slovan u 17. minuti imao 2:0.

Gosti su početkom drugog dijela uspjeli smanjiti, a u 93. minuti dolaze i do izjednačenja i odlaska u produžetak. Basel je na kraju prošao preko penala.

U prvenstvu je Slovan stigao do petog naslova zaredom. Dok su proteklih sezona Bijeli uvijek bez većih problema dolazili do naslova prvaka, ovoga puta morali su se boriti do same završnice natjecanja.

Sedam kola prije kraja Slovanov minus porastao je na čak šest bodova. Slovan je u sljedećem kolu uspio preokrenuti u iznimno važnoj utakmici protiv DAC-a. Zahvaljujući tome smanjio je zaostatak na tri boda i zadržao nadu u naslov, a zbog loše forme konkurencije na kraju je osvojio naslov.

Slovan je i treću sezonu zaredom igrao grupnu fazu Konferencijske lige. Tamo se Slovan susreo s Lilleom, Olimpijom iz Ljubljane te s dobro poznatim KÍ Klaksvíkom.

Slovan je u skupini završio na drugom mjestu iza Lillea i plasirao se u play-off, što mu je osiguralo proljetni nastup u europskom natjecanju i drugu sezonu u nizu. U play-offu je Slovan ispao od austrijskog Sturma.

Vlasnik Slovana je Ivan Kmotrik koji je jedan od kontroverznih poduzetnika, koji su se obogatili kroz devedesete. Prema Forbesu, 'težak' je 250 milijuna eura, a obogatio se ulažući najviše u energetiku i medije.

Početak 90-ih godina prošlog stoljeća dočekao je kao zaposlenik državne knjižare, tvrtke koja se bavila distribucijom knjiga i ostalih proizvoda koje ulaze u domenu papirnica. Usput, Kmotrik je na crno mijenjao njemačke marke, što je u ono vrijeme bio unosan posao.

Kmotrik je u mladosti bio navijač Artmedije Petržalke, jednog od tri bratislavska prvoligaška kluba (Slovan, Artmedia Petržalka i Inter).

Kupio je klub početkom devedesetih i tamo polako izgradio vrlo dobar klub koji je osvojio dva naslova prvaka i odigrao vrlo dobru sezonu u Ligi prvaka. Nakon toga mu je Petržalka postala premalena, pa je prešao u Slovan.

Artmedia Petržalka bila je velika senzacija nogometne sezone 2005./06., a možda i jedna od većih senzacija cijele povijesti Lige prvaka. Klub koji je došao niotkud, napravio nekoliko ogromnih iznenađenja i onda opet nestao, ne samo s nogometne mape Europe, nego i Slovačke.

Kmotrik je suradnji s gradom trgovao zemljištima i skupio novac za izgradnju novog Slovanovog stadiona. U jednom trenutku je postao vlasnikom sva tri gradska stadiona i onda je krenuo biznis, koji je uključivao rušenje stadiona Petržalke, rušenje Interovog stadiona Pasienky, izgradnju poslovnih prostora na tim mjestima, pa se od tog profita skupio novac za rušenje starog stadiona Tehelné pole. Na tome mjestu je izgrađen današnji Slovanov stadion.

Glavni direktor kluba je njegov sin Ivan Kmotrík mlađi. Njegova je reputacija vrlo kontradiktorna i često ga prati vrlo nepristojno ponašanje.

Često se izdiže iznad samog kluba jer je npr. potpise novih igrača prvo najavio na svom Instagram profilu, a klub je tek onda dobio dopuštenje za objavu.

Na jednoj utakmici sa Banskom Bystricom napravio je skandal i nacistički pozdravljao pred kamerama. Taj video je eksplodirao u javnosti, daleko izvan granica Slovačke, zbog čega je Kmotriku junioru prijetila i zatvorska kazna od šest mjeseci. Na kraju se sve zataškalo i morao je platiti kaznu od 5000 eura.

Otac ga je čak na kratko i maknuo iz kluba.

„Rekao sam mu kako bih volio da u budućnosti pronađe pravi posao, a ne da trči za nogometašima“, otkrio je Kmotrik stariji u jednom intervjuu prošle godine.


