Pa ja sam više puta zadnjih dana napisao da se iskreno pribojavam ishoda tih hipotetskih izbora jer se dobar dio nas zavarava da nas ima puno više nego što nas ima. No realnost je da nas ima uvrh glave nekoliko tisuća kojima je to pitanje naročito bitno u životu. Da, ima puno drugih koji su protiv Mamića, ali nije im to baš ne znam kako važna stvar i upravo njih treba aktivirati. Da, na društvenim mrežama ćeš za borbu protiv Mamića imati desetke tisuća lajkova, a kad dođu izbori, tim ljudima se neće dati doći glasati. Ključ su ti ljudi. Da taj dan dođu i naprave nešto za budućnost kluba.

No i uz ovu moju bojazan oko ishoda izbora, čemu drugom možemo težiti kao prvom koraku nego upravo izborima?

Vrlo je važno o kakvom se biranju govori, dosta ljudi to ne shvaća. Ako postoji 12,13, ili 15 tisuća ljudi koji su amorfna masa koja se učlanjuje radi popusta u shopu ili godišnje karte jel onda racionalno dat im isključiva prava da direktno izaberu novu upravu bez ikakvog korektiva? Pa imamo vrlo sličan primjer u susjedstvu kako to u praksi izgleda i kako je ljudima lako prodavat muda pod bubrege.

To je sve nadovezivanje na ono pitanje "kad smo mi pobijedili, a oni izgubili" s kojim je započela rasprava. Da bi ljudi izabrali najmanje loše od ponuđenog prvo oni sami moraju imat jasnu sliku o tome koja je njihova uloga. Naravno da krajnji cilj jest i može bit samo taj da ključni utjecaj (ili makar vrlo važan) u izboru vodstva kluba imaju članovi kluba. Samo u tom slučaju svi akteri, od članstva, kandidata i navijačke grupe koja ima veliku ulogu u tom procesu trebaju bit svjesni svoje uloge i svojih kapaciteta.

Koja bi po tebi bila alternativa? Da se ne da cijelom članstvu isključiva prava već koja i po kojim zaslugama i kriterijima?

To što ljude u praksi ne zanima tko vodi klub, grad, državu je problem njihove političke (i opće) nepismenosti/nezainteresiranosti, ali postoji li bolji model?

Iskrenim, velikim dinamovcima je deset godina prolazilo ispod radara da de facto predsjednik kluba s apsolutističkim ovlastima ima vlastitu menadžersku agenciju. Godine i godine su morale proć da ti ljudi vide posljedice takvog upravljanja klubom i zašto je to pogubno za klub i za navijače.

Ni kada je to rekao kapetan kluba i dijete ikone kluba sa svojih 18 godina, nitko nije shvaćao već su se svi uhvatili za njegov izdajnički prijelaz u najvećeg rivala. Zašto onda netko misli da su ti ljudi sa svim svojim najboljim namjerama dovoljno dobri za to da im se da apsolutna moć u biranju i odlučivanju?

Pokušavamo napravit najbolje, al ne pomaže ni zatvaranje očiju i sektašenje oko takvih stvari koje će nas posljedično vratit na početak. Ne postoji nikakav idealan model, to je dosta osjetljiva tema i ide na živce to banaliziranje da će takav nagli korak dovest do idile, jer vjerojatno neće.

Imamo u gradu socios na malo većoj razini, pa već 20 godina gledamo onu kreaturu. — Tradicija bunta

Ista je stvar moguća i u Dinamu čak i da održi izbore. Ako ima dovoljno onih koji imaju interesa od Mamića (ili koga god) 20 godina ga oni s pravom glasa na izborima mogu držati na vlasti, kao što je slučaj i s Bandićem.

postoji li bolji model? — Kwedi

Trenutno ga ne vidim, on je eventualno najmanje loš kao nulta točka. Mislim na kolektivno biranje svega šta ima u novčaniku člansku Dinama. Samo tu postoji realna šansa da nekakvi mamići umjesto okupatora postanu ljudi s legitimitetom.


Moja poanta je da se ne zavaravamo da će model u kojem svi imaju jednaka prava u izboru vodstva kluba bit idealan i da treba puno vremena i truda da takav sistem da dobar rezultat. Ljudi koji se s tim ne slažu imaju svoje argumente, i onda kad se tvrdoglavo tupi o nekakvoj Barceloni smatraju cijelu tu ideju budalastom i naivnom.

