Jel se sjećate koji je prvi film koji ste pogledali, a da vam je ostao u sjećanju kao wow film? — mlinchica

Robocop. U kinu Mosor u Zvonimirovoj, ako se dobro sjećam :lol:

Rambo 2, dan danas se naježim od ove scene :lol:

U videoteci sam ga posuđivao non stop, pokojni stari je pucao na živce od jebenog Ramba

Dečki malo sam pod gasom (kao i obično kada svratim na ovaj forum) ali preporučujem vam da pročitate od Sienkiewicza roman ''Quo vadis''.

Ako ste poželjeli saznati o povijesti neke stvari onda ste se vjerojatno susreli sa preprekom u vidu toga da vam dosta suhoparno djeluje čitanje čistih povijesnih udžbenika. Pročitate gole dosadne činjenice i zaboravite ih za sat vremena ili eventualno za par dana ili tjedana.

Međutim ovo je roman u kojemu se pojavljuju pravi likovi poput Nerona, prvih kršćana, rimskih senatora i čitatelj suosjeća sa tim dobro opisanim likovima. Imate osjećaj da ste dio povijesnog procesa. Upoznate svaki lik i ustanovite određenu simpatiju ili nesimpatiju prema njima. Roman je prilično povijesno utemeljen (koliko se povijesti može vjerovati) i smatram da ćete o progonima prvih kršćana i općenito o vremenu Rimskog carstva više saznati iz tog romana nego iz bilo kojeg udžbenika jer vam ovakve stvari ostanu trajno u pamćenju.

Nemojte da vas prestraši činjenica da je roman dug 500-600 stranica. Kada je roman zanimljiv onda 500-600 stranica bude premalo i žao vam je što roman nije dug 2000 stranica (doduše i ovdje je prvih 50-ak stranica dosadnjikavo ali kasnije se isplati). Nemojte odustati od čitanja jer vam je neka knjiga iz srednjoškolske lektire bila dosadna. Roman ''Quo vadis'' je inače dobio Nobelovu nagradu (čini mi se 1907. godine) kada je Nobelova nagrada nešto i vrijedila i kada se nije davala plavokosoj lezbijki koja podržava EU i mijenjanje spola kod djece nego kada se ta nagrada uistinu davala kvalitetnim piscima.

Ako ovdje nitko ne čita onda sam promašio publiku i bacio bisere pred svinje ali se nadam da ću pronaći makar jednu dušu koja je željna dobrog štiva. Treba pokušati čitati. Ako ste imalo intelektualno znatiželjni onda pokušajte pročitati koju knjigu, neće vas ništa koštati a možete puno toga dobiti. Sigurno će vam to vrijeme biti bolje provedeno nego vrijeme provedeno u igranju igrica. Bezbrojne uttakmice iz odigranih igrica zaboravite za dan-dva i mozak vam putem kržlja a dobrih knjiga se sjećate cijeli život. Ne samo to nego vam se mozak razvija, knjige vas obrazuju i uveličavaju. Nekad treba izabrati teži a ne lakši put, knjige a ne igrice. Ako ste mladi i tek počinjete čitati onda vam preporučujem pitke pisce poput recimo Orwella i tu ne mislim samo na njegove dva najpoznatija romana nego prije svega na ove ostale. Treba početi sa kratkim pitkim romanima, zainteresirati se putem njih za književnost i onda udarati dalje po teškim dugim romanima. Ako sam naporan i zvučim kao Los onda oprostite. Pijan sam, četvrtak je i 4 ujutro, nemam publiku osim ove na Zoni a osjećam potrebu da se istovarim.

Što se tiče filmova, mi smo totalno orijentirani na Ameriku i imamo dojam da se jedino u Americi snimaju filmovi. Kao da samo 300 milijuna ljudi (SAD) snima filmove i kao da ostalih 8 milijardi ljudi samo sjedi i čeka da se u Americi snimi nekakav film. To je čista zapadna propaganda. Treba malo istražiti i filmove iz drugih krajeva svijeta, treba pronjuškati europsku kinematografiju i filmove iz ostalih krajeva svijeta.

U Americi se svake godine snimi par tisuća filmova a koliko ih od toga valja? Ako 2 filma budu dobra i ako još 3-4 filma budu gledljiva smatra se da je godina bila odlična. Pustite reklame, blockbustere, specijalne efekte i ostale stvari. Dajte šansu drugim svjetskim kinematografijama koje možda nisu toliko napumpane specijalnim efektima i jeftinim hajpom i koje imaju kvalitetnu ljudsku priču. Možda većina vaše okoline samo prati američku kinematografiju, možda svi žele biti u toku i možda svi prate samo najnovije filmove i serije iz Amerike ali ko ih jebe, oni su samo bezglava masa podložna propagandi. Moja je preporuka da proširite obzore, da date šansu drugim kinematografijama i da uživate u onome što vam paše a ne u onome na što vas američke reklame na televiziji navode.