STADION: Tehelné pole



Stadion Tehelné Pole je nedavno otvoreni novi slovački nacionalni stadion i novi dom Slovana iz Bratislave. Izgrađen je umjesto starog stadiona Tehelne Pole, koji je zatvoren 2009. i srušen 2013.

Prvi planovi za novi stadion napravljeni su 2006., a novi je stadion trebao biti dovršen do 2010. Međutim, projekt, koji je prvobitno potaknuo Slovan iz Bratislave, ubrzo je naišao na kašnjenja.

Trebalo je čekati kraj 2016. da građevinski radovi konačno počnu. Novi Stadion Tehelne Pole službeno je otvoren 3. ožujka 2019. utakmicom između Slovana i Spartaka iz Trnave (2-1).

Stadion ima kapacitet od 22 500 sjedećih mjesta uključujući 42 skyboxa i 900 VIP sjedala. Jedan je od "najzelenijih" u Europi s 50% svih energetskih potreba koje potječu iz obnovljivih izvora.

Kružna konstrukcija stadiona prekrivena je bijelom membranom sa svjetlosnim efektima s tri strane i aluminijskom konstrukcijom s četvrte. Pokriva sve tribine i sjedala do zadnjeg reda.

Tribine svojim zavojem, visinom i svjetlosnim efektima pružaju nevjerojatan doživljaj svakom gledatelju. Tijekom razdoblja testiranja gledatelji su hvalili osjećaj blizine riječima poput „sve je otvoreno za pogled“ jer je udaljenost sjedala u usporedbi s igralištem minimalna dopuštena prema zahtjevima UEFA-e. Svako mjesto uračunato u službeni kapacitet jamči 100% preglednost.

Tehelné pole nalazi se na mjestu posvećenom sportu. Izvorni stadion na kojem je Slovan ostvario nezaboravne sportske trenutke okrenut je za 90 stupnjeva iz jednog razloga – tijekom zalaska sunca sunce je sjalo vratarima direktno u oči.

Također je zanimljivo da je razbijeni beton s originalnog stadiona Tehelné pole postao temelj novog stadiona Tehelné pole, tako da svi navijači vjeruju da će se nova ,,povijest“ nastaviti.

Kompleks sadrži podzemni parking za 1000 automobila sa susjednim multifunkcionalnim prostorom, ukupne površine 11.000 m2.

Dodatnih 365 parkirnih mjesta nudi se u Areni Ondrej Nepela koja je udaljena oko 300 m od stadiona ili Polus City Centeru koji nudi 1683 parkirna mjesta. Ovaj trgovački centar nalazi se u ulici Vajnorská 100, koja je udaljena 350 m.

Do stadiona se može doći na sljedeće načine:

JAVNI PRIJEVOZ

Uskočite u tramvaj 4 i stići ćete ravno do stanice Nová Doba, kraj stadiona. Ako više volite autobuse, imate sreće: linije 39, 53, 60, 61, 63, 64, 74, 75, 78 i 98 staju u blizini u Nová Doba, Odbojárov, Bajkalská i Zimný štadión.

Ulaznica za utakmicu daje vam mogućnost besplatnog javnog prijevoza u cijeloj Bratislavi. Vaša ulaznica vrijedi od tri sata prije početka do dva sata nakon završetka utakmice.

Raspored prijevoza

AUTOM

Dostupno je nekoliko praktičnih opcija parkiranja. Evo što trebate znati:

Podzemni parking

Lokacija: Neposredno ispod stadiona

Cijena: 2 € za svaki sat (naplaćuje se po započetom satu) ili 20 € za cjelodnevnu kartu

Pristup: Ulaz samo iz ulice Bajkalská. Nakon parkiranja, koristite dizalo da dođete do razine stadiona.

Povratak nakon utakmice: Za povratak do svog auta koristite isti ulaz iz ulice Bajkalská. Imajte na umu da će ulaz u lift biti blokiran nakon utakmice iz sigurnosnih razloga.

Alternativne mogućnosti parkiranja

Pasienky P3: Dostupno za osobna vozila i autobuse, dostupno s Trnavská ceste.

Ondrej Nepela Arena: Parking koji se plaća, ulaz iz Kalinčiakove ulice.

