Pobjeda Istine, pobjeda Slobode, pobjeda Ljubavi, pobjeda Normalnog, pobjeda svega onoga što Dinamo predstavlja: obitelj, Isus, domovina.

Ovo je dokaz da Dinamo pripada nama, "kockoglavima" i "katolibanima", i tako će i ostati. — GaijiZG

kockoglavima" i "katolibanima — GaijiZG

Gdje ti sjede u tramvaju ak uđeš na bočna vrata?

Sjedenje prepuštam slabijima od sebe: umirovljenicima i ljevičarima.

Trenutak odabira Zajeca za predsjednika Dinama kod mene je (a vjerujem i kod svih) izazvao jedan solidan “roller coaster” emocija sa prisjećanjima na trenutke koje je cijela ta priča prošla. Stalno si mislim budem dio toga podijelio tu, pa ću nakon izbora, pa nakon derbija, pa nakon drugog, pa nakon kraja prvenstva, pa finala kupa. Jednostavno predobro je sve išlo pa nisam htio tipkati, pa evo sada kada je sve završilo savršeno malo da vas ubijem tekstom za kraj sezone.

Rani su dani ljeta Gospodnjeg 2015.godine . Klasično zagrebačko vruće i dosadno ljeto koje u najboljem svjetlu prikaže najdraži grad. Poluprazan, zelen i pun boja u takvim ljetnim večerima lijep kao rijetko koji na svijetu.
Međutim, nešto mu fali. More svježe ofarbanih zidova novih izgrađenih zgrada stoje prazni i netaknuti. Školska igrališta i dvorišta su prazna, tu i tamo pokoji klinac nabija loptu u dresu Messija, Ronalda ili Neymara. Pobjede bez okusa i mirisa samo potvrđuju jedno. Nema - Dinama.

Godine prostituiranja svetog imena dovelo je do toga da Zagreb samo odmahuje rukom. Zgadilo mu se malo slovo “d” na najljepšem grbu, sve ono što predstavlja, što donosi i što se sakrilo ispod njega.
Sjaj u očima ljubitelja plave boje i simbolika koju je to slovo nosilo potpuno je nestala.

Kalendarskim početkom toga ljeta kulminiralo je sve što se skupljalo godinama unazad. Ne priča se više o nogometu, o pojačanjima, pripremama i transferima. S naslovnica novina vrište uhićenja vodećih Dinamovih ljudi, nestali milijuni, “pripreme”, “UEFA koeficijent”, “pojačanja”, zamijenili su “aneks”, “antidatiranje”, “offshore agencije”. Umjesto sportskih kroničara u medijima su odvjetnici.
Sredinom mjeseca Dinamo igra kvalifikacijsku utakmicu sa Folom Esch. Na toj utakmici događa se jedna od najodvratnijih scena koju moj mozak pamti, a da je vezana uz Dinamo. Scena koja je i nadmašila onu odvratnu scenu skakanja Zdravka Mamića i čini mi se Miroslava Rožića u zagrljaj sekundu nakon onog prokletog gola Vide Ludogorecu. Tek izašao iz zatvora na stadion u ložu dolazi ZM, i doživljava - standing ovation dobrog dijela zapadne tribine stadiona.

“Jel moguće da se ovo dogodilo nakon 5 godina objašnjavanja, krvarenja i borbe” pomislim si.
“Zar će stvarno jednog dana biti kao u pjesmi Baruna ‘pričao mi jednom stari o Zagrebu(Dinamu) kojeg nema’”. Gotovo je, Dinamo je postao zabava za šačicu ljudi bez savjesti, jebivjetre, petokolonaše i plaćenike.

Teška vremena izrode kvalitetne ljude i tako je Dinamo dobio svoj štit - Bad Blue Boyse. Sve što danas ima, Dinamo duguje njima.
Gradskim mangupima koji na svoja uvjerenja nisu stavili cijenu i koji skoro 15 godina gurali glavom kroz zid prateći svoje ideale prkoseći zabranama, prijavama, kaznama i životnim problemima podmećući leđa za borbu, tribinu i klub.
Grupa koja se odrekla svjetala Lige Prvaka i zabava za kobasičare i izabrala progon, zabrane i život jednom nogom u ćorki kako bi ostala slobodna i mogla sanjati o normalnom i poštenom klubu jer nije htjela biti dio farse. Davnih fakultetskih dana jedan kolega mi je raspravljajući o aktualnostima vezanim za Dinamo
poslao pjesmu Beogradskog sindikata koja u jednom svojem stihu kaže “i to je moja želja da sva nova pokoljenja plove pravim putem, lakša za tonu poniženja”. U 2024.godini, zahvaljujući beskompromisnosti Bad Blue Boysa - i mogu.