Ako i kada dođemo do izbora, Mamić će davno biti osuđen i ispasti iz svih kombinacija.

Hoće li socios model pojesti samog sebe? Ovisi isključivo o svakom pojedincu/članu.

Hoće li se desiti nama Hajduk? Vjerojatno hoće. Kao što se desio i Bandić ili HDZ na mikro/makro razini.

No u odnosu na danas, gdje se ne može birati između glupog i glupljeg - bilo kakav model izbora je korak naprijed.

Hoće li na Dinamovoj skupštini biti od 15 tisuća članova njih devedeset i nešto? Hoće. Je li to uopće legitimno? Ja bi rekao da je. To što se nekom ne da ne znači da mu nije ponuđeno pravo izbora. Demokracija kod nas postoji tek tri desetljeća. Da ne govorim o zatucanosti i nepismenosti.

Je li okej da jednaka prava imaju Mamićevci? Naravno da nije,al tko će od nas povući crtu i reći do koje mjere netko može ili ne može?

Jednostavno "prokleta mogućnost izbora mora da postoji" jer jedino to donosi korektiv koji kalibrira stanje kluba.

Ja bi u prvom redu dao šansu takvom modelu. Deset godina. Ako ne ide i ne donosi progres u poslovnom, sportskom i demokratičnom smislu - onda ćemo znati da demokracija ipak nije za nas.

.

Elementarni preduvjet za ozbiljne izbore u kojem bi sudjelovalo svo članstvo je povećanje članarine. Govorim hipotetski naravno ako ikada do njih dođe. To povećanje bi istinski i pokazalo koliko je ljudi kojima je stvarno stalo, a ne onih koji se učlanjuju zbog popusta od 10% u shopu ili popusta na godišnju. Pošto ćete sigurno pitati koliko bi to onda trebalo biti, neću reći konačan odgovor, ali ću reći nikako ispod 500 kuna.

Nikakav filter nebi trebao biti novac niti visina članarine! To nije pokazatelj nikakve odanosti ni privrženosti klubu. I sad nas pljačkaju oni koji imaju previšel love, a ne sirotinja koja hvata popuste..

Sve dok mi nemamo osobu ili ekipu koja je spremna izaći na izbore ne dobijamo ništa.

Šta nam znače izbori ako će se pojaviti jedan kandidat, a i on je Mamić ili netko od “njegovih”

Dečki iz DTSM-a su i ovdje rekli da ih ne zanima vodstvo kluba, nekih drugih opcija ja ne vidim osim njih, bar trenutno.

Nama treba jaki kandidat koji bi sve nas okupio. Na sve nas mislim na ljude koji su protiv Mamića, znači Boyse, ekipu oko FD, ekipu oko DTSM, nas obične kibice što kaže Deda itd.

Sve dok nemamo tu osobu ili tu ekipu koja je spremna odmah sjesti u fotelje i voditi klub transparentno i pošteno mi “džaba krečimo”

Nemojte sad napadati i reći da sam protiv izbora.
Naravno da nisam i naravno da je sve bolje od ovoga što trenutno imamo.
Ja samo govorim o idealnom scenariju.

Upravo sam pročitao statut Futsal Dinama i stvari oko izbora su mi sasvim ok. Skupština su svi članovi, koji odaberu predsjednika i potvrde dopredsjednika kojeg bira predsjednik. Znači da se bira Predsjednik i njegova desna ruka a oni nakon toga odaberu svoj team. To mi je puno bolje od izbora nekog nadzornog odbora koji bira predsjednika.

https://futsal-dinamo.hr/wp-content/uploads/2019/09/Futsal_Dinamo_Statut-1.pdf

Šta nam znače izbori ako će se pojaviti jedan kandidat, a i on je Mamić ili netko od “njegovih” — marcio amoroso

Nema šanse da bude samo jedan kandidat. Siguran sam da bi isplivalo barem par kvalitetnih kandidata iz nogometnog i nenogometnog svijeta.

Razumijem.
Ali jel to znači da bi ti kandidati došli na gotovo?
Aj vi se izborite za izbore a mi ćemo se kandidirati kad dođe vrijeme za to?
Zar nije normalno da se i oni bore za izbore?
Da budu normalna opozicija?
O tom ja pričam.