Nacionalni teniski centar (NTC): dostupno parkiralište koje se plaća, ulaz iz ulice Príkopová.

Plaćanje parkinga moguće je izvršiti putem mobilnih aplikacija kao što su ParkDots, EasyPark, MPLA, Bmove, HOPIN ili putem parkirnog sata. Za više informacija posjetite www.paas.sk.

Parkiranje u obližnjim trgovačkim centrima VIVO i Central besplatno je do tri sata svakog radnog dana. Nakon toga se naplaćuje naknada od 3 € za svaki dodatni sat, počevši od četvrtog sata.

Ako auto planirate parkirati kod Centrale nakon redovnog radnog vremena (6-22h), Centralnoj garaži možete pristupiti isključivo kroz ulaz u Metodovu ulicu.

TAXI

Ako stignete na glavni željeznički kolodvor, klonite se preskupih direktnih taksija koji čekaju vani. Umjesto toga, preuzmite aplikacije Bolt ili Hopin za isplativiju vožnju.

PJEŠICE

Iako se možda čini daleko, ugodna 30-minutna šetnja od središta grada odvest će vas ravno do stadiona. Alternativno, Bolt e-skuteri, zajedno s ponudama raznih drugih marki, također su se pojavili kao popularan način prijevoza.




TRENER: Vladimir Weiss


Kada su krajem tridesetih godina prošlog stoljeća vlasnici TJ Lokomotive Vrutky postali roditelji, vjerojatno nisu ni slutili da su na početku uspješne nogometne dinastije.

Sin im je osvojio srebrnu medalju u dresu Čehoslovačke na Olimpijskim igrama, unuk je postao prvi strijelac samostalne slovačke reprezentacije, a praunuk jedan od najvećih talenata svoje generacije. Svu trojicu spaja nešto posebno - svi su nositelji imena 'Vladimir Weiss'.

Šta je s ovim slovacima, znao sam da je Vladimir Weiss (67 nastupa za Slovačku) sin Vladimira Weissa (15 nastupa za Slovačku i 20 za Čehoslovačku), koji je sin Vladimira Weissa (9 nastupa za Čehoslovačku).

Sad primjetih da je Albert Rusnák (32 nastupa za Slovačku) sin Alberta Rusnáka (izbornik jedne od mlađih reprezentacija Slovačke), koji je sin Alberta Rusnáka (2 nastupa za Čehoslovačku). :cool: — Krizy

Vladimir Weiss ima 60 godina, rođen je u glavnom gradu Slovačke, Bratislavi, 22. rujna 1964. Bio je dobar veznjak i igrao je na Svjetskom prvenstvu 1990. godine.

Ušao je u povijest 2. veljače 1994. godine, jer je njegov pogodak protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata bio prvi u modernoj eri samostalne reprezentacije Slovačke.

Nakon što je objesio kopačke o klin, prebacio se na trenerske vode i nastavlja ostavljati fenomenalan trag.

Za reprezentaciju je odigrao 19 utakmica i postigao 1 gol. Igrao je za Inter Bratislavu, Spartu Prag, Drnovice, DAC, Košice i Artmediju. Aktivnu igračku karijeru završio je s 36 godina u Petrzalki, gdje je s ponosom nosio kapetansku traku.

Weiss je počeo trenirati u Artmediji gdje je jednu sezonu bio pomoćni trener, a potom je postao glavni trener gdje se zadržao šest godina. Ovaj klub postao je najbolji u Slovačkoj, dva puta je osvojio prvenstvo Slovačke i stigao do grupne faze Lige prvaka.

U kvalifikacijama za Ligu prvaka Artmedia je izbacila Kairat, zatim Celtic, koji su dobili s čak 5:0. Unatoč porazu 0:4 u uzvratu prošli su dalje, a zatim izbacili i Partizan, nakon izvođenja a jedanaesteraca.


U grupnoj fazi Weissov klub zauzeo je treće mjesto, pri čemu su u gostima senzacionalno pobijedili Porto s 3:2. U posljednjem kolu protiv Porta, Pepe je igrao rukom u 16m nakon čega je trebao uslijediti jedanaesterac. Međutim, njemački sudac Markus Merk nije vidio ovaj trenutak i utakmica je završila remijem bez golova.