Gledajući onu masu ljudi u dimu baklji koja slavi na trgu kroz glavu mi je prošla scena iz ljeta 2015.godine.
Po zadnji put. Nikad više.
Dinamo je konačno naš. Više nije niti će ikad biti Hanželov, Tuđmanov, Canjugin, Mamićev ili Perasičin. Nikada više neće biti klub jebivjetara, lešinara i klošara koji parazitiraju nad njim nesvjesni njegove veličine i stvari u kojima se krije njegova ljepota.
Dinamo će opet biti ono nešto posebno.
Gospodsko, purgersko, hrvatsko. Krcatih tribina i osjećaja ponosa bez obzira gubi ili pobjeđuje.
Dinama će kak nikad prije biti na školskim igralištima, u kvartovskim birtijama, na zidovima i fasadama ovoga grada. Dinamo će opet loptama razbijati susjedove prozore jer je neko dijete zamislilo da ima udarac kao Petković, a zapravo puca kao Mišić.
Dinamo će opet majkama dizati tlak jer sin dolazi krvavih koljena doma “jer je uklizao kao Teofil”.

Dinamo će opet biti purgerski ponos i zagrebačka svetinja.

Napokon! — Klenx

:cheer:

Više nekak vjerujem da ih pripremaju za takve terene u Istri, Koprivnici, reko možda i u Splitu
— Nolifer

Bravo, kolega. Jedini ste od svih forumaša shvatili o čemu se radi. — Papastrumf

:lol:

:grin:

Nek sam tu završio..

Haha

Znate šta je Kule? On je ona scena iz Forrest Gumpa, kad Tom Hanks, unatoč svim svojim manama, omalovažavanjima i podcijenama sluša sebe, svoje srce i neprestano trči prema naprijed, ne osvrćući se što dolazi od iza.

Kule nema svoje apologete i odvjetnike, on je redovito i " drvo " i " panj " , on je vječni krivac, pedro, i kad to nije i ne može biti. Njemu ne trebaju " lajkovi ", i ono što daje u Dinamu mu se ne mjeri brojem komentara na društvenoj mreži.

Kule je i onaj prvi plavi Diadora dres, kojeg si dobio od starog, jer živiš kilometrima daleko od Zagreba i čuvaš ga kao da je suho zlato. Zato jer se duboko u srcu nadaš da ćeš poput svog idola Mandžukića jednog dana istrčati ispod mitskog juga i začuti " i naprijed plavi " dok daješ sve od sebe s tim istim dresom na sebi.

Kule nije savršen, on nije Mandžo, nije arhetip napadača kojeg Dinamo treba zadnjih godina. Vrlo dobro on zna da tu nikada ne bi bio da se nismo našli u situaciji u kojoj jesmo. I baš zato, baš zato cijenim njegov Rudeš, njegov Osijek, cijenim svaki sprint, uklizavanje, slavlje nakon pobjede, jer duboko u srcu znam da bira Dinamovu klupu ispred prvih jedanaest u drugim klubovima. On je odjebao sve predrasude, sva "drva" i " panjeve" ,i usudio se sanjati da će obući dres svog Dinama, i dosanjao je.

U svijetu " senatora ", u svijetu onih " koji su nas zadužili " ja uvijek i beskompromisno biram Kuleta,jer nogomet je bio i ostao viteška igra, i puno više od bilo kakvog komentara i tapšanja. Pa kom krivo, kom pravo.. — Tongo Doumbia

Bokic ekipa, pokusavam obuzdati uzbudenje povodom sutrasnje utakmice pa da postavim jedno random pitanje... Ima li netko od Zonasa tko zna kako posvijetliti vec prirodno podosta svijetlu kosu? Naime, ne zelim ju ostetiti konkretnim farbanjem, vec samo posvjetliti za koju nijansu. — Petko

Trenutni prvak upada na Zonu…

Ovaj ce s majkijem sjedit u klupi.

Ma Petko je stari forumaš koji trola. @Majki2111 je jedan i jedini.

Pa i za Oršića se moglo misliti da je limitiran igrač. Došao iz Azije iz kluba kojeg nitko ne zna, a i tamo godinu prije nego što će u Dinamo skoro ništa nije zabio ... pa eto. :smile: Malo vjere treba imati u ljude kojima je to posao... sigurno znaju bolje od nas koji u 8 ujutro tipkamo na Zoni! :nerd:
— dzg2024dzg

Pa ja sam bio sretan kad ga je Čačke prodao. — Daliban

Pozdrav svima koji na poslu moraju odgovarati na više pitanja o Dinamu nego sami trener :rofl:

Idem na posao i pripremam odgovore :lol: — Plavi-9

Moj nastup će izgledati ovako nekako...