S tim jedanaestercem Artmedia je mogla napraviti čudo i plasirati se u 1/8 finala Lige prvaka. Sve to s momčadi sastavljenom većinom od domaćih nogometaša bez puno iskustva na međunarodnoj sceni.

Na kraju su natjecanje nastavili u Europskoj ligi, gdje su ispali od Levskog iz Sofije.

Nakon jednosezonskog staža u ruskom Saturnu, Vladimir Weiss vratio se u Petrzalku 2007. godine. Osvojio je svoj četvrti trofej na desnoj obali Dunava.
Škotski klub Hearts bio je vrlo zainteresiran za njegove usluge. U Vilniusu je vodio pregovore s litavskim vlasnikom Vladimirom Romanovim, ali na kraju nije postignut dogovor.

Ipak, Bratislavljanin je u srpnju 2008. postao osmi izbornik slovačke reprezentacije.

Pred njim je bila teška misija: plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Reprezentacija je odlično startala prije nego što je izgubila 2-0 od Slovenije.

Stoga je odlučujuća bila utakmica s Poljskom. Bajka o sudjelovanju u sunčanoj Južnoj Africi ipak se ostvarila na snijegom preplavljenom travnjaku.

Slovaci su ostvarili povijesni plasman na Svjetsko prvenstvo, nakon što su osvojili prvo mjesto u kvalifikacijama.

Na SP-u su završili drugi u skupini, ispred Novog Zelanda i Italije te se plasirali u 1/8 finala, gdje su izgubili od budućeg finalista Nizozemske s 1:2.

Na kvalifikacijama za Euro 2012 momčad Weissa zauzela je 4. mjesto u skupini, nakon čega je Weiss smijenjen i postaje trener Slovana iz Bratislave.

Gruzija je dosta napredovala u posljednjih nekoliko godina i napravila vrlo impresivan nastup na nedavnom Europskom prvenstvu. Nogomet na tim prostorima u posljednje je vrijeme doživio značajan napredak, a jedna od važnijih osoba u tom procesu bio je upravo Vladimir Weiss.

Završio je svoje četiri godine u Gruziji s vrlo dobrim skorom od 16 pobjeda, 15 remija i 16 poraza.

Prvi put je u reprezentaciju pozvao igrače koji sada ruše rekorde. Iako nije ispunio cilj plasmana na prvenstvo, nije bio daleko od toga. U posljednjoj utakmici kvalifikacija za EURO 2020. Gruzijci su tijesno izgubili s 1-0 od Sjeverne Makedonije.

Veliki san je nestao. Ipak, Weiss će kasnije zemlju napustiti uzdignute glave. Kako je sam rekao, ovo mjesto mu je priraslo srcu i uvijek će ga smatrati svojim drugim domom.

Također se čini da je našao naklonost mnogih svojih igrača. S nekoliko njih obnovio je suradnju nakon nekog vremena u Slovačkoj kada ih je doveo u Slovan iz Bratislave.

Nastupi Giorgija Chakvetadzea u Bratislavi donijeli su mu transfer u Watford. Jaba Kankava stekao je reputaciju svestranog igrača, što mu je donijelo veliku reputaciju kod navijača.

Jedan od njih je i Guram Kashia. Weiss i Kashia su se prvi puta sreli u Gruziji, a i danas surađuju zajedno jer je Guram Kashia oslonac obrane Slovana unatoč godinama, kao i kapetan Gruzije.



Vladimir Weiss vratio se u klub u glavnom gradu Slovačke u svibnju 2021. Pod njegovim vodstvom su dominirali, četiri puta osvojili domaće natjecanje, jednom osvojili kup i dva puta prošli grupnu fazu Europske konferencijske lige.

"Sanjam o Ligi prvaka, o tome da Real Madrid ili Barcelona jednog dana dođu ovamo. Ne kažem odmah, to je možda duži put. Ljudima je veliki izazov vidjeti velike klubove i igrače svjetske klase kako igraju na ovome stadionu", rekao je kratko po dolasku.

Nakon nekoliko neuspjeha, nije odustajao i konačno je uspio ispuniti svoje obećanje. Nakon više od dva desetljeća, prilika za borbu protiv bogatog Manchester Cityja ili tradicionalnih klubova poput Bayerna i Milana nagrada je za naporan rad obavljen posljednjih godina.

Šlag na tortu je što Weiss može uživati ​​u svemu sa svojim sinom. Igrač je jedan od vođa na terenu i izvan njega, što znači da njegov otac može računati na njega. Zajedno su ušli i u povijest Slovana iz Bratislave. Izbornik i kapetan koji su vratili europsku kremu u Slovačku.


KADAR


Weiss je, nakon uvodne dvije utakmice u kojima je njegova momčad istrčala u sustavu 4-2-3-1, protiv Girone promijenio sustav u defenzivniju varijantu s trojicom, odnosno petoricom u zadnjoj liniji.

Robert Mak (33) i Juraj Kucka (37) imaju iza sebe mnogo nastupa u slovačkoj reprezentaciji, koja je skoro kreirala senzaciju protiv Engleske na posljednjem EP-u.

Kucka je trenutno ozlijeđen, no njegov suigrač iz reprezentacije, David Strelec, također je član Slovana.
Ove sezone je upisao devet golova i pet asistencija.

Upravo je on bio taj koji je skoro zapečatio sudbinu Garetha Southgatea i njegovih izabranika, prije nego što se na samom kraju utakmice ukazao Jude Bellingham i poslao susret u produžetke.

U srcu Slovanove obrane nalazi se stoper Guram Kashia, branič koji je započeo svaku utakmicu za gruzijsku reprezentaciju na turniru u Njemačkoj, gdje je Gruzija bila svojevrsna senzacija kao debitant koji je izborio okršaj osmine finala protiv Španjolske.

Njegov kolega u defenzivnoj liniji, branič Kenan Bajrić nedavno je dobio povratni poziv u slovensku reprezentaciju, te je nastupio u pobjedi protiv Kazahstana, u utakmici Lige nacija.

Napadačka prijetnja je armenski reprezentativac Tigran Barseghyan, koji je ove sezone zabio 12 golova i upisao pet asistencija puta u 18 nastupa.

Veliki fokus zauzima i Marko Tolić, koji je upisao asistenciju za jedini pogodak Slovana u Ligi prvaka, kada ih je na gostovanju u Glasgowu s velikih 5:1 ispratio Celtic.

Ove sezone Tolić je zabio četiri gola i upisao čak 13 asistencija.

Na golu je Dominik Takáč, koji je upisao čak 22 obrane u prva tri kola Lige prvaka.
Pozvan je u reprezentaciju Slovačke i vrlo je dobar golman.

Vrijednost momčadi je 28.78 milijuna eura prema Transfermarktu, što je oko dva i pol puta jeftinije od Dinama (73.15), a najviše vrijede Marcelli (4M) i Strelec (2.5M).

Najskuplje plaćenja pojačanja u povijesti kluba su Tolić i Rabiu (po 1M €), dok su najskuplje prodaje Šporar (6M €), Dubovský (4.3M €) te Greif (2.5M €).

Prosjek godina momčadi je 26.9
U momčadi je sedam igrača s 30+ godina, 11 ih je od 25 do 29 godina te 12 do 24 godine.
Imaju sedam reprezentativaca i 16 stranih igrača.

U ovoj sezoni najviše minuta su odigrali stoper Kashia i Bajrić te veznjak Tolić.
Najbolji strijelci su Barseghyan s 12, Strelec s 9 i Mak s 6 golova.
Najbolji asistenti su Tolić s 13, Strelec i Barseghyan s po 5 asistencija.

Do Lige prvaka su došli preko Struge (4:2, 2:1), Celja (1:1, 5:0), Apoela (2:0, 0:0) i Midtjyllanda (1:1, 3:2).
U kvalifikacijama su upisali pet pobjeda i tri remija, uz gol-razliku 18:7.
U ligaškoj fazi su izgubili 5:1 od Celtica, 4:0 od Manchester Citija i 2:0 od Girone.


Koeficijenti za utakmicu su:

Slovan Bratislava 3.40 - 3.60 - 2.10 Dinamo Zagreb